Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 30.07.2010., 10:33   #41
@Ba Nija

Imam sličnu situaciju kao i ti, a uskoro ću otići na faks.
Kad sam bio mlađi htio ići na ALU ili studirati književnost, na što je moja majka šokantno reagirala i odgovarala me od toga, a ocu nisam ni spomenuo takvo što. Umjesto toga sam upisao PMF, otac je zadovaljan no ipak postoji sumnja u njegovim očima.
Kada sam birao fakultet prvo pitanje koje su mi postavili roditelji bilo je ima li kruha od toga umjesto volim li to.
Htio sam medicinu studirati i da je onaj razgovor između oca i mene o medici bio prenosen preko nacionalne televiziju mislim da nitko ne bi htio studirati medicinu. Nabrajao mi je puno razloga: da nisam dovoljno dobar, da to treba izdržati, da za to treba novaca, da takvi ljudi smrde na onu tekući u kojoj se mrtvaci čuvaju, da se treba specijalizirati, da treba oduzeti 10 godina života za dobar život itd.
Bilo je odvratno koliko se može samo zamisliti.

Ne znam kako da se ponašam prema njima. Svaka ideja za njih je strana i potpuno besmilena. Ja bih htio putovati, uzeti rukasak na leđa i otići malo po svijetu, a moj otac je svu lovu usmjerio prema gradnji kuće u kojoj njegova majka živi. A tamo nakon nje nitko neće htjeti živjeti, i to on zna, a ipak je gradi kao da je nama ostavi , meni i mojoj sestri.
Bio sam otvorio topic o tome kako živim s roditeljima,a kao da smo nekakvi stranici, pa ako ima tko savjete...
nverinos is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.07.2010., 11:29   #42
Zanimljivo razmišjanje. Da li i pošteno, e to je drugo. A da se otpustiš od mame sa obije ruke? mislim sada odmah. Nije baš korektno od ljudi uzimati što i kad mi treba i onda pričati da imaš svoj život. JTi bi malo bila svoj čovjek, ali da to netko financira. Što kad diplomiraš i okreneš roditeljima leđa hoće li u taj tvoj život morati ući neki sponzor?Sanmostalnost je definitvno potrebna, čovjek mora odrasti, ali i moralni principi imaju neku vrijednost.
Quote:
magic potion kaže: Pogledaj post
Ta sam. Bit ću to prisiljena učiniti uskoro. Još ne mogu jer još uvijek se školujem, a to bi mi značajno usporilo završetak fakulteta.
Ali sasvim mi je jasno da će to tako morati biti, jer želim napokon živjeti svoj život. Želim napokon biti ja, a ne ono što su oni pokušavali 24 godine od mene napraviti.

I meni samoj to ni ne pada teško, ali ono što me ljuti, točnije razbijesni, je stav ljudi koji nisu imali sličnih obiteljskih problema, pa roditeljstvo gledaju kao svetu kravu i smatraju da se do groba trebaš klanjati roditeljima i slične pizdarije. Ili oni koji zagovaraju nekakve razgovore s roditeljima, a jasno je da takvih razgovora ne može biti. Da su oni išta bili u stanju shvatiti, ne bi ni došlo do svega do čega je došlo.
Kad to čujem, muka mi je. Očekuješ od ljudi (bar nekih) podršku i dobiješ moralnu prodiku. I to od likova koji pojma nemaju o čemu govore.
klendaric is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.07.2010., 11:31   #43
Quote:
klendaric kaže: Pogledaj post
Zanimljivo razmišjanje. Da li i pošteno, e to je drugo. A da se otpustiš od mame sa obije ruke? mislim sada odmah. Nije baš korektno od ljudi uzimati što i kad mi treba i onda pričati da imaš svoj život. JTi bi malo bila svoj čovjek, ali da to netko financira. Što kad diplomiraš i okreneš roditeljima leđa hoće li u taj tvoj život morati ući neki sponzor?Sanmostalnost je definitvno potrebna, čovjek mora odrasti, ali i moralni principi imaju neku vrijednost.
Jesu li oni bili pošteni?
magic potion is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.07.2010., 11:54   #44
I sama imam problema kod kuće sa roditeljima, konkretno s mamom.
Odrasla je u obitelji gdje je na majci (baki) bilo sve, njenom voljom i voljom oca,on osim što je radio (uz baku) i donosio novce, služio je za ukras, nikad nije imao volje ničim se baviti, brinut oko računa... sve je baka radila. To i ne bi bilo loše toliko, da je tu postavljena granica. Baka oduvijek ima potrebu vodit svačiji život, nadzirat sve, nadgledat, kontrolirat, dijelit "savjete" i to je moja mama pokupila od nje. Po meni nije normalno da se njih dvije čuju 5-6 puta dnevno. Ajde, kad su stari i bolesni, ok je jednom tjedno pospremit, donijet hrane.. ali skakat na svaki njihov trzaj je teži idiotizam. Uglavnom, moju mamu to sve opterećuje ali ne dozvoljava si pomoć, ja sam joj rekla nek sreže pozive i nek se ne opravdava sa svojih 50g, ali ona to opravdava izgovorom da su oni već stari i da imaju samo nju... što meni uporno ide na živce.
A u sebi je rastrgana i vapi za pomoći, jer tu su sad i problemi s očevom majkom koja nažalost više nije svjesna ničeg oko sebe, nije u stanju razmišljat, staračka demencija...
E sad, ok, ne da si pomoći, ali ta cijela situacija jako utječe na nju a samim tim i na okolinu, ja često nadrapam ni kriva ni dužna, pa podletim u krivo vrijeme jer je netko nju raspizdio..

