depresija zbog prekida

[tibi:)]

Večer svima..Moj problem tj. stanje svakim je danom sve gore..Htjela sam ovu temu postaviti možda u "život u dvoje" , ali onda sam shvatila da ja više nemam takav život i da zbog toga propadam sve dublje i dublje..Pokušat ću ukratko u crtama iznijeti što se dogadjalo i kako se sad osjećam..Molim vas za ozbiljne savjete..

Prekinula sam vezu prije pola godine. Veza je trajala 5 godina. Postala sam nezadovoljna jer je partner postao pasivan, usljedila je monotonija, shvatila sam da više i ne privlačim partnera, da mu nemogu "više" ponuditi jer nisam ni sebe dovoljno izgradila..Nezadovoljstvo sobom prenijela sam na tu vezu misleći da je problem u partneru..Nekim dijelom ipak je i bio jer se i on prestao truditi i ulagati u naš odnos..Dva put smo prekidali..Prvi put sam ja otišla iz stana, drugi put sam ga istjerala...Jednostavno nije išlo..

Čim je on počeo svoj život slagati, ja sam naglo potonula i željela ga ponovno natrag.. Razvlačili smo naš odnos zadnjih par mjeseci, povremeno se družili, pa se ne vidli po par dana, pa opet skupa...sve je to bilo lažno jer mi je uskoro rekao da me više ne voli. prvo nisam vjerovala, a šta je najgore nakon svega još vjerujem da me voli što je totalno netočno. On je krenuo dalje, život mu je krenuo u pravom smjeru, postao je sretan i uspješan, žene mu se vješaju oko vrata, a danas sam saznala da je vjerovatno našao i onu "pravu"..

Šta mi se događa zadnjih mjeseci...Znatno sam smršavila..Okrenula se porocima.. Malo toga me veseli, imam stalno grčeve u želucu..Ponekad mi se čini da će mi glava i tijelo eksplodirati od te količine boli i tuge. trudim se druziti s ljudima koliko mogu ali i tu sve više gubim sebe..na poslu je klimavo, funkcioniram ok, ali pad koncentracije je očigledan. postala sam lijena i zatvorena..Doma više ne spremam, ne kuham...jedva se natjeram veš oprat..Ljudi oko mene više mi nemogu pomoći savjetima jer svi smatraju da je prekid bio najbolji potez što sam napravila a ja se kajem i lomim...

[mala Ruža]

Draga Tibi,
zaista suosjećam s tobom, vjeruj mi..i ja sam prije pola godine prekinula dugogodišnju vezu. prije dva tjedna sam slučajno na fb profilu njegovom ugledala njega sa tom drugom zbog koje me ostavio, tak da... znam šta je bol. povrh svega toga, taj prekid me možda pogađa i više nego normalne ljude jer sam kao što vidiš depresivac i mimo toga, pa šta da ti pričam. Preživjela sam!

Uglavnom, to što osjećaš je potpuno normalno i proći će sa vremenom. Ja sam dosta racionalna osoba, i pomaže mi da stavljam sve u nekakve znanstvene kalupe i objašnjenja. Evo šta doktori kažu po tom pitanju:

https://www.youtube.com/watch?v=_R2W0ARLt7w

Možda će ti biti lakše kad shvatiš da svi osjećaji koji te preplavljuju su normalni i da nisi jedina koja to prolazi.

Možda ti ja djelujem da me prošlo, ali daleko je to od toga... nego, rekla sam sebi nakon prvotnog očaja, ili ćeš umrijeti sad od bola ili ćeš ustati, pokupiti komadiće sebe sa poda i preživjeti! Još uvijek preživljavam ali mogu reći da mi je ipak nakon 8 mjeseci ipak lakše i pomalo sam počela prihvaćati gubitak.

P.s. On je zaista bio ljubav mog života i možda ti djeluje da je ovo za mene bilo lako, ali .. na neki način sam se natjerala da ne ulazim ponovo u te emocije... ma, duga priča .. ako te zanima svakako ti mogu dati neki savjet koji je meni pomogao

Pozz i drži se, preživjećemo mi to!

