Ideali civilizacije vs divlji svijet

[šparoga haiku]

Echoe kaže:

Moguće, jer mi je teško odgovarati na pitanja 'što bi bilo kad bi bilo'.

Takva pitanja nisam ni postavljala.
U stvari sam na "šbb kbb" primere postavljala pitanja o tome koliko od tog pomenutog šbbkbb ima u stvarnosti.
takva sam pitanja postavljala i tebi i planinaru.
Odgovore nisam dobila.

Echoe kaže:

No svejedno me zanima što bi bilo sa filozofijom, znanošću, umjetnošću i nizom lijepih stvari (koje su isključivo produkt civilizacije - općeg, a ne izoliranog ljudskog duha)? Jer da nema njih, sada ne bi ni mogli razgovarati o ovoj temi. Zahvaljujući civilizaciji mi se nalazimo na spoznajnom stupnju na kojem jesmo i ''u dokolici'' se pitamo sva ova pitanja.

zato sam i rekla da se ne bih odrekla SVIH blagodati civilizacije.

No, ono što je u tvojoj priči zanemarivanje stvarnosti je sledeće: narodi koji su živeli bez tih naših civilizacijskih tekovina, živeli su srećno, pre bliskog susreta s tom civilizacijom.

moja poenta je u tome da ljudi mogu bez toga živeti, i da se taj život ni po čemu nema prava smatrati lošijim od ovoga kojim mi živimo.

[planinar]

šparoga haiku kaže:

Zanimljivija pitanja sam imala u onom drugom postu

Pa, tvoja su pitanja sva zanimljiva, samo, meni bi lako mogao proteći život odgovarajući na njih...Osim toga, rađa se u meni neki otpor, jer je ton tvojih pitanja isljednički, malo je sličan pitanjima nekog Aboridžina a više nekog konkvistadora...Osim toga, na ona pitanja na koja odgovorim ne osvrćeš se, uvijek tražiš još. Evo, onda (ipak) još koji odgovor:

"Postoje li takve lutalice-pljačkaši među Aboridžinima?
Ne postoje.
Kako to objašnjavaš?"
Netko tko je u tom smislu stručan sigurno bi to temeljitije obrazložio, no, moje je objašnjenje da su bili zaštićeni svojim geografskim položajem u odnosu na „drugog“, izolirani na kontinentu-otoku i spašeni od negativnih efekata migracija stanovništva i to u prvom redu onakvih kakve su određivale povijest Mediterana kao kolijevke zapadne civilizacije. Slično se može reći i za američke Indijance, i oni su do migracija i prijenosa utjecaja živjeli više-manje nepromijenjeno. Znači, prodor „drugog“ (drugog naroda, rase, običaja, religije) na domaći teritorij dovodi do potrebe zaštite. Jedan od najistaknutijih primjera potrebe za izolacijom (koju su Aboridžini uživali prirodnim zakonitostima) je veliki Kineski zid, dugačak 6000 kilometara....


"Istorijska zanimljivost - najkompleksnije vojne strategije, najveće vojske, najubojitija oružja i najveća osvajanja - karakteristke su upravo tih koji su gradili utvrđenja.
kako to objašnjavaš?"

Ne, kad govorimo o gradu koji je imao potrebu zaštititi se zidinama, bedemima i na druge načine, onda ne govorimo o utvrdama o kojima ti govoriš, a koje su sadržavale samo vojsku. Sadržavale su civile, osjetljive i slabo zaštićene čak i unutar zadina, koji uglavnom nisu mogli financirati snažnu vojsku...

"no, budući da on to ne čini, ispada da tvoja teorija o "uljuđenosti" ne stoji, te da civiliziranost u stvarnosti znači nešto sasvim drugo od toga što si, romantičarski, ispričao"

Najprije, nije to „teorija“, nego ideal. I ne znači „nešto sasvim drugo“, nego se u praksi događa i jedno i drugo – i praksa njegovanja ideala civilizacije i praksa iznevjerivanja, rušenja tih ideala.

[šparoga haiku]

planinar kaže:

Pa, tvoja su pitanja sva zanimljiva, samo, meni bi lako mogao proteći život odgovarajući na njih...Osim toga, rađa se u meni neki otpor, jer je ton tvojih pitanja isljednički, malo je sličan pitanjima nekog Aboridžina a više nekog konkvistadora....

