Ima li još vatre između vas?

[Etta]

@ deep-in-blue

Rekla sam da mislim da većina ovdje dolazi s nekim problemom, što se vidi i po temama koje se stalno otvaraju.
Ali nisam rekla da svi forumaši dolaze ovdje zbog problema.
Mnogi su ovdje iz čiste zabave, vole komunicirati, piskarati, udijeliti pokoji savjet, zezati se.

Međutim, sigurna sam da većina ipak traži odgovor na nešto.
Takav je moj dojam.
Lijepo je da postoji mjesto na kojem možeš reći što te muči, ali sve odgovore i savjete trebalo bi uzeti s dozom opreza i napraviti pametnu selekciju.

I sad da ti odgovorim na pitanje.
Da, i ja sam se ovdje ulogirala u trenutku kad mi nisu cvjetale ruže.
Bila sam i tužna i utučena i svašta nešto.

Ali izvukla sam se iz toga.
I smatram da se svatko može izvući iz loše faze.
Svi imamo uspone i padove. To je normalno.

Ali nikako ne valja kad je netko predugo u lošoj fazi, kad zaglavi, bude kao u limbu. Jer to znači da sam nešto konstantno krivo radi.
Da kod sebe pod hitno mora nešto mijenjati, osvijestiti se.
Netko svoje pogrešne obrasce može sagledati sam, nekome treba tuđa pomoć.
Ali sigurna sam da za svaki problem postoji rješenje i izlaz. Za svaki!

[deep-in-blue]

hvala na pojašnjenom odgovoru, hvala Ti puno.

[ostoppbar]

benny kaže:

Koliko godina ste zajedno pod jednim krovom?

Uselili se nakon 2 godine veze, nakon jos 2 brak pa godinu i beba.

Dakle pet i pol godina veze, 3 i pol zivimo skupa.

[Dragonfly]

Mi imamo 2 dece, (4 i 1,5 g.) i obožavamo ih, ali ne, nije život isti, ne možemo s njima kamo hoćemo, nego kamo možemo, dosta se toga promijenilo i ja sam osobno morala "na led" staviti mnoge stvari (putovanja, druženja, sport, kina, planinarenja).

I da, fali mi to, govorim često kao i onaj tip kojeg ste razapeli "blago vama, vi nemate djece pa možete"

Isto tako, znam da je to privremeno, da će za godinu i pol biti moguće ono što sada nije i treba se samo strpiti.

Padnem s vremena na vrijeme u depresiju, najradije bih klince prodala Ciganima, fale mi dani kada sam imala više sebe, ponekad poželim da te 2 male preslatke krvopije odnese Vještica i svašta nešto, ali ih obožavam i kada ih krenem gušiti jastukom, oni se nasmiju i ja ih opet obožavam nenormalno i pitam se da li je život uopće bio život prije njih? (ovo s jastukom je crni humor da netko ne bi pomislio.... )

S mužem se ponekad mrzim, tu i tamo mu napišem mail s obrascem za rastavu u prilogu, ponekad ne razgovaramo danima, ponekad se ne seksamo tjednima pa se onda seksamo danima i po dva puta dnevno i tako.

Ne znam, ima uspona, padova, "mržnje", ljubavi, komunikacije, nekomunikacije, ponekad kada pročitam naslove topica na ovom podforumu, kao da čitam naš život u malom, ali uvijek se nekako vrati "ravnoteža" i opet smo na početku, s nešto malo više bora na licu i malo većom djecom i drugim "problemima".

Nama strast nekako raste s vremenom, otvoreniji smo jedan prema drugom iako je uvijek prije toga bila neka "kriza" koju smo nadrasli pa nas je valjda "očvrsnula". Ima faza kada pomislim da smo se pretvorili u "one parove koji su se navikli", ali vrlo brzo se nešto dogodi pa me razuvjeri u to.

Eto, mogla sam to napisati recimo i puno pozitivnije i izdvojiti samo lijepe trenutke, ali ovo je realnija slika. Dakle, strasti još nije nestalo, raste s godinama, seks je bolji s godinama.

Ne znam koja je tajna dugovječnog partnerstva, ne znam što je dobro i potrebno za produktivnu vezu, ne znam što treba da bi seks ostao strastven i uzbudljiv i u braku i nakon djece, ali eto, mi nekako guramo za sada.