Jesu li mrtvi važniji nego živi?

[Nečovjek]

josuha kaže:

Kakve veze ovo sa usom ima? Odlaženje ili ne odlažnjene na groblje kako bi te netko primjetil ili ne primjetil? Koji kurac?!

Mrtvi su 364 (ili 363 ) dana godišnje US, a ti tako.

[Orak]

josuha kaže:

Kakve veze ovo sa usom ima? Odlaženje ili ne odlažnjene na groblje kako bi te netko primjetil ili ne primjetil? Koji kurac?!

pa i na groblju se može nekoga upoznati, šta.. a udovci su ionako zanimljiva skupina pametnim ženama. recimo autobus za mirogoj je ko penzionerska iskrica. ne zezam se. lakše je uspostavit komunikaciju nego u nekom klubu, ili čak na planinarenju.

[radical change]

TetaSheraton kaže:

Ne znam jel ovo tema za ovdje, ako nije, molim moderatore da ju prebace. Definitivno je riječ o usamljenosti pa valjda je?

Imam jednu dilemu. Imam neke poznate/rodbinu koji su preminuli relativno mladi. Iz poštovanja prema njihovim obiteljima, koji su mi i sami rod, često sam išla na groblje tih preminulih. Govorim o više puta godišnje, ne samo o danu smrti i na Svi svete, nego i za blagdane (Božić, Uskrs), pa na imenadne/rođendane pokojnika, prije godišnjeg, poslije godišnjeg...i tako...
U jednom trenutku sam shvatila da previše idem po grobljima i to sam smanjila na 2x godišnje za svakog pokojnika - na dan smrti i na Sve svete. Ja mislim da je to skroz dovoljno.

No, rodbina se, na finjaka, uvrijedila i tu i tamo su mi "na fino" znali spomenuti da nisam bila...a bio je rođendan, bio je imendan pokojnika i sl. Ja sam se pravila luda, jer mislim da sam ih malo previše razmazila.

To je bio uvod. Moje pitanje je sljedeće - ta ista rodbina mene nikad ne posjećuje, ne zove me, ne pita me kako sam, ne obilazi me...ako nazovem da nešto trebam, ajde, napravit će, pozvat će me i na ručak i slično, ali oni sami - nikad me ne zovu. Ja mogu umrijeti, oni ne bi znali.

Počinjem razmišljati o tome da, za kaznu, prestanem uopće ići na groblje - jer ako ljudima nije stalo do nas živih (tj. mene), zašto bih ja obilazila mrtve (kojima to ništa ne znaći).

Da li razmišaljm ispravno ili sam iskrivila doživljaj? Naime, ja mislim da bi bio red da i oni mene tu i tamo posjete iako još nisam na groblju. Ili griješim i to ne bi trebalo povezivati?

To je pitanje odrađivanja procesa žalovanja. Neke obitelji imaju stim jako velikih problema pa nikad ne odžaluju do kraja ili odbijaju odžalovati. Ti to radiš prema svojim osjećajima i savijesti. Ako ne osjećaš potrebu da ideš na groblje više od jednom ili dvaput godišnje to je sasvim ok i ne dopusti da ti netko nabija krivnju zbog toga jer on osobno nije u stanju prihvatiti smrt ili gubitak bliske osobe, odžalovati i nastaviti sa normalnim životom...

[radical change]

Orak kaže:

pa i na groblju se može nekoga upoznati, šta.. a udovci su ionako zanimljiva skupina pametnim ženama. recimo autobus za mirogoj je ko penzionerska iskrica. ne zezam se. lakše je uspostavit komunikaciju nego u nekom klubu, ili čak na planinarenju.

Da, udovac ima više imovine nego kad je bio u braku, nema bračni teret na svojim leđima i lako se hvata na pažnju, utjehu i sentimentalnost...

[TetaSheraton]

da, jedino što su obično stari i neupotrebljivi

hvala radical. da, neki ljudi zbog nečiste savjesti ne mogu ni odžalovati kako treba...

[hardy]

radical change kaže:

Da, udovac ima više imovine nego kad je bio u braku, nema bračni teret na svojim leđima i lako se hvata na pažnju, utjehu i sentimentalnost...

Mda...plus se moraš nositi sa njegovom neprežaljenom ljubavi jer je umrla nažalost.
Uvijek bolje rastavljeni, nego udovci...boriš se sa duhom, to je nešto što ne možeš pobjediti.
Evo i onaj nesretan slučaj od prije par dana kad je žena izbola muža (udovca) zbog ljubomore jer on nije mogao otpustiti pok. suprugu.
Ne kažem da je ova iole normalna, ali to je špranca kod udovaca....moja pok. žena je bila najbolja, naj ovo, naj ono...isto tako i kod udovica.
Pa se ti sad nosi sa tim...good luck

[Joshua]

Nečovjek kaže:

Mrtvi su 364 (ili 363 ) dana godišnje US, a ti tako.

Ma tko je mrtav? Usofci i kad umru su usofci!

