Osjecaj nesigurnosti u vezi, tjeskoba i depresija

[danciii]

Hmm, kako da vam pocnem. Moram se obratiti nekome svakako, ako ne pomognete vi ili ja sama sebi onda cu morati psihologu. Situacija je ovakva. Imam 25 godina, momka u koga sam zaljubljena i koji je po svemu "realno" gledajuci zaljubljen u mene. Funkcionisemo divno kao i svaki zaljubljeni par na pocetku veze. Naravno do jednog trenutka..Ja dobijam menstruaciju i desava se nesto neuobicajeno, naglo mi pada raspolozenje do razine stalne tjeskobe i depresije, svaki minut ovih vec 5 dana mog zivota. Pisem vam jer vise ne mogu podnijeti. U zeludcu kao da mi raste cir, prisutna je stalna nervoza i osjecaj nesigurnosti dok sam sa njim. Ne jedem, povracam cesto zelucanu kiselinu i dok spavam znojim se, pretvorim se u vodu, prisutna je i nesanica. Pokusala sam zaviriti u dubinu i srz tog svog nepodnosljivog vec stanja. Ja sam prije godinu dana ostavljena od strane momka u koga sam bila bas zaljubljena i planirali smo zajednicki zivot. On me samo jednog dana ostavio i vise mi se nikad nije javio.Tad sam prozivjela bukvalno pakao, mislila sam da necu moci nastaviti dalje i da to nikad necu preboljeti, naravno da je uslijedio oparavak i od tog i nastavak sa mojim zivotom. Da napomenem da sam sigurna da me je volio ali nije mogao podnijeti stalne svadje u koje smo se tad bili uvukli. Primjecujem osjecaj privrzenosti za momka sa kojim sam sad u vezi, i toga se i bojim, pocinjem opet da volim. Nisam sigurna u njega i nikad mi nije dovoljno njegove ljubavi da bi se ja oslobodila tog straha od ostavljanja, nisam sigurna da li uopste imam razloga za to. Sve je bilo opusteno do tog perioda kada je nastupila moja zabrinutost. Tome doprinosi i sledeca situacija, njega njegova bivsa zove na kafu da popricaju o njima, da spomenem da su bili godinu dana zajedno i da je on uvijek govorio da to nije bilo to sa njima i da ga ona ne zanima. Lijepo me je pitao za misljenje o tome svemu, ja sam mu rekla da ne zelim da mu ista zabranjujem i da ode da ispostuje curu, ali da zna sta je nepostovanje mene na toj kafi i da se toga drzi. Stvarno sam bila opustena sto se toga tice, ali sad kako oni ne odlaze na tu kafu(jer on odgadja) i kako ima nekakvih problema na poslu ja sam pocela da sumnjam u njegovu ljubav prema meni i pribojavam se dosade u vezi i njegovo vracanje njoj. Zasto to govorim, bojim se da je pomalo odsutan i da nije onaj isti. Naravno da je velika mogucnost da je to sve u mojoj glavi i da sam ja ta nervozna i odsutna jer imam problema sama sa sobom, a da je on momak normalno malo zabrinut zbog posla i ostalih uobicajenih zivotnih briga. Eee da, zamalo da zaboravim da vam kazem da sam glupaca provalila njegovu sifru na fejsu da vidim koliko je to sve istina u vezi sa njom. To me je dodatno iscrpilo i opteretilo sto sad znam da cu znati svaku glupost koju mozda i ne bi trebala da znam. Zasad nema nista, ali kafa se priblizava a ja se plasim promjene. Ne znam koliko sam realna, pomozite mi. Ja jednostavno osjecam kako se u mom organizmu desavaju promjene psihicke prirode koje ne mogu kontrolisati. Strah i panika su tu, anksioznost i osjecaj teske tjeskobe. Pokusala sam sama sebi reci neke stvari i odgovoriti na pitanja da sagledam realno situaciju, smirim se na sekund i taj osjecaj opet pocinje da me obuzima. Nadam se nekim savjetima i ako nista bar nekom realnom gledanju stvari, ja vise ne mogu podnijeti svoju nerealnu emocionalno nesigurnu stranu koja me izgleda ne vodi u pozitivno odvijanje cijele situacije. Hvala vam.

[zoki89]

Mislim da si odlično shvatila što ti se zbiva, te je to velika prednost. Porazgovaraj sa dečkom o tome što prolaziš, te objasni da se to temelji na lošem iskusku sa bivšim. U vezi se pojavljuju problemi, no ako budete iskreni i pomažete si, vaš će odnos biti sve bolji.