[zoki89]

To je zaista bila dobra odluka za tebe, ali je normalno da te pogodio prekid. No nemoj žaliti ... tvoja patnja u toj vezi postajala bi sve veća iz dana u dan. Jednostavno je bilo vrijeme da nastavite svaki svojim putem. Slobodno se povremeno prisjeti lijepih riječi i zajedničkih trenutaka, ali hrabro nastaviti dalje. Čeka te još dobrih i zanimljivih ljudi za upoznati, i još lijepih doživljaja

Glavno je da se sad polako pokreneš, malim koracima i promjenama koje ti nisu prenaporne. Poslao sam ti neke savjete privatnom porukom, pa si pogledaj ako želiš. Također razgovaraj s nekime potpuno otvoreno - bilo s nekime uživo ili virtualno. Važno je da izraziš sve svoje misli i emocije.

[tibi:)]

Hvala Ruža... pomaže spoznaja da se i drugima to dogadja u smislu da je ovo samo jedna malo teža i prolazna stvar... Međutim ja sam s ovom vezom-prekidom izgubila kontakt sa stvarnošću, socijalno sam se "ofobila", nesigurna sam i ne volim sebe. Još uvijek nisam došla do dna jer koji put me uhvati faza (doduše traje par sati) kad mogu funkcionirat zdravo. Tada budem i ugodno društvo i tada brinem za sebe.. Ali to postaju iznimke i sve je više loših misli i odustajanja.

Kako se boriti s tim? Kako zaustaviti tok misli? Pokušala sam na krivi način (lake droge) i sad sam se upetljala u još veću zamku jer mi se čini da će mi bez toga biti još bolnije..

[Zatvorenica]

Tibi, nisam strucnjak ali sam naucila da odnos koji ne vodi nikuda i cini te praznom...treba prekinuti.
Stanje tuge je normalno jer da nema emocija bilo bi cudno.
Ono sto bi ti moglo pomoci je da razmislis o stvarima koje nisu funkcionirale i da zbrojis sa onima koje jesu. Koliko mi se cini, imala si dovoljno razloga za prekid. I to bi ti trebalo dati snage jer si odlaskom uklonila te probleme koji bi te nastavili muciti.
Nisam imala hrpu veza ali i to sto je bilo, bilo je nezadovoljavajuce. U pocetku bi bilo krasno ali za koji mjesec bi pokazali pravo lice i ja bih otisla jer nije bilo naznaka poboljsanju. Imam sama po sebi mrezu u koju se hvatam, ne trebaju mi tudje.
Komunikacija je jako bitna pogotovo oko osjecaja jedno za drugo. Bez toga nista ne vrijedi.
Spominjes da je on poceo graditi zivot....ucini to i ti.
Jos malo i shvatiti ces da si dobro postupila i da postoje kompatabilne osobe. I njemu i tebi.
Zato pusti, uzmi vremena koliko ti treba. Sjeti se samo koliko si se postedila odlaskom.
I savjet...izbjegavaj te lake droge. Koliko god da su lake, pojacavaju anksioznost i osjecaje. Jednako kao cigarete, alkohol...
Drzi se i glavu gore. Ljubav postoji, samo je treba prizvati u zivot.

[vira]

Tibi, normalno je poslije prekida, pogotovo veze od 5 godina, prolaziti krizni period, ali vjerujem da to i sama znaš.
Meni se čini da je tvoj problem to što si zapela sama sa sobom. Imaš osjećaj krivnje jer prebacuješ sebi da si svojim ponašanjem uništila vezu, a s druge strane te lupa ego jer se on sabrao i krenuo dalje.

Možda griješim, ali sam stekla takav dojam čitajući? Zapela si sama sa sobom a svo svoje nezadovoljstvo si prebacila na bivšeg i prekid.

