Japanski napad na Pearl Harbor

[Diego Rivera]

Dogodio se na današnji dan 1941. godine.Nešto prije 8 sati ujutro.
Kad sam slušao danas na radiju priču o tom događaju, činilo mi se donekle opravdano bacanje A-bombi na japanske gradove, s obzirom na brutalnosti toga napada. Razlika je što su u napadu na Pearl harbor stradali vojnici i američka ratna flota, a od A-bombi civili.
A osim toga Japan nije odustao od svoje imperijalističke politike, sve dok nisu bačene bombe na Hirošimu i Nagasaki. Japan je (uz Njemačku) i izprovocirao 2. svjetski rat., te A-bombe i bombardiranje Njemačkih gradova (najviše Dresdena) su ubrzale završetak rata. Žao mi je njemačkih i posebno japanskih civila jer Japan je napadao uglavnom vojne baze i ciljeve SAD-a, ali to ne umanjuje odgovornost Japana i zasluženi poraz u 2. svjetskom ratu.

[Nosonja_]

Diego Rivera kaže:

Dogodio se na današnji dan 1941. godine.Nešto prije 8 sati ujutro.
Kad sam slušao danas na radiju priču o tom događaju, činilo mi se donekle opravdano bacanje A-bombi na japanske gradove, s obzirom na brutalnosti toga napada. Razlika je što su u napadu na Pearl harbor stradali vojnici i američka ratna flota, a od A-bombi civili.
A osim toga Japan nije odustao od svoje imperijalističke politike, sve dok nisu bačene bombe na Hirošimu i Nagasaki. Japan je (uz Njemačku) i izprovocirao 2. svjetski rat., te A-bombe i bombardiranje Njemačkih gradova (najviše Dresdena) su ubrzale završetak rata. Žao mi je njemačkih i posebno japanskih civila jer Japan je napadao uglavnom vojne baze i ciljeve SAD-a, ali to ne umanjuje odgovornost Japana i zasluženi poraz u 2. svjetskom ratu.

a o čemu bi se ovdje raspravljalo

[Diego Rivera]

Nosonja_ kaže:

a o čemu bi se ovdje raspravljalo

ne znam, možda se neki ne slažu sa mnom

[Nosonja_]

S čisto vojničkog stajališta napad je sjajno proša, faktor iznenađenja je bio potpun mada nisu Ameri baš bili toliko naivni kako danas neki misle. Amerikanci su tražili japansku flotu ali je nisu našli, nosači aviona nisu uništeni jer su ranije isplovili s ciljem da avioni nadju japansku flotu, jednostavno nisu imali sreće. To mi je otprilike jasno ali mi nije jasno kako radaristi nisu objavili uzbunu, a li je radar bio ispravan? Da li su imali obučene ljude za to?

Američko zrakoplovstvo na tlu je isto teško nastradalo, avioni su nagurani što bliže jedni drugima da bi ih straža mogla lakše braniti, naime američka komanda je očekivala diverziju ili čak otvoreni oružani napad od strane brojne japanske zajednice na Havajima. Američka komanda je općenito smatrala da će rat započeti napadom na Guam ili Filipine, ali Japanci su pripremili veliko iznenađenje, mada kako kaem nisu ni Ameri baš bili toliko naivni ali jednostavno Japancima se sve poklopilo!!!

[Nosonja_]

S vojničkog stajališta napad je bio uspješan mada su američki nosaći ostali neokrznuti što se kasnije pokazalo jako važnim, ali s budućeg strateškog pogleda ovaj napad je zapravo probudio američkog diva. Tim napadom američki izolacionisti su zauvijek otpuhani s povijesne scene, more dobrovoljaca se prijavilo odma prvog dana rata, američka industrija je učinila čuda, u kratkom roku su višestruko nadoknadili gubitke, tako da su japanske namjere dobivanja rata jednim udarom u vrlo kratkom roku propali.

Taj događaj kako pišem je bio presudan u tome da SAD postane svjetska velesila br!....

[Diego Rivera]

Nosonja_ kaže:

S čisto vojničkog stajališta napad je sjajno proša, faktor iznenađenja je bio potpun mada nisu Ameri baš bili toliko naivni kako danas neki misle. Amerikanci su tražili japansku flotu ali je nisu našli, nosači aviona nisu uništeni jer su ranije isplovili s ciljem da avioni nadju japansku flotu, jednostavno nisu imali sreće. To mi je otprilike jasno ali mi nije jasno kako radaristi nisu objavili uzbunu, a li je radar bio ispravan? Da li su imali obučene ljude za to?

Za ovo boldano, Japanci su išli onim dijelom mora (oceana) gdje je more bilo najnemirnije, tj. gdje bi ih Ameri namanje očekivali. I Japanski brodovi nisu uopće komunicirali jedni s drugima radijskim vezama, da Ameri ne bi presreli poruke. Japanci su savršeno organizirali napad, prije bih rekao da je tako, nego da im se sve poklopilo.