Naprotiv, idem na neki put, ali kad se vratim potrudiću se da ti ovde prekucam razgovor jednog aboridžina sa "gazdom"

planinar kaže:

Netko tko je u tom smislu stručan sigurno bi to temeljitije obrazložio, no, moje je objašnjenje da su bili zaštićeni svojim geografskim položajem u odnosu na „drugog“, izolirani na kontinentu-otoku i spašeni od negativnih efekata migracija stanovništva i to u prvom redu onakvih kakve su određivale povijest Mediterana kao kolijevke zapadne civilizacije. Slično se može reći i za američke Indijance, i oni su do migracija i prijenosa utjecaja živjeli više-manje nepromijenjeno. Znači, prodor „drugog“ (drugog naroda, rase, običaja, religije) na domaći teritorij dovodi do potrebe zaštite. Jedan od najistaknutijih primjera potrebe za izolacijom (koju su Aboridžini uživali prirodnim zakonitostima) je veliki Kineski zid, dugačak 6000 kilometara....

Tvoj objašnjenja uvek podrazumevaju postojanje neprijatelja.
otkuda taj neprijatelj?
Šta taj hoće?

planinar kaže:

"Istorijska zanimljivost - najkompleksnije vojne strategije, najveće vojske, najubojitija oružja i najveća osvajanja - karakteristke su upravo tih koji su gradili utvrđenja.
kako to objašnjavaš?"

Ne, kad govorimo o gradu koji je imao potrebu zaštititi se zidinama, bedemima i na druge načine, onda ne govorimo o utvrdama o kojima ti govoriš, a koje su sadržavale samo vojsku.

ja nisam ni mislila na utvrde koje su sadržavale samo vojsku.
Ja mislim na narode koji su gradili gradove "radi odbrane".

planinar kaže:

Sadržavale su civile, osjetljive i slabo zaštićene čak i unutar zadina, koji uglavnom nisu mogli financirati snažnu vojsku...

ma ovo nije istina.
Istorijske činjenice su prosto drugačije.

ta Kina koju si pomeuo je bila Kina slabih i nejakih, koji nisu mogli finansirati vojsku?

planinar kaže:

"no, budući da on to ne čini, ispada da tvoja teorija o "uljuđenosti" ne stoji, te da civiliziranost u stvarnosti znači nešto sasvim drugo od toga što si, romantičarski, ispričao"

Najprije, nije to „teorija“, nego ideal. I ne znači „nešto sasvim drugo“, nego se u praksi događa i jedno i drugo – i praksa njegovanja ideala civilizacije i praksa iznevjerivanja, rušenja tih ideala.

Koji od tih "ideala" postoji u praksi?

[Danchy55]

šparoga haiku kaže:

Takva pitanja nisam ni postavljala.
U stvari sam na "šbb kbb" primere postavljala pitanja o tome koliko od tog pomenutog šbbkbb ima u stvarnosti.
takva sam pitanja postavljala i tebi i planinaru.
Odgovore nisam dobila.


zato sam i rekla da se ne bih odrekla SVIH blagodati civilizacije.

No, ono što je u tvojoj priči zanemarivanje stvarnosti je sledeće: narodi koji su živeli bez tih naših civilizacijskih tekovina, živeli su srećno, pre bliskog susreta s tom civilizacijom.

moja poenta je u tome da ljudi mogu bez toga živeti, i da se taj život ni po čemu nema prava smatrati lošijim od ovoga kojim mi živimo.

Ti imaš jedan romantičarski pogled u dječje nevinu prošlost, mogao bih čak reći da to zvuči nepatvoreno kršćanski. Mislim, ta jedna motivika izgubljenoga raja u kojem je neiskvaren čovjek imao koliko je želio te ga je znanje iskvarilo i udaljilo od njegove slobode i njegovog prirodnog života i postavilo na stazu gramzivosti i otuđenosti.

Nikada takva zemlja Dembelija nije postojala. U stvarnosti, preostaci današnjih amazonskih Indijanaca za koje možemo reći da žive "prirodnim" životom obitavaaju dakako u simbiozi s okružjem, ali to okružje je veoma okrutno, sa kratkim prosječnim vijekom života, velikim mortalitetom djece, vrtićem u kojemu je prvi susjed jaguar i kajman, bez stalnog naselja, okruženi bolestima itd.