[tibi:)]

ja jesam zapela, ali čini mi se da je on bio okidač za to...Naime prije nego sam ga upoznala...izašla sam iz duge i loše veze, odlučila sam se baviti sobom, učila za faks, izlazila, sretna i nasmijana..To je jako kratko trajalo i onda sam doslovce "slučajno" uletila u vezu s njim. Naravno zahvaljujuć alkoholu..Trebala je to možda biti samo avantura a pretvorila se u dugu, ozbiljnu, ispunjenu vezu gdje sam proširila vidike i u kojoj sam odrasla i osamostalila se..Naravno postoji i druga strana priče u kojoj zahvaljujuć opet njemu počinjem s lakim drogama i sve to mic po mic vodi u depresiju i loše stanje veze. Prestajem i studirat na faksu što ga je posebno ajmo reć ražalostilo..a i mene sad nakon svega kad bolje razmislim..

Neznam dali marihuana može nekoga dovesti u depresiju..Dugo o tome razmišljam, s obzirom da su svi problemi počeli paralelno s njom.. Imam u obitelji genetskih predispozicija za shizoidni poremećaj, pa me strah da mi se ne dešava i nešto tako zbog svega ovog jer me previše plaši ovo moje stanje i kako se ponašam destruktivno.

S onog mog unutarnje gledišta imam sve predispozije da krenem lošim putem i samo me svjesnost svega ovog drži da se ne rasipam u komadiće.. Obiteljska situacija je tu isto odigrala puno.. Odnos s majkom i emocinalna ispuna mi je nepoznanica (psihički je bolesna), tata mi je davao ljubavi ali i on je posebna priča (ptsp, nervoza, ovisnost također o marihuani)... Imam mlađu braću koja preživljavaju kako tako doslovce sami i muče ih slične stvari kao i mene..(i oni tonu svaki na svoj način)..

Oduvijek sam imala mišljenje da izvor problematičnog karaktera i ponašanja leži u tom stupu majka-otac..

Kako onda biti dovoljno jak i priznati si poraz ? zašto nakon svega ja gledam u tog bivšeg kao u svog spasitelja i veliku osobu, a s druge strane ispada manipulator kojem čak i nije bilo dovoljno stalo..Jer priznao mi je da je davno vidio da nećemo preživjeti dugo..Zašto me nije prije pustio, možda nebi bilo ovako teško i bolno..

[mala Ruža]

Tibi draga,
osvrnila bi se na dvije stvari. za početak, kontam šta hoćeš reći ovim "pomaže spoznaja da se i drugima to dogadja u smislu da je ovo samo jedna malo teža i prolazna stvar..." Da, znam, ti vjerovatno misliš da nitko ne može zamisliti kroz šta ti prolaziš niti kako se osjećaš, jer si gubitkom te veze izgubila i dio sebe, dio svoje duše... To nije samo neki "prekid", ovo je drugačije. To na neki način i jeste točno. Čovjek (žene naročito) u dužim vezama uglavnom izgube dio svog identiteta, vizavi prilagodbe drugoj strani, zajedničkim navikama etc. I ja vjerujem da se ti sada osjećaš potpuno izgubljeno i ne znaš šta bi sa sobom. Istina je ta da ti sad moraš ponovo otkriti i izgraditi sebe. Pokušaj se prisjetiti nekih stvari koje su te nekad veselile. Pod nekad mislim na razdoblje prije "nove ere", znači NJEGA. Može to biti i nešto novo, nebitno.. Kod mene je recimo se probudila ljubav prema trbušnom plesu. Oduvijek sam voljela ples, a ovdje je pozitivno to što se učiš (ponovo) zavoljeti sebe, dobivaš na samopouzdanju. To ti treba. Može to biti bilo šta što te ispunjava zadovoljstvom. Nezz, neki sport, učenje stranog jezika, bubam... Rqazumiješ? Znqam da ti se to čini prazno trabunjanje, ali vjeruj, ti trebaš sada stvari koji će tvoje misli odvući od prekida! Ne možeš po cijele dane biti u tome. Znqm da ti sada ništa ne pričinja zadovoljstvo, ali i to će se promijeniti. Bebi koracima, ali hoće... Drugo, MORAŠ radi svoga dobra i ako želiš da ti bude bolje kloniti se poroka! Znači, alkohol ili droge ti NEĆE pomoći!! Naprotiv, samo ćeš padati sve dublje i dublje... napravićeš si uslugu ako se prisiliš da izađeš vani, u prirodu, baviš se nekim sportom.. bilo šta. ja sam u teretani svakodnevno i jaaako, jako mi to pomaže. Em, sredila sam liniju pa se osjećam bolje u svojoj koži, em na neki način mi vraća samopouzdanje jer se osjećam neopisivo jakom kad završim trening. Pokušaj draga.. .Pomalo. odi prvi put makar samo da se pojaviš.. ja bi recimo rado pohađala tečaj fotografije, to bi mi sigurno pričinjalo veliko zadovoljstvo. nažalost, živim u malom varošu, tak da od toga niš :P

