Istiniti horrorični događaji

[ArcanumLibrum]

SamoNećural kaže:

citam, i ne vjerujem.. 90% prica je izmisljeno ili kopirano s drugih stranica..presmijesno

Totalno

[Kvija]

Bok
Ja baš ne vjerujem u duhove i slično, nisam stručna osoba u vezi teme, ali pretpostavljam da postoji objašnjenje za ono što vidimo ili mislimo da vidimo. Također mislim da su ljudski mozak i um još uvijek zagonetke, te da naše viđenje, sanjanje ili haluciniranje može biti uvjetovano vanjskim čimbenikom na naš um ( nekakvi događaji, lijekovi itd.itd.). Ali prije godinu ili dvije godine dogodilo mi se nešto neobično. U osnovnoj školi imala sam jednu profesoricu koja je možda bila mrvicu naklonjenija meni nego ostalima u razredu jer sam na njezinom satu uvijek bila mirna, brzo učila i dobivala dobre ocjene. Ja nju od kraja osnovne nisam vidjela, osim jedanput i to u 3. srednje na ljeto, ako se ne varam. Nismo razgovarale, i u početku ja uopće nisam skužila da je to ona jer sam bila na jednom kraju hodnika sa svojim kolegama, a ona na drugom. Doslovno sam piljila u nju nekom vrijeme jer mi je djelovala poznato i primjetila sam da je ona prepoznala mene i smješkala se, ali nije gledala izravno u mene. Tek poslije sam skužila da je to bila ona. Prošlo je još vremena, ja sam upisala faks i preselila se u drugi grad. Ja tu ženu nikad od tada nisam vidjela, pa čak ni u prolazu jer ne živimo baš blizu jedna druge, niti u istom mjestu, niti sam čula ikakve informacije o njoj. No jednog dana sam ju sanjala, ne sjećam se sna, do danas sam ga zaboravila, ali znam da sam se ujutro čudila zašto sam sanjala baš nju. Prošlo nekoliko dana, ja pričam sa mamom na mobitelu onak bezveze kako je kod kuće, a ona meni kroz priču da je umrla moja prof. iz osnovne prije nekoliko dana........Ne znam je li umrla točno na dan kad sam je sanjala. Čula sam da osobe često znaju sanjati svoje najdraže nakon njihove smrti što povezujem s emocijama. Zašto sam ja nju sanjala nakon toliko vremena? Kad su mi baka i djed s kojima sam živjela i odrastala umrli nisam ih sanjala, a nju jesam? Zašto baš nju?

[Sad normalno]

Istinita horror priča koja mi se dogodila je...

od dana kada sam kročio na zemlju

[zelazny]

Kvija kaže:

Bok
Ja baš ne vjerujem u duhove i slično, nisam stručna osoba u vezi teme, ali pretpostavljam da postoji objašnjenje za ono što vidimo ili mislimo da vidimo. Također mislim da su ljudski mozak i um još uvijek zagonetke, te da naše viđenje, sanjanje ili haluciniranje može biti uvjetovano vanjskim čimbenikom na naš um ( nekakvi događaji, lijekovi itd.itd.). Ali prije godinu ili dvije godine dogodilo mi se nešto neobično. U osnovnoj školi imala sam jednu profesoricu koja je možda bila mrvicu naklonjenija meni nego ostalima u razredu jer sam na njezinom satu uvijek bila mirna, brzo učila i dobivala dobre ocjene. Ja nju od kraja osnovne nisam vidjela, osim jedanput i to u 3. srednje na ljeto, ako se ne varam. Nismo razgovarale, i u početku ja uopće nisam skužila da je to ona jer sam bila na jednom kraju hodnika sa svojim kolegama, a ona na drugom. Doslovno sam piljila u nju nekom vrijeme jer mi je djelovala poznato i primjetila sam da je ona prepoznala mene i smješkala se, ali nije gledala izravno u mene. Tek poslije sam skužila da je to bila ona. Prošlo je još vremena, ja sam upisala faks i preselila se u drugi grad. Ja tu ženu nikad od tada nisam vidjela, pa čak ni u prolazu jer ne živimo baš blizu jedna druge, niti u istom mjestu, niti sam čula ikakve informacije o njoj. No jednog dana sam ju sanjala, ne sjećam se sna, do danas sam ga zaboravila, ali znam da sam se ujutro čudila zašto sam sanjala baš nju. Prošlo nekoliko dana, ja pričam sa mamom na mobitelu onak bezveze kako je kod kuće, a ona meni kroz priču da je umrla moja prof. iz osnovne prije nekoliko dana........Ne znam je li umrla točno na dan kad sam je sanjala. Čula sam da osobe često znaju sanjati svoje najdraže nakon njihove smrti što povezujem s emocijama. Zašto sam ja nju sanjala nakon toliko vremena? Kad su mi baka i djed s kojima sam živjela i odrastala umrli nisam ih sanjala, a nju jesam? Zašto baš nju?