A realno gledajući, život je pun rizika, i nijedna veza nema garancije. Al najveći rizik jest da se ne usudiš uopće riskirati i voljeti. Voli, ali nemoj postajati ovisna o njemu, te ćeš biti dobro neovisno o razvoju situcije

PS: poslao sam ti još neke savjete privatnom porukom.

[Zvoncica44]

Provjeri najprije stanje hormona. Znaju oni divljat u pms pa utječu na razne načine. Kod svake žene drukčije. Možda te to zeznulo i u bivšoj vezi. Ne vidim razloga da pričaš dečku o bivšem a niti o ovom što te muči s njim. "Odobrila"si tu kavu,pa što sad? Ako će te ostavit radi kave što prije to bolje. Ali ako te ostavi zbog repova prošlosti,drame oko sitnica,neosnovanih sumnji i ljubomore ? Treba li ti to? Nekad dobijemo što tražimo a da toga nismo ni svjesni. I najčešće nismo oduševljeni.

[danciii]

Izvinjavam se na odsustvu, nisam imala net neko vrijeme. Krizni period je prosao, ali su tu strahovi i nesigurnost, jos pokoji napad panike. To je izgleda sve u meni, mozda stvarno nemam nikakvog razloga za to. Pokusacu se opustiti i uzivati u vezi. Zoki89 mi je u privatnoj poruci jako lijepo objasnio kako da se nosim sa tim i kako da prodjem kros sve to, hvala mu jos jednom, a i ja sam njemu neke stvari jos detaljnije. Zvoncica44, realno si sagledala situaciju i u pravu si, samo ja tad nisam uspjela da se kontrolisem i tako razmisljam. Kafa je prosla, djevojka je zeljela da se pomire, on je odbio i kako on kaze, rekao da ima novu vezu u kojoj mu je lijepo i u kojoj je zadovoljan. Ne preostaje mi nista nego da mu vjerujem. Ja sam izgleda emocionalno zavisan tiip osobe. Ne funkcionisem ako mi nije dobro u ljubavi. Imam razne hobije, posao i prijatelje koji me vole ali kad volim i kad se tu desava nesto sto nije po mom ili osjetim manjak ljubavi ja se izgubim. Previse se vezem za tu osobu i izgleda postajem ovisna o njoj. Poslije ove krize i depresije ne zelim da mi se to ikad ponovi pa cu raditi na tome da budem kompletnija osoba. Ne znam kako, ali valjda cu pronaci nacin. Sta ako me sutra ostavi taj momak? Iskreno mislim da bi se sve ponovilo i toga se bojim.Mislim na depresiju i tjeskobu. Zvoncica44, u pravu si kad si rekla da ne treba da pricam sa njim o tome, mislim da je ipak prerano za to, ne zelim ga otjerati pricom o svojim psihoticnim stanjima, trebalo bi da to pokusam rjesiti sama sa sobom. Drame zbog sitnica, i sa tim se borim. Ne pokazujem mu to i kontrolisem se, ali sve je to odraz moje nesigurnosti i straha da mu sa mnom nece dobro, a meni se taj momak zaista svidja i ne bih zeljela da to upropastim. Izadjem sa njim i prvih pola sata osjetim nervozu i nesigurnost dok se stvari ne opuste. Uvijek mislim, u necemu cu pogrijesiti ili mu se moja prirodnost nece dopasti koliko se meni dopada njegova. Svjesna sam da ako ne, ne ide. Ovaj put stvarno ide, i ne osjetim stvarni manjak ljubavi i paznje, osjetim ga samo u svojoj glavi. Bojim se iznenadnog napustanja i ponovnog prilagodjavanja sebe na zivot bez njega, a to je naravno prisutno zbog iskustava prije njega i nekog umora od svih tih propalih veza.

[zoki89]

Možeš se prepustiti ili suzdržavati, ali u oba slučaja riskiraš. Život je jednostavno takav - nepredvidljiv i sadrži mnogo promjena. Ako nekog zavoliš, riskiraš da te napusti. Ako se suzdržavaš da ne budeš povrijeđena, opet riskiraš da ne doživiš mnoge lijepe trenutke. Jedina prava sloboda je da živiš najbolje što možeš i znaš, te prihvatiš rizik.

