|
03.12.2012., 23:22
|
#1
|
Registrirani korisnik
Registracija: Sep 2011.
Postova: 26
|
Kako se prestati sramiti samoga sebe?
Dakle, pitanje je jasno. Ne znam kako da prihvatim u potpunosti sebe onakvog kakav jesam i ne sramiti se pred drugima. Liječim se od socijalne fobije i svih povezanih posljedica (ili uzroka) poput niskog samopouzdanja i samopoštovanja, strah od odbacivanja od strane drugih, strah od dubljeg povezivanja s drugima...
Kako se relativno dobro liječim od socijalne fobije, naišao sam na ovu zapreku i ne znam kako je prijeći.
Tipa, volim čitati knjige. I idem neki dan posuditi Anu Karenjinu u knjižnicu, a znate svi kako je debela knjiga. I mislim si cijelo vrijeme otkako sam izašao iz knjižnice, pa što će ljudi reći kad me vide s tolikom knjižurinom pod rukama, pa hoću li sresti nekog poznatog, pa hoće li mi se smijati ili otvoreno pokazivati čuđenje... Uglavnom gro misli i onda dođem kući i osjećam se loše zbog toga jer se u meni događa konflikt, volim knjige i čitanje, ali istodobno se to bojim priznati ljudima da me čudno ne gledaju i ne smiju mi se. Znam da ovo sve zvuči banalno i, uspoređujući s ostalim problemima koje imaju ljudi, nevažno, ali mene to izjeda. Kako živjeti sa sobom ako se sramiš onoga što radiš? Kako uživati u tome ako se kasnije grizeš zbog toga, ako nemaš svoje ineterese ni s kim podijeliti? Kao što vidite, tu se javlja više različitih problema, no nazvao sam temu po onome što me sada najviše muči. I tako je sa svim ostalim stvarima koje volim. Bilo glazba koju slušam, serije koje gledam, svega se opet sramim i najradije šutim kad me ljudi pitaju o tome. Tijekom nekog vremena pokušao sam se prilagoditi drugim ljudima i njihovim interesima u području glazbe, televizije (dajem neke od najučestalijih primjera), ali to me ništa nije ispunjivalo i nisam mogao naći u tome potpunu sreću, koliko god se zavaravao da te stvari volim. I uvijek sam završio u tjeskobi, depri jer nisam kao ostali.
I sad opet kad ovo čitam, sve mi se čini tako trivijalno. Ali ne znam kako da sam sebe uvjerim da ne trebam biti kao ostali. Tu dolazi taj problem u kojem se bojim povezivanja s ljudima, bojim se pričati o sebi, na neki ih način izbjegavam. I tako sam se dosta osamio tijekom srednje te imam samo prijatelje iz razreda, nikog drugog jer se ni s kim drugim nisam povezao jer sam se oduvijek sramio (i još uvijek se dosta sramim) sebe. Kako liječim SF, tako sam došao do toga da se povežem s prijateljima, da im govorim o sebi, možda otkrijem nešto zajedničko s nekim, ali ne znam kako da sve to započnem.
I na kraju pomislim da, čemu sve ono što volim kada to nemam ni s kim podijeliti?
Bilo koji savjet je dobrodošao. Jednostavno sam si morao olakšati dušu, barem ovdje.
|
|
|
04.12.2012., 08:04
|
#2
|
Registrirani korisnik
Registracija: Nov 2009.
Lokacija: Zabok
Postova: 4,144
|
1. Kakav god da jesi, nekim ljudima ćeš se sviđati, a nekima nečeš. Zato uvijek budi svoj, te se ne prilagođavaj nikome.
2. Koliko ti razmišljaš o drugim ljudima, njihovim osobinama, što gledaju i čitaju, o njihovim problemima itd. ? Vjerojatno malo, jer baviš vlastitim životom. Isto tako drugi ljudi malo razmišljaju o tebi. To je možda nekoliko sekundi dok te vide, ili pričaju s tobom. Zato prestani brinuti o mišljenjima drugih ljudi.
3. A čega se točno bojiš ? Da će te odbaciti jedna, pet ili deset osoba od 7 milijardi ljudi koji žive na Zemlji ? Pa neka, njihova stvar i izbor. Možeš svakodnevno upoznati nekog novog, te ćeš prije ili kasnije susresti osobe s kojima ćeš se super slagati i koje će te prihvatiti takvog kakav jesi.
|
|
|
04.12.2012., 21:01
|
#3
|
Registrirani korisnik
Registracija: Sep 2011.