Nešto bitno još, ne znam da li si pogledala i zapamtila link koji sam ti ostavila? Nauči se prepoznavati faze i svoje osjećaje. Sve što osjetiš u ovom trenutku možeš svrstati u odr fazu. Npr tvoja izjava "šta je najgore nakon svega još vjerujem da me voli što je totalno netočno. " je čista faza 1. DENIAL Znači, ne želiš tj. ne možeš još uvijek prihvatiti gubitak. Znaš šta se meni dogodilo? ja kad sam naslutila i načula da je našao drugu bla bla (nismo u istom gradu), posvađala sam se s njim i prekinula svaki kontakt. Pola godine ja nisam pogledala njegovo fb profil!!! Zabranila prijateljima sam spomen njegova imena. itd. Ne što me nije zanilo šta radi, poslije sam shvatila da sam pokušala održati fantaziju u svojoj glavi da možda nije ZAUVIJEK gotovo, da juš uvijek postoji neka nada... Moj organizam je trebao vremena da procesuira taj horror. Gubitak nekog o kome je moj život u tolikoj mjeri ovisio. Život bez njega. Zauvijek. Te su stvari jako bolne. Sad mi je jasno šta se u mojoj glavici dešavalo. jasno mi je po tome kako me pogodilo kad sam početkom mjeseca dobila potvrdu najgorega na njegovoj profilnoj slici, gdje je osvanuo sretan sa drugom... teške su to stvari za prihvatit, zato i je razvijen tako sofisticiran mehanizam u našoj glavi. Uglavnom, malo sam oduljila...

Smatram da je puno lakše preboljeti živu nego mrtvu osobu. Kad netko umre lako izađeš iz faze poricanja, budući da tu zaista nemaš za šta se uvatit. A kod prekida te koći ta neka jadna nada, uhvatiš se za tu slamku i ne puštaš, jer ta slamka je jedina stvar koja stoji između tebe i očaja. I onda često ljudi zaglave u fazi broj jedan i ne mogu kreniti dalje. Za to treba hrabrosti, priznajem ali samo tako se to može proći. Drugog puta nema.
Zašto kažem hrabrost? Zato što u fazama poricanja( možda još uvijek nešto osjeća, možda shvati da mu ipak nedostajem i sl) , krivnje i bijesa (ja sam krivila npr sebe ne njega da nisam bila dovoljno ovo-ono, da sam ga otjerala svojim ponašanjem i sl) i pogađanja ( bože, da mi je još jedna šansa, sve bi drugačije bla, bla) dolazi faza depresije. Znači, u ovim fazama DENIAL, bargening i ANGER koliko god patiš, još uviejk postoji nekakva maaaala, minijaturna nada. O tome se radi. I zato kad ti dojadi depra i očaj zbog gubitka malo pobjegneš sad u poricanje sad u bijes(faze ne idu linearno, već si sad vamo sad tamo, kao na toboganu) jer tako je lakše podnositi.

