Sramežljivost, introvertiranost..

[imanuel kant 1]

Najveći problem sa introvertima je taj što ih drugi često doživljavaju kao umišljene,i previše analitične.
Primjer imate odličnog učenika u školi,koji ostvaruje dobre rezultate i na nekim takmičenjima,miran,dobar,i njega nastavnici i profesori vole.On uglavnom šuti i razmišlja,posmatra svijet oko sebe više nego što ulijeće u direktnu komunikaciju.I sad neki prosječan,običan učenik koji ne ostvaruje neke rezultate,odmah potsvijesno misli da ga ovaj introvert posmatra sa visine.Odmah dobije karakterizaciju linguze (što i zna biti slučaj,ali se uglavnom vrši generalizacija) i štrebera,koji se samo brine za šlkolu.Taj prosječan učenik smatra sebe potsvijesno manje vrijednim od ovoga u pogledu škole,učenja (što ne mora biti istina) i onda ima potrebu da se dokazuje i automatski ovaj povučeni postaje žrtva,nekada i pojedinca a nekada i grupe.Pogotovo važi za muškarce.
Čak iako ne ostvaruje dobre rezultate,uvjek će biti nešta tipa:Šta se pravi,šta umišlja itd.

Škola je najbolji primjer kako introverti znaju najebati.Neki imaju sreću da ih ostave na miru,no ni jedan introvert nikada nije popularan u društvu,jer se ne razumije sa njim.


Što se tiče života i tu je slična stvar.Npr.upoznaješ dvije osobe.Jedna stalno ćuti,namrštena je,gleda pred sebe,rijetko priča,i ti se osjećaš praktično kao zamorčić u kavezu.Imaš osjećaj da te onaj drugi posmatra,da te analiztira,da nije opušten u komunikaciji,da je proračunat itd.
Sa druge strane ta druga osobe je vesela,smije se,duhovita,dobro ti pogađa misli i automatski se osjećaš spontano.Spontanost u odnsou je nabitnija a ona se ne postiže šutnjom,odmjeravanjem,škrtošću n riječim.
Tu se ljudi često zeznu jer one šarmantne osobe znaju biti puno puta gore od ovih šutljivivih.No pravila nema,o osobi je teško donositi zaključke na osnovu porvšnosti.Površan izgled nešto govori,ali uzorci su duobko zakopani unutra u psihi.

Ja sebe smatram na nekom prelazu između ambiverta i introverta,jer sam često imao faze života,trenutaka i prilika gdje sam išao iz jedne krajnosti u drugu,tako da bi se poveznica između ta dva tipa ličnosti teško mogla naći.
Sve zavisi od terena.Ako je on povoljan ja sam esktrovert,a ako nije ili ako ga ne mogu ocjeniti onda sam introvert.
Prilagođavam se situaciji,ali ipak sam češće introvert.Više volim da sam posmatram nego posmatrani.

[warper]

Imam taj problem. Ne prilazim ljudima baš, ne uspostavljam kontakt, pričam kad me se nešto pita... Ne znam, imam osjećaj da me drugi baš ne doživljavaju pa čemu onda govoriti... a ionako bih im vjerojatno bio predosadan.

[zoki89]

warper kaže:

Imam taj problem. Ne prilazim ljudima baš, ne uspostavljam kontakt, pričam kad me se nešto pita... Ne znam, imam osjećaj da me drugi baš ne doživljavaju pa čemu onda govoriti... a ionako bih im vjerojatno bio predosadan.

Što god te zanimalo u životu, postoji još ljudi koje zanima isto. Kada kreneš upoznavati ljude, normalno je da ne klikneš sa svakime. Al osobe s kojima klikneš mogu pozitivno utjecati na cijeli tvoj život, kao i ti na njihove.

[prometejus]

Svima bih preporucio knjigu Tišina, snaga introvertiranih u glasnome svijetu autorice Susan Cain. Knjiga je odlicna, meni pomaze da prihvatim svoju introvertiranu prirodu i da se prestanem dozivljavati kao pogresku koju treba ispraviti.

Skuzio sam da ne moram na silu biti drustven, pricljiv, otvoren, spreman na akciju, da ne moram uzivati u velikom drustvu i da sam normalan ovako povuceniji i mirniji. Biti introvertiran nije greska koju trebam ja ili vi ispraviti. (Naravno nije sve bajno i krasno i generalizirano, ali toplo preporucujem knjigu).

[plavokoki_Marko]

Zašto bi se itko sramio svoje introvertiranost? Pa nije to bolest... Jednostavno smo rođeni takvi, nije to naš hir. Za sramežljivost nisam siguran jel itko rođen. Oduvijek sam se mogao sam zabaviti, ono ko klinac me staviš na mjesto neko, sam sa sobom se igram, bez da glas pustim, satima... Kolege su me ocjenile 4/5 da sam introvertiran, a i test mi je ISTJ
Mene moja introvertiranost ne smeta, više mi smeta (popratna) melankonija.
Možda i postoje trenuci kada bih poželio biti ektrovert, ali to su iznimne situacije...
Ne mislim da sam nešto previše sramežljiv, izboriti ću se za sebe, ako treba povisiti glas(nerado), ali više volim da me se vuče.
Kada sam bio u školi, mogao sam se udubiti u svoje misli ono svih 6 sati... Proanalizirati sve, preispitati.
Radije ću biti u krevetu 3 sata, nego na kavi tračati druge, komentirati kaj tko nosi. Radije ću 3 sata raditi analizu, statistiku, vjerovatnost nego trkeljati u beskonačnost. Druženja me znaju iscpiti, evo nedavno fešta 50 ljudo. Meni dosta za narednih mjesec dana-barem
Treba mi jaaaaaaaaaaaaaaaaako dugo da se negdje stopim. Prvih par mjeseci ću proanalizirati sve, procjeniti jel se išta isplati, onda nakon duboke, kirurški precizne analize nešto probati.
Ne smatram se sramežljivim baš. Nije mi problem razgovarati s ikim(evo neki dan valjda 5 sati razgovor sa nekom ženskom - istina, ona je više vukla taj razgovor, ali bogami sam se i ja iznenadio s količinom izgovorenih riječi Više volim slušati, ako je netko zanimljiv, može i satima. Ja sam uglavnom kratak, jasan, i pričam zdravoseljački da me i seljak razumije. Ne mislim pritom vrijeđati poljoprivrednika, već reći da ne volim neke seljačke fraze na latinskome koje nitko ne kuži. Iako ću u glavi to imati, i tamo di treba se tako razgovarati. Cijenim praksu više od ičega. Mrzim čitati i učiti nepotrebnu teoriju koja je neprimjenjiva. Tako npr. beskrajno mrzim povijest, jer je npr podatak da je stogodišnji rat trajao od 1337-1453 - beskoristan.

