Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 08.11.2020., 23:21   #1
Suživot s obitelji

Pozdrav, pišem jer se osjećam iscrpljen svakodnevnim suživotom s obitelji.

Ukratko imam 26 godina, diplomirao sam prije 2 godine i od tada konstantno radim, zarađujem pristojno ali na određeno. Trenutno živim s roditeljima i to me na jedan način iscrpljuje. Oni tvrde da premalo vremena provodimo zajedno ja tvrdim da provodimo previše i to nekvalitetnog vremena.

Da pojasnim, imam stariju sestru koja se udala ali nas često posjećuje. Čim dođe, navlače se osmjesi, kuhaju ručkovi, kava, vade kolači, sve se prekida. Teme su da što god da je radila, vidjela, kupila je super, krasno. Ja živim s njima, kad god ručamo zajedno uvijek su neke (njihove) svađe, prepirke, rasprave, nadmudrivanje oko ničega. Ili npr TV. Ja nisam mjesecima pogledao TV. Pošto od njih dvoje, jedno radi a drugo ne, uvijek je netko kući. Izlaze vjerojatno kad sam ja na poslu. Od ranih jutarnjih sati kad piju kavu uz taj tv pa do iza ponoći kad jedno od njih zaspi uz taj Tv. I uglavnom je tišina, prati se program itd. Ja da sjednem nešto pogledat s njima bi istog trena krenula svađa i rasprava oko gluposti, tipa na koga neko dijete koje glumi u filmu sliči, do te razine da se od njihovog urlanja ništa više ne čuje. Ja kad se dignem i odem, onda je u meni problem. Tako je za ručkom, tako je kad se ide negdje. Onda se čude zašto ne ću da gledam TV s njima ili da idem negdje s njima. Kao da je jedini smisao njihovog braka da mene dovode do ludila.

Kad je meni krenuo gorit fitilj zapravo. Kad sam kretao na studij, oni su inzistirali da ja upišem u svome gradu jer oni nemaju novaca da mi daju ništa tj imali su ali su tvrdili da oni rade kod privatnika i da sutra mogu ostati bez posla a budući da sam upisivao dosta složen studij (u smislu da je velik broj obveznih predavanja, vježbi i raznoraznih drugih obaveza, kolokviranja i sl) nisam mogao dovoljno raditi da si sve sam platim. Ja sam čak cijelo jeto prije studija radio sezonski ali su mi napunili glavu da te novce čuvam ako si budem morao platiti studij tj ako padnem godinu. (sestri su koja je popadala Bogu hvala svojedobno oni sve plaćali btw). Needles to say, nisam pao ni jedan ispit nego sam čak i dobio stipendiju temeljem uspjeha koju sam imao svih godina studija. Uz to sam još i povremeno radio tako da sam imao dovoljno za tekuće potrebe ali pošto se nisam mogao prebacivati u drugi grad bez da upisujem ponovno ostao sam tu dovršiti iako mi je bilo jako krivo što nisam studirao u drugom gradu i to nikad ne ću prežaliti.

Sad što je mene smetalo, jednostavno taj manjak privatnosti, ja nikad nisam bio od nekih izlazaka ni provoda ali sam se volio povremeno zabaviti. Njihovi razgovori su se uvijek svodili na nadmudrivanje da sam izgubio volju razgovarati s njima. Tipa idem na kavu nakon ručka; pitaju me gdje idem;ja kažem na kavu a oni da njima to baš nije normalno da se sad ide na kavu. Naročito otac. On bi sve vezano uz mene prebacivao na negativu. Pitaju nešto vezano uz fakultet tipa položim ispit. On pita jel bilo pismeno ili usmeno. Ja kažem usmeno. On se navije kako je to glupost da ispituju usmeno jer blablabla tako da se od mog položenog ispita svede sve na njegovo nezadovoljstvo ne znam čime. (inače on nije ništa završio).Majka je imala bolesno preko svake mjere brižan stav. Kažem do kad ću bit na faksu, ona zaboravi ja se vratim npr u 18 ona skače sa vrata Isuse Bože gdje si do sad, jako sam se zabrinula. itd. Onda ako slučajno nešto pojedem vani (od svojih novaca) uvijek su me tjerali da računam koliko bi to došlo kući, a koliko vani, a oni su jeli vani više nego ja. Uglavnom ja sam to sasjekao da me ne dave više u toj mjeri ali odnos je bio konstantno zvocanje, prigovaranje i negativa gdje sam ja ispadao glavni krivac za to.

Kad sam se zaposlio veći dio vremena sam bio radio u drugom gradu međutim sad opet radim tu i živim sa njima. Otkad je ova glupa korona ja sam psihički uništen, probava me ubija, spavam nikako, imam konstantne vrtoglavice. Neizvjesnost oko posla me sprječava da bilo što planiram a istovremeno me iscrpljuje odnos sa njima. S druge strane, moji prijatelji koji su otišli u Zagreb ili se odselili, kako pričaju, imaju divan odnos sa svojima, jedva čekaju da se vide i sl dok ja živim u svojoj sobi od nekoliko kvadrata dok sam kući. Doduše ja unatoč tome sam sa svojim roditeljima svaki dan dok su oni ili jednom tjedno ili jednom u tri mjeseca.

