Kompulzivno prejedanje (Binge eating)

[sydney]

Victora kaže:

Daj prestani s tom "promjenom života" preko linkova! Neki od najbogatijih ljudi na svijetu, koji si mogu priuštiti ne znam kakve metode, se bore s debljinom, a ti si to riješila preko linkova?! Prestani zavaravati ljude i izmnišljati, ok?

Ima te na svakoj temi o svakoj ovisnosti...

koji je tvoj problem? ako misliš da spamam znaš što ti je činiti. ako ti je i dalje jedini argument:kako bogataši ne mogu se riješiti prejedanja,molim te da ga više ne ponavljaš,postaje zamorno


što se tiče moje borbe ja sam se potrudila na prethodnoj stranici pojasniti i približiti način koji mi je pomogao da uspijem prestati se prejedati. borila sam se 17 godina dok nisam naišla na knjigu Brain over binge i Rational Recovery metodu na kojoj se temelji ta knjiga. riječ je o bivšoj bulimičarki koja se prestala prejedati nakon dva desetljeća borbe i koja se u ovih 8 god nakon što je knjigu napisala nije nijednom prejela!

cura sada piše blog za sv eone koji vode borbu da im pomogne dodatnim savjetima i metodama.link bloga http://brainoverbinge.blogspot.com/
na netu se može besplatno downloadati njena knjiga il ju možete kupiti. ja nemam nikakve koristi od reklamiranja te knjige osim želje da još nekom pomognem! na istom linku možete pronaći forum na kojem mnoštvo cura piše kako im je knjiga "promijenila život",znači definitvno ako meni ne vjerujete postoje ostale cure koje su podijelile iskustva i uspjehe slične mojem.

ovih dana poriv se ponekad javi. nije ni blizu jak kao što je bio,al je tu čujem ga! juče poslije ručka sam si napravila kavu i pojela 3 keksa . ali čula sam poriv koji traži još,još,još!! ali sam se smirila i rekla si: sydney ne želi još. to želi Zvijer. za neupućene tako zovemo životinjski dio mozga koji je odgovoran i koji šalje signale tj porive za hranom il za onim od čeg smo već ovisni (to može biti alkohol,droga..).

i sami znao da se u nama vodi broba između "ja" i poriva. taj poriv šalje životinjski dio mozga.zašto? jer je većina nas tijekom života tijelu uskraćivala hranu iz ovog il onog razloga (dijeta isl),pa je životinjski dio mozga zadužen za naše održavanje,u strahu je da ne ostane opet bez hrane. i šalje taj jaki poriv za održavanjem ustvari.
on nema razum,ne može mu se riječima objasniti da nam ta hrana nije potrebna,jer nije u mogućnosti razumijeti. zato je potrebno jednostavno odvojiti se od njega. znati da postojim JA i ON! ja sam zasebno biće.ja sam ta koja je glavna!! ja odlučujem . taj dio mozga može samo slati poruke,poriv,slike i riječi. ono kad čujemo: smaži cijelu čokoladu to ne govorim niti želim ja,nego životinjski dio mozga, Zvijer! ali ona može smo slati riječi. mojom rukom koja će uzeti čokoladu upravljam JA tj sydney!

i onda si kažem: čokoladu želi Zvijer,ne JA. ona može samo slati želje,riječi,slike.ali ne može pomaknuti ovu ruku. dio mozga koji je zadužen za pomicanje ruke je neokortex,tj JA,ljudski dio mozga ,a ne životinjski mozak. i zato JA odlučujem zvijer ignorirati i ne pomaknuti ruku i NE uzeti onaj keks!

zvuči jednostavno,ali naravno radi se o borbi.i moguće je odhrvati Zvijeri. na dnu ove stranice http://rational.org/index.php?id=59 pronaći ćete način koji je meni pomogao da se u seknudi odvojim od Zvijeri,poriva,da spoznam da ga ne moram poslušati,da sam JA ona koja odlučujem! samo kliknite na Bullets for my Beast.

tu sam za sve kojima su potrebne pomoć,smijernice..na ovom forumu sam od 2007,na temi psihologija sam dosta aktivna,i do sada sam pisala o svojim borbama protiv raznim ovisnosti (kompulzivno prejedanje,kupovanje i čupanje kose) .. tako da i sama kad čitam borbu opisanu na ovim stranicama sretna sam i ponosna što sam napokon slobodna,što mogu uživati u hrani i životu bez opterećivanja!

