Bez samopuzdanja i izgrađenog karaktera

[cansue]

pozdrav, imam 23 godine, pri kraju s faksom, živim još uvijek sa svojima,
nemam još pravi posao ali radim za neke sitne pare u struci.
Naime nedostaje mi samopouzdanja i karaktera, nemam izgrađeno svoje ja. Također povezano s time, nemam prijatelja i ne izlazim (pod izlazim mislim i na dnevne kave, piće, druženja) često. Imam kolege s faksa i tri poznanice iz srednje škole ali druženje s njima se ne događa često i često je povezano sa stvarima oko faksa a ne zbog eto "životnog" druženja.
Zbog toga se često osjećam usamljeno i tužno. Iako nastojim to ne pokazivati. Kao i to da imam debeli manjak samopouzdanja stoga većinu vremena provodim iza maske. Često ljudi kažu ostavljam dojam veoma sređene osobe, dok ja znam da iza toga stoji prazna ljuska.
Također nemam izgrađeno svoje ja, nemam svoje identitet i ne znam tko sam. Nikada ne pokazujem svoje pravo lice. Zašto ? Zato što sam obično bila ušutkavana ili kažnjavana stoga sam odustala još u mladoj dobi. I jednostavno sam zatomila socijalne i emocionalne potrebe i nastavila živjeti na takav način. Činilo se kao dobar put u srednjoj školi. Na faksu sam doživjela fijasko prve godine, što je bio strašan udarac na moje krhko samopouzdanje koje se uvijek temeljilo na tome da sam bila odličan đak. Povukkla sam se u sebe i sljedeće 3 godine sam bila u potpunosti sama. I bilo je teško i učila sam o sebi, borila sam se sa faksom. Sad evo nakon 5 godina na faksu konačno se izvlačim , upoznala sam neke nove ljude, ali i dalje kao da imam zid pred sobom i dalje vučem sjene iz prošlosti. Razmišljam što će ljudi misliti kad jednom shvate da ja ustvari nemam prijatelja.

Veliku ulogu u tome igra i moja mama. Ona je oduvijek kritizirala sve moje postupke. I to se još uvijek događa. Nikad nije dovoljno dobro i uvijek se treba raditi na njezin način ili nikako. Naravno ja joj se nikad nisam naučila suprotstaviti jer je u prošlosti moje postavljanje i bilo kakav iskazani stav bio tumačen kao neposluh i nepoštivanje te je rezultirao s iskaljivanjem bijesa s njezine strane. Meni kao djetetu je to bilo strašno. Fizički me kažnjavala, no nikad nisam imala modrice. Psihički je veoma jaka osoba s pogledom koji ubija. Također pri iskaljivanju bijesa uvijek viče, a glasovne sposobnosti su joj u najmanju ruku na visokoj razini. Kako sam odrastala svi moji postupci uvijek su bili usmjereni prema tome da ona bude zadovoljna i da ni na koji način ne potenciram njezin bijes. Sada u ovim godinama shvaćam koliko sam propustila toga samo zato što sam se bojala njezine reakcije.

Ne znam zapravo što želim postići ovim tekstom i kakvu pomoć želim, ali naprosto imam veliku potrebu pričati o tome, no u RL-u nemam kome

Bilo bi lijepo da netko da koristan savjet ili podijeli slična iskustva. Ili naprosto da glumi psihoterapeuta i ispituje me jer mislim da dosta toga nisam ni napisala.

[old-soul80]

Samim time što smatraš da si već svjesna nekih stvari koje te koče u životu i njihovih uzroka si napravila veliki korak naprijed. Sada je recimo nadalje na tebi da se zauzmeš za sebe i ne dopuštaš da te itko drži u submisivnom položaju, pa niti tvoja majka kojoj je to moglo prolaziti do sada. Hrabro naprijed. Počni prakticirati 'zakon privlačnosti', drugim riječima, počni o sebi misliti malo pozitivnije stvari. Mijenjaj svoju podsvijest pozitivnim porukama o sebi i svojoj ulozi na ovome svijetu.