Naravno, oni ne znaju što je burzovni indeks ni kamatna stopa, ali zato redovito poznaju strepnju svakodnevnog opstanka, mnogo egzistencijalnije nego mi, tzv. napredni ljudi.

Mislim da je cijela ta pričica zapravo zamjena za gubitak kršćanskoga boga koji se ukazuje nevjerodostojnim, pa ga onda umjesto u svijetloj budućnosti treba tražiti u izgubljenoj prošlosti. Ipak, lijepo je dok ta potraga postoji.

[planinar]

Ono što Svijetu kao globalnom gradu predstoji...gradovi svoje smeće koje proizvode iznose van grada, u prirodu, a s pažnjom uzgajaju parkove nad kojima skrbe ustanovljenjima pravila o čuvanju parkova i zelenih površina.

Da bi se priroda Svijeta sa svim svojim stanovnicima zaštitila, potrebno je prema njoj odnositi se onako kako se grad odnosi prema parkovima.
A nema drugog načina da se čovjek riješi problema smeća od onog - da ga ne proizvodi.

[John Holmes]

Godinama nam ispiru mozgove s idejama o moći,bogatstvu,ugledu,slavi...
To su mitovi koji nas na neki način drže na okupu.Tjeraju nas da radimo svakodnevne stvari(koje čovjek koji ''drži do sebe'' radi).
Ovaj svakodnevni svijet pretvara čovjeka u nečovjeka,otuđuje ga od istinskog njega.

Drago mi je da sam na ovom forumu vidio ovu temu i ljude zainteresirane za ove važne stvari.

Pozdrav.

[IpMan]

Problem je što je to toliko daleko otišlo da smo mi(ljudi) to evolucijski počeli prihvaćat, vrijeme koje nismo bili ''pod'' cilivilizacijom i vrijeme koje smo proveli u civilizaciji je tako različito, milijunima godina smo lutali zemljom bez nje, a samo nekoliko tisuća godina je čovjek unutar civiliziranog društva, a ipak se smatra da je civilizacija dio nas i nešto što se desilo evolucijski, evolucija nema veze s civilizacijom,ona je u neku ruku tehničko unaprijeđenje.

Civilizacija je patent stvoren da bi se ''lakše i slobodnije'' živjelo.
Kako smo onda milijune godina preživjeli bez civilizacije ?

[Echoe]

IpMan kaže:

Problem je što je to toliko daleko otišlo da smo mi(ljudi) to evolucijski počeli prihvaćat, vrijeme koje nismo bili ''pod'' cilivilizacijom i vrijeme koje smo proveli u civilizaciji je tako različito, milijunima godina smo lutali zemljom bez nje, a samo nekoliko tisuća godina je čovjek unutar civiliziranog društva, a ipak se smatra da je civilizacija dio nas i nešto što se desilo evolucijski, evolucija nema veze s civilizacijom,ona je u neku ruku tehničko unaprijeđenje.

Civilizacija je patent stvoren da bi se ''lakše i slobodnije'' živjelo.
Kako smo onda milijune godina preživjeli bez civilizacije ?

Dobro, ali što dalje? Misliš li da bi trebalo ići prema tome da se iz današnjeg stanja vratimo tom 'prirodnom stanju čovjeka'?

To je nemoguće. Ostaje nam samo urediti postojeće stanje na način da nam bude što prirodnije. Povratka nema

[IpMan]

Postoji rješenje, a to se može ostvarit samo ako NE postoji monetarni sistem....
znači već smo počeli poštovati šume, i štitimo životinje...da nema tog sistema čovjek bi se približio prirodi.Jer svi znamo da se šume ruše i životinje ubijaju samo zbog novca...čak i životinje koje jedemo, opet ih morate platiti, znači nije kao u prirodi: Ubij da bi jeo....nego je : Ubij da bi prodao, a s druge strane : Kupi da bi jeo.

Da se savlada taj sistem, čovjek bi ponovno bio ujedinjen s prirodom i ostalim živim svijetom.

[Danchy55]

Priroda je okrutno, hladno i nemilosrdno mjesto u kojem postoji konstantno žderanje sviju od strane svih. Čovjek jest dio prirode, ali ujedinjenje s prirodom zvuči tek kao vraćanje u neki zamišljeni iskonski svijet našeg općeljudskog djetinjstva, doba nevine nezrelosti.

