Što mi se događa? (paraliza sna) [ZBIRNA TEMA]

[dostavapoklona]

O paraliza snu se dosta pisalo, cak i na ovom forumu (znam da ima otvorene teme o tome) međutim, paraliza san sam doživjela i redovito iskušavala kada sam bila mala (osjecaj težine, neija "prisutnost" te stise,ne možeš niti disati niti se pomaknuti) mama mi je za to (tada) dala odlican savjet: ne spavati na leđima i ukoliko mi se desi taklav san samo da uspijem pomaknut bilokoji dio tjela (makar i najmanji prstic) i san prestaje odnosno dolaziš u svesno stanje - o ovim iskustvima vec sam pisala na temu "Paraliza San"

Međutim, ovo što mi se dešava u zadnjih 3 mjeseca pocinje me lagano ne samo iscrpljivat, vec se i pocinjem bojati zaspati, a nakon takvog sna sam jako umorna, zadihana (jer se doslove borim sa sobom da se probudim) placem , uplasena .... grozno...

Sve je pocelo nakon što smo se preselili prije tri mjeseca u drugom stanu (ovaj stan je veci, znaci razlog -skuceni prostor može se odmah odbaciti) Danasnji doživljaj me je kompletno izludio do te mjere da kada sam na kraju uspjela se probuditi plakala sam tako jako da se nisam mogla smiriti od plakanja.
San

Sanjam normalne stvari, onda dođe osjecaj svjesnosti, jasno slušam sto se sve oko mene događa, ponekada i "vidim" kao kada gledate ispod plahte (znaci razaznam sjene predmeta oko mene), i to mi je "signal" da se budim, međutim kada poželim da ustanem iz kreveta, ja to ne mogu i tada shvacam da mi se dešava paraliza san (ili je to možda nešto drugo?) mucenje i trganje po krevetu se odvija tako dugo dok se ne probudim. Isprva, znaci tokom petog-sestog mjeseca takvi snovi su mi se desavali jednom tjednom i to samo navecer, ovog mjeseca to mi se pocelo desavat cesto i preko dana kada odremam nekih 1-2, al danasnji je san bio vrhunac svih dosadašnjih.
Tri puta za redom sam se "budila" iz paralize sna u paraliza san

Legla sam kako bih uspavala maloga negde oko 17h ,... on je zaspao odma, a ja nekih sat vrijemena kasnije samo sam htjela zatvoriti oko... probudila sam se u 19h što znaci da mi se san odvijao unutar jednog sata...
Sanjala sam obicne stvari, kako idem doma, kako me docekuje sin i moj cucak (umrla je prije godinu dana) U snu ona se naginjala kroz prozor a u snu smo bili na jako visokom katu, nemogavsi je od maknut s prozora od silnog napreganja pocela sam se buditi i domojih usi je dopirao zvuk kisice (vani je kisa) pocela sam "gledat" i razaznat predmete u mojoj spavaoni i prisutnosti sina pored mene na krevetu, al se nisam mogla probuditi, htjela sam vikati, ja jesam iz petnih zila al u snu, u stvarnosti, glas ne izlazi iz mog grla, masem rukama, grebem po postelji (to ja mislim) i imam taj osjecaj da se borim, al "probudila sam se" skucena na boku, okrenula sam glavu i shvatila da mi je djete otkriveno, pri pokusaju da ga pokrijem, shvatila sam da se ne mogu pomaknuti i da sam jos uvjek u tom polu snom stanju!!!! i opet trganja, mahanje rukamau pokusaju da pomaknem bar jedan djelic moga tjela kao sto mi je nekada davno mama bila savjetovala i uspijem, otvorim oci al nesto mi ne stima, vruce je u sobi, znojim se a kroz balkonska vrata vidim da je suncan dan!!!! i naravno shvatim da jos uvijek se nisam probudila!!! pokusavam ustati, na gadnih muka ustanem nekako jos uvjek osjecaj da to radim u polu snu i nekako uspijem otic do suprugove radne sobe, pocnem ga vuc za ruku i slusam sebe kako sapcem "probudi me, molim te probudi me" pocinjem plakat i osjecat da mu grebem ruku, a on me samo cudno gleda, onda opet razaznam zvuk kise i konacno se doista uspijem probuditi!!!
Isprva sjednem, pokrijem dijete koje je otkriveno i nekako odem do radne sobe i kada sam konacno doista osjetila i njegov dodir i kada sam sebe cula kako kažem da sam imala odvratan san i konacno shvatila da sam doista budna, shrvale su me suze. Tako jako sam plakala da nisam mogla doci do zraka
Što mi se događa? Dali itko zna kakve su ovo snove? Kako si mogu sama pomoc il mi je potrebna strucna pomoc, jer uz mjesec na mjesec ovo postaje samo gore...

