Boravak na psihijatriji zbog depresije

[Bridgetjones97]

ViatorVector kaže:

Baci još neke čari? Nekada je bolje šutjeti nego srati ljudima koji su zasrani do daske. Za razliku od dječačića koji nema niti invalidnost, niti ikakve druge prepreke osim neuspjeha u ljubavi, to su potpuno druge indikacije. Ali ako mu ljubav treba i da je to cura pisala, ponudio bi se... Samo naravno, bilo bi tu 200 ponuda već. Razumijem ja. Nemoj ti meni o cilju, jer nemaš pojma o mojem slučaju. Ako nemaš šta pametno za reći šuti. Ovaj čovjek ima jebenu obitelj, ako ništa. Sam ko pas? To govori depresija iz njega. A kada si u pizdi materini u 6m2 i nemaš ni da oćeš gdje izaći, a i kada izađeš tretiraju te kao "pacijenta" u najmanju ruku što da ti kažem? Da radim? Što? Kada mi sama psihijatrica rekla da nema teorije da bi bio sposoban. I sada sam zbilja tu u društvu mrava u samotnoj kući. Apsolutno bez ikoga. Trebaš udariti dno da se ubiješ. Ne udariti dno, strunuti u njemu i biti talog i fosil duboko iznad dna. Guess what? Ne izvuku se svi. A ti sa svojim LOLanjem i busanjem da "ako ja mogu, svi mogu" samo ljude guraš u ponor. Nisu svi Bridgetjones97. Niti su dužni biti. Adios

Pričamo o njemu ne o tebi ili meni. On je tražio pomoć, ja sam mu je pružila. Naravno da nisu svi sve i ne mogu biti. Nisam se još potpuno izvukla, al se izvlačim, moj život nije bio nimalo lagan, al nemam potrebu da sad pišem i pravdam se. Tebi isto želim sreću,a što znači izvući se? Ja smtaram da izvući se znači živjeti sretan život i imati nekog uza sebe. Ne moraš raditi ili biti netko i nešto, pokušaj nać nekog, prijatelja.

A momku koji je napisao svoj problem želim da se izvuće i da bude dobro. Ako je psihijatrija potrebna, probaj. Bila sam na rubu i skoro tamo završila, ako si sad u teškom crnilu, bar ces bit među ljudima i cut tuđe sudbine, neces bit sam. Probaj

[Azz]

radical change kaže:

Postavit ću jednostavno pitanje, koliko jedan psihijatar u tijeku svog radnog vremena može primiti pacijenata i obaviti kvalitetnih seansi, da pri tome i sam ne izgubi koncentraciju i zdravu pamet slušajući probleme ljudi koji sa realnošću često imaju malo zdravih točaka...

srinkovi po bolnica mogu pruziti pt u trajanju 20 minuta (pokriveno od strane hzzo), za vise i/ili eventualno duze se ide privatno (makar i bolnicama cesto ima onih koji duze od propisanog vode pt)
vezano za koncentraciju. za to su osposobljeni, specijalisti su tog podrucja i, ukoliko su jos educirani psihoterapeuti, poznaju terapijski proces, te ce u danom vremenu uciniti koliko mogu. a nije ni 20 minuta za baciti. za njihove probleme na koje nailaze tijekom vodjenja klijenata/pacijenata, tu je supervizija gdje se prate takve stvari, proradjuje se odredjena tematika koju, medju ostalim, nosi njihov profesionalni odabir.

autoru. s obzirom na autodestruktivna ponasanja i misli o suicidu, obavezno se javi strucnoj osobi. to su alarmi koji se ne bi trebali zanemariti.

[radical change]

Azzura kaže:

srinkovi po bolnica mogu pruziti pt u trajanju 20 minuta (pokriveno od strane hzzo), za vise i/ili eventualno duze se ide privatno (makar i bolnicama cesto ima onih koji duze od propisanog vode pt)
vezano za koncentraciju. za to su osposobljeni, specijalisti su tog podrucja i, ukoliko su jos educirani psihoterapeuti, poznaju terapijski proces, te ce u danom vremenu uciniti koliko mogu. a nije ni 20 minuta za baciti. za njihove probleme na koje nailaze tijekom vodjenja klijenata/pacijenata, tu je supervizija gdje se prate takve stvari, proradjuje se odredjena tematika koju, medju ostalim, nosi njihov profesionalni odabir.

autoru. s obzirom na autodestruktivna ponasanja i misli o suicidu, obavezno se javi strucnoj osobi. to su alarmi koji se ne bi trebali zanemariti.