Ono što mene zanima je jesam li ja kao ja kriv za taj odnos ili činjenica da su 2 generacije pod jednim krovom problem. Odnosno da nije isti odnos kad ti sa nekim se vidiš jednom tjedno kao moja sestra i moji prijatelji i kad se ti sa nekim budiš i odlaziš na spavanje tako reći i polažeš sve račune tj. bi li i oni bili manje oduševljeni da slušaju svakodnevno gdje ideš, gdje si do sada, zašto tako, zašto ovako?

Meni je trenutna situacija teret jer htio bih i da ja imam svoj mir i da imam dobar odnos sa roditeljima te da su i oni sretni. Tako da prvo se loše osjećam zbog toga onda pokušam provesti vrijeme sa njima i završim tako da se osjećam još gore. Zapravo me zanima kako da se ispravno postavim u datoj situaciji dok se ne odselim ako doživim to uopće ikad.
kako_dalje is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.11.2020., 23:52   #2
Mislim da su ti starci okej
brnaze is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.11.2020., 00:00   #3
Načelno bih se složio ali osjećam se kao da su predamnom najgora verzija sebe na neki način.
kako_dalje is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.11.2020., 08:49   #4
roditelji ti nisu ok. nadam se da imas priliku zaposliti se u drugom gradu ponovo i otici. uostalom, ako i sada radis, zasto ne zivis sam? iznajmljivanje garsonjere mozda kosta, ali sigurno vrijedi tvog dusevnog mira i sveukupne slobode.
marla_s is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.11.2020., 09:21   #5
Tak je i kod mene bilo, ali ja sam spakirala kofere i riskirala... nije uvijek bilo super, ali ako si borac, nemaš se čega plašiti...

sad ne mogu dočekati da me vide i jedino prigovaraju da premalo dolazim..
__________________
Žene nisu objekti, i kad se postaviš prema njima kao osobi, onda dobiješ onu "Dama na ulici, kurva u krevetu, samo za tebe!" by sused
Man er ikke norsk med mindre man kan navngi fem typar snø :D
Say goodbye to my John Cocke!—John Locke
roga27 is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.11.2020., 09:26   #6
Tvoji starci nisu okej. Možda jesu dobri ljudi i sve ostalo, u to ne ulazim, ali nisu okej kao roditelji. Ti si već odrastao čovjek a oni se ponašaju kao da si vezan pupčanom vrpcom. To nikako nije dobro ni za tebe, ni za njih. Ne mogu oni tebe više tjerati da jedeš kad oni hoće i da sjediš pred televizorom kad njima to odgovara pa nisi mala beba. Ako imaš posao, spakiraj stvari i odlazi od kuće. Uvijek možeš pronaći sobu s cimerom ako te strah dal ćeš financijski izdržati pa onda kasnije naći stan samo za sebe. Jer jednom kad odeš od tamo samo nebo će ti bit granica, raširit ćeš krila i vidjet ćeš koliko ustvari propuštaš.

Jednu sličnu temu otvorila sam ja na ženskom kutku, imam narcisoidnu mamu i gledam da što prije odem od tamo. Isto kao i ti, ne spavam, probava mi je u klinucu, napadaji panike i šta sve ne. Ako ti treba detaljnije neki savjet ili ako hoćeš samo neku podršku pošalji privatnu poruku pa si budemo podrška.

U svakom slučaju nemoj mislitit da je to normalno. Tebi treba privatnost, mir i okruženje u kojem nema svađe ili čak i dvoličnosti (rekla bi da je to dvoličnost kako se ponašaju kad ste sami a kako kad sestra dođe).
MaCC48 is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.11.2020., 09:29   #7
isto. ovako je i meni bilo. ali sve isto.

odmah iz prve recenice mi je sve bilo jasno. roditelji koji zive s odraslim djetetom a htjeli bi se jos i druziti s njim.
tko od 26 g. gleda tv s roditeljima.
-rainbow- is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.11.2020., 13:27   #8
Quote:
-rainbow- kaže: Pogledaj post
isto. ovako je i meni bilo. ali sve isto.

odmah iz prve recenice mi je sve bilo jasno. roditelji koji zive s odraslim djetetom a htjeli bi se jos i druziti s njim.
tko od 26 g. gleda tv s roditeljima.
Vrijeme im je da se odsele
__________________
Hrvatski dabar na hrvatskom ramenu!
Garofeeder is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.11.2020., 13:34   #9
Ti nemaš hrabrosti da se boriš za sebe, ne razumijem zašto se ne odseliš, time ćeš sve riješiti... Nikome nije budućnosti izvjesna, a ti još radiš, prema tome uzmi garsonjeru negdje i odseli se, trebao si to već davno napraviti. A oni se tako ponašaju prema tebi jer si slab da im se suprostaviš...
mfranic is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.11.2020., 22:52   #10
Stari moj, nemam ti nista pametno reci jer i sama dolazim iz sjebane obitelji. Pisem i na otrovnim roditeljima. Ako ikako mozes, otiđi, iznajmi si sobu i imas svoj mir. Novce nemoj zalit za podstanarstvo jer ces jedino tako platit svoj mir. Ja svoj placam vec 4 godine vani. Jel to fer? Nije. Ali jbga, zivot nije fer.

Kad odes i ako odes, starci vise nece imati toliki fokus na tebe, a ti ces uzgojiti kičmu.
MaloJa is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 09:47.