Postova: 26
|
Govorim si ja ovakve stvari, sve si situacije racionaliziram i dijelom jedam pobijedio neke strahove, ali u praksi dosta loše ide nažalost. Bojim se iznositi svoja mišljenja, bojim se biti ono što jesam. I najteže mi je samome. Jer naprimjer da sam išao s nekim frendom u knjižnicu, sram bi mi bio manji. Ali to je tek djelomice riješen sram od samoga sebe u tome konkretnom primjeru. Mnogih se stvari sramim pred drugima i više ne želim tako živjeti.
Hvala u svakom slučaju.
|
|
|
04.12.2012., 21:12
|
#4
|
Registrirani korisnik
Registracija: May 2011.
Postova: 1,307
|
Trebas biti uvijek spreman na najgoru mogucu situaciju i docekati je sa iscekivanjem i zadovoljstvom. Napravi nesto cega se sramis namjerno i uzivaj u tom sramu kao da su ti zadnji trenuci u zivotu. Moras izgubiti sebe. Time ce se izgubiti i vrijednost tudjih reakcija. A onda te nece biti briga ni za sto.
|
|
|
04.12.2012., 21:54
|
#5
|
Registrirani korisnik
Registracija: Feb 2009.
Lokacija: zagreb
Postova: 629
|
Ne znam šta bi ti pametno rekla,ali da te ja vidim sa debelom knjigom koju misliš čitati imala bih jako pozitivno mišljenje o tebi! Ne znam dali si u nekim tinejđerskim godinama,pa to kao nije "in",ali kad budeš malo stariji shvatit ćeš kako je to smiješno razmišljanje.
__________________
Sometimes you can't make it on your own...
|
|
|
04.12.2012., 22:21
|
#6
|
1, 2, 3, 4..
Registracija: Nov 2012.
Lokacija: in the game
Postova: 249
|
O ljubica, Zoki i Ser su ti dali vrlo konstruktivne komentare.
Otprilike bi i ja tako nešto napisala da oni već nisu. Ali ja ti dodatno još preporučujem, budući da si već ovdje na forumu da probaš ponekad sudjelovati u nekim raspravama, razgovarati, iznosit svoja mišljenja i otvarati se.
Ovdje ne moraš imati straha od "oči u oči" podrugavanja jer si anoniman i nitko ne zna tko je to iza nicka Luxx.
Budi spreman na kritike i omalovažavanja jer ovdje su ljudi isto tako anonimni iza nickova što im daje dozu hrabrosti i lažne veličine, ali vjeruj mi u stvarnom životu oni su drugačije osobe. Čak možda pate od istog problema kao i ti.
Ta, nazovimo virtualna vježba, polako će te dovesti do otvaranja i u stvarnom životu, a nikad ne znaš, možda baš ovdje upoznaš drage ljude s kojima ćeš proširiti svoj krug prijatelja.
U svakom slučaju djeluješ vrlo simpatično i želim ti svu sreću da smogneš snage i prevaziđeš taj sram!
Samo hrabro naprijed
__________________
yeah, we'd always play boys against girls, and both sides would cheat
|
|
|
05.12.2012., 06:28
|
#7
|
Registrirani korisnik
Registracija: Nov 2009.
Lokacija: Zabok
Postova: 4,144
|
Quote:
Lux777 kaže:
Govorim si ja ovakve stvari, sve si situacije racionaliziram i dijelom jedam pobijedio neke strahove, ali u praksi dosta loše ide nažalost. Bojim se iznositi svoja mišljenja, bojim se biti ono što jesam. I najteže mi je samome. Jer naprimjer da sam išao s nekim frendom u knjižnicu, sram bi mi bio manji. Ali to je tek djelomice riješen sram od samoga sebe u tome konkretnom primjeru. Mnogih se stvari sramim pred drugima i više ne želim tako živjeti.
Hvala u svakom slučaju.
|
Tada skupi hrabrosti i učini pred drugima baš ono čega se sramiš. Najbolji način da pobijediš strah je taj da se suočiš s njime.
|
|
|
05.12.2012., 18:38
|
#8
|
Registrirani korisnik
Registracija: Sep 2011.