[bashd]

I ja sam imao slična iskustva, doduše ne baš tako često kao ti. Osjećam da sam budan, ali ne mogu se niti pomjeriti niti otvoriti oči. U početku je bilo malo neugodno, panika i sve to, otvaram oči a one se same zatvaraju, vičem ali ništa se ne čuje ...

Vremenom sam se navikao, jednostavno bih nastavio spavanje i kasnije se normalno probudio. Sad je to tako rijetko i bezopasno, samo kažem sebi da još spavam i to je to, ne pokušavam se boriti sa samim sobom.

Inače, promjena okruženja često može uzrokovati paralizu sna, rekao bih da nema razloga za brigu i ta je to relativno normalno.

[NemremSeSjetit]

Meni se čini da ti psiha nešto govori, nema tu ničeg "alternativnog". Imaš malo dijete, vjerojatno i hrpu promjena u životnom stilu, problema i briga, pa i strahova koji te opterećuju i to je otprilike to.

No znam da nije ugodno.

[agrarna_reforma]

Pozdrav,

moja preporuka je da za početak probaš smanjit strah od navedenog jer nisi luda (bar se nadam, jer ako jesi onda sam i ja i masa nas ludo hehe ).
Šalu na stranu, luda nisi niti ludiš, znam koji šok navedeno stanje izaziva, prvi put kad sam doživio paralizu sna (i sve ono što uz to ide) skoro sam se u gaće usro od straha. Također mi je poznat taj osjećaj iscrpljenosti ujutro kad se probudim ili direktno nakon buđenja iz takvog stanja a njega je riječima teško opisat (tko nije doživio teško može shvatit).

Pošto ti navedeno stanje stvara tolike probleme možda ne bi bilo loše da sa nekim stručnim razgovaraš (psihijatar, psihoterapeut il sl.). Kao što rekoh, kad su se meni počele događati paralize sna (sve počinje jakim brujanjem, pritiskom u prsima i leđima i nakon toga kao da te neko priklještio za krevet, um ti je budan al u malo drukčijem stanju nego inače, nekad vidiš obrise, nekad mutno, nekad skoro pa jasno, nekada i siluete nečega što se miče, osjećaj prisustva još nekoga u prostoriji itd., ja sam doslovno sebe gledao kako izlazim iz tijela- da li je to halucinacija il se zapravo sve to stvarno događa, stvarno ne znam, svakava sam obješnjenja čitao, nijedan odgovor me nije u potpunosti zadovoljio tako da sam si sam dao objašnjenje 60%:40% u korist teorije da se ipak um sa nama pod nekim čudnim okolnostima malo poigrava, međutim ovih 40% je otvoreno za sve ono drugo što pročitah ). Nakon početnog straha, kasnije sam malo eksperimentirao sa tim stvarima, skužio sam kako sam mogu proizvest opisano stanje al nikad u "eksperimentima" nisam previše daleko otišao. Također, čitao sam kako su pojedinci pisali da je to najljepša stvar u životu koju su iskusili (van tjelesna iskustva pod paralizom) al naravno, straha se prvo mora riješiti.
Mogu ti dati savjet kako se probuditi iz takvog stanja- koncentriraj se na disanje, što znači diši duboko, sve jače i jače grabi tj. hvataj dah i probudit ćeš se - to ti jamčim (prilikom paralize sna mi ipak konroliramo oči tj. smijer u kojem ćemo gledat i disanje, a disanjem se iz toga najlakše probudit (to sam sam shvatio a kasnije sam i čito nekakav savjet stručnjaka koji naglašava baš to disanje). Još jednom, kad se nađeš u navedenom stanju- probaj se ne bojat il bar strah smanjit, diši kao što sam reko i nastupa buđenje,
nadam se da sam bio od pomoći, pozdrav

[Basta]

u snu mozak radi pojačano, pa je ubačen osigurač da se ne bi bacali okolo dok sanjamo i tako se ozlijedili... to je paraliza tijela...

nema problema dok smo u dubokom snu pa to ne primjećujemo, problemi nastaju kad smo na granici sna i jave, kad smo budni, a tijelo ostaje paralizirano...

