Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 06.03.2008., 00:55   #81
Quote:
xanas kaže: Pogledaj post
Hvala Vam na savjetima. To sa psiholozima , to je jedna tužna priča. Probali smo već kod par njih, ona uredno krene, nakon malo vremena kad skuži da joj se počnu približavati i da bi se trebala otvoriti, onda se zablokira i prestane ići. Išla sam i ja ( kod drugog - ne kod istog) kako bi mogla barem ja shvatiti šta joj se dešava, ali to šta ja idem, njoj ne pomaže jako. Probala je i školska psihologica, ali ni to nije išlo. Ona ih tako majstorski izmanipulira, laže , priča priče koje oni žele čuti, da se svi redom čude šta ja to hoću od takkvog djeteta?! A kući je pakao: potpuno je rastrojena, šizi i na najmanji povod ( tipa: molim te, zatvori vrata ili smanji ton, ili daj mi daljinski da vidim šta je na TV ili slične gluposti). Kad se , a vrlo lako se, izbezumi, onda utekne vani , zaluta u kojekakva društva, bude tu kojekakve droge, muškaraca kojima ne smeta šta ona ima samo 16 godina i šta je dijete, napije se, bude svašta. Ne uči, ocjene su joj katastrofa i mislim da će pasti razred. Probala sam sve živo,beskrajno razgovarala, slušala je što priča,dolazila u školu ,pokušavala joj prići i pomoći na sve mile moguće načine, na kraju sam je u svako doba noći tražila po kafićima, ljutila se, prijetila, molila, kažnjavala, ukidala novac, ali ništa ne pomaže. Bude faze kad je nešto bolje i onda opet faze kad šizi, a ono što me izbezumljuje je to šta to traje već treću godinu i totalno me je izludila. U nedelju kad se je sva izrezala po ruci, rekla sam joj da mora primiti stručnu pomoć i da više o tome nema razgovora, jedino da može birati osobu kojoj ćemo ići, ako ima preference, ako ne onda ću odlučiti ja. Problem je šta je ona u jednoj privatnoj školi van našeg mjesta stanovanja u kojoj spava do vikenda, a za vikend dolazi kući. Škola nije razlog, škola je jako dobra i što se tiče društva ona se tu odlično ukopila, ima tonu prijatelja i to je uglavnom sve šta je od te škole zanima, samo druženje.
Pitam se da li će joj i kada će joj biti bolje?

Mozda sam nesto preskocila prije, jer nisam sve citala pa se unaprijed izvinjavam ako jesam. Ja sam imala slican problem s rezanjem kad sam imala 12 god,dok sam bila u depresiji radi rastave roditelja. Svaki puta kad bi bila ljuta radi neceg, onda bi se rezala jer mi je (glupo reci) godilo sebi nanositi bol,kao da mi je to tad pomagalo, sebe kaznjavati. U mom slucaju je to vjerojatno bilo zbog rastave, jer sam mislila da sam ja kriva pa sam se stalno htjela kaznjavati. Uz to sam bila i agresivna, zivjela sam za trenutke kad bi nesto slomila u kuci. Mene su isto vodili psiholozima,iako ja nisam bila za to, koje sam redovito izbacivala iz kuce, ili nisam htjela razgovarati. DOk jedan dan nije dosla jedna nova, koja je imala skroz drugaciji pristup, i koja mi je pomogla, a da tog nisam bila ni svjesna...