Imala sam profu u srednjoj školi koja nas je sve tretirala isto. Tražila je maksimum od svakoga i stvarno smo morali učiti taj predmet. Nije bilo povlaštenih. Znam da je bila samohrana majka, a nas klince u srednoj je gonila do krajnjih granica. 15 godina kasnije sam ju sanjala. Izgledala je puno mlađe i smijala se. Mama me nazvala sljedeći dan da mi kaže kako je umrla. Mislim da to nije slučajnost...

[MatejR]

prac1X2 kaže:

Meni se ukazao duh čukundjeda!!!!
Još sam išao u školu.Iz matematike smo tad radili neki k.... o kojem nisam imao pojma i tada sam skupio lijepu kolekciju jedinica.Jedne noći sam tako mirno ležao u krevetu i drijemao.Odjednom se u sobi upalilo svijetlo i ispred mene je stajao neobičan čovjek.Bio je obučen u odijelo kakvo se nosilo u viktorijansko doba,imao je polucilindar i štap.Ledenim glasom mi je rekao da je se više ne smijem igrati i zabavljati nego da trebam puno učiti.Nakon toga je nestao.Ja sam se usro od straha i cijelo vrijeme razmišljao čiji je to duh.Kada sam bio u gostima kod bake i djeda,baka mi je pokazivala stare slike,a između ostalih i sliku svog djeda(mog čukundjeda).Kada sam vidio sliku čukundjeda,prošli su me trnci.Bio je to onaj isti čovjek kojeg sam tu noć vidio,potpuno isti.
Kada mi se ukazao njegov duh,nisam ni znao kako je čukundjed izgledao,niti sam o njemu razmišljao.Inače,bio je učitelj po zanimanju(prema bakinim pričama,jako strog).

I jesi onda počeo učiti.. ?

[prac1X2]

MatejR kaže:

I jesi onda počeo učiti.. ?

Ne Mislim,kulje sam ispravio ali mi je matematika i dan danas slaba točka

[krena]

Dosy kaže:

evo da stavim i ja nešto. nisam siguran je li neka viša sila ili cigani, ali je bilo strašno.
ovo ljeto jedan tjedan sam bio kod kuće sam, roditelji i brat su otišli na more, ja sam čuvao psa inače nisam pljašljiva osoba, i lagano sam skeptičan prema paranormalnim pojavama. oko 3 ujutro cucak i ja smo gledali tv kada je on počeo režati. to režanje je preraslo u lajanje iz sveg glasa. čim je počeo lajati počelo je lupanje po ulaznim vratima. ne kucanje, nego lupanje, kao da netko svom snagom nabija na ulazna vrata od stana. skočio sam, svratio u kuhinju po nešto za zaštitu i otvorio vrata. napominjem da je zadnji udarac bio sekundu prije nego sam otvorio vrata. nije nikoga bilo, veliki hodnik prazan. nema šanse da je taj netko stigao pobječi u toj sekundi, ako je bio neki huligan u tri ujutro plašio ljude. da nije bilo psa, rekao bi da sam halucinirao ili nešto. ali on je reagirao i prije nego je to počelo. Svojima nisam ništa rekao, da ne misle da sam pukao ko kokica. no dva mjeseca kasnije mi je otac rekao da je dozivio identicnu stvar. oko tri ujutro nabijanje po ulaznim vratima u stan kojem je predhodila reakcija od psa. opet nije nikoga bilo kada je otvorio vrata još dok je trajalo to lupanje.