[chan]

bashd kaže:

Inače, promjena okruženja često može uzrokovati paralizu sna, rekao bih da nema razloga za brigu i ta je to relativno normalno.

Tako je, promjena okruzenja, stres ili neki veci umor mogu uzrokovati paralizu sna.

agrarna_reforma kaže:

Pozdrav,

Također, čitao sam kako su pojedinci pisali da je to najljepša stvar u životu koju su iskusili (van tjelesna iskustva pod paralizom) al naravno, straha se prvo mora riješiti.
Mogu ti dati savjet kako se probuditi iz takvog stanja- koncentriraj se na disanje, što znači diši duboko, sve jače i jače grabi tj. hvataj dah i probudit ćeš se - to ti jamčim (prilikom paralize sna mi ipak konroliramo oči tj. smijer u kojem ćemo gledat i disanje, a disanjem se iz toga najlakše probudit (to sam sam shvatio a kasnije sam i čito nekakav savjet stručnjaka koji naglašava baš to disanje). Još jednom, kad se nađeš u navedenom stanju- probaj se ne bojat il bar strah smanjit, diši kao što sam reko i nastupa buđenje,
nadam se da sam bio od pomoći, pozdrav

Straha se nikad neces rijesiti, to su zablude i to je nesto sto ne mozes kontrolirati. Puno je razloga za to ali ne bi sad o tome.

Basta kaže:

u snu mozak radi pojačano, pa je ubačen osigurač da se ne bi bacali okolo dok sanjamo i tako se ozlijedili... to je paraliza tijela...

nema problema dok smo u dubokom snu pa to ne primjećujemo, problemi nastaju kad smo na granici sna i jave, kad smo budni, a tijelo ostaje paralizirano...

Da..najbolji opis je..um je budan a tijelo jos spava

[apollo.]

chan kaže:

Straha se nikad neces rijesiti, to su zablude i to je nesto sto ne mozes kontrolirati. Puno je razloga za to ali ne bi sad o tome.

Ali sa strahom treba surađivati, ne pustit da se pretvori u bezumnu paniku. Iskoristit ga, opustit se i fokusirat se.

Da sam u istoj situaciji ko OP, pokušal bi AP napravit.

[mukotrpak]

Normalno je da su mišići "paralizirani" za vrijeme spavanja. U suprotnom bi svi spavajući jurili uokolo ko muhe bez glave. Isto se događa i životinjama. Tko ima psa i promatrao ga je za vrijeme dok spava mogao je uočiti periode sna kad pokušava micati šape ali se samo lagano trzaju.
Problem je što nije koordinirana svijest i mehanizam blokiranja mišiće ilitiga, probudiš se a mišići su još blokirani. To može biti psihičke ali i neurološke prirode. U bolnici Vrapče postoji lab, odjel ili što li već za poremećaje spavanja. Da se razumijemo, Vrapće nije ludnica već vrlo korisna bolnica i nije nikakva sramota tamo potražiti pomoć.

[Frater HPK]

Odgovor na tvoje pitanje je da. Za sada. Mislim lagano...

[chan]

Frater HPK kaže:

Odgovor na tvoje pitanje je da. Za sada. Mislim lagano...

Zasto

Si to bubnio samo da bi ispao pametan ili mozes obrazloziti?

[chan]

apollo. kaže:

Ali sa strahom treba surađivati, ne pustit da se pretvori u bezumnu paniku. Iskoristit ga, opustit se i fokusirat se.

Da sam u istoj situaciji ko OP, pokušal bi AP napravit.

Ma znam ja to sve, mogo bi diplomirat Paralizu, samo kazem da se strah nikad u potpunosti nemoze rijesiti, taman mislis da jesi i iznenadis se koliko te jako zna strah obuzeti iako znas da nista nece lose biti. Imao sam i sam dosta AP tijekom Par.sna no sve u svemu paralizu sna treba gledati kao poremecaj spavanja sto i je, ako se to toliko cesto dogadja onda svakako preporucujem da se potrazi pomoc a mukotrpak je rekao i gdje konkretno.