Postova: 26
|
Quote:
zoki89 kaže:
Tada skupi hrabrosti i učini pred drugima baš ono čega se sramiš. Najbolji način da pobijediš strah je taj da se suočiš s njime.
|
Quote:
Ser Mark kaže:
Trebas biti uvijek spreman na najgoru mogucu situaciju i docekati je sa iscekivanjem i zadovoljstvom. Napravi nesto cega se sramis namjerno i uzivaj u tom sramu kao da su ti zadnji trenuci u zivotu. Moras izgubiti sebe. Time ce se izgubiti i vrijednost tudjih reakcija. A onda te nece biti briga ni za sto.
|
A jesam se ja našao u više sramotnih situacija, ponekad sam se i sam u njih, ali uvijek se nakon toga loše osjećam.
Pretpostavljam da se trebam više truditi u vezi toga. Nekad su mi sramotne situacije bile odlazak u dućan, a i još je ponekad tako. Stvar je dijelom i u tome da imam prezaštitničke roditelje koji onda sve hoće raditi i rade umjesto mene. I tako je s godinama došlo do toga da mi se niti ne da ulaziti u takve situacije, nekako se moj mozak "naučio" da ne trebam ništa raditi. Nisam sad ni potpuna vucibatina i parazit kako bih rekao, no starci me dosta koče u svemu tome.
Quote:
lamija kaže:
Ne znam šta bi ti pametno rekla,ali da te ja vidim sa debelom knjigom koju misliš čitati imala bih jako pozitivno mišljenje o tebi! Ne znam dali si u nekim tinejđerskim godinama,pa to kao nije "in",ali kad budeš malo stariji shvatit ćeš kako je to smiješno razmišljanje.
|
Jep, imam 17 godina. A znam da ima i ljudi kojima je to super, ali eto ja se uvijek usredotočim na loše kritike i osuđivanja. Kao da uživam u tom samopodcjenjivanju.
Quote:
Hide Seek kaže:
O ljubica, Zoki i Ser su ti dali vrlo konstruktivne komentare.
Otprilike bi i ja tako nešto napisala da oni već nisu. Ali ja ti dodatno još preporučujem, budući da si već ovdje na forumu da probaš ponekad sudjelovati u nekim raspravama, razgovarati, iznosit svoja mišljenja i otvarati se.
Ovdje ne moraš imati straha od "oči u oči" podrugavanja jer si anoniman i nitko ne zna tko je to iza nicka Luxx.
Budi spreman na kritike i omalovažavanja jer ovdje su ljudi isto tako anonimni iza nickova što im daje dozu hrabrosti i lažne veličine, ali vjeruj mi u stvarnom životu oni su drugačije osobe. Čak možda pate od istog problema kao i ti.
Ta, nazovimo virtualna vježba, polako će te dovesti do otvaranja i u stvarnom životu, a nikad ne znaš, možda baš ovdje upoznaš drage ljude s kojima ćeš proširiti svoj krug prijatelja.
U svakom slučaju djeluješ vrlo simpatično i želim ti svu sreću da smogneš snage i prevaziđeš taj sram!
Samo hrabro naprijed
|
Imam ja još jedan account na forumu stariji od ovoga na kojem imam dosta postova. Ali u zadnjih mjesec dana puno sam aktivniji u rasprvama i ne bojim se više imati oprječna mišljenja. Kad se sjetim da sam se prije i anonimno bojao s nekim svađati da taj netko ne bude imao loše mišljenje o meni.
Sad se moram i u stvarnosti potruditi da više raspravljam s ljudima. Stvar je u tome da onda zablokiram i bojim se da nešto krivo ne kažem i da će se drugi okrenuti protiv mene pa najradije ništa ne kažem.
A super da ti djelujem simpatično, to mi znaju reći i u RL ljudi koji me poznaju.
Hvala svima na odgovorima i ma tome što mi pokušavate pomoći u ovom problemi, zaista cijenim to.
|
|
|
05.12.2012., 18:42
|
#9
|
Registrirani korisnik
Registracija: Sep 2011.
Postova: 26
|
I je li tko čitao knjige Ljubice Uvodić Vranić? Mislite da bi mi koja mogla pomoći u nekom području?
|
|
|
05.12.2012., 18:53
|
#10
|
beg my heart to beat...