[Nosonja_]

Diego Rivera kaže:

Za ovo boldano, Japanci su išli onim dijelom mora (oceana) gdje je more bilo najnemirnije, tj. gdje bi ih Ameri namanje očekivali. I Japanski brodovi nisu uopće komunicirali jedni s drugima radijskim vezama, da Ameri ne bi presreli poruke. Japanci su savršeno organizirali napad, prije bih rekao da je tako, nego da im se sve poklopilo.

kako znaš da neki oblak nije zakrio pogled američkom pilotu? Kako znaš da neki američki pilot u datom trenutku je imao naprosto krivo okrenutu glavu

Doduše ima ona uzrečica, "Sreća prati hrabre", tako recimo da su zaslužili tu sreću, ali opet zaslužili su i amerikanci samo nekoliko mjeseci kad su izveli smioni zračni napad na Tokio što se smatralo za nemogućim....

[Roy]

Nosonja_ kaže:

To mi je otprilike jasno ali mi nije jasno kako radaristi nisu objavili uzbunu

jesu

a li je radar bio ispravan?

da

Da li su imali obučene ljude za to?

da

Inače do 1940 amerikanci su razbili japanski kod nazvan Purple a i dio mornaričkog koda koji su nazvali JN25. Japanska flota jest plovila dijelom Pacifika na kojem nisu bile uobičajene rute trgovačkih i putničkih brodova ali nije bila neprimjećena i postojale su dojave o japanskoj floti

Nevoisno o razbijanju japanskih kodova postojalo je gro indicija i informacija u predstojećem napadu, malo Domazeta Loše, ipak je čovjek bio obavještajac. Jedino što znam da je netočno jest u točci 1 gdje kaže da je obaviješten i zapovjednik pacifičke flote admiral Kimmel, nije bio.