Što bi to uopće trebalo značiti ujedinjenje s prirodom? Svatko tko je nezadovoljan ovom našom civilizacijom, istina punom problema i prijetvornosti, neka uslijed cičje zime izgradi kolibu od drva u podnožju neke planine, nitko mu to neće zamjeriti, i tada doista u praksi provede svoje sjedinjavanje s prirodnim okolišem. U toploj sobi teoretizirati o tome prelako je, to funkcionira kao neka vrsta davanja smisla vlastitom životu, te priče o otuđenju, izgubljenosti, nesnalaženju, ukidanju monetarnog sistema i slično.

U stvari, meni se čini da mnogo forumaša više nigdje ne nalazi tako potrebno utočište, bog im se čini neuvjerljivim, civilizacija nije strukturirana zajednica dobroćudnih pojedinaca već okot divljih zvijeri, nacionalna opijenost čini se potrošenom, i što nam se onda ukazuje kao privid spasa: Priroda.

Ta okrutna, sveproždiruća sila koja samu sebe ništi i obnavlja, i čiji smo tek jedan pojavni prolazni oblik, zar da u njoj tražimo spas?

[Danchy55]

Zanimljivo pitanje. A što ako uopće ne vidim "spas"? Već sama uporaba te riječi sugerira da se postojeće stanje može promijeniti, naime, u smislu izlaska iz nalazeće situacije, kao da postoji neka tajna staza na koju trebamo zakoračiti s autoceste. Problem je što po prethodno napisanom ta staza spasa predstavlja zapravo povratak u pra-iskon, dok je autocesta naknadno stvoreni umjetni organizam koji nas svojom veličinom unaprijed odvraća od samog pokušaja da uopće zamislimo izlaz.

Ne vidim spas u smislu trijumfa, u smislu ostvarenja idealnog života, pobjede života nad smrći, svjetlosti nad tminom, dobra nad zlom ili istine nad ne-pravdom.

"Izlaz" je možda, u prihvaćanju života onakvoga kakvim on jest. Nije li upravo optimizam signal dekadencije, a pesimizam znak ozdravljenja? Jer optimizam laže i prikazuje bajkovite svijetove, a pesimizam podsjeća i prikazuje surovost stvarnosti. Suočiti se s time, a ipak živjeti, u tome je, možda, izlaz. Lagati si, to je lakše. I ljudima prispodobljivije.

Ali, potreban je pesimizam spoznaje i optimizam vitaliteta, životnog djelovanja. Ta mi se filozofija čini uvjerljivom, životnom, instinktivnom, ali nije za svakoga. Opasne je za skupine, umirujuća za pojedinca. Ne treba ju pripovjedati. Treba ljude naučiti lagati. Same sebe, naravno.

[kor-im]

povratak prirodi je neurotična fantazija

civilizacija je rječ za ono što se desi kada populacija ljudskih biča živi dovoljno dugo u za to povoljnim uvjetima, svi principi i pravila koja vrijede u "prirodnim" sustavima vrijede i u "neprirodnim" ili kojim več jezikom netko želi praviti to suvišno razlikovaje

"priroda" i "prirodno" su potrošeni, i poprilično romantični, koncepti

[anotherone]

Danchy55 kaže:

Ne vidim spas u smislu trijumfa, u smislu ostvarenja idealnog života, pobjede života nad smrći, svjetlosti nad tminom, dobra nad zlom ili istine nad ne-pravdom.

zašto tako razgovorno teška riječ, spas? radi vjere u nešto šta bi moglo doći, kad će se čovjek sam uspjeti spasiti?
al ta vjera ide u definiciju Čovjeka, njegova potencijala i težnji. to je ono čemu se težilo kroz povijest, posebno noviju, i teorijama i praksama. neka je i bilo većinom parcijalno usmjereno (al osnovna, opća težnja je svugdje ista), il uzrokovano lošim stanjem.

to je ono čemu će spoznajno i osjećajno vitalan (da uzmem tvoj izraz) čovjek uvijek težiti. ako nestane takvog čovjeka, tek tad ima mjesta za ništa. teoretsko odustajanje od takvog trijumfa bila bi mehanicistička revolucija; prilagodba pojavnome, rezultati te prilagodbe šta proizvode nove zahtjeve za prilagodbu, pa opet prilagodba, pa povratna veza, pa... pa ništa.

ne treba čekat Armagedon, nit živjet u utopiji. da se bit dvostran, i višestran, kako i treba da bude. uzet i povijest i mogućnost budućnosti, a u sadašnjici bit najbolje šta možeš. i njegovat čovjeka gdje god trebaš.

