Poznanstva iz ranijeg života

[Imelda May]

Prilično vjerujem u reinkarnaciju, ali nikad nisam detaljno proučavala "ponovne" susrete osoba koje se poznaju iz prijašnjeg života, međutim, počelo mi se dešavati nešto što me je natjeralo da o tome razmišljam.
Prošle sedmice sam na cesti na nekih desetak metara ispred sebe ugledala tri osobe- malo starija žena, djevojka i dečko koji mi je bio okrenut leđima. iako mu nisam vidjela lice, pri pogledu na njega me obuzeo snažan i nepoznat osjećaj koji ne mogu baš definisati - nije intuitivno predosjećanje, nisu "leptirići", nije nervoza...
kada sam prošla pored njih, okrenula sam se da ga pogledam i ostala "paf" - totalno me poklopilo ubjeđenje da ga jednostavno poznajem na neki način, i to jako dobro. pritom sam sigurna da ga nikad prije nisam vidjela i da ga zaista "u sadašnjosti" ne poznam na bilo koji način. tako sam totalno hipnotizirano zurila u njega (nisu me primijetili, srećom ) neko vrijeme i onda otišla, ali me taj osjećaj držao čitavo veče. Da sve bude još čudnije, nakon dva dana sam ga vidjela opet - održavao se jedan masovni skup, a između više stotina ljudi, odjednom se baš on stvorio tu kraj mene i opet sam bila sigurna da ga nekako "znam". tri dana kasnije, otišla sam sa sestrom u dosta neuobičajeno vrijeme u kafić u koji ne idemo često i tamo je, naravno, sjedio on.
Napominjem da nismo imali nikakvu komunikaciju, ni verbalnu, ni pogledima, niti postoji mogućnost da sam ga negdje već upoznala. Prema njemu definitivno ne osjećam privlačnost u seksualnom smislu, ali me uporno prati taj osjećaj da se znamo i da smo (bili) bliski.
Da li vam se ikad nešto slično desilo i da li se uopšte mogu utvrditi ovakve veze?

[winnerica]

I meni se to znalo događati... Ono, imala sam osjećaj da bih neku nepoznatu osobu mogla izgrliti, kao da sam srela člana obitelji nakon duuugo vremena...

[blog]

Nemoj propustit tu osobu upoznat i doznat istinu.Vjerojatno nedovršena priča iz nekog života...
...uvijek fascinira kako skeniramo tu energiju u istom trenutku, to je jednostavno u nama...

[Imelda May]

blog kaže:

Nemoj propustit tu osobu upoznat i doznat istinu.Vjerojatno nedovršena priča iz nekog života...
...uvijek fascinira kako skeniramo tu energiju u istom trenutku, to je jednostavno u nama...

pa da, i ja to mislim...i baš bih ga voljela upoznati.
a za ovu insinuaciju silovanja u pripitom stanju...nemam komentar.

[Tonnie]

blog kaže:

Nemoj propustit tu osobu upoznat i doznat istinu.Vjerojatno nedovršena priča iz nekog života...

slazem se.
i kako vjerujem da se sve dogadja s nekim razlogom, tako isto vjerujem da si ga bas morala sresti tad na tim mjestima na kojima si ga srela.

samo sam jednom u zivotu imala taj osjecaj da poznajem nekoga koga prije nikad nisam vidjela. rijec je o osobi do koje mi je nekad bilo jako stalo, no cini mi se da i ako smo se poznavali iz proslih zivota, da je nasa prica ostala na neki nacin nedovrsena i u ovom zivotu.

stoga svakako upoznaju tog decka !

[lorny]

ima ljudi koje sam upoznala i s kojima sam odmah osjetila nekakav lijep filing, međutim ja to nikada nisam pripisivala poznanstvu iz prošlog života , sorry. uglavnom ja bi to shvatila kao kako smo ta osoba i ja energetski usklađene, kako mi odgovara vibra te osobe, naravno pozitivna energija kojom zrači, ali nikako reinkarnaciji iako osobno nemam ništa protiv nje.