U prilog postojanju plana idu i istinite, provjerene ili manje provjerene činjenice:
(1) Peruanski veleposlanik u Tokiju dr. Ricardo Riveira-Shreiber izvjestio je 10. siječnja 1941. jednog od tajnika u tamošnjem veleposlanstvu Maxa Bishopa (a s tim je upoznat i američki veleposlanik Joseph Grew) kako raspolaže podatkom o japanskom uvježbavanju napada torpedima koja su posebno prilagođena plitkim vodama, te kako postoji mogućnost napada na Pearl Harbor. Slično izvješće poslao je i mornaričkom izaslaniku SAD-a u Tokiju, kapetanu fregate Smith-Huttonu. O tome da se planira napad 1. veljače upoznat je i admiral Husband E. Kimmell.
(2) Vojni izaslanik SAD-a u Meksiku također je javio u Washington kako Japanci ubrzano grade džepne podmornice koje će biti uporabljene na jednu od američkih pomorskih baza u poručju Tihog oceana.
(3) Britanski agent Duško Popov je 10. kolovoza raspolagao preciznim informacijama o japanskim pripremama za napad koje je saznao iz razgovora s bojnikom Ludovicom von Karsthoffom, šefom ispostave njemačkog Abwera u Portugalu. Informaciju je dostavio britanskom MI-6, a oni su ih do kraja kolovoza stavili na raspolaganje FBI-u.
(4) Istog mjeseca Britanski premjer Wiston Churchill i presjednik Roosevelt sastali su se na američkoj teškoj krstarici USS Augusta (CA-31) klase Nothampton u zeljevu Argentina na Newfoundlandu, a nakon sastanka Churchill je svojim suradnicima izjavio kako je Roosevelt izrazio želju za uključenjem u rat u Europi, a to može postići jedino ukoliko Jpanci napadnu neku od američkih baza u Tihom oceanu.
(5) Prislušne radiopostaje britanskih vojnih snaga u Singapuru također su raspolagale informacijama o aktivnostima japanske ratne mornmarice, posebice
nakon što su od Amerikanaca dobili stroj za dešifriranje mornaričkih šifri uz
pomoć kodova JN-25 i JN-25B.
(6) Sovjetski špijun Richard Sorge u rujnu 1941., izvjestio je Kremlj kako napad na Pearl Harbor počinje za 60-ak dana, a to je diplomatskim putem proslijeđeno u SAD.
(7) Tadašnji njemački veleposlanik u SAD-u dr. Thomsen (bio je protiv nacizma) tajno je 13., studenog izvjestio američku stranu o pripremama za japanski napad.
(8) Brodovima japanske ratne mornarice 14. studenoga stigla je zapovijed o promjeni šifara s početkom u jutranjim satima 1. prosinca.
(9) Japanskoj eskadrili 25. studenoga upućena je šifrirana radioporuka admirala Yamamotaa o početku provedbe plana napada na Pearl Harbor. Uhvatile su je američke radioprislušne postaje i odmah je proslijeđena na dešifriranje u Washington, a s njom je najvjerojatnije bio upoznat i predsjednik Roosevelt.
(10) Britanska radoprislušna postaja u Singapuru je 25. studenoga uhvatila i
dešifrirala poruku admirala Yamamotoa o isplovljavanju japanske eskade iz
zaljeva Hitokappu Wan (kurilsko otočje) u smjeru Pearl Harbora. Istog dana britanske prislušne radio postaje uhvatile su poruku japanskog ministra vanjskih poslova u kojim se daju upute japanskim diplomatima u veleposlanstvima u slučaju rata (poruka “kišovito s istočnim vjetrom” označavala je početak rata sa SAD-om, “oblačno sa sjevernim vjetrom” označavala je napad na Sovjetski Savez, a poruka “vedro sa zapadnim vjetrom” označavala je početak ratnih djelovanja prema Velikoj Britaniji i Nizozemskoj). Sljedećeg dana premijer Churchill u telefonskom razgovoru izvješćuje predsjednika Roosevelta kao se priprema japanski napad na Pearl Harbor u sklopu šire operacije te da se očekuje i napad na britanske i nizozemske baze. Istodobno, ministar vanjskih polsova SAD-a Hull šalje ultimatum Japanu da carsku vojsku povuče iz Francuske Indokine i
cijele Kine. Poruku “kišovito s istočnim vjetrom” 28. studenoga dešifriraju i američke radioprislušne postaje.
(11) Nedaleko Cantona u Kini 30. studenoga oboren je japanski vojni zrakoplov u kojem je pronađena zapovijed šifrirana kodom J-25 u kojoj je jasno poisalo: “Japan je došao u položaj samoobrane te dosegnuo točku kad mora objaviti rat SAD-u”. Sa sadržajem te zapovijedi bio je najvjerojatnije upoznat i predsjednik Roosevelt.
(12) Obavještajna služba 12. vojnopomorskog sektora San Francisko 1. prosinca1941. raščlambom podataka dobivenih radioizviđanjem komunikacija japanskih civilnih i trgovačkih kompanija utvrđuje približnu lokaciju japanske eskadre. Istog je dana sovjetska obavještajna služba raspolagala podatkom o približnoj lokaciji japanske eskadre jer su dva ruska trgovačka broda na povratku iz New Yorka (Azerbejdžan i Habarovsk) naišla na japanske brodove te je od Japana zatraženo njihovo propuštanje.
(13) Početkom prosinca uhvaćena je radio poruka s japanskog tankera Shiriya u kojoj je on javljao svoj točan položaj te poziciju na kojoj je morao biti 3. prosinca.
(14) Od 16. studenoga do 7. prosinca 1941. radiotelegrafisti na američkom putničkom brodu SS Lurline, na putu iz San Franciska u Honoluluu (i na povratku u San Francisko) uhvatili su 633 poruke koje su radiovalovima niske frekvencije (i kratkog dometa) slali i primali pojedini brodovi japanske eskadre, koja nije provodila potpunu radiošutnju. Nosači zrakoplova primali su zapovijedi iz Japana radiovalovima visoke frekvencije, dalje ih prenosili ostali m brodovima uz pomoć signalnih zastava i svjetlosnih signala, ali to zbog loših vremenskih uvjeta nije bilo dostano, stoga su rabljene radiopostaje malog dometa. Zapovjednik SS Lurline izvjestio je o tome američku ratnu mornaricu nakon uplovljenja u Honoluluu 6. prosinca, ali je i ta vijest također “zagubljena” u birokratskoj mreži.
(15) Predsjednik Rossevelt dobio je u posljednjim satima 1. prosinca na stol
dešifriranu poruku u kojoj japanski ministar vanjskih poslova obavještava japanskog veleposlanika u Njemačkoj kako se približava dan oružanog sukoba Japana i anglosaksonskih država.
(16) U jutarnjim satima radioprislušna postaja u Singapuru 2. prosinca dešifrirala je poruku koju je dobio zapovijednik eskadre viceadmiral Nagumo sa sadržajem “Popnite se na brdo Niitaka” koja je odmah proslijeđena u London.
(17) Istog dana zapovjednik nizozemskih vojnih snaga u Istočnoj Indiji generalHein Ter Poorten, također je upoznat s porukom “kišovito s istočnim vjetrom” koju su uhvatile nizozemske radioprislušne postaje na otoku Javi, a ona je 4. prosinca proslijeđana načelniku Glavnog stožera OS SAD-a generalu Marshallu putem nizozemskog vojnog izaslanika u Washingtonu pukovnika Wijermana.
(18) Američke radioprislušne postaje raspolagale su podatkom kako su japanski brodovi u sastavu eskadre 2. prosinca počeli primjenjivati novu inačicu kodaJN-25.
(19) Korejski špijun u Japanu Kilsoo Haan 4. prosinca američkim senatorima
Cuy Gilletu i Maxwell Hamiltonu javlja kako raspolaže podacima o japanskom napadu na bazu Pearl Harbor, o čemu senatori obavještavaju State Department i predsjednika Roosevelta. Sutradan predsjednik Roosevelt upućuje pismo australskom premijeru u kojem ga obavještava kako je situacija vrlo ozbiljna ta da svakog trenutka može rezultirati otpočinjanjem vojnih sukoba. Istog dana britanski Admiralitet upućuje predsjedniku Rooseveltu žurnu obavijest o tome kako će Tihooceanska flota biti napadnuta 7. prosinca 1941.
(20) Poruku u kojoj se japanskoj eskadri daju točni podaci o aktivnostima u
luci Pearl Harbor američke radioprislušne postaje uhvatile su 6. prosinca. U
večernjim satima istog dana zasjedao je uži kabinet na čelu s predsjednikom
Rooseveltom u očekivanju japanskog napada.
(21) Japanski konzul u Budimpešti 7. prosinca žurno je javljao u Tokio kako je britanski Admiralitet upozorio predsjednika Roosevelta o točnom datumu napada.
Hrvatski vojnik, isto, ožujak 2002. str. 75.-76.