Dala si diplomatski odgovor koji u realnosti ne drži vodu. Znam ja jako dobro pod kakvih su presingom psihijatri po bolnicama, znam koliko vremena imaju da se bave pacijentom i znam koliko su kadri u sklopu tog vremena postaviti kvalitetnu dijagnozu. To je kao da sretneš dečka na ulici i u 5 minuta razgovora stekneš dojam kakva je osoba, da li je pouzdan, čime se bavi, kakve strahove ima i kako hendla život. Nemoguća misija, za kvalitetno liječenje pacijenta se prati tjednima i mjesecima na psihoterapiji, ostalo je stavljanje sterilne gaze na ranu i ništa više. Privatne klinike su nešto bolje, a i ja sam vidim psihijatricu koja je trenutno najbolja u ovom području države koliko energije ima na terapijama. Svi smo mi samo ljudi, i psihijatri također, psihijatrijska struka nije egzaktna znanost, tu se otvara prostor za kladionice, izvlačenje zeca iz šešira i za mnoge druge besmislene stvari, koje osobama sa psihičkim poremećajima nisu niti smješne a kamo li korisne..

[ViatorVector]

Bridgetjones97 kaže:

Pričamo o njemu ne o tebi ili meni. On je tražio pomoć, ja sam mu je pružila. Naravno da nisu svi sve i ne mogu biti. Nisam se još potpuno izvukla, al se izvlačim, moj život nije bio nimalo lagan, al nemam potrebu da sad pišem i pravdam se. Tebi isto želim sreću,a što znači izvući se? Ja smtaram da izvući se znači živjeti sretan život i imati nekog uza sebe. Ne moraš raditi ili biti netko i nešto, pokušaj nać nekog, prijatelja.

A momku koji je napisao svoj problem želim da se izvuće i da bude dobro. Ako je psihijatrija potrebna, probaj. Bila sam na rubu i skoro tamo završila, ako si sad u teškom crnilu, bar ces bit među ljudima i cut tuđe sudbine, neces bit sam. Probaj

Okaj, odustao sam od poruke da još ne poberem ban. Samo sereš da ne znaš prestat srat. Ajde bare nemoj više replyiat na moje upise. Ako si pametnija, drži taj jezik za zubima.

[Ertrinken]

radical change kaže:

Dala si diplomatski odgovor koji u realnosti ne drži vodu. Znam ja jako dobro pod kakvih su presingom psihijatri po bolnicama, znam koliko vremena imaju da se bave pacijentom i znam koliko su kadri u sklopu tog vremena postaviti kvalitetnu dijagnozu. To je kao da sretneš dečka na ulici i u 5 minuta razgovora stekneš dojam kakva je osoba, da li je pouzdan, čime se bavi, kakve strahove ima i kako hendla život. Nemoguća misija, za kvalitetno liječenje pacijenta se prati tjednima i mjesecima na psihoterapiji, ostalo je stavljanje sterilne gaze na ranu i ništa više. Privatne klinike su nešto bolje, a i ja sam vidim psihijatricu koja je trenutno najbolja u ovom području države koliko energije ima na terapijama. Svi smo mi samo ljudi, i psihijatri također, psihijatrijska struka nije egzaktna znanost, tu se otvara prostor za kladionice, izvlačenje zeca iz šešira i za mnoge druge besmislene stvari, koje osobama sa psihičkim poremećajima nisu niti smješne a kamo li korisne..