Spominješ da imaš razne hobije, prijatelje i posao. To je odlično, no da li si sigurna da ti nešto ne fali u životu? Ovisnost o partneru često izvire iz pokrivanja neke praznine. Zaista ne znam što je kod tebe slućaj, ali kod većine to izvire iz nedostatka ljubavi i podrške bližnjih, te nedostatka ljubavi prema sebi.

Kako izgleda tvoj život kada nisi u vezi?

[danciii]

Pokusacu ti pribliziti kako izgleda moj zivot kada nisam u vezi. Zapravo dosta sam svestrana i volim uciti nove stvari. Trnutno ucim francuski jezik, jer mi se svidja i iz ciste zelje i ljubavi prema njemu sam se za to odlucila. Sviram gitaru vec neko vrijeme pa i sa tim ispunjavam slobodno vrijeme. Volim da slikam, kreativna sam i cesto mi napamet padnu ideje na kojima mogu da se izrazim. Sad trenutno slikam grad na flasama..na svakoj flasi po jedna zgrada ili drugi objekat i one na kraju treba da cine cijelinu, to jest sliku grada. gledam filmove i serije. Da napomenem da u onom mom kriznom periodu nijedna od tih stvari me nije zadovoljavala, nisam se nicemu mogla posvetiti. Zivim sa cimerkama, ne zivim sa roditeljima vec 6 godina. Zavrsila sam fakultet. Sa roditeljima imam ok odnos, ali se slabo vidjamo, mozda jednom mjesecno. Ne znam sta da ti jos spomenem, a da ti dam adekvatan odgovor na tvoje pitanje. To su zapravo stvari koje radim i kada sam u vezi. Kada nisam u vezi mnogo cesce izlazim i provodim stvarno mnogo vremena napolju,u izlascima i druzenju sa prijateljima, mozda iz nekog straha da ostanem sama, nisam spoznala o cemu se radi jos uvijek. Nekad mi samoca i godi, ne desava se to uvijek. Zapravo mislim da je tako kod vecine ljudi.To je to.

[zoki89]

...mozda iz nekog straha da ostanem sama.

Imaš dosta aktivnosti, interesa, a i dobar društveni život To je odlično.Kao mogući izvor tvog problema primijetio sam samo ovu citiranu rečenicu.

Kako vidiš svoj život da u budućnosti ostaneš sama? Kako se osjećaš kad pomisliš na to?

[addx]

danciii kaže:

Izvinjavam se na odsustvu, nisam imala net neko vrijeme. Krizni period je prosao, ali su tu strahovi i nesigurnost, jos pokoji napad panike. To je izgleda sve u meni, mozda stvarno nemam nikakvog razloga za to. Pokusacu se opustiti i uzivati u vezi. Zoki89 mi je u privatnoj poruci jako lijepo objasnio kako da se nosim sa tim i kako da prodjem kros sve to, hvala mu jos jednom, a i ja sam njemu neke stvari jos detaljnije. Zvoncica44, realno si sagledala situaciju i u pravu si, samo ja tad nisam uspjela da se kontrolisem i tako razmisljam. Kafa je prosla, djevojka je zeljela da se pomire, on je odbio i kako on kaze, rekao da ima novu vezu u kojoj mu je lijepo i u kojoj je zadovoljan. Ne preostaje mi nista nego da mu vjerujem. Ja sam izgleda emocionalno zavisan tiip osobe. Ne funkcionisem ako mi nije dobro u ljubavi. Imam razne hobije, posao i prijatelje koji me vole ali kad volim i kad se tu desava nesto sto nije po mom ili osjetim manjak ljubavi ja se izgubim. Previse se vezem za tu osobu i izgleda postajem ovisna o njoj. Poslije ove krize i depresije ne zelim da mi se to ikad ponovi pa cu raditi na tome da budem kompletnija osoba. Ne znam kako, ali valjda cu pronaci nacin. Sta ako me sutra ostavi taj momak? Iskreno mislim da bi se sve ponovilo i toga se bojim.Mislim na depresiju i tjeskobu. Zvoncica44, u pravu si kad si rekla da ne treba da pricam sa njim o tome, mislim da je ipak prerano za to, ne zelim ga otjerati pricom o svojim psihoticnim stanjima, trebalo bi da to pokusam rjesiti sama sa sobom. Drame zbog sitnica, i sa tim se borim. Ne pokazujem mu to i kontrolisem se, ali sve je to odraz moje nesigurnosti i straha da mu sa mnom nece dobro, a meni se taj momak zaista svidja i ne bih zeljela da to upropastim. Izadjem sa njim i prvih pola sata osjetim nervozu i nesigurnost dok se stvari ne opuste. Uvijek mislim, u necemu cu pogrijesiti ili mu se moja prirodnost nece dopasti koliko se meni dopada njegova. Svjesna sam da ako ne, ne ide. Ovaj put stvarno ide, i ne osjetim stvarni manjak ljubavi i paznje, osjetim ga samo u svojoj glavi. Bojim se iznenadnog napustanja i ponovnog prilagodjavanja sebe na zivot bez njega, a to je naravno prisutno zbog iskustava prije njega i nekog umora od svih tih propalih veza.