[Kalijaga]

Diego Rivera kaže:

Dogodio se na današnji dan 1941. godine.Nešto prije 8 sati ujutro.
Kad sam slušao danas na radiju priču o tom događaju, činilo mi se donekle opravdano bacanje A-bombi na japanske gradove, s obzirom na brutalnosti toga napada. Razlika je što su u napadu na Pearl harbor stradali vojnici i američka ratna flota, a od A-bombi civili.
A osim toga Japan nije odustao od svoje imperijalističke politike, sve dok nisu bačene bombe na Hirošimu i Nagasaki. Japan je (uz Njemačku) i izprovocirao 2. svjetski rat., te A-bombe i bombardiranje Njemačkih gradova (najviše Dresdena) su ubrzale završetak rata. Žao mi je njemačkih i posebno japanskih civila jer Japan je napadao uglavnom vojne baze i ciljeve SAD-a, ali to ne umanjuje odgovornost Japana i zasluženi poraz u 2. svjetskom ratu.

Po mom mišljenju ovo je nekoliko čimbenika koji su utjecali na japansku kapitulaciju.

Prije Hirošime i Nagasakija SAD su 9-10. ožujka 1945. masovno bombardirali Tokyo (firebombing, japanski Tokyo daikushu kasnije Noć crnih vrana / operacija Meetinghouse (američko ime operacije)) pri čemu je uništen središnji dio Tokyoa (41km2), ubijeno oko sto tisuća civila dok je više od milijun Japanaca postalo beskućnicima. Ovo bombardiranje bilo je najubojitije zračno neatomsko bombardiranje u povijesti. Dresden je tu ''kikiriki'' u usporedbi s Tokyom. Za usporedbu u savezničkom bombardiranju Dresdena poginulo je 22.700-25.000 Nijemaca (nacistička propaganda je tvrdila 500.000) a uništeno je oko 6,5 km2 centra Dresdena.
A-bombe jesu bile jedan od važnih faktora japanske kapitulacije ali ne i jedini. Nakon Hirošime Japanci još uvijek nisu bili načisto s učincima atomske bombe iako su i oni imali svoj program izgradnje nuklearnog arsenala. Admiral Toyoda je bio uvjeren da je ''debeljko'' bila jedina a-bomba koju su napravili Amerikanci. Nakon Nagasakija i dalje su otezali s predajom jer nisu bili sigurni koliko su a-bombi Amerikanci stvarno napravili. Uhvaćeni (dva dana prije Hirošime) američki pilot Mustanga P-51 Marcus McDilda je pod mućenjem rekao da su Amerikanci izradili ''100 a-bombi'' te da će Tokyo i Kyoto biti bombardirani za par dana.
Početkom 1945. Japan se nadao da će SSSR obnoviti Nisso Chūritsu Jōyaku (pakt o neutralnosti iz 1941). Iako Sovjeti 5. travnja 1945. obavještavaju Japance da neće obnoviti pakt u travnju 1946, ovi još uvijek pokušavaju nagovoriti Sovjete i Staljina da posreduje pred saveznicima. Također se nadaju da Sovjeti ipak neće napasti. Inače japansko vodstvo (''velika šestorica'') bilo podjeljeno (trojica kontra druge trojice) oko timinga i uvjeta predaje između ostalog zbog rivalstva mornarice i kopnene vojske. Stav kopnene vojske je bio donekle tvrđi od stava mornarice. Tek kad je SSSR objavio rat Japanu, pokrenuo invaziju na Manđuriji i upao u Koreju (sve to nakon Hirošime i Nagasakija) a koje su bile zone pod ingerencijom kopnene vojske, vodstvo ''velike šestorke'' se ''smekšalo'' i potpisana je kapitulacija.
Moglo bi se reći da sovjetski ulazak u rat bio okidač za japansku kapitulaciju. Naime, Japanci su svoje obrambene napore kontra savezničke invazije glavnih otoka skoncentrirali prema jugu i istoku gdje su očekivali Amerikance. Hokaido i dijelovi Honshua i Kyushua koji ''gledaju'' prema Sovjetima bili su slabo branjeni. Japansko vodstvo je procjenilo da bi Sovjetima trebalo desetak dana da zauzmu Koreju i da se iskrcaju na Hokaidu dok bi Amerikancima i ostalima trebalo nekoliko mjeseci da se iskrcaju na japanskom tlu.