Ako zanemarimo to, problem je taj što ja koja imam 26 godina, nemam svoju privatnost, stalno me pokušava kontrolirati, stalno ispituje 100 pitanja, zašto idem s frendicom na kavu, pa kad dođem.. čak vodi brigu o mojoj menstruaciji i izjede mi mozak ako mi kasni iako imam već dovoljno godina, da se za EVENTUALNU trudnoću ne moram nikome opravdavat, imam stalan posao.. jedino je zajeb što trenutno nemam kuda otići, s dečkom sam počela uređivat podrumski stan kod bake u kući (odvojen ulaz ) a i za podstanarstvo nemam.. Uglavnom toliko zadire u moju privatnost da ja to više ne mogu podnijet. Pa ostanem spavat kod frendice 500m zračne linije od svoje kuće pa me drka na mobitel da dođem doma
Nikad nisam bila problematična (droga, alkohol, kriminal) i sad sam radi sveg tog zapela na faksu što ona uredno koristi da me ponizi, kaže da od mene nikad ništa i sl. E sad, kako se postaviti? ne znam kako će to izgledati.. Iako, otkad sam sa tim dečkom, ona se smirila znatno ali potreba za kontrolom, želja da uvijek zna gdje sam, s kim, kad prdnem... potreba je ostala
KarteNaStol is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.07.2010., 12:02   #45
Quote:
KarteNaStol kaže: Pogledaj post
I sama imam problema kod kuće sa roditeljima, konkretno s mamom.
Odrasla je u obitelji gdje je na majci (baki) bilo sve, njenom voljom i voljom oca,on osim što je radio (uz baku) i donosio novce, služio je za ukras, nikad nije imao volje ničim se baviti, brinut oko računa... sve je baka radila. To i ne bi bilo loše toliko, da je tu postavljena granica. Baka oduvijek ima potrebu vodit svačiji život, nadzirat sve, nadgledat, kontrolirat, dijelit "savjete" i to je moja mama pokupila od nje. Po meni nije normalno da se njih dvije čuju 5-6 puta dnevno. Ajde, kad su stari i bolesni, ok je jednom tjedno pospremit, donijet hrane.. ali skakat na svaki njihov trzaj je teži idiotizam. Uglavnom, moju mamu to sve opterećuje ali ne dozvoljava si pomoć, ja sam joj rekla nek sreže pozive i nek se ne opravdava sa svojih 50g, ali ona to opravdava izgovorom da su oni već stari i da imaju samo nju... što meni uporno ide na živce.
A u sebi je rastrgana i vapi za pomoći, jer tu su sad i problemi s očevom majkom koja nažalost više nije svjesna ničeg oko sebe, nije u stanju razmišljat, staračka demencija...
E sad, ok, ne da si pomoći, ali ta cijela situacija jako utječe na nju a samim tim i na okolinu, ja često nadrapam ni kriva ni dužna, pa podletim u krivo vrijeme jer je netko nju raspizdio..

Ako zanemarimo to, problem je taj što ja koja imam 26 godina, nemam svoju privatnost, stalno me pokušava kontrolirati, stalno ispituje 100 pitanja, zašto idem s frendicom na kavu, pa kad dođem.. čak vodi brigu o mojoj menstruaciji i izjede mi mozak ako mi kasni iako imam već dovoljno godina, da se za EVENTUALNU trudnoću ne moram nikome opravdavat, imam stalan posao.. jedino je zajeb što trenutno nemam kuda otići, s dečkom sam počela uređivat podrumski stan kod bake u kući (odvojen ulaz ) a i za podstanarstvo nemam.. Uglavnom toliko zadire u moju privatnost da ja to više ne mogu podnijet. Pa ostanem spavat kod frendice 500m zračne linije od svoje kuće pa me drka na mobitel da dođem doma
Nikad nisam bila problematična (droga, alkohol, kriminal) i sad sam radi sveg tog zapela na faksu što ona uredno koristi da me ponizi, kaže da od mene nikad ništa i sl. E sad, kako se postaviti? ne znam kako će to izgledati.. Iako, otkad sam sa tim dečkom, ona se smirila znatno ali potreba za kontrolom, želja da uvijek zna gdje sam, s kim, kad prdnem... potreba je ostala
Traži pod hitno pomoć bilo psihijatrijsku psihološku-identična priča kod mene.I sada sam sve sigurnija da ću to napraviti.
__________________
Od trnja pa do zvijezda