ne morate mi vjerovati, ali nama nije bilo svejedno. od tad se nije ponovilo. u zgradi je zadnjih godinu dana umrlo 3-4 ljudi. ne znam dal to ima veze, ali zvuci kao da bi moglo imati.

Ovo je jako slično događaju opisan ovdje: https://www.forum.hr/showpost.php?p=2...postcount=4421

Evo još jedan slučaja koji je također vezan za neobična iskazivanja zbog nečije smrti. Moj prijatelj je imao oca koji je bio najmlađi brat u svojoj obitelji. Imao je još dva brata i sestru. Jedne noći je čovjek čuo kucanje na vratima stana. Ustao se iz kreveta mrmljajući, koji ga to susjed budi u ovo gluho doba noći. Pomislio je da nekome nešto važno treba, nekakva pomoć. Kad je otvorio vrata, u hodniku nije bilo nikog. Pomislio je da je to neslana šala nekog mladića iz ulaza. Ujutro je saznao lošu vijest. Umro mu je najstariji brat od moždanog udara. Poslije 5 godina, opet ga je probudilo kucanje na vratima i opet nije bilo nikog. Drugi dan je dobio lošu vijest : umrla mu je sestra. Kada se poslije nekoliko godina stvar ponovila, odmah je shvatio o čemu se radi. Ipak je otvorio vrata, iako je znao da nema nikog. Znao je da mu je umro brat. Tako je i bilo. Brat mu je umro, također od moždanog udara.

[Pravi Život]

krena kaže:

Evo još jedan slučaja koji je također vezan za neobična iskazivanja zbog nečije smrti. Moj prijatelj je imao oca koji je bio najmlađi brat u svojoj obitelji. Imao je još dva brata i sestru. Jedne noći je čovjek čuo kucanje na vratima stana. Ustao se iz kreveta mrmljajući, koji ga to susjed budi u ovo gluho doba noći. Pomislio je da nekome nešto važno treba, nekakva pomoć. Kad je otvorio vrata, u hodniku nije bilo nikog. Pomislio je da je to neslana šala nekog mladića iz ulaza. Ujutro je saznao lošu vijest. Umro mu je najstariji brat od moždanog udara. Poslije 5 godina, opet ga je probudilo kucanje na vratima i opet nije bilo nikog. Drugi dan je dobio lošu vijest : umrla mu je sestra. Kada se poslije nekoliko godina stvar ponovila, odmah je shvatio o čemu se radi. Ipak je otvorio vrata, iako je znao da nema nikog. Znao je da mu je umro brat. Tako je i bilo. Brat mu je umro, također od moždanog udara.

Krena, ima i direktnijeg od ovog što si naveo, primjerice kad noć prije sanjaš vlastita oca i vidiš mu lice nasmješeno, gleda te tvoj otac i san je krasan, a drugi dan saznaš da ti je otac umro. I to bez 'kucanja' po vratima ili 'lupanja' po ormarima. Prije nego ti dođu javiti živi i neživi, ti kao da si već znao, nema ti tko što po zvoncu zvoniti nit se ti čemu iščuđavati.

[krena]

Pravi Život kaže:

Krena, ima i direktnijeg od ovog što si naveo, primjerice kad noć prije sanjaš vlastita oca i vidiš mu lice nasmješeno, gleda te tvoj otac i san je krasan, a drugi dan saznaš da ti je otac umro. I to bez 'kucanja' po vratima ili 'lupanja' po ormarima. Prije nego ti dođu javiti živi i neživi, ti kao da si već znao, nema ti tko što po zvoncu zvoniti nit se ti čemu iščuđavati.