[Nosonja_]

Kalijaga kaže:

Po mom mišljenju ovo je nekoliko čimbenika koji su utjecali na japansku kapitulaciju.

Prije Hirošime i Nagasakija SAD su 9-10. ožujka 1945. masovno bombardirali Tokyo (firebombing, japanski Tokyo daikushu kasnije Noć crnih vrana / operacija Meetinghouse (američko ime operacije)) pri čemu je uništen središnji dio Tokyoa (41km2), ubijeno oko sto tisuća civila dok je više od milijun Japanaca postalo beskućnicima. Ovo bombardiranje bilo je najubojitije zračno neatomsko bombardiranje u povijesti. Dresden je tu ''kikiriki'' u usporedbi s Tokyom. Za usporedbu u savezničkom bombardiranju Dresdena poginulo je 22.700-25.000 Nijemaca (nacistička propaganda je tvrdila 500.000) a uništeno je oko 6,5 km2 centra Dresdena.
A-bombe jesu bile jedan od važnih faktora japanske kapitulacije ali ne i jedini. Nakon Hirošime Japanci još uvijek nisu bili načisto s učincima atomske bombe iako su i oni imali svoj program izgradnje nuklearnog arsenala. Admiral Toyoda je bio uvjeren da je ''debeljko'' bila jedina a-bomba koju su napravili Amerikanci. Nakon Nagasakija i dalje su otezali s predajom jer nisu bili sigurni koliko su a-bombi Amerikanci stvarno napravili. Uhvaćeni (dva dana prije Hirošime) američki pilot Mustanga P-51 Marcus McDilda je pod mućenjem rekao da su Amerikanci izradili ''100 a-bombi'' te da će Tokyo i Kyoto biti bombardirani za par dana.
Početkom 1945. Japan se nadao da će SSSR obnoviti Nisso Chūritsu Jōyaku (pakt o neutralnosti iz 1941). Iako Sovjeti 5. travnja 1945. obavještavaju Japance da neće obnoviti pakt u travnju 1946, ovi još uvijek pokušavaju nagovoriti Sovjete i Staljina da posreduje pred saveznicima. Također se nadaju da Sovjeti ipak neće napasti. Inače japansko vodstvo (''velika šestorica'') bilo podjeljeno (trojica kontra druge trojice) oko timinga i uvjeta predaje između ostalog zbog rivalstva mornarice i kopnene vojske. Stav kopnene vojske je bio donekle tvrđi od stava mornarice. Tek kad je SSSR objavio rat Japanu, pokrenuo invaziju na Manđuriji i upao u Koreju (sve to nakon Hirošime i Nagasakija) a koje su bile zone pod ingerencijom kopnene vojske, vodstvo ''velike šestorke'' se ''smekšalo'' i potpisana je kapitulacija.
Moglo bi se reći da sovjetski ulazak u rat bio okidač za japansku kapitulaciju. Naime, Japanci su svoje obrambene napore kontra savezničke invazije glavnih otoka skoncentrirali prema jugu i istoku gdje su očekivali Amerikance. Hokaido i dijelovi Honshua i Kyushua koji ''gledaju'' prema Sovjetima bili su slabo branjeni. Japansko vodstvo je procjenilo da bi Sovjetima trebalo desetak dana da zauzmu Koreju i da se iskrcaju na Hokaidu dok bi Amerikancima i ostalima trebalo nekoliko mjeseci da se iskrcaju na japanskom tlu.

Poštovani kolega, napisali ste dobar post ali bi ispravio netočni navod, to nije bilo najubojitije nenuklearno bombadiranje nego je to bilo najubojitije bombadiranje u povijesti jer je tada poginulo više ljudi nego prilikom bacanja atomskih bombi....