[Mantis Religiosa]

pa neki ljudi su pricljiviji, pozitivniji, zrace dobrom vibrom pa privlace druge

susretlljivi, dobronamjerni
nista fascinantno

[butterfly55555]

Imelda May kaže:

Prilično vjerujem u reinkarnaciju, ali nikad nisam detaljno proučavala "ponovne" susrete osoba koje se poznaju iz prijašnjeg života, međutim, počelo mi se dešavati nešto što me je natjeralo da o tome razmišljam.
Prošle sedmice sam na cesti na nekih desetak metara ispred sebe ugledala tri osobe- malo starija žena, djevojka i dečko koji mi je bio okrenut leđima. iako mu nisam vidjela lice, pri pogledu na njega me obuzeo snažan i nepoznat osjećaj koji ne mogu baš definisati - nije intuitivno predosjećanje, nisu "leptirići", nije nervoza...
kada sam prošla pored njih, okrenula sam se da ga pogledam i ostala "paf" - totalno me poklopilo ubjeđenje da ga jednostavno poznajem na neki način, i to jako dobro. pritom sam sigurna da ga nikad prije nisam vidjela i da ga zaista "u sadašnjosti" ne poznam na bilo koji način. tako sam totalno hipnotizirano zurila u njega (nisu me primijetili, srećom ) neko vrijeme i onda otišla, ali me taj osjećaj držao čitavo veče. Da sve bude još čudnije, nakon dva dana sam ga vidjela opet - održavao se jedan masovni skup, a između više stotina ljudi, odjednom se baš on stvorio tu kraj mene i opet sam bila sigurna da ga nekako "znam". tri dana kasnije, otišla sam sa sestrom u dosta neuobičajeno vrijeme u kafić u koji ne idemo često i tamo je, naravno, sjedio on.
Napominjem da nismo imali nikakvu komunikaciju, ni verbalnu, ni pogledima, niti postoji mogućnost da sam ga negdje već upoznala. Prema njemu definitivno ne osjećam privlačnost u seksualnom smislu, ali me uporno prati taj osjećaj da se znamo i da smo (bili) bliski.
Da li vam se ikad nešto slično desilo i da li se uopšte mogu utvrditi ovakve veze?

Michael Newton bavio se temom reinkarnacije, tj, regresoterapijom. Čovjek je neki psiholog i svoje je pacijente podvrgavao regresoterapiji u prošle živote. Došao je do saznanja da smo svi mi duše koje se stoljećima i tisućljećima reinkarniramo iz života u život i da to sve pada u procese učenja duše. Svaka duša u svom sljedećem životu dobija priliku naučiti i usavršiti se u onim vještinama u kojima još nije dobra. Newton je o svojim istraživanjima napisao dvije knjige [IPutovanje duša i Sudbina duša[/I] u kojima govori upravo i o poznanstvima duša iz prošlih života. Navodno svi ljudi koji u našem sasadšnjem životu igraju značajnu ulogu su bili bitni i u našim prošlim životima. Naime, duše se u vremenu koje provedu između inkarnacija druže u skupinama, nešto poput razreda u školi, tako se i inkarniraju na način da i u zemaljskim životima budu bliske. Prema Newtonu one mogu izmjenjivati uloge iz života u život. Tako da vaša majka u jednom životu može biti vaša sestra u drugom. Ali navodno je ona "soul mate" jedna jedina, ali nije ništa neobično da se u jednom zemaljskom životu one nekako ne "nađu" odnosno ne uspostave smisleni odnos, ali već u sljedećem dobijaju novu priliku da to poprave. Jer, što je jedan zemaljski život u usporedbi sa tisućama godina koliko se jedna duša može reinkarnirati dok ne nauči što bi trebala naučiti.
E sad, tko želi vjerovati u ove teorije, može. Tko ne želi ne mora. Tko želi može pričitati knjige... Od volje vam.

[Meadow]

Preporučam knjigu:
'Many lives, many masters', Brian L. Weiss.