silence777 is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.03.2008., 11:25   #82
Quote:
xanas kaže: Pogledaj post
Hvala Vam na savjetima. To sa psiholozima , to je jedna tužna priča. Probali smo već kod par njih, ona uredno krene, nakon malo vremena kad skuži da joj se počnu približavati i da bi se trebala otvoriti, onda se zablokira i prestane ići. Išla sam i ja ( kod drugog - ne kod istog) kako bi mogla barem ja shvatiti šta joj se dešava, ali to šta ja idem, njoj ne pomaže jako. Probala je i školska psihologica, ali ni to nije išlo. Ona ih tako majstorski izmanipulira, laže , priča priče koje oni žele čuti, da se svi redom čude šta ja to hoću od takkvog djeteta?! A kući je pakao: potpuno je rastrojena, šizi i na najmanji povod ( tipa: molim te, zatvori vrata ili smanji ton, ili daj mi daljinski da vidim šta je na TV ili slične gluposti). Kad se , a vrlo lako se, izbezumi, onda utekne vani , zaluta u kojekakva društva, bude tu kojekakve droge, muškaraca kojima ne smeta šta ona ima samo 16 godina i šta je dijete, napije se, bude svašta. Ne uči, ocjene su joj katastrofa i mislim da će pasti razred. Probala sam sve živo,beskrajno razgovarala, slušala je što priča,dolazila u školu ,pokušavala joj prići i pomoći na sve mile moguće načine, na kraju sam je u svako doba noći tražila po kafićima, ljutila se, prijetila, molila, kažnjavala, ukidala novac, ali ništa ne pomaže. Bude faze kad je nešto bolje i onda opet faze kad šizi, a ono što me izbezumljuje je to šta to traje već treću godinu i totalno me je izludila. U nedelju kad se je sva izrezala po ruci, rekla sam joj da mora primiti stručnu pomoć i da više o tome nema razgovora, jedino da može birati osobu kojoj ćemo ići, ako ima preference, ako ne onda ću odlučiti ja. Problem je šta je ona u jednoj privatnoj školi van našeg mjesta stanovanja u kojoj spava do vikenda, a za vikend dolazi kući. Škola nije razlog, škola je jako dobra i što se tiče društva ona se tu odlično ukopila, ima tonu prijatelja i to je uglavnom sve šta je od te škole zanima, samo druženje.
Pitam se da li će joj i kada će joj biti bolje?
a di ti zivis kad ti mala ide u privatnu skolu
valenthyne is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.03.2008., 11:28   #83
Vjerovao ili ne, u Hrvatskoj. Plaćam je vrlo sitno jer je škola sufinancirana različitim Fondovima.
xanas is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.03.2008., 13:55   #84
Quote:
xanas kaže: Pogledaj post
Vjerovao ili ne, u Hrvatskoj. Plaćam je vrlo sitno jer je škola sufinancirana različitim Fondovima.
simptone koje ti kcer pokazuje su klasicne za borderline. pogotovo u pubertetu. to sto ti mala spava sa svakakvim muskarcima i popije pa cak uzme neke droge, ti je nazalost normalno. vidit ces, najgore je kad je uhvati griznja savjesti. sto se kad tad svakome dogodi, a to je jako bolno i opasno.
pogotovo ako se voli rezat. dokazano je da borderline, odnosno rezanje pocinje padat od jedno 35 godina. ali moze se jako puno toga ucinit ranije.
stabilnu vezu ce tesko nac, jer je to i patnja za partnera, isto kako je sad za tebe.
moja zena je prosla poprilican pakao s menom, ali je ipak ostala i spasili smo brak. nema ti smisla maloj ikakvu pomoc pruzat ako ona nije sama spremna na to. mi smo jako inteligentni ljudi i znamo kako druge importirat, pogotovo psihologe.
nazalost ti moram rec da sad nemozes jos nista napravit ako ona nije spremna na to. tek kad napuni jedno 20 godina, onda se moze na tome radit. trba vremena i da se ona zasiti svega i da odluci vise ne biti bolesna.
pitanje je jeli ona to opce gleda kao bolest.
sta se tice droga, nije opasno ako pusi travu, dapace tu tamo odnosno kad je previse napeta nije ni lose zapalit joint, jer te opusti. opasno je ako pocne eksperimentirat sa nekim kemijskim drogama. sto se tice sexa tu mora bit jako oprezna da nebi dobila koju bolest, zato otvoreno pricaj sa njom o toj temi i probaj joj otvorit oci. sex je jako lijepa stvar koju bi trebalo prakticirat samo sa posebnim ljudima. ako se jebes, oprosti na izrazu, sa svim i svakim onda ces jednog dana u zivotu osjecat se prljavo. to se i meni dogodilo. mi imamo jednostavno nagon da se damo u necije ruke i to moze vodit do ovisnosti.