[Tox]

Majka ti je tzv. otrovan roditelj. Postoji i istoimena knjiga "Otrovni roditelji" koja govori o toj tematici.
S obzirom kako se ponašala prema tebi nije ništa čudno kakve su posljedice. Tretiranjem djeteta na taj način introjekcijom "upijaš" roditeljske stavove o sebi i ne razviješ samopouzdanje na odgovarajući način.
Mama nije psihički jaka koliko misliš. Psihički jaki ljudi ohrabruju druge da nađu riješenje problema, ne omalovažavaju ih već ih potiču ih na rast. Agresijom se prije služe slabići. Sa tim "Radiš na moj način" ona ispoljava na nezreli i neadekvatan način neke svoje traume, vjerovatno jer je i ona doživljavala slično od svojih staraca.
Ti ćeš informiranjem o posljedicama takvog roditeljstva i radom na sebi osvijestiti te negativne utjecaje i njihove posljedice. No to je proces koji traje, ne riješava se preko noći.

[F.A.Q]

Tox kaže:

Ti ćeš informiranjem o posljedicama takvog roditeljstva i radom na sebi osvijestiti te negativne utjecaje i njihove posljedice. No to je proces koji traje, ne riješava se preko noći.

ne zelim nikoga obeshrabriti i sigurno j eput ka sretnijem i boljem zivotu spomenuto osvjestenje u bilo kojoem kontekstu samo osvjestenje j ebas to sto je osvjestenje .. nije rjesenje problema odnosno ne brise proslost/uzroke posljedica .. dakle posljedice ostaju z acijeli zivot .. takozvani oziljci ali se sigurno covjek lakse snalazi u zivotu kada je upoznat sa sobom i tko je i sto je i zasto je .. na kraju krajeva svijestan!

vele da treba hrabrosti da vidis svijet onakvim kakav stvarno je, mudrosti razumijeti ga i onda jos na to imati srca da ga volis kakav je ak ta nije najjaca neznam kaj je

[qwertz90]

Djevojka si oslobodi se upoznaj neke prijatelje po mogućnosti muške. Izađi s njima van i uživaj. Bez obaveza, vjeruj mi kako si mlada i nemaš nikakvih razloga za brigu.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Tinkach]

Nevjerojatno koliko sam se pronasla u tvom tekstu. Takodjer bez samopouzdanja, bez karaktera, bez svog ja.

Djelomicno odbacena u osnovnoj skoli sto je na mene ostavilo strasne posljedice, koje sam vjesto skrivala prvenstveno od same sebe, pa onda i od drugih.

Premda sam uvijek imala podrsku roditeljea, u nekom periodu sam se potpuno povukla u sebe. U srednjoj skoli sam se malo opustila, da bi se na faksu opet ukukuljila u samu sebe.

Divna veza je prerasla u uzasno toksican odnos iz kojeg me strah iscupati se, opet ne zelim priznati sama sebi neke stvari. Za svaku uvredu upucenu meni ja nadjem krivca - sebe. Uvijek se uvjeravam da je decko u pravu, da je istina to sto kaze.

Rado bih se povjerila nekoj od prijateljica, no od onih bliskih sam se previse udaljila da bih sada imala snage za to. Mamu bi to previse potreslo i ne zelim je zamarati jer ima i svojih briga na pretek. Sestra i brat ne razumiju kad im pokusavam natuknuti neke svoje probleme, ne cuju te moje pozive u pomoc.

Gotova sam s ispitima za sada, odlucila sam ovaj tjedan uzeti odmor od studentskog posla, otici na nekoliko dana k svojima i sto je vise moguce razbistriti glavu. Cvrsto sam odlucila ojacati taj vrazji karakter, pa da vidim dokle ide.

Koliko je lakse istresti ovako dusu


via Tapatalk

[chica bomb]

U sličnoj situaciji sam i ja, ako ne istoj.
Radim u struci za mizeriju, trenutno, moram izgurat još par mjeseci da odradim vježbeništvo i da mogu dalje. Zbog lošeg odnosa s roditeljima, sada trpim velike posljedice sama sa sobom.
Svima sam uvijek bila odlična, samo njima ne.
Cijeli život kritike, zabrane, nedostatak ljubavi i povjerenja koji je kompenziran materijalnim stvarima, odnosno pokušajima istih. I još uvijek je tako.