"Izlaz" je možda, u prihvaćanju života onakvoga kakvim on jest. Nije li upravo optimizam signal dekadencije, a pesimizam znak ozdravljenja? Jer optimizam laže i prikazuje bajkovite svijetove, a pesimizam podsjeća i prikazuje surovost stvarnosti. Suočiti se s time, a ipak živjeti, u tome je, možda, izlaz. Lagati si, to je lakše. I ljudima prispodobljivije.

signal dekadencije je rezignacija sred mnogih vrsta ljudskog bogatstva koje je dotad na već neki način izgubilo smisao. nešto ko Verlaineova Dekadenca.

pesimizam je znak zdrave pameti, ali i faza koja se treba prevladati, inače zdrava pamet postane slab razum. i slab čovjek.

bilo je pravaca i optimističnog pesimizma, i obratno, i nihilizma koji i dalje ima nadu, prepoznavanja i priznavanja ali i dalje volje.

optimizam (iako je ovdje to slaba riječ) je, dobro si rekao, vitalnost. svaki život je optimist, on ide naprijed, ide po sebi koliko god može.
optimizam je i sam pojam čovjeka, i čovjek njime definiran. a čovjek sam je šta je da je. al oduzeti takvo obilježje pojmu čovjeka je osobna slabost onoga koji taj pojam definira.

šta će ti učenost, i rafiniranost, ako je jedino šta možeš napraviti spjevat odu Priznajem stvarnost i povlačim se?
šta je to, odlazak od pojma čovjeka u stilu?

Ali, potreban je pesimizam spoznaje i optimizam vitaliteta, životnog djelovanja. Ta mi se filozofija čini uvjerljivom, životnom, instinktivnom, ali nije za svakoga. Opasne je za skupine, umirujuća za pojedinca. Ne treba ju pripovjedati. Treba ljude naučiti lagati. Same sebe, naravno.

istina, to vrijedi za dobru individualnu filozofiju. jako je praktično, izgleda.
možeš mirno proživjet svoj život. zvijezdama se i dalje divit, ali umjereno.
bit čovjek, ali oprezno.
dodala bi još - ne jest mnogo, ne htjet mnogo, i ne mislit mnogo.

šta ne, ako si svjestan. to je zadnje utočiste nekim ljudima, to da samo znaju da dobro vide i da su svjesni. i da, po mogućnosti, još čuvaju tradiciju misli u sebi ko samoništarci. neka, samo da je ne nestane.

ipak, sterilno, a život nije sterilan. i oće se nadat, i razvijat, i postajat ono šta je skriveno u njemu, ma kakvi uvjeti vladali. ko cvijet sred asfalta.

[Gjuro Dvorf]

Ma dovraga sve je to isto. O čemu vi trabunjate? Dobro-zlo,civilizacija-divljina,asfalt-šuma ili pak ubojstvo,tehnologija,ljepota,umjetnost,nehumanost. .. sve su to definicije koje je postavio sam čovjek.
Čovjek se razlikuje od ostalog (nama poznatog) živog svijeta po svojoj aroganciji,slijepilu i iznad svega nezahvalnosti. To što ja mogu spojiti palac i kažiprst ne čini me više vrijednim. To što ja mogu formirati misao i proniknuti u ideju nedaje mi pravo suda.

MI SMO NEBITNI
Ovaj svijet postoji već jako dugo a mi smo prebahati da bismo to uvidejli...

[kor-im]

Gjuro Dvorf kaže:

Čovjek se razlikuje od ostalog (nama poznatog) živog svijeta po svojoj aroganciji,slijepilu i iznad svega nezahvalnosti.

sad ti trabunjaš
mi se razlikujemo dakle od mačaka, hrastova, salmonele ili rječnih rakova po svojoj aroganciji, sljepilu i iznad svega nezahvalnosti

tako nešto jeli?