ja sam vec godinu i po stabila, sta je i jako hvala na tabletama koje pijem.
ali me je pocela grist mija proslost, sta sam sve ucinijo u zivotu. i to moram jos razradit na terapiji.
zapitaj se i zasto je to kod tvoje male tako, nemoj se ljutit ali moram ti rec, mozda u vasem odgoju nesto ne valja, mozda ste ti i muz pre strogi ili nesto slicno
valenthyne is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.03.2008., 14:43   #85
Knjiga

svakom ko razumije engleski bi preporucio ovu knjigu

I Hate You Don't Leave Me: Understanding the Borderline Personality

ja sam samo procitao neke djelove, ali zena mi je procitala sve, jer to je tako i tako knjiga za ljude kojima najblizi boluju od te proklete bolesti
valenthyne is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.03.2008., 16:01   #86
Vidim i ja da odgovara tom profilu u potpunosti. U zadnje vrijeme počela je priznavati da joj nije dobro. Jučer smo razgovarale i pristala je otići doktorici. Svjesna je da se ne može kontrolirati i ne zna se nositi sa tim. Ne znam šta je uzrokovalo taj poremaćaj, do 14 bila je krasno dijete. Ne vjerujem da sam prestroga jer mi svi ukazuju na to da sam je čak prerazmazila. Oduvijek je bila prva u mom životu i beskrajno sam slaba na nju. Otac nije bio previše zainteresiran, tu i tamo bi se poigrao sa njom i onda je prepustio meni. Od kad je živa imam utisak da sam samohrana majka , iako sam se od njenog oca razvela tek kasnije kad je imala 8,5 godina. Možda joj je u pubertetu zafalila ta očinska figura, možda sam ja kao majka bila preposesivna, ne znam ti reći. Znam samo da volim svoju kćer i to jako i da joj hoću pomoći na svaki način.
Vidit ću šta dr kaže.
xanas is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.03.2008., 14:39   #87
Interesantna tema
Zasto smo stali? Mislim da ovo ovdje dosta pomaze onima koji se ozlijedjuju.
Ja sam onaj koji to cini placem.
Sad vidim koliko sam sretan jer sam to i uspio.
Govorim ljudima da se isplacu kada su u krizi jer plac je strast i moze uvijek pod kontrolom preci u radost.
Sa plakanja na smijanje.
Da li to i vi mozete, sa rezanja pa na smijeh?
london-vienna is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.03.2008., 15:50   #88
Quote:
london-vienna kaže: Pogledaj post
Interesantna tema
Zasto smo stali? Mislim da ovo ovdje dosta pomaze onima koji se ozlijedjuju.
Ja sam onaj koji to cini placem.
Sad vidim koliko sam sretan jer sam to i uspio.
Govorim ljudima da se isplacu kada su u krizi jer plac je strast i moze uvijek pod kontrolom preci u radost.
Sa plakanja na smijanje.
Da li to i vi mozete, sa rezanja pa na smijeh?
Da, zbilja pomaže, barem meni.
Ja se pomalo i bojim toga, meni se stalno događa. Kada mi nije dobro i kada se izrežem, par minuta poslije(ili duže) bude mi bolje, osjećam da su svi probemi nestali i počnem se smijati. Hoću reći, nikada mi nije bilo gore nakon rezanja, samo bolje i odmah sam ona ista nasmijana osoba koja sam i kad sam dobro.
Tako da ljudi zapravo i ne znaju da meni nešto uopće je. I meni to tako paše. Koliko god mi to poricali, ljudi još uvijek gledaju na osobe koje se samozlijeđuju, kao na gubavce, tj. misle da su ludi i poremećeni i zašto bi se netko družio sa njima. Pa, ne može to meni nitko reći da nije, kad mi i vlastiti roditelji tako misle, pa zato im i nemogu išta reći.