[Kalijaga]

Hvala na komentaru, kolega. Što se tiče ubojitosti, iz opreza sam napisao najubojitiji neatomski napad. Podaci koji su dostupni o poginulim i ranjenima se uglavnom odnose na neposredne žrtve - spaljenih u epicentru, poginuli od udarnog vala u samoj Hiroshimi, zdrobljeni u ruševinama i slično. Međutim tu nisu uključene sve žrtve fallout-a tj. radijacije. Naime, postoje mnogi slučajevi gdje su ljudi bili zahvaćeni u okolici Hiroshime i došli ili pokušali do prihvatnih centara te umrli tjedan dva nakon eksplozije. Njihov broj nikad nije sa sigurnošću utvrđen. Zato je sigurnije reći za Tokyo najubojitiji neatomski napad a moguće najubojitiji uopće.

Sent from my SM-J710F using Tapatalk

[Roy]

Kalijaga kaže:

Moglo bi se reći da sovjetski ulazak u rat bio okidač za japansku kapitulaciju.

Može se reći ali samo radi propasti svih nada u sovjetsko posredovanje pri sklapaju mira. Sovjeti su mogli osvojiti sve u kopnenom azijskom dijelu ali iskrcavanje na japansko matično otočje su mogli samo sanjati.

[Nosonja_]

Roy, zanimljiv post o događajima prije Pearl Harbora, samošto je poanta?

Ameri su bili aljkavi?

Ameri su pustili Japance da ih napadnu u Harboru?

[Roy]

Nosonja_ kaže:

Roy, zanimljiv post o događajima prije Pearl Harbora, samošto je poanta?

Ameri su bili aljkavi?

Ameri su pustili Japance da ih napadnu u Harboru?

Ovo drugo.

[Michael Collins]

Diego Rivera kaže:

Za ovo boldano, Japanci su išli onim dijelom mora (oceana) gdje je more bilo najnemirnije, tj. gdje bi ih Ameri namanje očekivali. I Japanski brodovi nisu uopće komunicirali jedni s drugima radijskim vezama, da Ameri ne bi presreli poruke. Japanci su savršeno organizirali napad, prije bih rekao da je tako, nego da im se sve poklopilo.

Zašto obje opcije ne bi bile sitinite, dobar plan je bitan, ali uvijek je dobro imati i sreće.

[Cika Strile]

Nosonja_ kaže:

S vojničkog stajališta napad je bio uspješan mada su američki nosaći ostali neokrznuti što se kasnije pokazalo jako važnim, ali s budućeg strateškog pogleda ovaj napad je zapravo probudio američkog diva. Tim napadom američki izolacionisti su zauvijek otpuhani s povijesne scene, more dobrovoljaca se prijavilo odma prvog dana rata, američka industrija je učinila čuda, u kratkom roku su višestruko nadoknadili gubitke, tako da su japanske namjere dobivanja rata jednim udarom u vrlo kratkom roku propali.

Taj događaj kako pišem je bio presudan u tome da SAD postane svjetska velesila br!....

Postoji i teorija urote oko ovoga, čitao sam u jednoj knjizi davno, ali sam zaboravio naslov.

Naime, Ameri su htjeli pomoći Britancima, ali Kongres nije htio ulaziti u još jedan europski rat poučen iskustvima iz prijašnjeg 1. Svjetskog rata. Trebao im je povod, a kako ih nitko nije napao, nisu vidjeli razloga petljati se u nešto što se njih izravno ne tiče.

Sad slijedi teorija urote. Britanci su navodno saznali za japanske planove za Pearl Harbour i javili Amerikancima koji su u ovome vidjeli šansu za opravdanje za ulazak u rat. Međutim, nisu smjeli povući cjelokupnu flotu niti dati najmanju naznaku da su svjesni planova za napad jer bi time otkrili Japancima da im je netko probio šifru ili da imaju špijuna u redovima. Nešto slično kao bombardiranje Coventryja.

Stoga su poslali nosače izvan Pearl Harboura, ali su ostavili dovoljno velik zalogaj za Japance da ništa ne posumnjaju. Nakon napada su ušli u rat, ali su uspješno sačuvali najvrjednije brodove što će se kasnije pokazati krucijalnim.

Znam da je ovo u maniri alternativne povijesti, ali u toj knjizi su se spominjali neki izvještaji i sl. Ne mogu se nikako sjetiti

[Roy]

Cika Strile kaže:

Sad slijedi teorija urote. Britanci su navodno saznali za japanske planove za Pearl Harbour i javili Amerikancima koji su u ovome vidjeli šansu za opravdanje za ulazak u rat. Međutim, nisu smjeli povući cjelokupnu flotu niti dati najmanju naznaku da su svjesni planova za napad jer bi time otkrili Japancima da im je netko probio šifru ili da imaju špijuna u redovima. Nešto slično kao bombardiranje Coventryja.