[Oliver Utopia]

Nemoj imati bilo kakvih briga. Skoro svi ljudi ponekad imaju takva iskustva, kao i ja naravno, ali mnogi uopšte ne obraćaju pažnju na to. Jednostavno se radi o tome da u trenucima u kojima ti se to događa (nebitno šta izgovaraš, ili da li uz to imaš emocije, poput straha ili tuge) tvoja podsvest nije dovoljno preuzela svesno stanje, tako da se javljaju neindifirencirane faze spavanja (jedno od stanja podsvesti) Od 1, do 4, i REM faza, tako da si delimično u prvoj fazi sna (dremanje) ali se javljaju sadržaji sna, (uzvik) za koje imaš ekspresiju, koje ne bi bilo, da si u tom trenutku u potpunosti u najdubljoj fazi REM (REM–eng. Rapid eye movement) u kojoj se sanja. Sasvim je moguće da ti se to događa kada ti se ne spava dovoljno, ili imaš nekakvo misaono opterećenje koje ti otežava duboki stadijum spavanja. Ništa ozbiljno, ne obraćaj pažnju.
Na kraju- paraliza sna je predeo kada podsvesno stanje ne preuzima (ili ne predaje) u potpunosti svesno stanje, tako da se javlja nešto poput sadržaja sna, uz viđenje okoline putem čula, ali bez mogućnosti za motoričkom reakcijom (pokretanje delova tela). Iako deluje zastrašujuće, nema opasnosti.

[Unwesentlich]

Ovako, jednom sam doživjela slično iskustvo. Sanjala sam nešto strašno, ne sjećam se tačno što, zatim se probudila. San me opet počeo hvatati, onda sam čula buku oko sebe, nalet adrenalina je bio ogroman, osjećala sam jezu kako mi prolazi cijelim tijelom, počela sam otvarati oči i nazirala siluete predmeta, ali sam također 'vidjela' nešto ispred sebe, strašno, i nisam smjela otvoriti oči. Počela sam se moliti, tačnije, pokušala, ali nisam mogla glasa pusiti, nisam se mogla pomjeriti, a borila sam se svim snagama. Onda sam se valjda počela buditi i zatekla sebe kako se molim, sva ispredana.
Nešto manje od mjesec dana nakon toga sam gledala neku emisiju na TV-u, o psihološkim poremećajima gdje se spominje jedna bolest, ne sjećam se tačno kako se zove, uglavom nešto na nekro, nakro, narko, šta znam. Simptomi su slični, ako ne i isti, ovima koje si/smo preživjele. Bolest je rijetka, nije opasna, može se liječiti određenim lijekovima. Ja nisam tražila nikakvu pomoć jer to nije ništa veliko, pomirila sam se s tim da će me takvi momenti vjerovatno znati zadesiti još koji put. Ne ludiš, niti mora značiti da boluješ od ovoga. Kada sanjamo nešto strašno tijelo počne lučiti razne hormone, osjećamo jezu, mozak stvara slike, sve je to prirodno.

[pavaogc]

Dvije stvari: prvo umjesto straha probuditi interes za taj trenutak i sagledati bez panike takvo trenutno iskustvo - ako što vodi u ludilo onda to i jeste pretjerana emotivna reakcija, a ne tek povremena paraliza ili neki trik u odnosima svijesti, tijela i uopće bilo čega što ne možemo protumačiti.

A drugo; pratiti sve svoje navike kako bi se otkrili eventualni razlozi - sve od hrane, pića, gledanja koga ili čega - misli generealno okrenutih prema kome ili čemu itd. - koji prethode ovakvim iskustvima; ili drugim riječima te "modrice" svijesti dolaze kao rezultat prethodno dobivenih udaraca. Dok je tko "vruć" ne osjeća udarce - a kasnije kad osvijesti kakvu modricu, može ga pokraj paralize paralizirati i nerazumijevanje načina na koji je nastala.

Sve skupa prilika da se bolje izanaliziraju uvjeti života kojega tko vodi - s tim da će oni koji se bave određenim aspektima života stavljati naglaske kao izvor problema zavisno od individualnih iskustava i na to nadograđenih školavanja i interesa za kakve informacije. Nekakav radiestezist će primjerice prvo htjeti ispitati položaj mjesta na kojemu spavaš ili tako nešto; kao moguć uzrok problema...

Kako god bilo stvar je tome da pojedinac otkriva sam što mu je u životu stvorilo kakve posljedice, jer ni isti simptomi ne znače da su "udarci" bili s iste strane...