Sorry, ak sam šta krivo rekla. Tu sam za tebe, prošla sam, i još uvijek to prolazim, pa mislim da upotpunosti mogu shvatiti koji jad proiživljavaš.. Ugla, svašta sam natrabunjala, a sad par konkretnih savjeta, dodam još polje koj iak se sjetim. Znači, prvo trebaš biti načisto sa sobom ima li još uvijek ili nema šanse da se pomirite. Ako je on krenuo dalje i ti moraš krenuti u tom pravcu. Naposljetku ćeš tamo i stići. Evo, možemo zajedno, jer najiskrenije, nisam ni ja još preboljela jbga :P Ugl, kada to ajmo reći prihvatiš, bitno je da kreneš AKTIVNO tugovati! Kontaš? Ne znam da li plačeš ili si tupa cijeli dan, neko to nekako nosi.. ali ta tuga mora van! Tješi se kad padneš najdublje da gore ne može i da si na pretposljednjoj fazi Uzmi si sat vremena na dan kad ćeš plakati, slušati vaše pjesme, bla bla.. utapaj se u boli. To sam ja radila. Znači plači koliko god možeš. Do kse ne izmoriš. Najbolje pred spavanje, kad te plakanje smori lezi i odmori. Osjećat ćeš se bolje, je rje dokazano da je plač ljekovit za dušu. Tijekom dana se kao što sam rekla nastoj baviti korisnim stvarima. Hodaj, druži se sa frendovima, koliko god da ti se neda, pomogne kad se makneš u društvo.. nikako nije dobro izolirati se.. i nastoj ne pričati o tome kad si vani. Dapače, nastoj što manje misliti o njemu/vezi7prekidu. Ja sam recimo kad pođe neka "naša" pjesma mom,entalno mjenjala stanicu da me ne ubije... bavi se nekim sportom, i tak.. bilo šta.. pokušaj si ispuniti dan bilo čim ( što nije alk ili droga ) znači zdravim

navečer aktivno tuguj. To će ti dati osječaj kontorle nad svojim bolom. dobićeš feeling da nisi 24/7 shebana. Tako sam bar ja i vidim da ide na bolje. A moja je ljubav bila za anale. Bar sam je ja tako osjećala..

Nadam se da će ti pomoći nešto od ovog što sam nadrobila, ako sam šta krivo rekla, ne zamjeri - namjera je dobra. pozz i drži se

[mala Ruža]

nisam vidjela tvoj post jer sam pisala markove konake. da, marihuana može i utječe loše, malo sam proguglala... http://www.zzjzdnz.hr/hr/zdravlje/me...ch-0?&l_over=1 a li logika je..
da, kontam da se plašiš za svoje psihičko zdravlje.. isto je i meni. Ja imam depresiju, i otuda ono da za NAS ovo nije tek običan prekid...

p.s. " da je puno lakše preboljeti mrtvu nego živu osobu. " krivo sam napisala.. al vjerovatno se konta

[vira]

Da, i mislila sam na to da njega gledaš kao spas jer ne vidiš drugi izlaz. A samo ti se čini i mislim da time činiš još gore sebi. Sebe sve manje voliš a njega sve više uzdižeš pogotovu sada kada je on stao na noge.

Postoji li nešto što voliš, nešto što bi volila raditi i u čemu bi uživala? Ili te trenutno ništa ne zanima? Baviš li se nekom fizičkom aktovnošću? Sada je tako kako jeste i treba nešto promijeniti da bi krenulo na bolje. A da bi došla do toga moraš od nečega početi. Želiš li nastaviti studirati i imaš li mogućnosti za to? Moraš sama sa sobom obaviti jedan iskren razgovor.

Evo ti za početak jedan video. U svakom slučaju je koristan.

http://www.youtube.com/watch?v=Ddo_mGo6YCs

[zoki89]

tibi:) kaže:

Kako se boriti s tim? Kako zaustaviti tok misli? Pokušala sam na krivi način (lake droge) i sad sam se upetljala u još veću zamku jer mi se čini da će mi bez toga biti još bolnije..

Borba uvijek vodi do novih misli. Samo prihvaćanje i prepuštanje vodi do mira. Kada kažeš "Ok, neka bude što će biti" ili "Ok, bilo je što je bilo" izgube se razlozi za analizu, za potvrđivanje i protivljenje. Misli o tom prestaju.

Sada znaš da droge nisu rješenje. Stoga to pusti, te kreni hrabro dalje Ako ne možeš sama, potraži pomoć. Ok je to.

tibi:) kaže:

Kako onda biti dovoljno jak i priznati si poraz ? zašto nakon svega ja gledam u tog bivšeg kao u svog spasitelja i veliku osobu, a s druge strane ispada manipulator kojem čak i nije bilo dovoljno stalo..Jer priznao mi je da je davno vidio da nećemo preživjeti dugo..Zašto me nije prije pustio, možda nebi bilo ovako teško i bolno..