Butterfly,
koliko sam ja shvatila, samo je twin flame jedan i jedinstven, samo šta je šansa da ga sretneš jako rijetka. Obično ga sretneš kad ste oboje za to spremni, kad ste se dovoljno puta reinkarnirali i kad ste dostigli jedan malo viši stupanj svijesti.

Ostale srodne duše mogu mijenjat kategorije, i muž u jednom, može biti brat u drugom itd.


Autorice,
bez obzira šta mislila o reinkarnaciji, ako te taj dečko nekako 'kopka', potrudi se da ga upoznaš.

[is_none]

Posto sam otvorio temu i dobri ljudi su me uputili ovdje(nadam se da necu izazvat komentare sprdnje ili slicno).
Naime prica ide ovako. Isao sam po noci na Trgu Bana Jelacica i kako je vec bilo kasno morao sam na autobus. Prvo je kraj mene dosla neka cura pricali smo i sve ali je nisam ono dozivio previse. Nakon nekih 5 minuta dosao je jedan decko. Imao je crnu kosu,smedje oci ali onako vide se da sjaje dobrotom. I pirsing na uhu i bradi. I nas troje cekajuci autobus 45 minuta smo pricali zezali se. Ali jednu stvar ne mogu razjasniti. Curu kako sam rekao nisam nesto posebno dozivio,vec tog decka. Imao sam osjecaj kao da ga poznajem iz proslog zivota,kao kad krv vuce bracu a da ni ne znaju da su braca. Nazalost znam mu samo ime i ne mogu ga nbaci volio bi s njim biti u kontaktu. Imao sam ko neki deja vu kao da ga znam a prvi ga put vidio u zivotu. Dal je to moguce? Zasto mi se to desilo

[ex_1]

Sto ako je zivot samo repriza.Znaci u proslom zivotu si imao kontakt sa osobom i to vrlo dobar,naravno kasnije sudbina odredila drugaciji put.A onda dosao kraj i sve ispocetka sada trenutno ovaj zivot ide istim tokom kao i prosli ali trenutak se desi nesto kao deja vu i osjecaj kao da se ovo desilo i sudbina ti odredi da tu osobu vidis ali kroz oci i svoj osjecaj kao da tu osobu poznajes godinama,pa cak i srecu na licu a opet niti ime osobe neznas.Sto ako je zivot samo program odredjen kao hd-harddisk kad ispunis dolazi format ili smrt

[Virtualija]

Zahvaljujući slučajnosti da je tema u ovom trenutku bila na naslovnici podignuta spamom, dođem i vidim da ju je otvorila ni više ni manje nego Imelda May (koju cijenim, onu stvarnu). Možda sudbina, a možda samo znak da klikam malo previše.

Ne vjerujem u reinkarnaciju, a zanima me postoji li mogućnost alternativnog tumačenja alternativnog shvaćanja života i smrti. Na primjer, uočavamo razne stvari raznim intenzitetima tijekom života: netko uočava parove na cesti, netko zamišljene dečke, netko djecu, netko starije ljude, netko napuštene životinje. Iza tih uočavanja, "iznenadnih upadanja u oči", stoji neka emocija, nešto čime smo okupirani ili nam je u nekoj fazi važno, fali nam ili nešto treće - na koji način razlikovati "kozmičku" priču od one utemeljene u sadašnjem životu? I je li više utješno ako priču shvatimo kao priču povezanu s prošlim životom, nego ako je naprosto shvatimo kao refleksiju našeg stanja u ovom životu?

Drugo, ako bi postojale zakonitosti karme, ne bi li efikasnije za naš duhovni rast ili što već bilo da nas te situacije zateknu kao nove i potpuno nepoznate, umjesto da nas zatiču "signali" i trošimo vrijeme aktivno tražeći zašto nam se neka osoba učinila bliskom te čitajući literaturu o tome?

[rozzz]

Virtualija kaže:

Drugo, ako bi postojale zakonitosti karme, ne bi li efikasnije za naš duhovni rast ili što već bilo da nas te situacije zateknu kao nove i potpuno nepoznate, umjesto da nas zatiču "signali" i trošimo vrijeme aktivno tražeći zašto nam se neka osoba učinila bliskom te čitajući literaturu o tome?