[dostavapoklona]

Bok, hvala svima na odgovorima. Sve u svemu, da skužili smo (suprug i ja) da su mi se te paraliza snovi ucestili upravo zbog stresa. Period kada sam proživljavala te snove bio je najstresnije razdoblje u mom životu. Izdešavale su se jako ružne stvari našim dragim ljudima, plus na to još i vlastite brige... i tak.
Kako sam se riješila stresa, tako sam se riješila i nocnih mora odnosno paraliza sne. Iako, moram priznati da, evo skoro pa mjesec nakon tog događaja svako vece idem na spavanje strepnjom da mi se ne ponovi takav san...

[Alexa]

dostavapoklona kaže:

pocela sam "gledat" i razaznat predmete u mojoj spavaoni i prisutnosti sina pored mene na krevetu, al se nisam mogla probuditi, htjela sam vikati, ja jesam iz petnih zila al u snu, u stvarnosti, glas ne izlazi iz mog grla, masem rukama, grebem po postelji (to ja mislim) i imam taj osjecaj da se borim, al "probudila sam se" skucena na boku, okrenula sam glavu i shvatila da mi je djete otkriveno, pri pokusaju da ga pokrijem, shvatila sam da se ne mogu pomaknuti i da sam jos uvjek u tom polu snom stanju!!!! i opet trganja, mahanje rukamau pokusaju da pomaknem bar jedan djelic moga tjela kao sto mi je nekada davno mama bila savjetovala i uspijem, otvorim oci al nesto mi ne stima, vruce je u sobi, znojim se a kroz balkonska vrata vidim da je suncan dan!!!! i naravno shvatim da jos uvijek se nisam probudila!!! pokusavam ustati, na gadnih muka ustanem nekako jos uvjek osjecaj da to radim u polu snu i nekako uspijem otic do suprugove radne sobe, pocnem ga vuc za ruku i slusam sebe kako sapcem "probudi me, molim te probudi me" pocinjem plakat i osjecat da mu grebem ruku, a on me samo cudno gleda, onda opet razaznam zvuk kise i konacno se doista uspijem probuditi!!!
...

Meni ti se ovakve identične paralize sna dešavaju već kroz kojih 20 godina. Možda, jednom, dvaput godišnje baš u ovakvom obliku.
Doslovno imam osjećaj vantjelesnog iskustva jer sam apsolutno budna, vidim sve oko sebe a nemogu se ni mrdnuti.
I da, kad uspiješ malo jače pomaknuti i jedan dio tijela, spazam popušta više nisi u stanju "kvadriplegije" i možeš se nekome do sebe obratiti, ili ako si sama u krevetu probati ustati.

Neurolozi su mi objasnili da je to relativno bezopasna pojava utoliko što traje puno kraće nego što doista imaš dojam, ali znam, osjećaj gušenja i potpune paralize je više nego zastrašujuć.

Babe vračare su me obavijestile da me to zapravo opsjedaju duhovi.

Ukratko, osim popriličnog šoka, mislim da ti ne može to izazvati veću opasnost.
Meni mnogo pomaže kada osvijestim da će kroz petnaestak sekunda proći, duboko dišem i tražim dio tijela koji mogu pomaknuti.

I da, razumijem kako je grozno kada je netko kraj tebe a ti iznutra vrištiš a ne možeš otvoriti usta i reći da te trgne da ti se "tijelo probudi" a svijest ponovo zavlada tjelesnom motorikom. Spooky I know.

[Super Sonja]

Doživjela sam paralizu, ali nikada ovako jezivu...

Tek sam prije dva dana saznala da je ovo stanje zapravo toliko često i da su simptomi gotovo identični svakome. Meni se događa otkako sam u četvrtom srednje dobila vlastitu sobu u kojoj sam po prvi put spavala sama. Budila bih se noću na leđima u stavu vojnika (bez obzira u kojem bih položaju zaspala, ali najčešće na leđima), potpuno ukočenog tijela i proživljavala sam grozan nalet panike. Najstrašniji je dio bio taj što se pored mog kreveta, uvijek s lijeve strane, nalazila tamna sjena nekoga. Pokušala bih dozvati roditelje u susjednoj sobi, ali kako su mi i usta ukočena uspijevala sam samo tiho jaukati. Možda sam se uspjela buditi iz takvih stanja jer bih svaki put prije nego bih ponovno pokušala vrisnuti duboko udahnula i vrtila u glavi mantru: "Sad ću moći. Okej... nisam, ali idući ću put sigurno vrisnuti!", i tako u krug dok se ne bih probudila neobično pomirena s onim što se upravo dogodilo.