Registracija: Mar 2011.
Lokacija: in the hollow tree,on the silver moon...
Postova: 524
|
žao mi je što se tako osjećaš .Nisi jedini, pa dobrodošao u klub.
__________________
svaki je ljudski život važan bez obzira koliko nevidljiv bio.
Everything that's realistic has some sort of ugliness in it. Even a flower is ugly when it wilts, a bird when it seeks its prey, the ocean when it becomes violent.
|
|
|
06.12.2012., 23:08
|
#11
|
Registrirani korisnik
Registracija: Nov 2010.
Postova: 517
|
Quote:
zoki89 kaže:
1. Kakav god da jesi, nekim ljudima ćeš se sviđati, a nekima nečeš. Zato uvijek budi svoj, te se ne prilagođavaj nikome.
2. Koliko ti razmišljaš o drugim ljudima, njihovim osobinama, što gledaju i čitaju, o njihovim problemima itd. ? Vjerojatno malo, jer baviš vlastitim životom. Isto tako drugi ljudi malo razmišljaju o tebi. To je možda nekoliko sekundi dok te vide, ili pričaju s tobom. Zato prestani brinuti o mišljenjima drugih ljudi.
3. A čega se točno bojiš ? Da će te odbaciti jedna, pet ili deset osoba od 7 milijardi ljudi koji žive na Zemlji ? Pa neka, njihova stvar i izbor. Možeš svakodnevno upoznati nekog novog, te ćeš prije ili kasnije susresti osobe s kojima ćeš se super slagati i koje će te prihvatiti takvog kakav jesi.
|
To je to!
Quote:
Ser Mark kaže:
Trebas biti uvijek spreman na najgoru mogucu situaciju i docekati je sa iscekivanjem i zadovoljstvom. Napravi nesto cega se sramis namjerno i uzivaj u tom sramu kao da su ti zadnji trenuci u zivotu. Moras izgubiti sebe. Time ce se izgubiti i vrijednost tudjih reakcija. A onda te nece biti briga ni za sto.
|
Vidiš, to nikad nisam čula. A isto imam problem sa nesigurnošću. Zanimljivo.
__________________
Words are very unnecessary, they can only do harm. :)
Zadnje uređivanje ~Scarlet~ : 07.12.2012. at 16:19.
Reason: spajanje postova
|
|
|
08.12.2012., 08:42
|
#12
|
često postavljana pitanja
Registracija: Jan 2011.
Lokacija: u odgovorima
Postova: 5,324
|
Quote:
Bilo koji savjet je dobrodošao. Jednostavno sam si morao olakšati dušu, barem ovdje.
|
sram velis .. sramota ..
pogledaj ovo .. http://www.youtube.com/watch?v=-b55u...zfifA&index=13
moje osobno misljenje je da se svatko svjestan treba sramiti .. znam da se ja sramim
Quote:
I je li tko čitao knjige Ljubice Uvodić Vranić? Mislite da bi mi koja mogla pomoći u nekom području?
|
ne citam knjige ali se nadam da cu imati priliku porazgovarati sa njom .. nevjerojatna osoba koliko sam mogao dozivjeti u kratkom intervjuu koji sam gledao .. da sam malo stariji tko zna ..
Zadnje uređivanje F.A.Q : 08.12.2012. at 08:48.
|
|
|
21.06.2017., 02:54
|
#13
|
Registrirani korisnik
Registracija: May 2013.
Postova: 4
|
zanima me, nakon toliko vremena , dali si uspio rijesiti imalo svoj problem ? ...
|
|
|
21.06.2017., 11:40
|
#14
|
U samoizolaciji
Registracija: Oct 2016.
Postova: 1,544
|
Quote:
bezglasna kaže:
zanima me, nakon toliko vremena , dali si uspio rijesiti imalo svoj problem ? ...
|
Tesko da budes dobila odgovor od autora posto je od otvaranja teme proslo skoro 5 godina, a i autor ima 26 postova koliko vidim, tak da ga vjerojatno nema vise na forumu.
Inace i ja od skolskih dana imam probleme sa tom sramezljivosti.