Gjuro Dvorf kaže:

MI SMO NEBITNI
Ovaj svijet postoji već jako dugo a mi smo prebahati da bismo to uvidejli...

kakve veze ima duljina trajanja svjeta sa time koliko nešto jest ili nije bitno?

tako su i planine nebitne, sunce nebitno, cigle nebitne, konji nebitni itd... nisi postavio nikakav kriterij po kojem bi vrednovao koliko je nešto bitno ili nebitno, i nije jasno koji bi kriterij, osim nekog partikularnog relativnog trenutnog stava ili situacije, mogao uopče biti postavljen, po kojem bi se vršilo takvo vrednovanje, osim što tvrdiš valjda da je eto sve nebitno u usporedbi sa trajanjem vremena, ali to znači poprilično ništa

uostalom mogu se i složiti stobom da je sve nebitno, a možemo i reči da je sve bitno, nema nekog stvarnog razloga zašto bi se opredjelili za jedno ili za drugo, osim što bi se nekako narodski-zdravorazumski moglo reči da, ako su tebi ljudi nebitni, uključujuči i tebe, to je tvoj osobni problem

Gjuro Dvorf kaže:

To što ja mogu spojiti palac i kažiprst ne čini me više vrijednim. To što ja mogu formirati misao i proniknuti u ideju nedaje mi pravo suda.

ti si upravo sebi dao pravo suda, da sudiš koliko nešto jest ili nije bitno
uzeo si si za pravon da konstatiraš da jedna pojava u postojanju nije bitna, a to zato jer svjet postoji jako dugo

ajde malo razmisli pa vidi koliko to ima smisla

zapravo iz tvog posta se da zaključiti da smatraš da su ljudi ne samo nebitni nego i manjkavi, sami po sebi, relativno ostatku živog svjeta, koji to kao nije, te ne samo da su nebitni, nego su i arogantni, sljepi itd... što su sve derogativi kojima svodiš ljude na nešto manje vrijedno

to možda ti smatraš da si ti manje vrijedan, ili možda tvoj susjed?
samo je pitanje manje vrijedan relativno čemu?
šta to postoji šta je bitnije ili vrijednije od tebe, a da nije konstrukcija tvoje psihe? priroda, bog, uskršnji zeko šta?

[catch-22]

civilizacija i barbarizam supostoje. često se iza jednog skriva drugo i često iz jednog izviru naznake drugog.

[Aries13]

Danchy55 kaže:

"Izlaz" je možda, u prihvaćanju života onakvoga kakvim on jest. Nije li upravo optimizam signal dekadencije, a pesimizam znak ozdravljenja? Jer optimizam laže i prikazuje bajkovite svijetove, a pesimizam podsjeća i prikazuje surovost stvarnosti. Suočiti se s time, a ipak živjeti, u tome je, možda, izlaz. Lagati si, to je lakše. I ljudima prispodobljivije..

Ali, potreban je pesimizam spoznaje i optimizam vitaliteta, životnog djelovanja. Ta mi se filozofija čini uvjerljivom, životnom, instinktivnom, ali nije za svakoga. Opasne je za skupine, umirujuća za pojedinca. Ne treba ju pripovjedati. Treba ljude naučiti lagati. Same sebe, naravno

I pesimisti koji misle da nema izlaza, da će se ova surova, bolesna civilizacija sama od sebe ubrzo urušiti, ako ne zbog njenog zla i opačine, onda pogotkom kakvog asteroida, i optimisti koji vedrim bojama oslikavaju budućnost u kojoj oni, janje i lav na kakvoj ledini leže zajedno u ljubavi - i jedni i drugi sanjaju.

Život sam po sebi nije u polaritetima, crnog i bijelog, on je sav u nijansama, malo je crnog istinskog zla i malo je bijele anđeoske dobrote, svijetlo se lomi u nama u bojama različitih nijansi. Kakvi smo mi, takav nam je i svijet, nije ni osobito dobar, nije ni strašno zao. Svi sanjamo, naše pojedinačne snove, neki malo vedrije, neki sanjaju crnjake, ali svi su dio, varijacija na temu - kolektivnog sna naše civilizacije. Zato se ne slažem da je dobro biti pesimist, pa ni optimist. Bilo bi dobro biti BUDAN.