Različiti ljudi imaju drugačije doživljaje. Recimo , ja sam 3 puta sanjao u da mi je umrla prabaka od 90 godina. Što i nije neki poseban san. Ali tada nije umrla. Umrla ja par dodina kasnije kada nitko nije očekivao.

[Pravi Život]

krena kaže:

Različiti ljudi imaju drugačije doživljaje. Recimo , ja sam 3 puta sanjao u da mi je umrla prabaka od 90 godina. Što i nije neki poseban san. Ali tada nije umrla. Umrla ja par dodina kasnije kada nitko nije očekivao.

Stvarno nije čudo sanjati stogodišnjaka pred njegovu smrt, prije će biti da su živi oko stogodišnjaka svakodnevicom toliko zaokupljeni da čak usniju snom, vele oko 3 ure u noći javi se čudan san... Je, je, aha.

Ali, zamisli, nitko nikada neusne da mu umre dijete. Ne, ti snovi su nedozvoljeni... I tu na koljena padaju vjerovanja u snove. Pusti te, sve su to samo snovospletke.

[Miceki]

Pravi Život kaže:

Stvarno nije čudo sanjati stogodišnjaka pred njegovu smrt, prije će biti da su živi oko stogodišnjaka svakodnevicom toliko zaokupljeni da čak usniju snom, vele oko 3 ure u noći javi se čudan san... Je, je, aha.

Ali, zamisli, nitko nikada neusne da mu umre dijete. Ne, ti snovi su nedozvoljeni... I tu na koljena padaju vjerovanja u snove. Pusti te, sve su to samo snovospletke.

Mislim da treba razlikovati ono ŠTO SANJAMO od onoga KAKO SE PRITOM OSJEĆAMO (ne derem se , samo naglašavam ), čak i ovo kako se osjećamo nije dobro pogođena riječ, možda više "ćutjeti" pogađa bit onoga što želim reći. Primjerice, kada sanjaš nekoga kako je umro, osjećaš se nelagodno zbog samoga sna...i često u javi taj netko nije umro; međutim ako sanjaš nekoga (kao što je navela u svom primjeru Pravi život) i nekako istovremeno ZNAŠ, ĆUTIŠ što to znači (a da čak i ne sanjaš tu osobu da je umrla),... da nešto nije u redu. Možda nije riječ o tome da trebamo vjerovati u sve snove, nego trebamo vjerovati osjećaju, tj. ljubavi, vezi nas i dotične osobe koja nas je u snu posjetila.

[prodanovich]