A šta ti, ja ili bilo ko na forumu radi drugačije? Ti mu možeš pomoći? Ja? Mislim da plašenje sa kojekakvim društvenim stigmama ovom djetetu (u odnosu na mene i tebe) neće ništa pomoći. Pokušaj samoubistva će mu sigurno pomoći? Mi ne znamo kako se točno osjeća ni u kakvom je stanju. Ako bi mu hospitalizija pomogla - zašto ga plašiti? To je kao da čovjeku sa rakom prije odlaska na operaciju pričaš kako je onaj tamo umro poslije operacije.
Ili ko zna šta drugo, pljuješ modernu medicinu i pričaš o ljekovitim travama.
Ako je sam i ne vidi izlaz, nema nikog za koga misli da mu se može obratiti - ne treba mu još crnila.
Autore - pokušaj shvatiti da ima dosta ljudi kojima je stalo do tebe, samo što ti to sada ne vidiš. Ne znam koliko dugo depresija traje kod tebe, ali pokušaj razumjeti da ništa nije nesavladivo. To je teška borba, ali nikakav mrak ne može vječno trajati. I ljudi koji imaju i porodicu oko sebe se osjećaju isto, kada ih mrak stegne, ne mogu vidjeti ni ljubav ni brigu. Jer ih depresija stegne i šapne - imaš samo mene, neću te nikad pustiti iz mraka. Ali nije tako. Biće boljih i gorih dana, ali probaj malo vjerovati da će ti ubrzo biti bolje

[Zlikovsk]

radical change kaže:

Vidiš moje je iskustvo da većina profesionalnih psihijatara koji se bave pacijentima po shemi 3-5 minuta tjedno, i koje pacijentima prepišu lijekove i zatvore ih na odjel zlu ne trebalo daleko više štete pacijentu nego pokoji pozitivan savjet ovdje.
Grupne terapije kvalitetno obavlja malo tko i to je činjenica. Osim težih dijagnoza i mogućnosti suicida za ljude u depresiji nije da čame po psihijatrijama već da uz pomoć kvalitetne psihoterapije, ljekova i podrške obitelji stanu na svoje noge i profunkcioniraju u životu. Znam jako mnogo ljudi koji su možda i imali priliku da se oporave uz kvalitetnu podršku i liječenje, ali protiv "žrvnja psihijatrijske struke" nisu imali šanse. Čak i psihijatri u privatnim klinikama nisu ništa bolji, makar i platiš 300kn za sat terapije tjedno većina nema ni znanja ni kapaciteta ni iskustva da se tobom bavi. Žalosno ali istino, niti se zna postaviti kvalitetna dijagnoza niti se ima znanja snage i volje baviti pacijentima. Da nema antidepresiva pola nacije bi bilo zatvoreno po ludnicama, srećom ljudi piju tablate pa ih to održava na nogama.

Većina psihijatara koji rade po tim istim klinikama za sebe će reći da su profesionalci i dobrotvori koji pomažu bolesnicima, ali je činjenica da nemaju niti sredstava niti mogućnosti a često niti znanja i vremena da to naprave. Postavit ću jednostavno pitanje, koliko jedan psihijatar u tijeku svog radnog vremena može primiti pacijenata i obaviti kvalitetnih seansi, da pri tome i sam ne izgubi koncentraciju i zdravu pamet slušajući probleme ljudi koji sa realnošću često imaju malo zdravih točaka...

Dakle šarlatani i zločinci, ukratko.

I da ne zaboravimo, bez znanja?
Ono, 6 godina medicine, godina staža, 5 godina specijalizacije, specijalistički ispit.....ali nemaju znanja.

Forum stvarno svašta trpi. Doduše ovoliku količinu hejta i laži malo teže al ok.

radical change kaže:

Dala si diplomatski odgovor koji u realnosti ne drži vodu. Znam ja jako dobro pod kakvih su presingom psihijatri po bolnicama, znam koliko vremena imaju da se bave pacijentom i znam koliko su kadri u sklopu tog vremena postaviti kvalitetnu dijagnozu. To je kao da sretneš dečka na ulici i u 5 minuta razgovora stekneš dojam kakva je osoba, da li je pouzdan, čime se bavi, kakve strahove ima i kako hendla život. Nemoguća misija, za kvalitetno liječenje pacijenta se prati tjednima i mjesecima na psihoterapiji, ostalo je stavljanje sterilne gaze na ranu i ništa više. Privatne klinike su nešto bolje, a i ja sam vidim psihijatricu koja je trenutno najbolja u ovom području države koliko energije ima na terapijama. Svi smo mi samo ljudi, i psihijatri također, psihijatrijska struka nije egzaktna znanost, tu se otvara prostor za kladionice, izvlačenje zeca iz šešira i za mnoge druge besmislene stvari, koje osobama sa psihičkim poremećajima nisu niti smješne a kamo li korisne..