Ali dok pojedinac ne postavi tako ambiciozan cilj ispred sebe dovoljno je biti čovječan, razumijeti krhkost ljudskog ustrojstva, dubinu ljudskog neznanja u kojem smo se po defaultu ovdje zatekli i ukoliko se osjećamo neprirodni, zgađeni nad ovim materijalističkim društvom mijenjati unutar onih metar do dva naših tijela čovjeka kojeg gledamo u ogledalu. Svijet neće zato postati drukčiji, ali kritična masa promjenjenih pojedinaca može povući kolektivnu promjenu.

A možda će trgajući civilizaciju sa sebe, budeći se iz kolektivnog sna netko to radi istinsku promjenu reći - nek svijet ide u lijevo, to nije moja priča, odoh ja desno. Desno će možda značiti da će prodati sve i kupiti kućicu u prirodi, voziti biciklu i jesti organsku hranu uzgojenu u svom vrtu, a možda će značiti da će ostati u svijetu ali više neće biti dio svijeta, neće više igrati po pravilima kolektivnog sna, iako će biti tu, nitko neće vidjeti da je on u stvari otišao. I jedan i drugi će uteći civilizaciji, društvo ih više neće formirati i bit će bliže prirodnom izvornom čovjeku, bez obzira živjeli u betonu i na pločniku ili na livadi blizu šume i potočića.

[Walter23]

Prvo da vidimo prednosti:

Za civilizaciju:

1.Najvjerojatnije te nitko neče pojesti.
2.Lovno područje ti je supermarket.
3.Imaš el.energiju, mekan krevet, tv i satelitsku s 200 programa+2 piva u hladnjaku.
4.Kad se razboliš imaš liječničku skrb a ne ludog vrača koji jede puževe.
5.Postoje zakoni koji štite tvoj teritorij.
6.Nemoraš nositi lišče i leševe kao odječu.
7.Boli te briga ako je zima jer imaš grijanje koje ne zahtijeva napor da se upali.
8.Možeš podj...avat lavove i tigrove u Zoo-u i ispadat kreten a da te usput ne pojedu, što nevidim kako bi bilo moguče u divljini.
9.Ne moraš biti največa gorila da dobiješ najljepšu ženu.
10.Imaš pc, i mobitel i pristup internetu za povoljne cijene s bilo kojeg mjesta u zemlji gdije ti je operater.
11.Postoji mogučnost da češ dobiti na Lotu!!
12.Živiš u svijetu gdije vrhunac tehnologije nije naoštreni kamen.


Za divljinu:

1.Nemoraš čekati satima u redovima koji ti kidaju živce.
2.Imaš čist zrak i vodu.
3.Nitko ti ne zanovijeta da se moraš oblačiti.
4.Ako si dovoljno jak dobijaš najljepšu ženu u čoporu.
5.U super si formi.
6.Nemoraš raditi dosadne poslove.
7.Ujutro te nebudi alarm s melodijom koja ti kida živce i nikada se nesjetiš promijeniti ju.

Civilizacija pobjeđuje.Ideal je jer je lakša,zanimljivija i zabavnija za proživjeti.
Divljina je ružna uspomena.
(Bez uvrede ekipi koja je za divljinu.)

[IpMan]

Sve se vrti oko monetarnog sistema, a to je jedan veliki bolesni korjen.Da biste čitali ovo sve vi morate raditi za ''vođu'' tj. za nekoga drugoga.Vaš rad = novac, a novac = struja i internet.To je samo jedan bezvezni primjer, a takvi primjeri postoje svuda.U jednom blansiranom svijetu kao što je ta zamišljena čovjekova divljina u kojoj je živio prije 50.000god. sve je moguće, a i nemoguće.U takvom svijetu nema ovakvih primjera, jer nema sredstva plaćanja.Nema treće strane.Moguća je bila samo razmjena, ja tebi koplje od bambusa , ti meni sjekiru od kamena.Danas je rad-novac-roba , radimo za novac, novac trošimo na robu, a roba zahtjeva rad i tako u krug.Čovjek je tada imao prioritete koje je sama priroda postavljala, danas čovjek svojevoljno postavlja prioritete jer je život unutar civilizacije lakši.

[Ser Mark]

IpMan kaže:

Čovjek je tada imao prioritete koje je sama priroda postavljala, danas čovjek svojevoljno postavlja prioritete jer je život unutar civilizacije lakši.

Sto je lose u tome?