Da li si mozda upratila ili mozes unazad izanalizirati trenutke koji su predvodili ulascima u negativna raspolozenja, posebice u odnosu sa njim? Mozes li opisati jedan, dva, tri scenarija "sitnica" iz kojih nastanu drame, mozes li opisati sta prethodi drami, tocan trenutak "prebacivanja", vjerojatno znas na sta mislim?

[danciii]

zoki89 kaže:

Imaš dosta aktivnosti, interesa, a i dobar društveni život To je odlično.Kao mogući izvor tvog problema primijetio sam samo ovu citiranu rečenicu.

Kako vidiš svoj život da u budućnosti ostaneš sama? Kako se osjećaš kad pomisliš na to?

Ne znam, valjda ispunjen nekim drugim stvarima koje su vezane za hobije kojima se bavim, mozda bi se posvetila karijeri, trudila bi se vise na tom polju da se usavrsavam i napredujem. Sve to bi me mozda i ispunilo, ali ne vjerujem na duze staze, jer prvenstveno, ja nisam takav covjek. Nisam karijerista, volim da su mi stvari uskladjene, tako da kad bi birala izmedju toga da imam slobodno vrijeme i privatan zivot i posla koji bi mi donio vise novaca, ali bi mi oduzimao to moje slobodno vrijeme, izabrala bih prvo. To govorim jer mislim da ne bih rado da zamisljam svoj zivot sama, bez partnera i cijele te divne stvari koja se zove ljubav. Kako se osjecam kad pomislim na to? Iskreno, pomalo ne vjerujem kako se osjecam kad to zamislim. Osjecam se pomalo uzbudjeno jer nisam nikad svoj zivot tako zamisljala, nekako mi djeluje privlacno, ali ipak evo nadolazi mi i moja narav i nacin mog bitisanja, tako da se polako nazire i usamljenost.

[danciii]

addx kaže:

Da li si mozda upratila ili mozes unazad izanalizirati trenutke koji su predvodili ulascima u negativna raspolozenja, posebice u odnosu sa njim? Mozes li opisati jedan, dva, tri scenarija "sitnica" iz kojih nastanu drame, mozes li opisati sta prethodi drami, tocan trenutak "prebacivanja", vjerojatno znas na sta mislim?

Znam vrlo dobro sta me pitas? Gore sam spomenula da imam njegovu sifru od fejsbuka (ne ponosim se sa tim, ali bilo je jace od mene) Zasto sam to uradila?! Zato jer je sve bilo divno, zato sto nisam vjerovala njegovoj prici da ide sa njom samo na kafu, htjela sam da znam sve stvari u vezi toga, neku pozadinu koju mi mozda on nije pricao. Htjela sam da se spustim malo na zemlju, da malo saberem svoja osjecanja i mozda ovako pronadjem nesto sto bi me pripremilo na neku normalnu reakciju. Opet zasto? Zato jer je on momak koji iza sebe mnogo zena i propalih veza, varanja i provoda( o svemu tome mi je pricao). Njegova prica koja mi zvuci dosta iskreno je da je njemu toga preko glave i da bi volio da sa mnom ima ozbiljnu vezu. Ja sam takve price slusala prije njega pa sam iznevjerena. Tesko mi je bilo povjerovati u to sve i ostati mirna prepustajuci se tome svemu.
E ta sitnica koja je prethodila drami je bio moj stalni ulazak na njegov profil da vidim kad ce se oni dogovoriti i sta ona njemu pise i sta on njoj pise. Svaki ulazak na fejsbuk u meni stvara strah, sta cu vidjeti, koliko je on iskren sa mnom. Ubrzano lupanje srca i pojacana nervoza samim tim sto zadirem u njegovu privatnost ( strah je prisutan jer sam vidjela da se dopisuje i sa jednom djevojkom koja ocigledno zeli nesto sa njim, ali u tom dopisivanju ne vidim odgovore na njenu zainteresovanost, ali su razgovori dosta dugi i cesti. Rekao mi je da je to djevojka koja mu se nekad svidjala, ali nikad nisu bili zajedno) U meni se odmah pojaca strah od ostavljanja i njegov prelazak na nesto drugo, u tom trenutku. Kasnije se saberem i kazem samoj sebi da to nije nista i da je normlano da komunicira i sa drugim djevojkama.
Druga stvar, u meni se pojavio neobjasnjiv osjecaj nekontrolisanja same sebe i svog raspolozenja, kao da je nesto drugo upravljalo sa mnom i nije mi dalo da se razveselim.Kao da sam imala poremecaj hormona i da mi je sve potonulo. Mozda se sva ta nervoza i strahovi skupili i pritisnuli me uza zid, jer ih nisam prihvatala i bjezala sam od njih. (zoki89 ) Uhh, toliko.