Sta bi tu sve spadalo? Znaci velika nelagoda u drustvu i okupljanjima veceg broja ljudi iz razloga da bas mene svi promatraju. Hocu li tad ispast smjesan i dali mi odjeca i frizura dobro stoje, prekomjerno znojenje, hoce li mi se jezik spetljat kad nesto govorim pred vise ljudi.
Opcenito pretjerana briga radi svega, koja je ustvari poprilicno bezrazlozna, jer niti nas promatraju svi ljudi kad negdje prolazimo, a niti ce nam se smijat bez razloga, jedino ako bas neku glupost napravimo, ali u tom slucaju se smije svim ljudima.
Znaci sa godinama se ta sramezljivost podosta smanjila, ali je ipak i dalje prisutna. Tesko da se netko tko je godinama bio takav moze potpuno promjeniti. Moze se donekle smanjiti taj sram, ali sad ocekivati da cemo plesati i pjevati na sredini pozornice bez neugode, to sigurno ne.
Jednostavno smo to dobili sa rodjenjem. Vec se u vrticu vidi koja bi djeca mogla biti povucenija i sramezljivija kasnije u zivotu.
No za utjehu ima podosta takvih ljudi, tako da nismo jedini sa tim problemom koji onemogucava lagodan zivot kakvog bi htjeli.
|
|
|
21.06.2017., 13:28
|
#15
|
Registrirani korisnik
Registracija: Dec 2012.
Postova: 13,620
|
Ovo sam samo morao prokomentirati iako vidim da je prastar post
Quote:
Lux777 kaže:
Ali ne znam kako da sam sebe uvjerim da ne trebam biti kao ostali.
|
Bit ces kao ostali kad ne budes mislio da trebas biti kao ostali
Uostalom, kako ces biti ikome zanimljiv ako si kao ostali.
Cesto je lakse opustiti se dok pricas s nepoznatim ljudima, sto sramezljivi rijetko uberu jer im je tlaka (i obaveza) pricati i s poznatim ljudima, sto bi se tlacili pricom s nepoznatim ljudima.. Sramezljivi to ne kuze jer oni izbjegavaju vec i s poznatima ali to moraju ponekad, ali s nepoznatima ne moraju pa sto bi se tlacili
I da, s godinama se to treba smanjiti, zato ne treba previse razbijat glavu time inace ce se mozda i produbiti, sve ce doci na svoje mjesto..
|
|
|
21.06.2017., 15:16
|
#16
|
vaga podznak škorpion :)
Registracija: Jun 2012.
Lokacija: Split
Postova: 14,860
|
Quote:
Lux777 kaže:
Dakle, pitanje je jasno. Ne znam kako da prihvatim u potpunosti sebe onakvog kakav jesam i ne sramiti se pred drugima. Liječim se od socijalne fobije i svih povezanih posljedica (ili uzroka) poput niskog samopouzdanja i samopoštovanja, strah od odbacivanja od strane drugih, strah od dubljeg povezivanja s drugima...
Kako se relativno dobro liječim od socijalne fobije, naišao sam na ovu zapreku i ne znam kako je prijeći.
Tipa, volim čitati knjige. I idem neki dan posuditi Anu Karenjinu u knjižnicu, a znate svi kako je debela knjiga. I mislim si cijelo vrijeme otkako sam izašao iz knjižnice, pa što će ljudi reći kad me vide s tolikom knjižurinom pod rukama, pa hoću li sresti nekog poznatog, pa hoće li mi se smijati ili otvoreno pokazivati čuđenje... Uglavnom gro misli i onda dođem kući i osjećam se loše zbog toga jer se u meni događa konflikt, volim knjige i čitanje, ali istodobno se to bojim priznati ljudima da me čudno ne gledaju i ne smiju mi se. Znam da ovo sve zvuči banalno i, uspoređujući s ostalim problemima koje imaju ljudi, nevažno, ali mene to izjeda. Kako živjeti sa sobom ako se sramiš onoga što radiš? Kako uživati u tome ako se kasnije grizeš zbog toga, ako nemaš svoje ineterese ni s kim podijeliti? Kao što vidite, tu se javlja više različitih problema, no nazvao sam temu po onome što me sada najviše muči. I tako je sa svim ostalim stvarima koje volim. Bilo glazba koju slušam, serije koje gledam, svega se opet sramim i najradije šutim kad me ljudi pitaju o tome. Tijekom nekog vremena pokušao sam se prilagoditi drugim ljudima i njihovim interesima u području glazbe, televizije (dajem neke od najučestalijih primjera), ali to me ništa nije ispunjivalo i nisam mogao naći u tome potpunu sreću, koliko god se zavaravao da te stvari volim. I uvijek sam završio u tjeskobi, depri jer nisam kao ostali.