No ugl, shvatila sam da je jako važno naučiti plakati, jer kao što si i ti reko tebi je nekako to pomoglo u krizi, i možda si osjećao ovo isto poslije plakanja kao što i ja nakon rezanja. Problem je kod mene što ne mogu plakati, jednostavno osjećam teret i loše mi bude, ali kao da sam se zablokirala, suze ne idu. A stvarno i je lakše kada se isplačeš. Možda kada se to dogodi, neću se imati potrebu više rezati.
__________________
Yearning again only to be myself
Tourniquet_ is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.03.2008., 10:41   #89
Quote:
london-vienna kaže: Pogledaj post
Interesantna tema
Zasto smo stali? Mislim da ovo ovdje dosta pomaze onima koji se ozlijedjuju.
Ja sam onaj koji to cini placem.
Sad vidim koliko sam sretan jer sam to i uspio.
Govorim ljudima da se isplacu kada su u krizi jer plac je strast i moze uvijek pod kontrolom preci u radost.
Sa plakanja na smijanje.
Da li to i vi mozete, sa rezanja pa na smijeh?

ponekad plakanje nemoze pomoc nego samo izmori. ja sam u svojim fazama kad sam mislio da sam skroz gotov sa zivotom znao i po sat dva plakat.
ok malo se opustis, ali najjace je to sta se tako izmoris da mozes onda spavat.
ali kod borderline nije sve rjeseno placem.i ako se isplaces, ono lose stanje je i dalje tu.neke osobe jednostavno trabaju rezanje, ali naravno svi znamo da to nije rjesenje. izljecit se nemoze, ali se moze naucit s time zivit, evo ja vec godinu ipo nisam plakao i nisam se ni ozljedivao, a jako sam stabilan.
sta neznaci da nemoze opet doc. moras prpazit da taj smijeh koji ti dode nije obicna manija i da sve skrivas iza nje.
valenthyne is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.03.2008., 17:16   #90
Quote:
valenthyne kaže: Pogledaj post
ponekad plakanje nemoze pomoc nego samo izmori. ja sam u svojim fazama kad sam mislio da sam skroz gotov sa zivotom znao i po sat dva plakat.
ok malo se opustis, ali najjace je to sta se tako izmoris da mozes onda spavat.
ali kod borderline nije sve rjeseno placem.i ako se isplaces, ono lose stanje je i dalje tu.neke osobe jednostavno trabaju rezanje, ali naravno svi znamo da to nije rjesenje. izljecit se nemoze, ali se moze naucit s time zivit, evo ja vec godinu ipo nisam plakao i nisam se ni ozljedivao, a jako sam stabilan.
sta neznaci da nemoze opet doc. moras prpazit da taj smijeh koji ti dode nije obicna manija i da sve skrivas iza nje.
A što ako ne možeš plakati? Kako to naučiti?
__________________
Yearning again only to be myself
Tourniquet_ is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.03.2008., 19:27   #91
Iz vlastitog iskustva mogu reci da ste za plakanje djelomicno u pravu.
Ono cesto pomogne toliko da se ni nemas vise potrebu rezat.Rijesi te one neizdrzive boli koju osjecas.
Problem su situacije u kojima bol vise ni ne osjecas.Osjecas samo veliku prazninu,koja boli na neki drugi,"tuplji"nacin.Tada suze ne idu,jednostavno nemozes zaplakat.
Mislim da se bas u tom drugom slucaju rezemo "da bi osjetili da smo zivi"-da postojimo i zivimo bez obzira na to sto smo emocijonalno u nekakvom nestvarnom stanju,dok se u ovom prvom rezemo "da bi fizicka bol nadvladala psihicku"-jer ju je lakse podnijeti...
Ja osobno u zadnje vrijeme uspijevam sa motom"vise plakati i manje se rezati",iako sigurno nije lako promijeniti stecene obrasce ponasanja.
Opća opasnost is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.03.2008., 12:11   #92
Quote:
Opća opasnost kaže: Pogledaj post
Iz vlastitog iskustva mogu reci da ste za plakanje djelomicno u pravu.