[zoki89]

danciii kaže:

Ne znam, valjda ispunjen nekim drugim stvarima koje su vezane za hobije kojima se bavim, mozda bi se posvetila karijeri, trudila bi se vise na tom polju da se usavrsavam i napredujem. Sve to bi me mozda i ispunilo, ali ne vjerujem na duze staze, jer prvenstveno, ja nisam takav covjek. Nisam karijerista, volim da su mi stvari uskladjene, tako da kad bi birala izmedju toga da imam slobodno vrijeme i privatan zivot i posla koji bi mi donio vise novaca, ali bi mi oduzimao to moje slobodno vrijeme, izabrala bih prvo. To govorim jer mislim da ne bih rado da zamisljam svoj zivot sama, bez partnera i cijele te divne stvari koja se zove ljubav. Kako se osjecam kad pomislim na to? Iskreno, pomalo ne vjerujem kako se osjecam kad to zamislim. Osjecam se pomalo uzbudjeno jer nisam nikad svoj zivot tako zamisljala, nekako mi djeluje privlacno, ali ipak evo nadolazi mi i moja narav i nacin mog bitisanja, tako da se polako nazire i usamljenost.

Hvala za ovako detaljan odgovor Dobra stvar je da znaš što želiš, a što ne želiš. Čak i da tvoja trenutna veza propadne, mala je vjerojatnost da ostaneš sama u životu. Uvijek je dovoljno ljudi koji traže partnera. Samo se ne smiješ zatvoriti u 4 zida, već se upoznavati i družiti. Tvoj život najviše ovisi o tebi.

No recimo da na neki način ostaneš sama. To ne bi značilo da trebaš biti usamljena i karijerist. Postoji mnogo zanimljivih aktivnosti za isprobati, mjesta za vidjeti, te ljudi za upoznati. Zapravo, istraživanja pokazuju da samci imaju više vremena, te stoga i dosta bogatiji društveni život.

danciii kaže:

Mozda se sva ta nervoza i strahovi skupili i pritisnuli me uza zid, jer ih nisam prihvatala i bjezala sam od njih. (zoki89 ) Uhh, toliko.

Dobro si povezala

[princess_leia]

Nemogu naći ni jednu adekvatnu temu ali dogodila mi se slična situacija..
Igrom slučaja, vidjela sam dopisivanja dečka s curom, koja mi se ne čine tako bezazlena, makar se naravno tvrdi drugačije.

Činjenica je da sam ja imala dosta obaveza (posao, ispit) i zaista se nismo puno viđali, i prije su se događale takve stvari kada se mi baš ne vidimo, on nađe neku od nekud za dopisivanje "jer mu je dosadno" jer mene nema.. Nemogu ja nikome ništa zabraniti i dokle je to sve bezazleno, i bilo je, ali nikad nije bilo to na ovakav način, ovo sve što je njoj govorio, govori i meni.

Muči me to što naravno da sam prošli tjedan npr opet pala u loše stanje jer sam pala ispit, i očekivala sam neku podršku od njega, ali kada sam vidjela datume, sve se to odvijalo u tih mjesec dana.

I sad sam još gore nego na početku i točno ovo što piše autorica, ja se slično osjećam, strah, panika, teška tjeskoba, nemir, misli idu..