Zadnje uređivanje Azaleja : 30.07.2010. at 12:09.
Azaleja is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.07.2010., 12:18   #46
Quote:
KarteNaStol kaže: Pogledaj post
I sama imam problema kod kuće sa roditeljima, konkretno s mamom.
Sve ti to možeš riješiti, samo je potrebna odluka. Ne moraš odmah i sve prekinuti već postepeno. Recimo promjeni broj mobitela odn. nabavi još jedan za pozive koji su ti važni, a sadašnji isključi. Navikni je da se ne javiš, tek sutradan. Kada te nešto ispituje prebaci temu na nešto drugo. Najbitnije je ostati hladan i ne uzbuđivati se. Znaš, uvijek ti to ide po sistemu, koliko dam drugima da me opterećuju toliko to oni rade. Kada osjete odlučnost, tada polako odustaju.
Uvijek smo mi ti koji dopuštamo, a drugi uzimaju koliko im damo. Ako im damo puno, uzet će puno, ako im damo prst, pokušavaju uzeti cijelu ruku, ali im to ne smijemo dopustiti.
Najbitnije je u cijeloj priči ne osjećati krivnju jer na to svi računaju. Čak te pokušavaju ucjeniti, ali na to se ne smije obazirati jer znaš da si u pravu. Nemoj ni pokušavati bilo što promjeniti ako u sebi nisi svjesna da je ono što radiš ispravno.
Vremenom će se stvari regulirati.
Stablo is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.07.2010., 12:27   #47
Quote:
neverin7 kaže: Pogledaj post

Ne znam kako da se ponašam prema njima. Svaka ideja za njih je strana i potpuno besmilena. Ja bih htio putovati, uzeti rukasak na leđa i otići malo po svijetu, a moj otac je svu lovu usmjerio prema gradnji kuće u kojoj njegova majka živi. A tamo nakon nje nitko neće htjeti živjeti, i to on zna, a ipak je gradi kao da je nama ostavi , meni i mojoj sestri.
Bio sam otvorio topic o tome kako živim s roditeljima,a kao da smo nekakvi stranici, pa ako ima tko savjete...
Pa evo, ja bih ti dao par naputaka.
Kao prvo i osnovno, tvoji roditelji imaj svoj način pogleda na svijet i koliko god se ti slagao ili ne, oni na to imaju pravo jer oni ne ovise o tebi već ti o njima. Prema tome, ako ti otac ulaže u kuću ili bilo što, to je njegova stvar.

Ono što ti trebaš napraviti jest završiti osamostaliti se tj. završiti fakultet i zaposliti se. Samo tako ćeš moći realizirati svoje ideje.
Jednostavno moraš prihvatiti takvu situaciju i shvatiti da si ti jedina osoba koja se može pobrinuti za sebe u smislu da ti bude onako kako želiš. Kada to shvatiš, kada nemaš više očekivanja, bit će ti puno lakše.

Ako nešto želiš, ne daj se smeti, samo gledaj u tom pravcu jer ti to možeš. Da ne možeš, ne bi ti to ni palo na pamet, a na koncu ne bi ni ovdje pisao ovaj post .

Ako želiš putovati ili bilo što drugo, zaposli se preko studentskoga ili na drugi način i zaradi za džeparac.

Vjeruj mi da je to jedini ispravni način, sve sam ja to prošao.
Stablo is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.07.2010., 12:51   #48
Quote:
Stablo kaže: Pogledaj post
Pa evo, ja bih ti dao par naputaka.
Kao prvo i osnovno, tvoji roditelji imaj svoj način pogleda na svijet i koliko god se ti slagao ili ne, oni na to imaju pravo jer oni ne ovise o tebi već ti o njima. Prema tome, ako ti otac ulaže u kuću ili bilo što, to je njegova stvar.

Ono što ti trebaš napraviti jest završiti osamostaliti se tj. završiti fakultet i zaposliti se. Samo tako ćeš moći realizirati svoje ideje.
Jednostavno moraš prihvatiti takvu situaciju i shvatiti da si ti jedina osoba koja se može pobrinuti za sebe u smislu da ti bude onako kako želiš. Kada to shvatiš, kada nemaš više očekivanja, bit će ti puno lakše.

Ako nešto želiš, ne daj se smeti, samo gledaj u tom pravcu jer ti to možeš. Da ne možeš, ne bi ti to ni palo na pamet, a na koncu ne bi ni ovdje pisao ovaj post .