'Signali' ili Deja Vu-i su podsjetnici na situacije koje smo isplanirali doživjeti u ovom životu. Naravno da možeš ignorirati takve signale, tebi na volju

[is_none]

A cemu da pripisem ovo sto se meni desilo? Prosli zivot tj.poznanstvo iz proslog zivota,deja vu ili nesto trece?

[pandora_5]

Evo moj slučaj. Ja inače ne volim djecu i ne rastapam se uopće kad vidim novorođenčad itd. Al u mom klubu gdje treniram ima jedan dečkić od 5g kojeg jako volim ko da je moj. prvi put kad sam ga upoznala na treningu, on mi je odma upao u oko. Sva ostala derišta su glupa, neodgojena, kreštava, totalno nezanimljiva, ružna i idu mi na živce. al on je nešto posebno. Svaki put kad ga vidim ja ga moram zagrlit i uvijek se lijepo priča samnom, smije se, zezamo se. Nemogu opisat koliko je jaka ta veza i energija. Već me svi zezaju u klubu kako bi bilo najbolje da ga posvojim najradije bi se cijeli dan igrala s njim. I onda nek mi netko kaže da tu nema nešto više

[Bejbi3]

Prvi put o reinkarnaciji i karmi (koje su usko povezane) upoznala sam se sa nekih 16 god, kada mi je prijateljica posudila knjigu "Prica o karmi", nazalost autor knjige nisam zapamtila.
Knjiga je spoj nekoliko prica osobe koje su bile podvrgnute hipnozom i kod kojih je utvrdjeno da su imali prosle zivote i da u ovome zivotu ili "otplacuju karmu" za prosle grijehe ili su reinkarnirane jer im je u prethodnom zivotu zivot bio nasilno i nepravedno oduzet

[Bejbi3]

Prvi put o reinkarnaciji i karmi (koje su usko povezane) upoznala sam se sa nekih 16 god, kada mi je prijateljica posudila knjigu "Prica o karmi", nazalost autor knjige nisam zapamtila.
Knjiga je spoj nekoliko prica osobe koje su bile podvrgnute hipnozom i kod kojih je utvrdjeno da su imali prosle zivote i da u ovome zivotu ili "otplacuju karmu" za prosle grijehe ili su reinkarnirane jer im je u prethodnom zivotu zivot bio nasilno i nepravedno oduzet

[Zvoncica44]

Da,jednom mi se dogodilo da sam u nekom nešto prepoznala. Ali za razliku od vas koji ste bili privučeni pozitivnim prepoznavanjem u meni se stvorio poriv da tu nepoznatu osobu opsujem i išamaram. Ali objasnila sam to sebi da me vjerojatno podsjeća na nekog koga se nemogu sjetiti. Dogodilo mi se i da neki kažu da me poznaju iz prošlog života ali uvijek je to završilo tako da sam ih nečim (nesvjesno) razljutila pa su se godinama durili. Ni danas neznam zašto. Nisam pitala. A nije me ni briga.

[rerry]

Meni nije bilo toliko upečatljivo s ljudima koliko s mjestom. Dok sam došla u jedno mjesto u Njemačkoj imala sam osjećaj kao da sam već tamo boravila ,sve mi je bilo poznato, osjećala sam se kao u rodnom gradu ako ne i bolje ali opet mi bio problem jer sam i za svojim rodnim gradom osjećala nostalgiju, tj.više za ljudima u gradu.

[kosjenka-]

Nisam to nikad osjetila, ali jedan mi je lik tako prišao i rekao da on mene odnekud zna, ja se njega definitivno ne sjećam, ne poznajem ga, dapače nisam se osjećala baš najugodnije u njegovoj blizini. Drugi put mi opet priđe i krene sa spikom da on mene zna, ako ne iz ovoga onda iz prošlog života, te da mi je morao prići i reći mi to, to je meni malo creepy moram priznati.