Nemoj tako negativno gledati na to iskustvo. Bilo je tu i lijepih trenutaka. A i ta veza sigurno ima svoj smisao. Boli sve što se dogodilo, al istovremeno ti pruža priliku da postaneš mudrija i snažnija, da učiš pronaći sreću u sebi, i da lakše prepoznaš pravu osobu s kojom ćeš tu istu sreću dijeliti.

[tibi:)]

svi to tak lijepo pišete i sve to stoji..samo što raditi kada te uhvati taj depresivni trenutak kada bol postane toliko nezidrziva da ti se grči želudac, da ti suze idu same, da si nemožeš maknuti neke vizualizacije (npr. njega i novu njegovu curu) iz glave.. Kada dodješ doma, hodaš izgubljeno po stanu, jedva da imaš volje sjest za laptop i pročitat ove postove? kada jedeš jedan obrok dnevno jer ti je konstantno zlo zbog svega..ujutro se budiš najtužniji na svijetu, a navečer nemožeš zaspat od brige...što kad i počneš razmišljat o samoubojstvu kao rješenju jer vidiš i osjećaš a nećeš imati dovoljno snage i motivacije za uspjeti dalje...meni je ovako već 4 mjeseca i ima sati kada se osjećam dobro i ispravno razmišljam, ali sve ih je manje i sve se više bojim kad će mi stići nova depresivna epizoda..

[cinici_minci]

Ocito ti je vec stigla kad pomisljas na samoubojstvo.
IMHO taj prekid je samo vanjski faktor, a uzrok je bioloski u tebi. Moj savjet je da odes psihijatru. Proci ce ovo i samo od sebe, samo je pitanje zelis li se neko vrijeme muciti ili zelis izaci iz toga odmah (ali s obzirom na to da pomisljas na samoubojstvo otisla bih odmah kod psihijatra). IMHO uopce ne treba razbijati glavu i razmisljati o losim dogadajima koji te bacaju u ovakvo stanje, da to nije bio prekid, bio bi gubitak posla ili bilo sto drugo. Od razmisljanja jos nisam cula da se netko oporavio od depresije.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[mala Ruža]

I meni je danas loš dan... skužila sam da mi loše vrijeme škodi.. Ja imam tu sreću da ON ne živi u mom gradu, tak da ne moram ih viđati. Na fejsu sam ga zablokirala i ne vidim ništa.. toliko mi je bolno zamišljati ga sa drugom da mi je nekako lakše podići zid između mene i toga i jednostavno se truditi ne razmišljati o tome..

ubita sam fizički trenutno.. noge mi odpadaju, neda mi se dići da posklonim i pripremim stvari za sutra.. prvo sam odradila smjenu na nogama, pa pjehe do fitnessa, pa pola sata bilding, pa pola sata trčanja, pa pjehe kući, pa maznila nešt s nogu, pa pjehe do zubarkeeeeee......... ugl, kad se tako ubijem fizički preumorna budem za bilo šta.. bol je postala nekako tupa najvećim dijelom... tek sam sad brojala mjesece i kontam da je u strvari prošlo skoro 9 mjeseci od prekida!!! nekako mi se činilo manje...

I ja se slažem da bi trebala posjetiti psihića, tvoji problemi ne proizlaze iz prekida. Ti da nemaš neke svoje druge, unutrašnje probleme puno dublje od toga, lako bi ti za prekid (uvjetno rečeno). Tako je i samnom. Da ne bolujem od depre, nebi me to u toj mjeri ubilo i sigurno bi nakon gotovo godinu dana kako sa nekim nemam nikakv kontakt, ni ti ne vidim ni ti ga čujem, već bi ga prebolila da sam ja sama sa sobom dobro...

[suza na]

Ima nas još.... friški prekid, nakon 8 godina, još smo u istom stanu. Pucam po šavovima od tuge, ljutnje, depresije, beznadnosti. I oči su mi natečene od plakanja :/
Nemam pametan savjet, samo vam se žalim.