Ako želiš putovati ili bilo što drugo, zaposli se preko studentskoga ili na drugi način i zaradi za džeparac.

Vjeruj mi da je to jedini ispravni način, sve sam ja to prošao.
Drago mi je čuti da je netko kroz to prošao i da mi može ponuditi barem nekakve naznake rješenja.
Ali i žao mi je što si i ti morao kroz sve to proći.
nverinos is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.07.2010., 13:22   #49
Quote:
klendaric kaže: Pogledaj post
Zanimljivo razmišjanje. Da li i pošteno, e to je drugo. A da se otpustiš od mame sa obije ruke? mislim sada odmah. Nije baš korektno od ljudi uzimati što i kad mi treba i onda pričati da imaš svoj život. JTi bi malo bila svoj čovjek, ali da to netko financira. Što kad diplomiraš i okreneš roditeljima leđa hoće li u taj tvoj život morati ući neki sponzor?Sanmostalnost je definitvno potrebna, čovjek mora odrasti, ali i moralni principi imaju neku vrijednost.
Ja možda ni onda kad sam otišla od mojih, ne bih otišla da te godine nisam bila dobila stipendiju, i da nisam znala da ću se i bez njihove financijske podrške moći snaći. I ranije kad sam si priželjivala moći otići, nikad nisam imala u glavi da bih nakon odlaska od roditelja još od njih očekivala makar i financijsku mrvu. Po meni samostalnost koja sadrži financijsku ovisnost o roditeljima i nije neka samostalnost, jer ti to uvijek mogu "stavit pod nos", pa čak i ucjenjivat te da bude po njihovom. Moja mama je bila ljuta ko ris kad sam otišla i uvijek kad me nazvala telefonom, obavezna rečenica joj je bila "blago tebi, ti imaš novaca, pa si možes sama plaćat stanarinu i radit što hoćeš".
Da, još jednu stvar sam ispustila. Kad sam bila dobila tu stipendiju, u biti su me moji roditelji sami doveli na konkretno razmišljanje o odlasku. Jer mi je stari rekao da počnem plaćat dio stanarine. Pa sam si malo izračunala koliko bi me koštala jeftina soba, i vlastiti mir. I odlučila.

No, ok, mislim da je ova moja pisanija malo offtopic, jer se ne radi o odlasku od roditelja, nego o prekidu kontakta sa njima. Već sam bila napisala, moj stari je bio prekinuo svaki, ali baš svaki kontakt sa svojima, čak im nije bio došao na sprovod, ništa, za njihovu smrt smo saznali tek par godina kasnije. Moja baka, njegova mama, je isto učinila sa svojim starim. Ja imam nekako podsvjesni poriv i neku, ne znam potrebu (?) da ne prekinem svaki kontakt sa mojim roditeljima. Sad smo daleko, i ne mogu mi baš "soliti pamet" kad im se prohtije ni kako im se prohtije. Istina, iznerviram se za poneke razgovore preko telefona, ali to nije svaki dan, kao nekad.

Mislim da možda ipak nije dobro prekinuti baš svaki kontakt sa roditeljima. Ja se recimo, sto puta sjetim svoje bake, i bude mi neki put žao što nisam mogla imati više kontakta s njom. Pobjeći od nekoga, otići, zalupiti vratima je lako. Suočiti se s tom osobom je teško. I usprkos suočenja, ne dopustiti joj, a ni sebi da ti iscrpi i zadnji atom zdrave pameti je još teže. A mislim da je prekid odnosa i kontakta "kozmetičko riješenje". Samo izvana
__________________
Sodoma i Gomora
naporna is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.07.2010., 15:07   #50
Biti roditelj teški je zadatak. Sad sam i sama roditelj i vidim i tu stranu priče, zbilja nije lak. Moraš pustiti dijete da bude individua, moraš ga usmjeravati a istovremeno poštivati njegove želje ako su naravno razumne i realne. Uvijek se pogriješi, ponekad i u najboljoj namjeri, ali dobro pazim na riječi. Ako ikada i osjetim ono nešto što sam primijećivala od svojih stanem....
Sve ovisi kolike su rane, treba vremena da se sve to pregori. Dok god živite s njima probleme je teško nadići. No bit će bolje, vjerujte, ja sam se sada preporodila a dugo mi je trebalo.
Ba Nija is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.07.2010., 15:56   #51
Quote:
neverin7 kaže: Pogledaj post
Drago mi je čuti da je netko kroz to prošao i da mi može ponuditi barem nekakve naznake rješenja.
Ali i žao mi je što si i ti morao kroz sve to proći.
Pa dobro, nije bilo tako strašno. Roditelji se jednostavno razlikuju od mene i po životnim ciljevima i načinu života i svemu.
Ali najbitnije u cijeloj priči je to da ti osjetiš da oni tebe vole. Bez obzira na sve, što god mislili, radili i sl. ako te vole, sretan si čovjek.
Pitat ćeš se kako je moguće da te vole, ako znaju da ti nije dobro? Stvar je u tome što oni misle da rade najbolje za tebe. Kao što netko reče, ako nisu svjesni to ih ne opravdava, ali za tebe je bitno da znaš o čemu se radi.