I sad opet kad ovo čitam, sve mi se čini tako trivijalno. Ali ne znam kako da sam sebe uvjerim da ne trebam biti kao ostali. Tu dolazi taj problem u kojem se bojim povezivanja s ljudima, bojim se pričati o sebi, na neki ih način izbjegavam. I tako sam se dosta osamio tijekom srednje te imam samo prijatelje iz razreda, nikog drugog jer se ni s kim drugim nisam povezao jer sam se oduvijek sramio (i još uvijek se dosta sramim) sebe. Kako liječim SF, tako sam došao do toga da se povežem s prijateljima, da im govorim o sebi, možda otkrijem nešto zajedničko s nekim, ali ne znam kako da sve to započnem.
I na kraju pomislim da, čemu sve ono što volim kada to nemam ni s kim podijeliti?
Bilo koji savjet je dobrodošao. Jednostavno sam si morao olakšati dušu, barem ovdje.
|
Koliko imaš godina..?
Obično socijane fobije i manjak samopouzdanja dolaze u mladosti, kasnije gledamo svijet i druge ljude drugim očima pa se i samopouzdanje izgradi jer jednostavno skužimo da niti mi imamo vremena za druge, niti možemo ispravljati druge, niti druge pretjerano boli briga za nas. Jednostavno krenemo neopterećeno živjeti i držimo se svoga posla.
Korijen svih tvojih problema je u pogrešnoj interpretaciji svijeta oko sebe. Ti jako ovisiš o odobravanju drugih i od drugih tražiš potvrdu vrijednosti. To je iluzija, od 10 ljudi netko će reći da si super, netko da si prosječan, a nekome se nećeš svidjeti. Sa takvim stavom ti dakle nikad nećeš biti sretan i zadovoljan niti ćeš si moći izgraditi osjećaj vlastite vrijednosti. Ti se imaš pravo ne svidjeti nekome, zbog toga nisi manje vrijedan ili je tvoj život i ono što radiš manje vrijedno. Dakle jedino je bitno da se ti sam sa sobom osjećaš sretno i zadovoljno. Sa tom knjižurinom ispod ruke jedino što si trebao misliti je super, baš ću sa užitkom pročitati knjigu, sve ostalo je nebitno. Ako te netko provocira i radi ti loše, moraš ga naučiti odjebati iz života, i družiti se sa ljudima koji ti odgovaraju. Zapamti od 10 ljudi uvijek ćeš naći nekog sa kim ćeš biti ok, i uvijek će postojati netko tko ne ne može nacrtanog vidjeti.. Ključ je da se uopće ne zamaraš time što netko loše misli (uključujući i vlastitu obitelj), dakle da tim ljudima naučiš postavljati granice, da skužiš što ti voliš i želiš i to radiš, po mogućnosti sa ljudima sa kojima možeš dijeliti slične interese...Dakle tko što o meni misli čisto me da prostiš zaboli kurac...
__________________
Daj Mare pizde....
|
|
|
21.06.2017., 16:43
|
#17
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jun 2017.
Postova: 23
|
Quote:
Lux777 kaže:
Dakle, pitanje je jasno. Ne znam kako da prihvatim u potpunosti sebe onakvog kakav jesam i ne sramiti se pred drugima. Liječim se od socijalne fobije i svih povezanih posljedica (ili uzroka) poput niskog samopouzdanja i samopoštovanja, strah od odbacivanja od strane drugih, strah od dubljeg povezivanja s drugima...
Kako se relativno dobro liječim od socijalne fobije, naišao sam na ovu zapreku i ne znam kako je prijeći.