Moja majka je iz Posavine, vrlo malo mjestašce blizu Blaževca. Djed ( mamin otac ) je u ono vrijem, rođen 1934. godine, imao samo jednog brata, kada su žene rađale po osmero, devetero djece. Također, njihov otac je imao samo jednog brata, Pavu. Bili su jako bogati, radnici svi redom sa puno imanja. Nekoliko šuma i nekoliko njiva, sve u hektrima. Djed je bio dječak kada se dogodio događaj koji ću vam ispisati, a i dan danas se svega sjeća. Njegov pokojni otac je također istu priču pričao mojoj mami, a moja pokojna baka ju je najbolje znala.
Dakle, djedov stric Pavo, njegova žena, i cijela obitelj su radili na njivi imenom Njiva viš puta ( iznad puta ). Došli su kući, a on se sjetio kako je na njivi ostavio šešir. Sutradan je bila Pepelnica. Pa je mračak kad su se vratili doma, a on je rekao kako će otići po šešir. Došao je na njivu ( do koje treba 40 minuta hoda ), pokupio šešir i ugledao zeca. Kako je ostao i alat na njivi, uzeo je motiku, da ga ubije. Kako je zamahnio motikom, tako ga je nešto oborilo na zemlju i pao je koliko je dug i širok. Ustao se, zec je još bio pred njim i drugi put je zamahnio. I drugi put se dogodila identična stvar, oboren je na zemlju. Ustao se, prekrstio, a zec se popeo na stražnje noge i ponovio za njim isti čin. Kada je ovaj u strahu treći put zamahnio, protresla se zemlja pod njim i zeca je nestalo. Otrčao je do potoka na međi sa njivom Lukin panjik ( koji i dan danas ondje teče ) i sagnuo se da pije vode, ali se voda počela dizati. Nekako se pribrao i pobjegao odandje. Došao je kući, uznemiren i zadihan, progovorio ni A nije cijelu Korizmu. Samo je bio u sobi, slabo jeo, nitko nije imao pojma što se dogodilo. Jedan dan je počeo pričati o tome, a njegova mati ( djedova baka ) mu je rekla nek ode kod svećenika. Svećenik mu je spomenio jedan događaj..
- Par godina prije situacije na njivi, cijela obitelj je bila u čudu što krave ne daju mlijeko. Pavo i ostali su čuli kako to vještica noću dolazi i uzima kravama mlijeko koje kasnije imaju samo sirutku, a njena sirota i jadna krava koja jedva hoda joj daje mlijeka više no što može pojesti jedno mjesto. Savjetovao se sa ljudima i jednu noć čekao u staji da dođe. Došla je prikaza, a on ju je pokušao uhvatiti i kako je uhvatio, ona mu je iščezla iz ruku. Nakon par dana ju je ponovno dočekao, ali ovoga puta nije potpuno stisnuo šaku. Kako ju je uhvatio, tako ju je isjekao na komade i bacio svinjama. Prikazu. Kako god je ona izgledala.
Svećenik mu je rekao kako mu se to zlo koje je ubio prije par godina pokušava osvetiti i odvesti ga na svoj svijet, te da za pokoru nosi o pasu dvije vrećice pune žita i noću i danju, te da ih ne skida kada ide spavati. Tako će ga i zlo pustiti, a nek nosi 40 dana. Pavi je dozlogrdilo i skinio je te vrećice sa pasa nakon dva ili tri tjedna. Istu večer je umro. Čovjek koji je bio stasit, jak, vitak i zdrav, u svojoj 52. godini.

.. ovo je nešto što se priča u mojoj obitelji, ne konstantno, ali svatko s mamine strane zna tu priču jer je riječ o nekom tko nam je rodbina. Napisat ću vam još par postova vezano uz isto mjesto.

[prodanovich]

Moj ujak koji je doktor prava bio bi posljednja osoba koja izmišlja stvari ili bulazni. Najmanje mi od svih koje poznajem djeluje praznovjernim. Svi s mamine strane su kao djeca čuvali krave i to im je bio hobi, iako su morali. Igrali bi se ondje, mama je vezla, tetka crtala. Ovaj je to radio držeći knjigu u ruci. Na Njivi viš puta je jednom prilikom vidjeo čovjeka koji je bio jako visok, bez kose i sa odvratnim smiješkom. Dozivao ga je imenom. Ujak se prestrašio, prekrstio, krenuo put kući, a kad se za par trenutaka okrenuo, čovjeka nije bilo. On ne priča nikada o tome, ali pokojna baka mi je to pričala. Moja sestra je također kao dijete na istoj toj njivi vidjela identičnu prikazu, mada joj nitko nikada istu spomenio nije. Djed objašnjava kako je za vrijeme Turske vladavine nad Bosnom davno, davno prije, ondje bila turska gostionica, kafana.. gdjekad bi prošao katolik, bio je zaklan i ondje zakopan. Uvijek je govorio da su se ondje prikazivale duše onih koji nisu dostojno sahranjeni i koji su zaboravljeni.

Mjesto se zove Četnica. O njemu ne možete praktički ništa pronaći na internetu.