I kada god ti bude teško, sjeti se toga, oni te vole, ali ne znaju pokazati svoju ljubav. NIje važno, bitno je da ti njih voliš i neka uvijek bude tako sa svima. Ako samo primaš ljubav nikada ne možeš biti sretan kao kada daješ.
Stablo is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.07.2010., 17:39   #52
Quote:
magic potion kaže: Pogledaj post
Ta sam. Bit ću to prisiljena učiniti uskoro. Još ne mogu jer još uvijek se školujem, a to bi mi značajno usporilo završetak fakulteta.
Ali sasvim mi je jasno da će to tako morati biti, jer želim napokon živjeti svoj život. Želim napokon biti ja, a ne ono što su oni pokušavali 24 godine od mene napraviti.

I meni samoj to ni ne pada teško, ali ono što me ljuti, točnije razbijesni, je stav ljudi koji nisu imali sličnih obiteljskih problema, pa roditeljstvo gledaju kao svetu kravu i smatraju da se do groba trebaš klanjati roditeljima i slične pizdarije. Ili oni koji zagovaraju nekakve razgovore s roditeljima, a jasno je da takvih razgovora ne može biti. Da su oni išta bili u stanju shvatiti, ne bi ni došlo do svega do čega je došlo.
Kad to čujem, muka mi je. Očekuješ od ljudi (bar nekih) podršku i dobiješ moralnu prodiku. I to od likova koji pojma nemaju o čemu govore.
odlično napisano, draga...onaj koji nema problema sa starcima ne može ni razumijeti, ni komentirati...osim ako je nadljudski empatičan.
Ja sam više od 20 godina trpjela, plakala, molila, rušila se, vikala...uništila se zbog psiho mame koju su btw svi ostali baš voljeli; prestala kad sam izabrala svoju obitelj, udala se i rodila. I baš u momentu kada sam trebala biti najsretnija, najispunjenija-srušim se fizički, al ono baš kompletno. Ne bih o tjelesnim manifestacijama i bolestima, pomalo je zamorno, al otkad imam nekog tko me voli, baš mene, i kad god mi roditelji naprave/kažu nešto uvredljivo u pokušaju da me vrate u psihodelično djetinjstvo - ja odem, bez suza, bez vikanja, ko vas jebe vi ljudi koji niste ni trebali imati djecu
Evo je prošla godina dana da se ne čujem sa njima, posljedično i sa mojim sestrama i braćom koji, očito, još čekaju da budu prosvjetljeni...
Osjećam se zdravije, slobodnije, i iako mi fali Božić, Uskrs i ostale zvizdarije povezane sa hranjenjem, toliko mi je drago što sam im nakon toliko godina pokazala što mislim o njihovom ponižavanju, pravilima, ograničavanjima, vrijeđanjima...istina, otprilike jednom godišnje oni ponovo uspostave kontakt, ja popustim, i onda čekam kada će krenuti ponovo. Jebi ga, šta ću kad sam dobra
Najvažnije: sada kada i sama imam dijete, točno znam što smijem a što ne, što djecu vrijeđa, i u kojem momentu, i što se mene tiče-moje je dijete izuzetno sretno u tom pogledu.
Trenutno mi je nejveći problem stav niko-mene-neće-zafrkavati, ali radim na tome...čisto da mi nije dosadno...
__________________
Of all the gin joints, in all the towns, in all the world, she walks into mine. ...
Lola-ST is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.07.2010., 17:47   #53
[QUOTE=Lola-ST;28078038]i kad god mi roditelji naprave/kažu nešto uvredljivo u pokušaju da me vrate u psihodelično djetinjstvo - ja odem, bez suza, bez vikanja, ko vas jebe vi ljudi koji niste ni trebali imati djecu
Evo je prošla godina dana da se ne čujem sa njima, posljedično i sa mojim sestrama i braćom koji, očito, još čekaju da budu prosvjetljeni...
Osjećam se zdravije, slobodnije, i iako mi fali Božić, Uskrs i ostale zvizdarije povezane sa hranjenjem, toliko mi je drago što sam im nakon toliko godina pokazala što mislim o njihovom ponižavanju, pravilima, ograničavanjima, vrijeđanjima...istina, otprilike jednom godišnje oni ponovo uspostave kontakt, ja popustim, i onda čekam kada će krenuti ponovo.