Ne poštujem samu sebe i toga sam svjesna.
Sada sam i ja počela tu prazninu nadomještati sa materijalnim stvarima.
Počela sam kompulzivno kupovati stvari koje mi nisu nužno potrebne s mišlju da ću se osjećati bolje.
Nije sad tu riječ o nekim velikim stvarima ili ciframa, ali nakupi se.
No, skužila sam da imam problem i stala sam s tim.
Plaćam samo gotovinom u zadnje vrijeme (ne karticama) i tako.
Kad vidim npr. neku haljinu kažem si ne treba mi, imam ih 20, od kojih sam neke i samo jednom obukla.

Bila sam odlična učenica, studentica i na poslu dobivam same pohvale.
U društvu uvijek za zabavu i pomoć kad je trebalo.
Zapravo se osjećam tužno i usamljeno.
Također sam često bila iskorištavana u prijateljskim, ljubavnim odnosima, a sada i na poslu.
Zbog svoje dobrote, naivnosti, straha od suprotstavljanja.
A nije da se ne znam suprotstaviti, znam itekako imati dobre argumente, ali to seže još od djetinjstva kad sam morala postupati isključivo kako mi narede roditelji.
Većinu tih "prijateljskih" odnosa sam prekinula uz svađu ili se jednostavno izgubio kontakt.

Sa dugogodišnjim frendicama se nisam čula preko godinu dana.
Već je bilo takvih situacija pa smo se onda slučajno srele i na moju inicijativu opet počele družit intenzivno, no meni je glupo tako ne čut se s nekim godinama i samo za rođendane ili blagdane i onda odjednom izlasci i ko da je sve 5.
S frendicama s faxa se vidim par puta godišnje.
Najčešće kad koja nešto treba obavit pa joj je usput, a i to su vrlo površni razgovori, a i odnosi općenito. Također ne očekujem neki savjet, samo sam imala potrebu to napisat jer nemam s kim pričat o tome u RL.

[Tox]

F.A.Q kaže:

ne zelim nikoga obeshrabriti i sigurno j eput ka sretnijem i boljem zivotu spomenuto osvjestenje u bilo kojoem kontekstu samo osvjestenje j ebas to sto je osvjestenje .. nije rjesenje problema odnosno ne brise proslost/uzroke posljedica .. dakle posljedice ostaju z acijeli zivot .. takozvani oziljci ali se sigurno covjek lakse snalazi u zivotu kada je upoznat sa sobom i tko je i sto je i zasto je .. na kraju krajeva svijestan!

vele da treba hrabrosti da vidis svijet onakvim kakav stvarno je, mudrosti razumijeti ga i onda jos na to imati srca da ga volis kakav je ak ta nije najjaca neznam kaj je

Slažem se ja s tobom, naročito boldanim. Posljedice i ožiljci ostaju i zahtjevaju svoj tretman. Znaš ti, znam ja i hrpa drugih ljudi. No ja niti nisam napisao da je osvještenje riješenje problema (uf da bar ... znaš i sam koliko bi to pomoglo). Dozvoli da se nadopunim.

Tox kaže:

Ti ćeš informiranjem o posljedicama takvog roditeljstva i radom na sebi osvijestiti te negativne utjecaje i njihove posljedice. No to je proces koji traje, ne riješava se preko noći.

Ono što sam htio ovime reći je da se sa osobe, ako u njoj postoji teret krivnje "Pa zašto sam ovakav/ovakva, sa lošim sapomouzdanjem i povučen/povučena" i sl. taj teret makne jer je takoreć kondicionirana i odgajana u pogrešnom smjeru u kojem nije bilo prostora da se razvije zdravi self. Vjerujem da sam sad jasniji. Ostatak komentara ide ti na PM ako dozvoliš.

F.A.Q kaže:

vele da treba hrabrosti da vidis svijet onakvim kakav stvarno je, mudrosti razumijeti ga i onda jos na to imati srca da ga volis kakav je ak ta nije najjaca neznam kaj je

Ma odlična je!!!!!

[john newman]

Dobit ćeš i jedno i drugo kad prekineš biti ovistan o drugima. Dakle kad budeš izlazio sam, ne mislio o tuđem mišljenju itd...