Svojevremeno sam gledao na Historyu, bivši pripadnik MI6 koji je za vrijeme WW2 bio na dalekom istoku je izjavio da su probili japanske šifre i obavijestili amerikance o predstojećem napadu.

nadalje: ...prva američka skupina za vezu sa dešifrantima stigla je u Veliku Britaniju dva i pol mjeseca poslije (studeni 1940). prema uputama trebali su kolegama u Bletchley parku otkriti kako su amerikanci razbili japanski kod pod nazivom "Purple". Nadali su se zauzvrat da će doznati sve o britanskom napretku u vezi sa njemačkim sustavima šifriranja... Hugh Sebag Montefiore, Enigma.

Znakovit pasus, ne?

BTW Coventry je splet nesretnih okolnosti, ne žrtvovanje grada radi zaštite tajnosti

Stoga su poslali nosače izvan Pearl Harboura, ali su ostavili dovoljno velik zalogaj za Japance da ništa ne posumnjaju. Nakon napada su ušli u rat, ali su uspješno sačuvali najvrjednije brodove što će se kasnije pokazati krucijalnim.

Priča sa nosačima je slučajnost, tada još ni japanci nisu znali da će imati prevagu nad bojnim brodovima.

[antet]

Cika Strile kaže:

Postoji i teorija urote oko ovoga, čitao sam u jednoj knjizi davno, ali sam zaboravio naslov.

Naime, Ameri su htjeli pomoći Britancima, ali Kongres nije htio ulaziti u još jedan europski rat poučen iskustvima iz prijašnjeg 1. Svjetskog rata. Trebao im je povod, a kako ih nitko nije napao, nisu vidjeli razloga petljati se u nešto što se njih izravno ne tiče.

Mogli su iskoristiti potapanje Reuben Jamesa.
Javno misljenje krajem 1941 je podrzavalo, te i ocekivalo rat s Japanom.
Nisu imali ni problema s ratom protiv Njemacke, te takodjer nisu htjeli da SSSR propadne.

Sad slijedi teorija urote. Britanci su navodno saznali za japanske planove za Pearl Harbour i javili Amerikancima koji su u ovome vidjeli šansu za opravdanje za ulazak u rat. Međutim, nisu smjeli povući cjelokupnu flotu niti dati najmanju naznaku da su svjesni planova za napad jer bi time otkrili Japancima da im je netko probio šifru ili da imaju špijuna u redovima. Nešto slično kao bombardiranje Coventryja.

Saveznicki kriptografi su probili japanski kriptografski stroj Type 97 "Purple" kojim se koristila diplomacija.
Tom sifrom je bila kodirana poruka kojom je 7.12.1941 objavljen prekid pregovora, no u toj poruci nema prekida diplomatskih odnosa te ni same objave rata SAD-u.
Amerikanci su je brze desifrirali nego japanci u veleposlanstvu u Washnigtonu...

JN-25, sifra kojim se koristila mornarica probijen je tek sredinom 1942, taman prije Midwaya.
Kako japanska mornarica prije rata nije koristila puno radio komunikacija, saveznici nisu imali dovoljno predlozaka za razbijanje.

Stoga su poslali nosače izvan Pearl Harboura, ali su ostavili dovoljno velik zalogaj za Japance da ništa ne posumnjaju. Nakon napada su ušli u rat, ali su uspješno sačuvali najvrjednije brodove što će se kasnije pokazati krucijalnim.

SAD je 7.12.1941. imala samo 3 nosaca na Pacifiku.
Jos su 4 bila na Atlantiku, te Langley.

Saratoga je bila u San Diego, bez zrakoplova.
Lexington je prebacivao avione na Midway, te je nakon napada krenuo u (nesupjesnu) potragu za Japancima.
Enterprise se u subotu trebao vratiti s otoka Wake, ali zbog loseg vremena kasnio te stigao tek u ponedjeljak.
Vrijeme nije problem za sam nosac, no prateci razaraci su morali usporiti te uzimati gorivo od samog nosaca.

Takodjer treba uzeti u obzir da je glavna udarna snaga flote tada bio bojni brod, a nosac je bio brod za podrsku.
Nosac je tada bila relativno nova igracka u arsenalima mornarica.
Gubitkom vecine bojnih brodova dolazi do promjene doktrine te oni postaju brodovi za AA obranu te podrsku pri iskrcavanju.
Glavna udarna snaga postaju avioni s nosaca.

Uz to, glavni japanski cilj su bili bojni brodovi, tek onda nosaci.

A sad jos nesto najvaznije.
Sada, 2017 znamo sto je unisteno i sto je ostalo sacuvano u Pearl Harboru.
No, 1941 amerikanci (ako cemo vjerovati da postoji teorija zavjere) nisu znali sto ce biti napadnuto, a sto nece.
Naime, dokovi, lucke instalacije, te dalelo najvaznije, ogromna skladista goriva (nadzemna!!!) prezivjeli su bez gotovo ikakvih ostecenja.
U tim rezervarima se nalazila 10% kolicine nafte kojom je cijeli Japan tada raspolagao.
Neosho, flotni tanker pun avionskog goriva, usidren kraj bojnih brodova prakticki je prosao neostecen.