Tipa, volim čitati knjige. I idem neki dan posuditi Anu Karenjinu u knjižnicu, a znate svi kako je debela knjiga. I mislim si cijelo vrijeme otkako sam izašao iz knjižnice, pa što će ljudi reći kad me vide s tolikom knjižurinom pod rukama, pa hoću li sresti nekog poznatog, pa hoće li mi se smijati ili otvoreno pokazivati čuđenje... Uglavnom gro misli i onda dođem kući i osjećam se loše zbog toga jer se u meni događa konflikt, volim knjige i čitanje, ali istodobno se to bojim priznati ljudima da me čudno ne gledaju i ne smiju mi se. Znam da ovo sve zvuči banalno i, uspoređujući s ostalim problemima koje imaju ljudi, nevažno, ali mene to izjeda. Kako živjeti sa sobom ako se sramiš onoga što radiš? Kako uživati u tome ako se kasnije grizeš zbog toga, ako nemaš svoje ineterese ni s kim podijeliti? Kao što vidite, tu se javlja više različitih problema, no nazvao sam temu po onome što me sada najviše muči. I tako je sa svim ostalim stvarima koje volim. Bilo glazba koju slušam, serije koje gledam, svega se opet sramim i najradije šutim kad me ljudi pitaju o tome. Tijekom nekog vremena pokušao sam se prilagoditi drugim ljudima i njihovim interesima u području glazbe, televizije (dajem neke od najučestalijih primjera), ali to me ništa nije ispunjivalo i nisam mogao naći u tome potpunu sreću, koliko god se zavaravao da te stvari volim. I uvijek sam završio u tjeskobi, depri jer nisam kao ostali.
I sad opet kad ovo čitam, sve mi se čini tako trivijalno. Ali ne znam kako da sam sebe uvjerim da ne trebam biti kao ostali. Tu dolazi taj problem u kojem se bojim povezivanja s ljudima, bojim se pričati o sebi, na neki ih način izbjegavam. I tako sam se dosta osamio tijekom srednje te imam samo prijatelje iz razreda, nikog drugog jer se ni s kim drugim nisam povezao jer sam se oduvijek sramio (i još uvijek se dosta sramim) sebe. Kako liječim SF, tako sam došao do toga da se povežem s prijateljima, da im govorim o sebi, možda otkrijem nešto zajedničko s nekim, ali ne znam kako da sve to započnem.
I na kraju pomislim da, čemu sve ono što volim kada to nemam ni s kim podijeliti?
Bilo koji savjet je dobrodošao. Jednostavno sam si morao olakšati dušu, barem ovdje.
|
Mislim da previše razmišljaš općenito,a to nije uvijek dobro.Također,u životu moraš prelomiti da se neke odluke donose sporo i oprezno dok se neke donosr efektivno i brzo.Isto tako,nije ti dobro razmišljanje postaviti na taj način da uvijek analiziraš što će netko reći o tebi,nije zdravo i jednostavno-nije bitno.Ti si Ti.
|
|
|
21.06.2017., 19:42
|
#18
|
.I.
Registracija: Oct 2010.
Lokacija: backstage
Postova: 8,535
|
Problemi znaju biti univerzalni i primjenjivi na drugima, medjutim isto bi vas samo htjela podsjetiti da odgovarate (i postavljati pitanja) formasu koji je svoj problem postavio na ovim stranicama davne 2012.
__________________
Kad si sretan lupi glavom ti o dlan.
|
|
|
24.06.2017., 01:27
|
#19
|
često postavljana pitanja
Registracija: Jan 2011.
Lokacija: u odgovorima
Postova: 5,324
|
Quote:
bezglasna kaže:
zanima me, nakon toliko vremena , dali si uspio rijesiti imalo svoj problem ? ...
|
i zato otvorila profil (4 posta) .. koja znatizelja u 5 godina staroj temi
Quote:
addx kaže:
I da, s godinama se to treba smanjiti, zato ne treba previse razbijat glavu time inace ce se mozda i produbiti, sve ce doci na svoje mjesto..
|
kao i ova tema
Quote:
Azzura kaže:
Problemi znaju biti univerzalni i primjenjivi na drugima, medjutim isto bi vas samo htjela podsjetiti da odgovarate (i postavljati pitanja) formasu koji je svoj problem postavio na ovim stranicama davne 2012.
|
znaju oni to, pismeni su .. nebi vjerovali koliko ljudi koristi forum kao nesto sasvim drugo od onoga sto po definiciji forum je
|
|
|
|
Tematski alati |
|
Opcije prikaza |
Linearni mod
|
Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 22:27.
|
|
|
|