[zoki89]

tibi:) kaže:

svi to tak lijepo pišete i sve to stoji..samo što raditi kada te uhvati taj depresivni trenutak kada bol postane toliko nezidrziva da ti se grči želudac, da ti suze idu same, da si nemožeš maknuti neke vizualizacije (npr. njega i novu njegovu curu) iz glave.

Ne znam odgovor na tvoje pitanje, ali evo jedne ideje koja možda dugoročno malo pomogne. Pokušaj zapisati sve njegove mane, te trenutke u kojima te povrijedio na neki način. Fokus na vrline i lijepe zajedničke trenutke vodi do zaljubljivanja, pa možda obrnuti pristup pomogne da brže preboliš.

[tibi:)]

Hvala vam ljudi...jako puno..svi savjeti koje dobivam- slažem se s njima, i u mojoj glavi je tu sve posloženo i znam kako bi trebala..Međutim takva pozitiva me kratko drži..Npr. na poslu sam jučer ok funkcionirala, bilo je depresivnih epizoda u mojoj glavi međutim imam oko sebe na poslu stvarno divne ljude s kojima se puno smijem. Da se njih sad pita kakva sam ja osoba svi bi rekli pa sretna i duhovita..Primjetili su da se nešto dogadja samnom u zadnje vrijeme međutim ja se na poslu još najbolje držim samo zbog te energije...kada znam da moram doma mi je muka vraćati se.. Doma me čeka stan koji mi se toliko "zamjerio", toliko mi je depresivan i mračan da vam to nemogu opisati...Čim udjem palim sva svjetla, dižem rolete ali i dalje mi je mračno i neugodno. Doma me također čeka i pas zbog kojeg sam također beskrajno tužna..Prvo, bio je jako vezan uz mog bivšeg i on mu je bio vođa čopora..Mene sad ne sluša, postaje sve više agresivan prema drugim pesima, vjerovatno sam prenijela svoju lošu energiju i na to biće.. Boli me duša zbog mojih grešaka koje svjesno činim a nemogu se kontrolirati..Tako sam jučer došla doma, prošetala psa i doživjela najgore iskustvo nikad. Nisam mogla zaspati jer mi je od svih tih razmišljanja glava htjela puknuti..Nisam znala dali da vrištim, plačem, trčim..samo sam hodala gore dole ko Baltazar po sobi i govorila sebi da se moram skulirati...To je tako trajalo neko vrijeme i onda sam se očajnički primila telefona..Neki ljudi se nisu ni javili, neki jesi pa nisu imali vremena..Na kraju mi je došao tata i kad je stigao moje se stanje umirilo. Ovo je drugi put da sam ovako nešto doživjela samo što sam ovaj put razmišljala dali bi se usudila na samoubojstvo jer sam misla da ak se ovo ovak nastavi da ću se skroz isušit i nestat ili poludjet jednostavno.. Ne želim ići psihiću.. postavit će mi dijagnozu i onda je moj život na neki način zapećačen... Ja znam da sam nekad davno bilo kolko tolko zdrava i sretna i želim se vratit na taj nivo, samo to. Šta se tiče bivšeg i zapisivanja njegovih mana, vrlina.. To sam davno napravila kad sam ga pokušala preboljet međutim onda mi je bilo samo gore jer su sve njegove mane bile i moje...

[cinici_minci]

tibi:) kaže:

. Ne želim ići psihiću.. postavit će mi dijagnozu i onda je moj život na neki način zapećačen... Ja znam da sam nekad davno bilo kolko tolko zdrava i sretna i želim se vratit na taj nivo, samo ...

Sori, da imas rak ne bi isto isla kod doktora?

Sent from my GT-P3110 using Tapatalk HD

[nova_xy]

Ako opet budeš u takvom stanju možeš probati nazvati Centar za krizna stanja i prevenciju suicida 01/2421 603.

[miky141985]

skoro identična situacija...kao da si ti ta s kojom bio...
i isto se tako osjećam...i sve gore je umjesto da bude bolje a još za 2 dana nam je trebala biti 4 godišnjica veze...a ja niti ne znam da li ona ima koga ili ne, tj niti kako je i sl...
ako saznaš kakav "lijek"slobodno javi kako si uspjela prebroditi sve...