[sydney]

a ako vam se ne da čitati blog evo iskustvo cure koja se uspješno prestala prejedati pomoću spomenute knjige i metode:

http://www.youtube.com/watch?v=uFuOEA0oKWY video ima skoro pola milijuna prikaza.drago mi je da se pozivna iskustva šire!

[sydney]

u posljednje vrijeme muče me porivi za hranom kad nisma gladna. znači ne poriv da se prejedem nego tu i tamo izvan redovnog obroka pojedem nešto. e ja sam shvatila da sam najsretnija kad jedem intuitivno. znači kad jedem samo kad sam gladna. i to obožavam fino pošteno ogladnjeti pa se najesti. imam dnevno takva 3-4 obroka i desert uz kavu popodne.

e sad,ako osjetim između poriv za recimo kokicama il sladoledom,to je ok. al iskreno ako svaki dan udovoljavljam konstantno takvim željama ne osjećam se dobro. kao prvo počinjem se debljati, kao drugo stvori se bojazan da ti porivi možda ipak kao takvi potječu od Zvijeri.

ja znam da su te želje i porivi normalni. da ih ima svatko. da je normalno i u redu pojesti nešto i kad nisma ustvari gladna. to nije problem. problem je ako to činim prečesto. zato sam odlučila da se vraćam intuitivnom jedenju jer sam s njim najsretnija,najmirnija. naravno da se neću bojati hrane. ali ipak konstantno udovoljavati tim porivima samo radi osjećaja ugode jednostavno mi ne odgovara. i ne uživam u njima većinom! jer ipak se javlja onaj glasić koji kaže: ovako Zvijer počinje bitku ustvari nije mene strah Zvijeri. nije mene strah ni kg, ni ovog glasa upozorenja. jednostavno tako se hraneć nisam sretna. draže mi je jesti 3 obroka u kojima ću jako jako uživati,nego ih 6-7 koji će me na ovaj ili onaj način mučiti.

evo na neki način sam imala potrebu ovo negdje izbaciti. nadam se da razumijete što sam htjela reći.a sad si odo fino složit doručak jer sam aš lijepo ogladnila. i bome ću uživati u njemu

[sydney]

intervju s kathryn koja objašnjava rational recovery metodu koju je opisala u knjizi brain over binge koja mi je uz samu metodu pomogla! https://www.youtube.com/watch?v=XMTnbW_e9Yo

od kad ju je napisala kathryn se nije nijednom prejela! mislim da je prošlo više d 8 godina

[prettyugly]

ja sam se prestala prejedati onako cesto, ima vec nekoliko mjeseci. i dalje mi je opci unos kalorija nedovoljan da mrsavim, ali sam se barem djelomicno rijesila zderalackih epizoda i to mi je super.
sad samo treba smisliti kako spustiti nakupljenu tezinu, jer ovako bas ne uspijevam .

[personaforumska]

Otkako sam prestala pusiti prejedam se kao svinja
Pokusavam sto vise voca ali bojim se da ako ovako nastavim, do Bozica mozda dospijem i na menu

[prettyugly]

pozdrav svima.
ja se i dalje ne prejedam, prestala sam ima vec vise mjeseci, stovise,krenula sam jos dodatno paziti na unos hrane i ponovno vjezbam. osjecam se dobro jer se trudim, a rezultati mog truda se vide, laganom dijetom gubim centimetre malo po malo, za svaki cm se pomucim ali to mi stvara dobar osjecaj. nisam se odrekla hrane, uglavnom jedem zdravo, voce povrce meso jaja, ali kad pozelim nesto 'lose' ili slatko kupim si no pazim na kolicinu. recimo kupim si ono malo 'hotelsko' pakiranje eurokrema i jedno pecivo, ne kupujem cijelu teglu i cijeli kruh, jer znam da postoji jos uvijek opasnost da cu pojesti sve. redovito trcim i ponovno sam se navukla na to.
nekako mi se ovo sve cini lakse kada znam da su mi smanjene sanse da se prejedam, lakse je s tom spoznajom drzati neki dijetni rezim. znam da je ovo veliki posao i da cu se namuciti ali ovoga puta sam hrabra, usmjerenija, odlucnija.
znalo mi je biti gadno, priznajem, nedavno sjedim i uhvatila me neka depresija, strahovi, panika, svi ti skriveni osjecaji kao da su izasli van a ja sam odlucila da necu jesti vise nego sto mi treba(uzela sam trenera i savjetnika za prehranu da mi izracuna dnevne potrebe kako bi tijelo funkcioniralo zdravo), i jednostavno sam znala da sad ne smijem otici u kucu i najesti se, jer to nije trenutak, i znam koliko trebam unositi i toga sam se htjela drzati. i izdrzala sam, depresija je prosla, ponovilo se jos nekoliko puta, ali svaki put je proslo. znaci to je ocito to nesto sto me tjeralo na zderanje, cak i na prevelike dnevne obroke (jos jedan tanjur, i slicno)
nekako kao da sam s tom hranom htjela 'otupjeti', i prespavati sve ruzno u zivotu, najvise svoje zelje i emocionalne reakcije.