[prodanovich]

Vezano također uz ovu temu, mama se nakon srednje škole zaposlila u tekstilnoj industriji Kula, u Gradačcu. Govorili su kako su u Kuli najljepše žene.. kakve god žene bile, ona je u međuvremenu morala iseliti iz starog stana koji se obnavljao i uselila se u novi, našla i cimericu.
U naselju je nestalo vode i iz drugog dijela su si vodu za piće donosile tih nekoliko dana u bocama. Jednu noć je mama u svojoj sobi čula kako netko naginje bocu i pije iz nje, ali onako glasno. Pomislila je kako je to cimerica, iako nisu dijelile spavaću sobu. Ujutro vode u njenoj boci nije bilo. I drugu noć se isto to dogodilo i već je bila pomalo živčana jer joj ova ulazi u sobu.. izašla iz kreveta, upalila lampu, a tamo ni " žive duše ". Cimerica joj u drugoj sobi spava ko zaklana.. Kasnije je kroz priču s vlasnicom saznala kako je kuća nekad bila u posjedu žene koja je živa izgorila u toj kući, ali davno, davno.

[prodanovich]

Plus. Vezano za Lukin panjik. Kada je mama bila klinka, njezin djed i ona su bili na Lukinom panjiku ( također naziv njive ). Došli su rano ujutro, a djed ju je pozvao i rekao joj; Dođi Ivka do gumna i vidi ovo. Ona je došla i vidjela gomilu nekakve mase, kao sukrvice. Djed joj je rekao da tu vještice povraćaju krv kada noću plešu. U Bosni, barem u tom dijelu postojale su, ali ne znam jesu li još živuće, i priče o zlim vilama koje su plesale na raskrižjima. Pokojna baka mi je prije smrti, iako je mogla teško govoriti, pričala puno priča koje sam nažalost zaboravila. Znala je čak i molitvicu koja bi ih rastjerala ako bi ih se srelo. Govorila je kako, ako bi ikad došlo do toga da vidim nešto slično, pored njih se mora proći kao da ih se ne vidi, i ne osvrtati se " jer ako se osvrneš vile bi te rastrgale. "
- U Četnici živi žena za koju se govorilo da je vještica. Živila je sama sa sinom, prodavala je sir iako je imala samo jednu kravu ( spominjala sam već ranije nešto slično ), a neko vrijeme kad bi se krave muzle curila je samo sirutka, nije bilo mlijeka. Ona bi izašla na trijem kuće i smijala se mojoj baki kada bi se ova vraćala iz staje. Djed je na to poludio i otišao do nje, na što mu je ona rekla da im je ona to napravila. On je otišao do njene krave u staju i udario kravu, a kako ju je udario začuo se bolni vrisak od strane iste te žene. Napravio je to i drugi put, opet ista priča. I od onda više nisu imali problema s kravama. Ipak, kako god bilo, kada je srpska vojska za vrijeme domovinskog rata u koju se i sin od te žene " vještice priključio ", ona je došla do mojih dva dana prije i rekla im neka bježe jer će biti zaklani.

[maryem]

Uh procitala sam sve price ali naj jaca je ona Tulkasova i ona na granici sa Kosovom. Imam jedno pitanje za Tulkasa ako je jos uvek aktivan na forumu s'obzirom da je proslo toliko godina da li mu se nesto tako slicno jos desilo i dali je cuo od nekoga da se u tome kraju jos toga pojavljivalo?

[teazoldyck]