Ono cesto pomogne toliko da se ni nemas vise potrebu rezat.Rijesi te one neizdrzive boli koju osjecas.
Problem su situacije u kojima bol vise ni ne osjecas.Osjecas samo veliku prazninu,koja boli na neki drugi,"tuplji"nacin.Tada suze ne idu,jednostavno nemozes zaplakat.
Mislim da se bas u tom drugom slucaju rezemo "da bi osjetili da smo zivi"-da postojimo i zivimo bez obzira na to sto smo emocijonalno u nekakvom nestvarnom stanju,dok se u ovom prvom rezemo "da bi fizicka bol nadvladala psihicku"-jer ju je lakse podnijeti...
Ja osobno u zadnje vrijeme uspijevam sa motom"vise plakati i manje se rezati",iako sigurno nije lako promijeniti stecene obrasce ponasanja.
Baš to. A to je najgore.
__________________
Yearning again only to be myself
Tourniquet_ is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.03.2008., 12:43   #93
imam li ja kakav poremećaj ili nešto ako se izrezujem po cijeloj ruci??? (nije prvi put) Ne mogu uopče pisati,ruka me boli,a i to rezanje traje već stvarno dugo.Ja npr.vani pijem nešto(alkohol)i onda uzmem žilet i počnem se rezati a da ni ne znam kaj radim. kao što sam već rekla,ja to radim jer osjećam olakšanje i to je divan osjećaj.kao što je nekome pušenje ovisnost tako je meni i rezanje. Iskreno!
a i da,zlostavljana sam osoba.što se tiče plakanja,to meni ne pomaže jer nakon plakanja dobijem jaku želju za rezanjem.Ne vidim drugi način.
trebam li psihijatru ili??
__________________
自我崩壊乱用覚醒浮遊錯乱Abuse
疎外自閉嫌悪欲情詭弁自慰性的Abuse
Meandme is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.03.2008., 13:06   #94
Quote:
Tourniquet_ kaže: Pogledaj post
A što ako ne možeš plakati? Kako to naučiti?
to se nazalost nemoze naucit, ali ja uvjek kazem da je plakanje kao jedan veli prist :-), koji kad sazruije i pukne.
dozivijo sam puno ljudi koji nisu mogli plakat, pa je ond jednostavno puklo.
to se najcesce zna dogodit dok ides na terapiju, jer tamo preredivas sve svoje probleme i lakse je pokazat osjecaje pred nekim koje placen zato, ali nema nikakvih osobnih odnosa sa tom osobom, nego zaplakat pred nekim prijateljima, di se onda osjecas sramno jer si pokazao svoje osjecaje.
valenthyne is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.03.2008., 13:08   #95
Quote:
Meandme kaže: Pogledaj post
imam li ja kakav poremećaj ili nešto ako se izrezujem po cijeloj ruci??? (nije prvi put) Ne mogu uopče pisati,ruka me boli,a i to rezanje traje već stvarno dugo.Ja npr.vani pijem nešto(alkohol)i onda uzmem žilet i počnem se rezati a da ni ne znam kaj radim. kao što sam već rekla,ja to radim jer osjećam olakšanje i to je divan osjećaj.kao što je nekome pušenje ovisnost tako je meni i rezanje. Iskreno!
a i da,zlostavljana sam osoba.što se tiče plakanja,to meni ne pomaže jer nakon plakanja dobijem jaku želju za rezanjem.Ne vidim drugi način.
trebam li psihijatru ili??
nije niti malo jednostavno sta se tebi dogada, moj savjet je da u svakom slucaju odes psihijatru i naprapis jednu poduzu terapiju, jer to nevodi nicemu sta sad radis.
valenthyne is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.06.2008., 15:36   #96
Zašto više nikoga nema ovdje?
Ja znam da je meni pomagalo, barem sam vidjela da nisam luda i sama i da netko ima slična iskustva.
Jako puno mislim o tom mojem rezanju i jako sam nezadovoljna. Jer u meni ima toliko slabosti.