i zato, dragi introverti - BUDITE PONOSNI

http://www.ted.com/talks/susan_cain_...ue&language=hr

[prometejus]

E pa moguce je da se netko srami i prima poruke od okoline da se mora promijeniti i postati drustven jer nije normalno biti sam i citati knjige Posebno kad imas 15 godina, a gotovo svi tvoji vrsnjaci su drustveniji, otvoreniji od tebe, stalno imaju nesto za reci, samouvjereni, a ti si sutljiv i volis vise razmisljati i ne govoriti ako nemas nekaj pametno za reci, ne volis generalizacije, i zakljucivanja bez dovoljno dokaza. I usput potreban ti je jedan prijatelj, a ne deseci poznanika s kojima si srdacan kad god ih sretnes.

[plavokoki_Marko]

Normalno i drustveno prohvatljivo nije isto. To sto se u rh oceluje da s 15-16 g spavas u vlastitoj bljuvotini jer si streso 10 piva...
Introvertiranost je jedna karakteristika. Ni bolja ni gora od ekstrovetiranosti.
Bolje i biti tih nego prokleto naporan s nepotrebnim monolozima. Sve ima svoje za i protiv Ja sam svoju introvertiranost prihvatio davno, i izvući ću maksimalni potencijal od nje.
Sramezljivost je druga priča. Pretjerana nije dobra, kap ni kada ju skoro nemaš. Nije mi normalno da je netko toliko sramežljiv da se boji na vrata pokucati, zvati na tel. i pitati za inf.
Najgori su oni koji ne razumiju introvertiranost i onda misle da je to bolest itd. Pa lijepe etikete, osuđuju zbog ne znanja.
To sto netko u nekom xy razdoblju ne radi to sto je društveno prihvatljivo(a nije normalno) ne znaci da ga treba izolirati!
Previse je predrasuda o introvertiranosti, koje treba riješiti!

[warper]

plavokoki_Marko kaže:

Zašto bi se itko sramio svoje introvertiranost? Pa nije to bolest... Jednostavno smo rođeni takvi, nije to naš hir. Za sramežljivost nisam siguran jel itko rođen. Oduvijek sam se mogao sam zabaviti, ono ko klinac me staviš na mjesto neko, sam sa sobom se igram, bez da glas pustim, satima... Kolege su me ocjenile 4/5 da sam introvertiran, a i test mi je ISTJ
Mene moja introvertiranost ne smeta, više mi smeta (popratna) melankonija.
Možda i postoje trenuci kada bih poželio biti ektrovert, ali to su iznimne situacije...
Ne mislim da sam nešto previše sramežljiv, izboriti ću se za sebe, ako treba povisiti glas(nerado), ali više volim da me se vuče.
Kada sam bio u školi, mogao sam se udubiti u svoje misli ono svih 6 sati... Proanalizirati sve, preispitati.
Radije ću biti u krevetu 3 sata, nego na kavi tračati druge, komentirati kaj tko nosi. Radije ću 3 sata raditi analizu, statistiku, vjerovatnost nego trkeljati u beskonačnost. Druženja me znaju iscpiti, evo nedavno fešta 50 ljudo. Meni dosta za narednih mjesec dana-barem
Treba mi jaaaaaaaaaaaaaaaaako dugo da se negdje stopim. Prvih par mjeseci ću proanalizirati sve, procjeniti jel se išta isplati, onda nakon duboke, kirurški precizne analize nešto probati.
Ne smatram se sramežljivim baš. Nije mi problem razgovarati s ikim(evo neki dan valjda 5 sati razgovor sa nekom ženskom - istina, ona je više vukla taj razgovor, ali bogami sam se i ja iznenadio s količinom izgovorenih riječi Više volim slušati, ako je netko zanimljiv, može i satima. Ja sam uglavnom kratak, jasan, i pričam zdravoseljački da me i seljak razumije. Ne mislim pritom vrijeđati poljoprivrednika, već reći da ne volim neke seljačke fraze na latinskome koje nitko ne kuži. Iako ću u glavi to imati, i tamo di treba se tako razgovarati. Cijenim praksu više od ičega. Mrzim čitati i učiti nepotrebnu teoriju koja je neprimjenjiva. Tako npr. beskrajno mrzim povijest, jer je npr podatak da je stogodišnji rat trajao od 1337-1453 - beskoristan.

i zato, dragi introverti - BUDITE PONOSNI

http://www.ted.com/talks/susan_cain_...ue&language=hr

Kao da sam ja ovo pisao, svaka čast, isti sam.