jednu vecer smo se ja i bivsi posli provozat motorom.. posli smo u jedan dio recimo malo odvojen od grada, na brdu, i motorom se popnes uzbrdicom i dodes na jednu kao livadicu izmedu dvije crkvice.. bila je mrkla noc, ne znam sad tocno koliko sati, nije bilo nikoga tuda, sjeli smo pricali bezveze.. da napomenem, ni ja ni on nismo vjerovali u nadnaravno niti smo plasljive prirode. odjednom smo culi zvukove i suskanja sa svih strana pomalo, nista strasno glasno, ali dovoljno da bude neobicno. kako sam gledala oko sebe radi tih suskanja, pogledala sam prema vrhu te uzbrdice kojom smo dosli, i ugledala nesto bijelo. skamenila sam se, toga prije nije bilo tu, ne znam kako bih opisala, kao nekakva bijela sjena? lagano je titralo u zraku, i bilo je velicine prosjecnog covjeka, ali nije bilo nekog definiranog oblika. i tako ja zatupljena, i okrenem se prema bivsem, kad ono i on gleda u tom smjeru. pitam ga ja 'vidis li i ti ovo?', kaze on da vidi. kako i dalje nisam bila uvjerena, pitala sam ga da mi opise tocno sto vidi i gdje i bas mi je opisao tocno sve kako ja vidim. nije se micalo s tog mjesta osim sto je malo titralo, pa nismo znali sto bi. kaze on idem ja posvijetlit svjetlom od motora pa cemo vidjet. kako je okrenuo motor i svjetlo se pomaknulo, tako je to nesto bijelo iscezlo u svjetlo, ne znam kako bih drukcije objasnila. bas kao da je uslo u to svjetlo i nestalo. slozili smo se da bi nam bilo najbolje poci otamo, krenuli smo motorom prema nizbrdici i ja sam se u strahu okretala na sve strane, kad ono u kutku bas pored mjesta gdje smo to vidjeli.. cvijece i svijece za nekoga tko je poginuo :/ ovaj zadnji dio zvuci bas kao klisej, ali eto, tako je bilo

[miky0]

teazoldyck kaže:

jednu vecer smo se ja i bivsi posli provozat motorom.. posli smo u jedan dio recimo malo odvojen od grada, na brdu, i motorom se popnes uzbrdicom i dodes na jednu kao livadicu izmedu dvije crkvice.. bila je mrkla noc, ne znam sad tocno koliko sati, nije bilo nikoga tuda, sjeli smo pricali bezveze.. da napomenem, ni ja ni on nismo vjerovali u nadnaravno niti smo plasljive prirode. odjednom smo culi zvukove i suskanja sa svih strana pomalo, nista strasno glasno, ali dovoljno da bude neobicno. kako sam gledala oko sebe radi tih suskanja, pogledala sam prema vrhu te uzbrdice kojom smo dosli, i ugledala nesto bijelo. skamenila sam se, toga prije nije bilo tu, ne znam kako bih opisala, kao nekakva bijela sjena? lagano je titralo u zraku, i bilo je velicine prosjecnog covjeka, ali nije bilo nekog definiranog oblika. i tako ja zatupljena, i okrenem se prema bivsem, kad ono i on gleda u tom smjeru. pitam ga ja 'vidis li i ti ovo?', kaze on da vidi. kako i dalje nisam bila uvjerena, pitala sam ga da mi opise tocno sto vidi i gdje i bas mi je opisao tocno sve kako ja vidim. nije se micalo s tog mjesta osim sto je malo titralo, pa nismo znali sto bi. kaze on idem ja posvijetlit svjetlom od motora pa cemo vidjet. kako je okrenuo motor i svjetlo se pomaknulo, tako je to nesto bijelo iscezlo u svjetlo, ne znam kako bih drukcije objasnila. bas kao da je uslo u to svjetlo i nestalo. slozili smo se da bi nam bilo najbolje poci otamo, krenuli smo motorom prema nizbrdici i ja sam se u strahu okretala na sve strane, kad ono u kutku bas pored mjesta gdje smo to vidjeli.. cvijece i svijece za nekoga tko je poginuo :/ ovaj zadnji dio zvuci bas kao klisej, ali eto, tako je bilo

Vjerojatno duh poginule osobe nije zeljelo gledat kako te bivsi prci na livadi

[teazoldyck]

miky0 kaže:

Vjerojatno duh poginule osobe nije zeljelo gledat kako te bivsi prci na livadi

hahaha shvacam ga, taj jad ne bih ni ja htjela gledat.

[miky0]

teazoldyck kaže:

hahaha shvacam ga, taj jad ne bih ni ja htjela gledat.

A zasto je prcenje gadost