Jednostavno se želim nekako smiriti ali jako teško ide i ne znam kako ovo sve izreagirati..

[zoki89]

Upoznavanje i razgovaranje s drugim ljudima je normalno, neovisno o tome da li smo u vezi. Druga stvar je kad se prekorače granice prijateljskog druženja ili ako te počne ozbiljno zapostavljati zbog druge osobe.

Uglavnom, popričaj s dečkom, pa ćeš vidjeti što je u pitanju.

[princess_leia]

zoki89 kaže:

Upoznavanje i razgovaranje s drugim ljudima je normalno, neovisno o tome da li smo u vezi. Druga stvar je kad se prekorače granice prijateljskog druženja ili ako te počne ozbiljno zapostavljati zbog druge osobe.

Uglavnom, popričaj s dečkom, pa ćeš vidjeti što je u pitanju.

Da, nadams e da će to pomoći jer inače ću izjest samu sebe.

Nadam se da je danciii bolje.

[Zvoncica44]

princess_leia kaže:

Da, nadams e da će to pomoći jer inače ću izjest samu sebe.

Nadam se da je danciii bolje.

Nisam baš našla neke velike sličnosti u vašim pričama. Kod danciii je problem u sumnjama ali kod tebe su činjenice. Dojma sam da te dečko "kažnjava" svaki put kad se osjeti zapostavljen. Znaš onu staru "ako nećeš ti, hoće druge tri "? Pokazuje ti način na koji rješava svoje frustracije. Prilično sebično,ako ti nije podrška kad ti treba. Hoćeš li "izjest samu sebe" kad god se on osjeti zapostavljen? Možda bi mogla nešto naučiti od njega,naprimjer staviti sebe na prvo mjesto i razmisliti kakvu budućnost želiš. Nadam se da sam krivog dojma i da će razgovor pomoći.

[princess_leia]

Zvoncica44 kaže:

Nisam baš našla neke velike sličnosti u vašim pričama. Kod danciii je problem u sumnjama ali kod tebe su činjenice. Dojma sam da te dečko "kažnjava" svaki put kad se osjeti zapostavljen. Znaš onu staru "ako nećeš ti, hoće druge tri "? Pokazuje ti način na koji rješava svoje frustracije. Prilično sebično,ako ti nije podrška kad ti treba. Hoćeš li "izjest samu sebe" kad god se on osjeti zapostavljen? Možda bi mogla nešto naučiti od njega,naprimjer staviti sebe na prvo mjesto i razmisliti kakvu budućnost želiš. Nadam se da sam krivog dojma i da će razgovor pomoći.

Isprike, vjerojatno sam postavila pitanje na krivo mjesto.

[danciii]

princess leia , hvala na pitanju. Sada sam dobro. Sto se mene tice, mozes slobodno da se nastavis na moju temu. Meni su jako pomogli savjeti zoki89, nekad se cini da znamo sve ali da ne mozemo nista uciniti. Znamo mi to sto ce nama pomoci, ali nam je u tom trenutku sve zbrkano u glavi i ne mozemo da poslozimo stvari i sami sebi pomognemo. On je meni napisao dosta savjeta kako da sebi pomognem u tim mojim kriznim trenucima, lijepo je poslozio i ucinio ih logicnim, kao sto i jesu bili. Ako zelis, kopiracu ti i ih u privatnu poruku. Onda, mislim da je jos jedan nas problem nedostatak samopouzdanja i samopostovanja, misleci da je taj nas momak bolji i velicajuci ga u nasim ocima mi gubimo na vrijednosti. Jel, jer mi najbolje znamo svoje mane i nedostatke, ali mozda u tudjim ocima i nisu tako veliki, to jest, sigurno je tako. Sta ima novo? Kod mene, moj momak se ne dopisuje na nacin , a da nije prijateljski, jos uvijek. Medjutim, ja se bojim da ce tako nesto nekad i uslijediti, a ja cu sve znati. Sve u svemu, to sto im zadiremo u privatnost nije dobra ideja, jer neke stvari nisu kao sto se cine, niti su pretece. To je mozda samo stvar ega u tom trenutku, stvar nekog dokazivanja, mozda nije stvar u privlacnosti njega i te djevojke. Mozda i mi sebi dopustimo tako nesto sa nekim privlacnim momkom, ali mi dobro znamo da nam to ne znaci nista i da ne bi nikad ugrozili vezu zbog tog. Pisi kakvo je stanje.