Koliko je nafta vazna govori podatak da u slucaju gubitka tih rezervara Enterprise nije imao goriva da dodje do zapadne obale SAD.

Sto se samih bojnih brodova tice SAD je u prosincu 1941 u floti imao 17 bojnih brodova plus jos njih 8 u razlicitim stupnjevima izrade.
Osim dvije vrlo nove Sjeverne Karoline, svi su bili 20-ak godina stari.
Od toga 8 na Atlantiku, te jedan na remontu.
Njih 8 je bilo u PH na sam dan napada i samo dva su bila potpuni gubitak, ako racunamo Utah, onda sve +1.
Jedan je prosao s vrlo malim ostecenjima, tri su vracena u flotu 1942, a preostala dva 1944.

Cak ako i prihvatimo suludu ideju da je FDR zrtvovao stare bojne brodove, onda takodjer moramo prihvatiti i ideju da je zrtvovao jos mnogo toga.
Zrtvovanje jednog covjeka, pa i broda nije prevelika cijena (za politicare), ali zrtvovati 8 bojnih brodova, 100-njak krstarica, razaraca, podmornica i pomocnih brodova, samu luku, gorivo, zrakoplove, 100-njak tisuca ljudi te mozda i eventualni gubitak samih Havaja je ipak previse.

Ako ocekujes (prizeljkujes) rat s Japanom to mi se ne cini kao razumna ideja, zar ne?
Rat se ne pocinjem predavanjem svojih glavnih aduta neprijatelju.

Znam da je ovo u maniri alternativne povijesti, ali u toj knjizi su se spominjali neki izvještaji i sl. Ne mogu se nikako sjetiti

[Nomen Nescio]

Kalijaga kaže:

Po mom mišljenju ovo je nekoliko čimbenika koji su utjecali na japansku kapitulaciju.

Prije Hirošime i Nagasakija SAD su 9-10. ožujka 1945. masovno bombardirali Tokyo (firebombing, japanski Tokyo daikushu kasnije Noć crnih vrana / operacija Meetinghouse (američko ime operacije)) pri čemu je uništen središnji dio Tokyoa (41km2), ubijeno oko sto tisuća civila dok je više od milijun Japanaca postalo beskućnicima. Ovo bombardiranje bilo je najubojitije zračno neatomsko bombardiranje u povijesti. Dresden je tu ''kikiriki'' u usporedbi s Tokyom. Za usporedbu u savezničkom bombardiranju Dresdena poginulo je 22.700-25.000 Nijemaca (nacistička propaganda je tvrdila 500.000) a uništeno je oko 6,5 km2 centra Dresdena.

Jeste ovo potpuno tačno, ali mislim da su Tokyo i Dresden 2 različita grada. Tokyo je bio i civilni, za razliku od Dresdena koji je imao ogromnu industriju (što je i bio cilj bombardovanja). Uz to, u Tokyo je živelo više ljudi nego tada u Dresdenu. Dresden je imao nešto više od 600 000 stanovnika, dok je Tokyo imao bar 11-ak puta više.

[Nosonja_]

Ovo o žrtvovanju Pearl Harbora je svakako teorija zavjere ali opet ne u rangu Hitlera u Argentini, Tita koji nije zapravo Tito i sl.

Prvo pogledajmo kako su razmiščjali Amerikanci onoga doba i tko su oni bili.
Amerikanci, tj građani SAD-a su bili Europljani ili potomci Europljana koji su došli na sjevernoamerički kontinent zbog rata, siromaštva, gladi, političkih i vjerskih progona, i sličnih stvari kojima su bili izloženi u Europi. Oni su svoju domovinu vidili kao zemlju koja im je omugućila novi početak, početak bez gladi, rata i ugnjetavanja, a sami sebe su smatrali moralno nadmoćnima.
Zapravo kad se malo bolje pogleda sve je to istina, ljudi koji su odselili u SAD iz Europe su znatno bolje od onih koji su ostali u Europi.

Građani SAD-a su se osjećali sigurnim i nisu željeli nikakve ratove, objektivnogledano nije bilo realne opcije da netko izvede napad na SAD-e.
SAD u 20-om stoljeću doživljava golemi rast ekonomije, standarda i znanosti, SAD je najveća svjetska ekonomija, ujedno i vodeća zemlja u znanosti ali nije svjetska velesila, mnogi to i nisu željeli da postane zbog moguće upletenosti u svjetske sukobe, ali bilo je mnogo i onih koji su smatrali da SAD osim gospodarske i znastvene velesile mora postati i politička i vojna velesila.

Zasigurno je napad na PH pomoga ovim drugima, sad jesu li Japanci namjerno pušteni Ako su i pušteni ne vjerujem da je predsjednik Roosvelt zna za to