Najbolje da ne znaš, veliki Radical nema što ne zna po forumu.

A zašto misliš da se to ne radi?
Kako ti misliš da to funkcionira, dobiješ uputnicu, psihijatar te na hodniku odmjeri pogledom, popriča s tobom 5 minuta i stekne dojam da si lud ko šlapa, uvalja ti AD i vritnjakom te izbaci iz ustanove?

Misliš da se u dnevnim bolnicama ne odvijaju kvalitetne grupne terapije, od glazbenih, likovnih, preko radnih terapija na Rabu, itd, itd.

Dnevno može oko 10/15 pacijenata odraditi, kvalitetno, 45 minuta je odvojeno za prve preglede, ostalo su ili konzilijarni pregledi ili pacijenti iz dnevne bolnice + grupne terapije.
Zašto misliš da je to puno? I da se treba neka nadljudska snaga i energija za odraditi uredno svoje 8satno radno vrijeme?

A ovo za izvlačenje zeca iz šešira i ostale baljezgarije koje si nadrobio nisu zaslužile ni da ih se pročita a kamoli odgovori na njih.

[Azaleja]

Evo ovako prosla sam hrpu lijecnika da bi se ispostavilo da nalazi nisu bili bas svi uredni

[Azz]

radical change kaže:

Dala si diplomatski odgovor koji u realnosti ne drži vodu. Znam ja jako dobro pod kakvih su presingom psihijatri po bolnicama, znam koliko vremena imaju....

dala sam odgovor po onome što se nudi od hzzo-a u bolnici, konkretno recimo u Centru za krizna stanja u Splitu se drže takvog tajminga.
da, i ja dobro poznajem rad psihijatara i imam raznih iskustava. no, ajmo za potrebe ove teme, za dobrobit ovog dečka i svih onih mladih ljudi koji će se naći u istoj/sličnoj situaciji, ne širiti paniku. panika je potpuno kontraproduktivna.

dakle, na stranu naša osobna iskustva (kojih je očito svakakvh), ovaj dečko ozljeđuje samog sebe, te ima suicidalne misli. to je jasan poziv u pomoć i zahtijeva što prije pregled specijaliste. a na potonjima je da odluče kakva je terapija najprimjerenija.

[Azaleja]

Azzura kaže:

dala sam odgovor po onome što se nudi od hzzo-a u bolnici, konkretno recimo u Centru za krizna stanja u Splitu se drže takvog tajminga.
da, i ja dobro poznajem rad psihijatara i imam raznih iskustava. no, ajmo za potrebe ove teme, za dobrobit ovog dečka i svih onih mladih ljudi koji će se naći u istoj/sličnoj situaciji, ne širiti paniku. panika je potpuno kontraproduktivna.
dakle, na stranu naša osobna iskustva (kojih je očito svakakvh), ovaj dečko ozljeđuje samog sebe, te ima suicidalne misli. to je jasan poziv u pomoć i zahtijeva što prije pregled specijaliste. a na potonjima je da odluče kakva je terapija najprimjerenija.

Osobna iskustva su različita, ja nemam dobro iskustvo.
Drugo, suicid i sve ostalo traži psihijatrijsku pomoć.

[radical change]

Ertrinken kaže:

A šta ti, ja ili bilo ko na forumu radi drugačije? Ti mu možeš pomoći? Ja? Mislim da plašenje sa kojekakvim društvenim stigmama ovom djetetu (u odnosu na mene i tebe) neće ništa pomoći. Pokušaj samoubistva će mu sigurno pomoći? Mi ne znamo kako se točno osjeća ni u kakvom je stanju. Ako bi mu hospitalizija pomogla - zašto ga plašiti? To je kao da čovjeku sa rakom prije odlaska na operaciju pričaš kako je onaj tamo umro poslije operacije.
Ili ko zna šta drugo, pljuješ modernu medicinu i pričaš o ljekovitim travama.
Ako je sam i ne vidi izlaz, nema nikog za koga misli da mu se može obratiti - ne treba mu još crnila.