inace, jos sam htjela reci da je jako vazno ici medju ljude. kako sam zapravo citavu ovu godinu gore i dolje s kilama, cak i kad sam se prestala prejedati kile su i dalje bile 'gore' i stajale na meni neko vrijeme (i to skoro maksimalno u ovih zadnjih par godina, dakle imala sam i boljih dana), ja sam se i dalje sramila sebe i minimalno isla van medju ljude i to je velika greska. stalno sam razmisljala kako ce svi primjetiti da sam debela i to mi nabijati na nos, ili jos gore omalovazavati me zbog toga.
odlucila sam dakle krenuti sredijivati svoje tijelo, ali nikako se zatvarati u kucu i sramiti se za to vrijeme. jer mislim da je to najgore sto si mozemo raditi i to nas zapravo baca u jos veci ocaj.
meni je dugo trebalo da shvatim da postoje ljudi koji te vole bez obzira na kile, niti vide na tebi samo tezinu, vec vide i sve ono drugo. znak za uzbunu bila mi je spoznaja da vani postoji gomila dragih osoba koje sam zbog svoje zatvorenosti u kucu zanemarila, hrpa ljudi kojima nedostajem, i koji bi me htjeli vidjeti jer me vole. ok, neki od njih nemaju takta i prigovarat ce pomalo nespretno, neki ce biti pazljiviji i sutjeti, ali vazno je da su ti podrska i da vide u tebi bas ono nesto vise od te tezine. i to je meni osobno najbitnije i ono sto mi treba, osobe koje ce me radovati, podrzavati, vidjeti u meni ono sto ja mogu postati i ohrabrivati me i uz koje ce to sve biti lakse, a ima ih, svi ih imamo, samo si trebamo dozvoliti da nam pridju, pustiti ih k nama.
naravno ima i onih drugih osoba, onih koji ce te omalovazavati i raditi sve da se osjetis lose kako bi se oni osjetili bolje, dakle oni kraj kojih ti nije ok i ne osjecas da su bas ono sto ti treba. ne zazirem od toga da se od tih osoba maknem jer ionako sama sebi dugujem samo ono sto mi treba. a ako mi treba podrska i ohrabrenje, onda za time iskljucivo i idem.

[ray of light]

Sharing the secret (film o poremećaju u prehrani zbog nagomilanih emocija s kojima se junakinja nije u stanju bila nositi))

[Maddie]

ja jedem da ugasim emocije. Najviše bijes i tugu. Najsmijesnija sam sama sebi kad sam bijesna pa jedem, doslovno kidam hranu. Kad sam tužna onda je obično slatko neto na meniju. Nakon svega toga uopce se ne osjecam bolje, pa onda ide krivnja, što sam to jela, pa ovo, ono.

[zoki89]

Pokušaj otkriti nešto što ti podiže raspoloženje u takvim trenutcima, pa to koristiti umjesto hrane. Npr. glazba, fizička aktivnost, pisanje ili čitanje, meditiranje, druženje itd. Znam da je teško promjeniti navike, ali postepeno se može.

[Maddie]

Mislim da ja niti ne osjetim emociju, nego ide ovako, nešto se dogodi i javi mi se misao u glavi sad ću se sigurno ići najesti jer ću biti tužna, pola sata poslije eto mene kod frižidera ili u trgovini.

Meni je tako od 7 godine života. Samo mi je tek u zadnje 3 godine došlo do mozga da je do emocija.

Nekad to držim pod kotrolom, nekad ne.