Razumijem te više nego što se nadaš. Jedno treba uvijek imati na umu, ako se i pritaje, oni će to ponoviti. Uvijek. Svaki put sam se nadala da je zadnje. I nije bilo. Ipak, mislim da je najgore što prebacuju krivnju na žrtvu i čudom se čude zašto se vrijeđaš, ljutiš, zašto si povrijeđen, kao nisi normalan, pa oni su skroz ok. Takva manipulacija je veći zločin od samog njihovog odnosa. O amneziji da i ne govorim. U pravilu se nikada ne sjećaju što su rekli, pa kad sam to rekao, ma varaš se, nisam ja to nikada rekao, otkud ti to, ti nisi normalna? Ne znam, možda zbilja ne znaju, možda je to jače od njih, možda im mentalni sklop tako funkcionira da ne gori žaruljica kad te gledaju potcjenjivački s visoka kao da gledaju govno na cesti. Kakav užas! Zbilja bolesno.....Da, nisam spomenula da mi brat u slobodno vrijeme i maltretira svoju ženu kojoj se zbilja nema što prigovoriti ali kako je ona sada dostupna, iživljava se na njoj. Momak ponovno jaše.....Koji su to slabići....
Ba Nija is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.07.2010., 19:19   #54
Razumijem te više nego što se nadaš. Jedno treba uvijek imati na umu, ako se i pritaje, oni će to ponoviti. Uvijek. Svaki put sam se nadala da je zadnje. I nije bilo. Ipak, mislim da je najgore što prebacuju krivnju na žrtvu i čudom se čude zašto se vrijeđaš, ljutiš, zašto si povrijeđen, kao nisi normalan, pa oni su skroz ok. Takva manipulacija je veći zločin od samog njihovog odnosa. O amneziji da i ne govorim. U pravilu se nikada ne sjećaju što su rekli, pa kad sam to rekao, ma varaš se, nisam ja to nikada rekao, otkud ti to, ti nisi normalna? Ne znam, možda zbilja ne znaju, možda je to jače od njih, možda im mentalni sklop tako funkcionira da ne gori žaruljica kad te gledaju potcjenjivački s visoka kao da gledaju govno na cesti. Kakav užas! Zbilja bolesno.....Da, nisam spomenula da mi brat u slobodno vrijeme i maltretira svoju ženu kojoj se zbilja nema što prigovoriti ali kako je ona sada dostupna, iživljava se na njoj. Momak ponovno jaše.....Koji su to slabići....

jelda da su bolesni manipulatori ne znam, ja uvijek pokušavam shvatiti zašto su izrasli u tako nešto, šta je to njih tako gadno sjebalo u njihovom djetinjstvu - zato se i vraćam toliko puta, jer ako meni treba pomoć, treba i njima...neki ljudi jednostavno nemaju toliko mentalne snage i discipline da se isčupaju iz kruga, uvijek se sjetim kako je super to šta je ja imam. Sad kad vidim da ima i drugih, nemojte se ljutiti, strašno mi je drago. Ja osobno ne znam nikoga da je svojevoljno prekinuo odnose sa starcima, i to samo zato što više nije htio trpiti njihov teror...splitsko stanje uma, što ćeš i vidim kako me gledaju, mogu samo zamisliti što pričaju, ti ljudi koji se ponose svojim ovisničkim odnosom sa roditeljima...ja nikada, baš nikada nisam ništa ružno rekla svojima, dok su većina njih sa svojima na jebem-ti-mater, doslovno. Ne da je moje suzdržavanje vrlina, ali sam barem iskreno pristojna...
Poanta je okružiti se ljudima koje voliš, ali i koji tebe vole natrag, ništa drugo.
Ne zamjeriti bratu, imam ga i ja, neradnika jednoga, samo se sjeti gdje je odrastao...
__________________
Of all the gin joints, in all the towns, in all the world, she walks into mine. ...
Lola-ST is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.07.2010., 20:50   #55
Bojim se da je dosta toga već uništeno u djetinjstvu i osjećam se kao auto koji bi trebalo dugo popravljati kako bi postao zaista funkcionalan.
Brontosaur is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.07.2010., 21:03   #56
Uzalud je prekinuti odnos s roditeljima ako taj odnos i oni nastavljaju živjeti u tebi.
Konflikte treba rješavati iznutra.
A kad riješiš konflikt iznutra (koji podrazumijeva i to da u konačnici prihvatiš roditelje i oprostiš im, te tako oslobodiš SEBE), onda niti prekidanje odnosa neće biti potrebno.

Normalna stvar je da odrastanje donosi i odvajanje od roditelja, fizičko i emocionalno, no inzistirati na potpunom prekidanju odnosa indikativno je samo za jedno - činjenicu da još to u sebi nisi razriješio, te misliš da će se to promijeniti prekidom odnosa.

(iznimku bih napravila u slučaju da je roditelj npr. fizički nasilan ili nešto što doista ulazi u patologiju i kriminal).