Orak kaže:

pa i na groblju se može nekoga upoznati, šta.. a udovci su ionako zanimljiva skupina pametnim ženama. recimo autobus za mirogoj je ko penzionerska iskrica. ne zezam se. lakše je uspostavit komunikaciju nego u nekom klubu, ili čak na planinarenju.

Ma da je teza postavljana ovako onda ok. ALi ona tu nekaj kuka da nju ne primjećuje familija nekakva jer ne optrčava dovoljno grobove. Da ona kuka kako joj nejde barenje na grobljima to bi bilo ok i mrak tema za Us!

[radical change]

harderfaster kaže:

Mda...plus se moraš nositi sa njegovom neprežaljenom ljubavi jer je umrla nažalost.
Uvijek bolje rastavljeni, nego udovci...boriš se sa duhom, to je nešto što ne možeš pobjediti.
Evo i onaj nesretan slučaj od prije par dana kad je žena izbola muža (udovca) zbog ljubomore jer on nije mogao otpustiti pok. suprugu.
Ne kažem da je ova iole normalna, ali to je špranca kod udovaca....moja pok. žena je bila najbolja, naj ovo, naj ono...isto tako i kod udovica.
Pa se ti sad nosi sa tim...good luck

Ukoliko to što imaš između nogu nije dovoljno da prežali pokojnu ženu, sorry nije problem u duhovima već u činjenici da nisi žena za njega...
Ljudi prežale i veze, i smrti i svaka čuda, treba vrijeme i osoba koja će ti zaokupirati misli... Fakat mi nisu jasne žene koje se natječu sa bivšom ženom, pokojnom ženom, bivšom ljubavi i slično.. Svaka veza je druga stranica u našem životu...

[Rejnna]

Važni su naravno.

Najbolje se ljudi vide u trenu ličnog gubitka....

Tada su tu i nalaze se ljudi koji su bili i koji ostaju za cijeli život....

Ne kažem da treba druga strana da čupa kosu sa glave, ali, nije normalno da nekom kažeš da si izgubio svoju krv a da osoba na to odreaguje kao da si joj kazao da ti je krepala Mačka !!!!

Lično sam imala takvu situaciju, nikada to zaboravila nisam, naravno....niti ću.

No, uvijek kažem da taj neko sa druge strane, nema svijest, može ista Mečka i njemu da zaigra, a to čim ne kapira, manjak svijesti a to je više za žaljenje nego za ljutnju....
Trebba takve ljudi ignorisati, ne dati na prilaz...apsolutno....makar kod mene je tako..

[blueboyblue]

jesu, na izborima u Hrvatskoj

[Josephine Anne]

Ne treba se obazirati na druge što govore i misli inače a pogotovo kad je u pitanju gubitak voljene osobe, roditelja, bračnog partnera ili nekog od rodbine s kim s bila iznimno bliska (ruku na srce, nismo sa svima u rodu jednako povezani niti sve volimo), trebaš slušati samo i uvijek sebe... Mnogi ljudi glume posle smrti kako idu stalno na grob, kako nose stalno cvijeće i svijeće a dok je dotična osoba bila živa nije se mogao vidjeti toliki entuzijazam. Na taj način neko čisti svoju savjest. Mojih roditelja više nema, odem na groblje dva, tri puta godišnje jer nisu zakopani na grad. groblju i smatram da je to dovoljno. Ako bi svako malo išla na groblje smatram da od mene ne bi bilo ništa. Držim se one Isusove:"Pustite mrtve mrtvima". Po meni je bitniji odnos koji ste imali s nekom osobom, da je bija pozitivan, dobar, da ste pronalazili zajednički jezik nego pusti cirkus koji ljudi rade na Svisvete i dr. dane. Smatram da nije zdravo stalno ići na groblje a svatko ima svoj način tugovanja. Svisveti su postali biznis kao i vjenčanja, sprovodi, krštenja sve sami cirkus. Nitko ne žali za mojim roditeljima poput mene i nikom nije bilo toliko stalo do njih osim mene i njihovih roditelja kojih također više nema, po tome nema mi tko filozofirati. Znam što sam prošla posle oba gubitka. A tko će što reći neka govori tko šta hoće...

[AlwaysOnTop]

Ovisno kaj su ostavili za sobom.

[mudozvon]

nevjerojatno. ti si prepristojna. pošalji ih sve u kurac. milijun milja daleko od vas, hiljadu u proseku od svih, kako reče pjesnik

[putovanježivota]

Onoj osobi koju najviše volim i koja je to najviše zaslužila nisam u mogucnosti otici na grob onoliko puta koliko bih trebala i htjela. Ali odlazak na groblje nije ni važan. Svijeću zapalim u svome domu. Za tu osobu pomolim se kao hoću u svome domu. Nosim je u srcu gdje god da jesam i idem. To mi je jedino važno.

[Okata]

Kad ti stignu prigovarat oko nedolaska ako se nikad ne vidite?