Ovaj mjesec je točno godina dana od kako sam uzela žilet u ruke. Bilo je to iz znatiželje, a dovelo me toga da mi je počinjalo biti bolje kada bi se izrezala.
Trenutačno se toliko gadim sama sebi i to mi se gadi,da bi vrištala al nikako prestati.
Molim vas pišite svoja iskustva, ako je netko prestao, kako?
__________________
Yearning again only to be myself
Tourniquet_ is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.06.2008., 15:41   #97
I da, gledala sam neki dan film Trinaest o tinejđerici koja je upala u svijet onog najgoreg mladenačkog života, i na kraju se išla rezati. Jako me potresao film. Nije ništa posebno, ali to je prvi puta, čini mi se, da je netko baš javno progovorio o tome, tj, stavio to u film. A film je iz 2003. Na kraju naravno, cura uspije dobiti majčinu ljubav i podršku, što ne dobiju svi. Ja znam da ja nikad neću reći starcima.
Ugl jako sam se poistovjetila sa njom jer sam samo par godina starija od nje u godinama.
I mislim da bi se trebalo progovoriti više o tome u javnosti, jer ima previše zabluda vezanih uz samoozlijeđivanje.
__________________
Yearning again only to be myself
Tourniquet_ is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.06.2008., 18:27   #98
Sto fali onome sto pise prethodni iznad tebe?
razmisli malo i zaleti se tamo
sve najbolje
london-vienna is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.06.2008., 22:09   #99
@ Tourniquet_ i ja sam se pitala zasto nema nikoga vise ovdje, svako malo sam provjeravala je li netko nesto ovdje postao, a meni je bilo glupo dici temu.
Znam koliko deprimirajuce moze biti kada se sjetis da je proslo godinu dana vec, a ti si to radis, ali nikada NIKADA nije kasno za prestati, ma koliko god si to dugo radila. Moras samo cvrsto odluciti da je to to i ocekivati da ces ipak popustiti ponekad, ali tada se ne smijes obeshrabriti. Meni je trebalo mjesec dana od vremena otkad sam odlucila prestati do dana kada se nisam rezala vise. I uvijek ce te biti strah da ces opet popustiti, ali to sto si prestala i ustrajala u svojoj odluci te tjera da samo nastavis bez rezanja jer vidis da si jaka osoba. Jer biti slab nije sramota, nije sramota si priznati da trebas pomoc u vezi prestajanja, nije sramota zaplakati, nije sramota nekoga pitati (prijateljice, psihologa) da trebas pomoc. To je ono sto nas cini ljudima: sve nase vrline, mane i slabosti. A kada si priznas da trebas pomoc ili kada odlucis da nema vise rezanja i ustrajes u tome, pola posla si napravila. Nemoj da te obeshrabri sto je danas godina dana, mozda bi bas danas trebala odluciti da prestajes i pogledaj liste alternativnih radnji umjesto rezanja. A ako ne mozes sama, ponavljam, nije sramota traziti pomoc psihologa. Oni su ti koji su za to se skolovali.
Gledala sam 13 i meni je film odlican i da temelji se vecim dijelom na istinitom dogadjaju. Nisam ni ja svojima rekla da sam se rezala niti mislim, ali Tracy u filmu je zbilja dosla do dna: od rezanja do drogiranja. I mama je jednom morala saznati. Jest, prihvatila ju je, ali pitam se, zbog onakvog kraja filma, cega je sve tu jos bilo. Velikim dijelom mi se i zato svidja film: jer je kraj nedorecen.
Slazem se, ima jos jako puno predrasuda oko rezanja, jedna od najcescih je da se ljudi koji si to rade zele ubiti, a ustvari je suprotno.
Dugonoga is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.06.2008., 23:48   #100
Quote:
bezkarakterna kaže: Pogledaj post
Ja kad popizdim imam običaj lupat glavom u zid, štok ili stol. POmaže jer me počne bolit glava i tako prestanem razmišljati
da to je prakticno
tjeskobna pastrva is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 02:03.