Knjigu Otrovni roditelji ne bih preporučila za čitanje jer dodatno potiče negativne emocije, uživljavanje u ulogu žrtve i mržnju prema roditeljima, okrivljavanje, osjećaj bespomoćnosti i sl. a to nije put ka razrješenju problema.

Trebalo bi izaći iz te uloge djeteta, a prekid odnosa je upravo demonstracija bespomoćnog djeteta prema svemoćnom roditelju te na taj način odnos zapravo ostaje isti, iako ga naizgled više nema.
No odnosi su vječni.

Zadnje uređivanje femmelatin : 30.07.2010. at 21:14.
femmelatin is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.07.2010., 23:41   #57
Quote:
femmelatin kaže: Pogledaj post
Knjigu Otrovni roditelji ne bih preporučila za čitanje jer dodatno potiče negativne emocije, uživljavanje u ulogu žrtve i mržnju prema roditeljima, okrivljavanje, osjećaj bespomoćnosti i sl. a to nije put ka razrješenju problema.
Istina, prekidanjem odnosa se ništa ne postiže. Tek osvještenje problema i oprost donosi slobodu.

Msilim da se ne treba bojati knjige Otrovni roditelji, njezina svrha je osvješćivanje. Prosjećan čitatelj neće razumjeti knjige iz psihologije, pa će mu ovo biti puno bliže. Ako i dođe do ekskalacije negativnih emocija, doći će i do početka razrješavanja problema odn. poticaja da se nešto poduzme. NItko neće prekinuti odnos zbog jedne knjige, jer odnos roditelja i djece je duboko zapisan za razliku od slova na papiru
Stablo is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.07.2010., 20:53   #58
Ja nisam prekinula odnose ali sam ih reducirala, no bez brige, nisu moji zbog toga unesrećeni, iskreno mislim da toga možda nisu ni svjesni, svejedno im je. Ja sam u odnosu na njih uvijek bila različita i kao takva neshvatljiva, pa sam im uglavnom ili bila naporna, dosadna ili najblaže rečeno nerazumljiva. Dakle, oni i dalje jedre, dobro im je i lijepo im je, a ja sam konačno shvatila da više ne žalim,ne patim za njima ili da očekujem kakvu pohvalu, priznanje ili sl. Davno je bilo kad sam imala želju razgovarati sa svojim najbližim rođakom, sjesti s njim na kavu. Odkako znamo jedno za drugoga mislim da je to bilo svega jedanput i to kada mu žena nije skuhala kavu pa je zvao mene, kao, da joj do znanja da da on ima i drugo društvo. Nisam željna njihovog pogleda i razgovora s visoka pa im zato niti ne hrlim. Ima već duže vrijeme kad je imao jedan ispad a ja sam, srećom, bila spremna, samo sam mu na njegovu bujicu vrijeđanja rekla da li mu je sad lakše i da li se bolje osjeća sad kad se tako olakšao. Zaprepašteno je zašutio jer bi me tako na prepad znao natjerati u plač i sekiraciju. Sada toga nije bilo. No nema svrhe družiti se s njima, takve ljude ne možeš promijeniti a do sada si valjda nešto od njih naučio ako si to trebao. Ne možemo stalno polagati isti razred, jednom se i on mora završiti i ići dalje. Kad vidiš da su oni zapeli i vrte se u krug, samo se elegantno udaljiš i doziraš i to je sve. Naravno, uvijek treba voditi računa koliko je tko povrijeđen pa je dijeliti savjete vrlo nezahvalno. I meni samoj neki ljudi nisu vjerovali sve dok ispadi nisu bili i pred njima (što je inače mojem burazu specijalnost), onda su mi povjerovali. Moje je mišljenje da ako vas ništa ne može smiriti osim prekida, prekinite, ako ih možete dozirati, dozirajte ih to je sve. Svatko zna kako se osjeća. Najvažnije da zbog te odluke uopće ne patite, već osjećate olakšanje. Ako nije tako, onda pričekajte s odlukom.....i patite na drugi, njihov način. U svakom slučaju povrijeđenost je vjerna prijateljica...Barem nešto
Ba Nija is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.07.2010., 22:26   #59
Quote:
Ba Nija kaže: Pogledaj post
...
Super si to sve odradila, to me jako podsjeća na moje probleme koje sam imao . Uvijek sam se pitao zašto bih se morao družiti s rođacima, kada oko mene ima ljudi s kojima se puno bolje mogu razumjeti. Osim toga, s rođacima moraš glumiti i uvijek im se možeš zamjeriti, a pravim prijateljima ne možeš. Onda shvatiš da stvar seže daleko u prošlost, u plemensku zajednicu kada su se obitelji držale na okupu radi obrane od drugih plemena i nasilnika . A danas to stvarno više nije potrebno. Družiš se s onima koji su na tvojoj valnoj dužini, a ne zato što moraš.