[Lo lee ta]

Tako sam tužna i ljuta na sebe!!
Upravo sam završila s binge eatingom nakon prvog (PRVOG!) dana (nove, milijunte) dijete.
Našopala sam se čime sam god stigla. GADIM se, ali doslovno se GADIM sama sebi. Prezirem se i psihički i fizički. Prezirem kronični nedostatak samokontrole, svoju slabost, nemogućnost da se držim odluke!
Ovo je moja najdeblja faza u životu. Uvijek sam bila sebi debela- ali ne ovoliko! Ovo je prešlo svaku granicu. Nezadovoljna sam, frustrirana, ogorčena, beskrajno ljuta na sebe!!!

Molim vas, pomozite savjetom, utjehom, ičim.

[zoki89]

Dijete rijetko funkcioniraju. Radije postepeno gradi zdravije prehranbene navike. Recimo da za početak uvedeš malo više voća u prehranu, nakon mjeseca dana tome dodaš više povrća, pa u trećem mjesecu izbaciš neku hranu koja deblja itd. Možeš odabrati i neku aktivnost koja te veseli (sport, šetanje, trčanje, vježbanje, plesanje, borilačke vještine itd.).

Korak po korak i živjeti ćeš sve bolje Bitno je da se ne forsiraš naglim promjenama.

[Lo lee ta]

zoki89 kaže:

Dijete rijetko funkcioniraju. Radije postepeno gradi zdravije prehranbene navike. Recimo da za početak uvedeš malo više voća u prehranu, nakon mjeseca dana tome dodaš više povrća, pa u trećem mjesecu izbaciš neku hranu koja deblja itd. Možeš odabrati i neku aktivnost koja te veseli (sport, šetanje, trčanje, vježbanje, plesanje, borilačke vještine itd.).

Korak po korak i živjeti ćeš sve bolje Bitno je da se ne forsiraš naglim promjenama.

Stvar je u tome da samu sebe polu-svjesno, polu-nesvjesno sabotiram. Teroretski, znam puno o zdravoj prehrani i trudim se implementirati to u svakodnevni život. No onda nastupe faze prejedanja. Što definitivno zažalim istog trenutka kad se dogodi.

Zatim, što se tiče sporta, razočarana sam. Od 5-og mjeseca ove godine intenzivno se bavim tjelovježbom- svakodnevno, sa školovanim trenerom. Ne da sam izgubila kile, nego sam dobila dvije. Odustajem od toga, bacanje novaca i gubitak vremena. Totalno sam demotivirana i ljuta.

[black fairy]

Imala sam takvu fazu, srećom trajala je samo godinu dana, onda sam se skulirala. Svaki dan bih jela po par čokoladi, raznih grickalica, par komada čipseva, pila puno Cole, dok mi ne bi došlo muka, u međuvremenu sam se udebljala par kila, još je to malo koliko sam žderala.

Prestala sam jednog dana nakon 4-te porcije čokolina, jednostavno sam se osjećala odvratno, jedva sam ušla u hlače, dobila sam trbuh, one odvratne "ljubavne ručke", počela sam nositi široke majice i skrivati se zbog toga, onda sam vidjela da je vrag odnio šalu i prestala sam. Prvo sam izbacila sve slatkiše, kad bih poželjela nešto slatko pojela bih nešto bez šećera, kasnije sam počela još vježbati i kile su se otopile. Više nemam takve porive za prežderavanjem i zadovoljna sam izgledom i općenito prehrambenim navikama.
Moj savjet bi bio da ne forsirate dijete već probajte izbaciti slatkiše, ja nikad nisam na dijeti i u općenito te pizdarije ne vjerujem, bolje je izbaciti neke stvari iz prehrane, nikad nisam gladna niti trpim istu, ali trudim se da pojedem nešto donekle zdravo.

Držim vam fige da uspijete!

[zoki89]

Lo lee ta kaže:

Stvar je u tome da samu sebe polu-svjesno, polu-nesvjesno sabotiram. Teroretski, znam puno o zdravoj prehrani i trudim se implementirati to u svakodnevni život. No onda nastupe faze prejedanja. Što definitivno zažalim istog trenutka kad se dogodi.

Zatim, što se tiče sporta, razočarana sam. Od 5-og mjeseca ove godine intenzivno se bavim tjelovježbom- svakodnevno, sa školovanim trenerom. Ne da sam izgubila kile, nego sam dobila dvije. Odustajem od toga, bacanje novaca i gubitak vremena. Totalno sam demotivirana i ljuta.