E sad, ja sam svoje epizode pripisivala raznoraznim paranormalijama, zato što sam od malena imala osjećaj da s tom sobom nešto nije u redu i da u njoj boravi još netko osim mojih roditelja... A onda sam otišla na faks i dogodilo mi se jo dva puta. Više nije bilo razloga da to pripisujem svojoj sobi kod kuće pa sam počela istraživati i evo me.

Ono što mene zanima je može li se takvo stanje izliječiti? Molim vas da mi ne spominjete doktore i psihijatre - upoznata sam s teorijom o REM fazi i budnosti za vrijeme sna. Navodim zbog toga termin "astralna katalepsija" koji se počeo koristiti puno prije nego su Blackmore i Cox započeli svoju studiju koja se danas masovno uzima kao jedina objašnjiva dijagnoza. Želim istražiti sve aspekte ovog stanja, pa me praktički zanimaju samo odgovori nekoga tko me neće slati doktoru po lijekove, jer sam taj dio već proučila. Možda bi malo nekonvencionalniji pristup problemu mogao zadovoljiti one kojima uobičajeni tretmani ne pomažu.

[Pringles]

Super Sonja kaže:

Ono što mene zanima je može li se takvo stanje izliječiti? Molim vas da mi ne spominjete doktore i psihijatre - upoznata sam s teorijom o REM fazi i budnosti za vrijeme sna. Navodim zbog toga termin "astralna katalepsija" koji se počeo koristiti puno prije nego su Blackmore i Cox započeli svoju studiju koja se danas masovno uzima kao jedina objašnjiva dijagnoza. Želim istražiti sve aspekte ovog stanja, pa me praktički zanimaju samo odgovori nekoga tko me neće slati doktoru po lijekove, jer sam taj dio već proučila. Možda bi malo nekonvencionalniji pristup problemu mogao zadovoljiti one kojima uobičajeni tretmani ne pomažu.

Možda ne bi bilo loše da upit postaviš i na pdf-u Alternativa, ovdje se ljudi uglavnom bave konvencionalnim pristupima, što naravno ne znači da ovdje ne postoji mogućnost da ti netko odgovori. Ali tamo je veća za brži i onakav odgovor koji bi išao u traženom smjeru.

[Sacreus]

@Super Sonja

Sad si na faxu ili...? Kad su se ta dva puta desila, odnosno koliko je vremena proslo od tada? Te kolika je bila ucestalost toga prije faxa?

Sto se tice strucnjaka i konvencionalnoh pristupa.. trebas biti svjesna da koncencionalni pristup ne cine iskljucivo lijekovi, vec i drugi oblici rada, a koji ti mogu pomoci... A izbor izmedju konvencionalne i nekonvencionalne pomoci ne treba ovisito o tome sto mi hocemo ili kakav bi mi uzrok htjeli, vec o tome sto je uzrok i koji je nacin najbolji za problem rijesiti... Puno sam puta vidio ljude kako se zalete u nekonvencionalne metode rjesavanja, nakon sto se sami informiraju o svemu konvencionalnom, pa zavrse u jos vecim problemima... zato oprez s tim, jer na kraju krajeva i nekonvencionalni pristupi jasno naglasavaju da se njima pristupi tek nakon sto se utvrd da uzrok nije konvencionalan...

I nekonvencionalni savjet (jer me iskustvo uci da ljudi nikad ne poslusaju ovakav savjet) prouci knjigu "Psihicka samoobrana" od Dione Fortune, unutra ces naci dosta odgovora i prakticnih savjeta, a neces zastraniti u jos vece sranje...

[England]

Ja se drzim stare Hipokratove sintagme , vaznije je znati kakva je licnost nego sama bolest od koje licnost boluje.

Ne shvatite to bukvalno, da mislim sa je Super Sonja bolesna osoba, ali mislim da je bitno poznavati sve katrakteristike njene licnosti, pa na kraju same fenomene koje navodi.

Ja mislim da tu nema nikakvih astralnih stvari,sve je objasnjivo materijalno i psiholoski.