I glede ranijeg tvog posta, zanimljivo je kako ljudi koji krenu sa duhovnim razvojem u smislu yoge, meditacije, reikija i sl. daleko prije osvijeste probleme i ne samo osvijeste već i rješavaju nego oni što idu na klasičnu psihoterapiju. Vjerojatno je dio razloga taj što kod nas dobar psihoterapeut puno košta, socijalnih nema ni par posto koliko bi bilo potrebno, a ove druge stvari su puno dostupnije. Najbitnije u prilog duhovnim disciplinama ipak neću sada na ovoj temi spominjati . Dobitna kombinacija je definitivno psihoterapeut koji se bavi alternativom .

To svakako ne govorim napamet već iz velikog broja takvih slučajeva koje sam vidio i u kojima sam sudjelovao.
Stablo is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.08.2010., 09:44   #60
Quote:
KarteNaStol kaže: Pogledaj post
I sama imam problema kod kuće sa roditeljima, konkretno s mamom.
Odrasla je u obitelji gdje je na majci (baki) bilo sve, njenom voljom i voljom oca,on osim što je radio (uz baku) i donosio novce, služio je za ukras, nikad nije imao volje ničim se baviti, brinut oko računa... sve je baka radila. To i ne bi bilo loše toliko, da je tu postavljena granica. Baka oduvijek ima potrebu vodit svačiji život, nadzirat sve, nadgledat, kontrolirat, dijelit "savjete" i to je moja mama pokupila od nje. Po meni nije normalno da se njih dvije čuju 5-6 puta dnevno. Ajde, kad su stari i bolesni, ok je jednom tjedno pospremit, donijet hrane.. ali skakat na svaki njihov trzaj je teži idiotizam. Uglavnom, moju mamu to sve opterećuje ali ne dozvoljava si pomoć, ja sam joj rekla nek sreže pozive i nek se ne opravdava sa svojih 50g, ali ona to opravdava izgovorom da su oni već stari i da imaju samo nju... što meni uporno ide na živce.
A u sebi je rastrgana i vapi za pomoći, jer tu su sad i problemi s očevom majkom koja nažalost više nije svjesna ničeg oko sebe, nije u stanju razmišljat, staračka demencija...
E sad, ok, ne da si pomoći, ali ta cijela situacija jako utječe na nju a samim tim i na okolinu, ja često nadrapam ni kriva ni dužna, pa podletim u krivo vrijeme jer je netko nju raspizdio..

Ako zanemarimo to, problem je taj što ja koja imam 26 godina, nemam svoju privatnost, stalno me pokušava kontrolirati, stalno ispituje 100 pitanja, zašto idem s frendicom na kavu, pa kad dođem.. čak vodi brigu o mojoj menstruaciji i izjede mi mozak ako mi kasni iako imam već dovoljno godina, da se za EVENTUALNU trudnoću ne moram nikome opravdavat, imam stalan posao.. jedino je zajeb što trenutno nemam kuda otići, s dečkom sam počela uređivat podrumski stan kod bake u kući (odvojen ulaz ) a i za podstanarstvo nemam.. Uglavnom toliko zadire u moju privatnost da ja to više ne mogu podnijet. Pa ostanem spavat kod frendice 500m zračne linije od svoje kuće pa me drka na mobitel da dođem doma
Nikad nisam bila problematična (droga, alkohol, kriminal) i sad sam radi sveg tog zapela na faksu što ona uredno koristi da me ponizi, kaže da od mene nikad ništa i sl. E sad, kako se postaviti? ne znam kako će to izgledati.. Iako, otkad sam sa tim dečkom, ona se smirila znatno ali potreba za kontrolom, želja da uvijek zna gdje sam, s kim, kad prdnem... potreba je ostala
Ista situacija kao kod moje rodice.Jedinica je,sad će joj 18.Njeni su starci pravi control freakovi.Ne smije izać van,s frendcama tu i tamo a s dečkom ni u ludilu.Kad je tribala izać van jednom s deckom stara ju je cilo vrime pratila kroz grad i sve je zavrsilo u k***.Odnose se prema njoj kao prema malom djetetu,sve buci-buci,a kad se pobuni,onda ju tuku i vrijeđaju.Ona se svemu tome opire,al kaže da više ne može.Osim toga imaju potrebu 24 h dnevno znati gdje je,s kim je,kad je vani,zovu je 5050 puta,užas.Ne mogu to više slušati,al oni su rodbina,a uz to njeni starci,pa ja nemam pravo glasa.Pokušava joj pomoći,al oni to sve demantiraju uz "ona je naše dijete,mi ćemo nju odgajat kako nama padne na pamet" Šta da radim,aaaa??
__________________
A kad mi dođeš ti,i osmijeh vratiš mi,sva patnja i bol života mog,će proć...:( <3 <3
heleny 15 is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 13:55.