O tome sam pričao. Dokle god imaš osjećaj da se trudiš i intenzivno baviš nečime, ne možeš uspjeti jer to previše iscrpljuje i vjerojatno je dosadno, naporno. Stoga pronađi tempo i način koji čini da se osjećaš dobro, u kojem ćeš možda i uživati. Tada možeš postepeno dolaziti do promjena.

[Lo lee ta]

Zoki, i da idem 2-3 puta tjedno, rezultati bi izostali.

[Lo lee ta]

Šteta što ova tema nije življa.

[zoki89]

Lo lee ta kaže:

Zoki, i da idem 2-3 puta tjedno, rezultati bi izostali.

Vjerujem da je svaki iskorak dobar, neovisno koliko mali bio. I čim s nečime kreneš, čak i najmanja postignuća stvaraju motivaciju da nastaviš dalje.

[ninel]

dakle

moje iskustvo nije nista posebno,ali bih ga ipak htjela podijeliti.

sve je pocelo negdje u srednjoj skoli,udebljala sam se nekih 5 kg i napravila toliku paniku od tog,a bila sam uvijek mrsava.
odjednom sam pocela jesti vise nego inace,nekontrolirano, naravno osjecajuci se nakon toga uzasno.
kroz neke dvije godine sam dobila 20 kg,ali i naucila zivjeti s njima, imala momka koji je bio fizicki savrsen,u to vrijeme sam zivjela vani,i kad sam vidjela da njemu to ne smeta,kao ni drugim muskarcima,nekako sam se i ja bolje osjecala.

ali. svejedno se moje nezadovoljstvo vratilo,ne cu ulaziti u razloge zasto iako ako nekog bude zanimalo,pojasnim bez problema. e onda je krneulo vrijeme onih bolesnih dijeta, za mjesec ipol izgubim tih 20 kg.
i nekako je to tako islo par mjeseci i onda opet dobijem 5,6, i nisam se prejedala,pa par godina dijete i brojanja kalorija i bjesomucnog vjezbanja,opet sam previse smrsavila, onda opet ponavljanje,6,7 kg gore,pa jos par i opet nezadovoljstvo, opet nova dijeta.
ugl sve se to tako vuklo 10ak godina, rigorozne dijete,vaganje nakon svakog obroka ( a obroci ugl cokoladice,jogurti,voce),pa vjezbanje do iznemoglosti, pa kili gore,pa dole,pa gore,pa dole.

hranu sam dozivljavala i kao utjehu i kao neprijatelja, milion veceri rekla od sutra vise ne cu tako,od sutra blabla..
nerijetko se bas taj dan uoci prezderavajuci dok me zeludac ne pocne bolit ko lud

poremecaj da, razlog,cisto psihicke prirode, nezadovoljstvo,stres,nerviranje oko svake gluposti.
neko vrijeme sam imala zdrav odnos prema hrani i zdravo se hranila,ali nije nimalo lako kad se organizam navikne na smece od hrane,imala sam periode kad sam jela samo slatko i to po godinu dvije -.-

gdje sam sad?
nisam bas na pocetku,zapela negdje na sredini ili malo iza,ali prema naprijed.
zadnjih pola godine opet faze prejedanja,neeeema kraja,i ne da je naporno nego do boga,i toliko energije mi uzima,razmisljanje o hrani.

savjeti tipa izadji van,radi nesto kad ti dodje taj krizni trenutak,ne pale bas,nema sanse misli skrenit.

ne razmisljam o nikakvoj strucnoj pomoci jer svejedno vjerujem da je kljuc u meni samoj i zelim sve zasluge prepisati sebi

ali eto zelim reci,da nije lako,nimalo,ko nijedna ovisnost ili poremecaj,ali dobra vijest je da je itekako izljecivo.

krizni trenuci su uglavnom navecer,kako zadnje vrijeme cesto putujem,ne mogu planirati ni imati bas redovite obroke.
nije rjesenje u nikakvom odricanju u glavi,vec cisto u mijenjanju navika,u stvaranju onih zdravih za organizam,uskoro selim u svoj stan i imam naravno kao i prije plan da krenem ispocetka,cak sam prilicno optimisticna.


eto,ukoliko je nekom potrebna potpora,razgovor, tu sam