Čovjek je lijepo postavio temu i obzirom na postavljena pitanja od mene je dobio odgovor. Realan odgovor, koji nije ucelofanjen i upakiran. Svatko tko se suoči sa težom dijagnozom bilo koje bolesti, kako psihičke tako i fizičke mora biti svjestan da je put oporavka zahtjevan, težak i dugotrajan. I najvažnije od svega je kome ćeš se obratiti za pomoć. Meni nije cilj nekoga plašiti već iznijeti realno stanje stvari, ako se već treba hospitalizirati neka to bude poznata i specijalizirana ustanova a ne odjel psihijatrije u lokalnoj općoj bolnici.

Zlikovsk kaže:

Dakle šarlatani i zločinci, ukratko.

I da ne zaboravimo, bez znanja?
Ono, 6 godina medicine, godina staža, 5 godina specijalizacije, specijalistički ispit.....ali nemaju znanja.

Forum stvarno svašta trpi. Doduše ovoliku količinu hejta i laži malo teže al ok.



Najbolje da ne znaš, veliki Radical nema što ne zna po forumu.

A zašto misliš da se to ne radi?
Kako ti misliš da to funkcionira, dobiješ uputnicu, psihijatar te na hodniku odmjeri pogledom, popriča s tobom 5 minuta i stekne dojam da si lud ko šlapa, uvalja ti AD i vritnjakom te izbaci iz ustanove?

Misliš da se u dnevnim bolnicama ne odvijaju kvalitetne grupne terapije, od glazbenih, likovnih, preko radnih terapija na Rabu, itd, itd.

Dnevno može oko 10/15 pacijenata odraditi, kvalitetno, 45 minuta je odvojeno za prve preglede, ostalo su ili konzilijarni pregledi ili pacijenti iz dnevne bolnice + grupne terapije.
Zašto misliš da je to puno? I da se treba neka nadljudska snaga i energija za odraditi uredno svoje 8satno radno vrijeme?

A ovo za izvlačenje zeca iz šešira i ostale baljezgarije koje si nadrobio nisu zaslužile ni da ih se pročita a kamoli odgovori na njih.

Prije nekoliko mjeseci bio je jedan dobar tekst na nekoliko stranica u jednim poznatim novinama u kojem je autor lijepo opisao sve iluzije moderne psihijatrijske struke. Zdrava logika nalaže da diploma ne znači da netko kvalitetno zna obavljati svoj posao, iza takve osobe bi trebalo stajati iskustvo i nekakva konkretna ostvarenja. U tome je i razlika između prosječnog i vrhunskog specijaliste. Obzirom da većina psihijatrijskih ustanova u HR ne provodi kvalitetne psihoterapije sa pacijentima, kao i činjenica da se općenito u HR tome još ne pridodaje na važnosti, pitanje je kome to psihijatri mogu i znaju pomoći kada se radi o nečem konkretnijem osim postavljanja dijagnoze i 5 minuta razgovora i izdavanja recepta za ljekove. Od koga su mogli steći iskustvo vođenja grupnih i individualnih seansi? Ili misliš da se to može znati čitajući knjjige bez nekog većeg iskustva u struci?
Ovo nisu laži ni besmislice već istina, koje nije lijepa za čuti. Liječnici po državnim bolnicama nemaju vremena da se kvalitetno bave pacijentima, psihijatrijska struka je jako zahtjevan i naporan posao i kod nas malo cijenjen. I situacija je takva kakva jest. Ljudi dođu na odjel, odleže nekoliko dana pod sedativima, kada se psihoza primiri pusti ih se kući uz periodične kontrole. Ako takve osobe ne nalete na kvalitetnog psihijatra koji ima volje s njima raditi vjerojatno će dijagnozu vući čitavog života. Žalosno ali tako je. Ljudima ovdje i inače uvijek govorim da se jako dobro raspitaju prije liječenja i odabira psihijatra, to je pitanje od presudne važnosti za uspjeh liječenja i oporavak, svjestan ipak da će mnogi od njih u nedostatku mogućnosti i slobodnih termina otići po uputnicu za besplatni pregled i završiti u sobi onog psihijatra koji ih trenutno može primiti.
Tvoja mi je usporedba o 45 minuta za prvi pregled smješna jer je moje iskustvo da psihijatar na prvom pregledu sa pacijentom kvalitetno ne provede ni 10-15 minuta, ponekad i kraće ukoliko sam pacijent kaže da boluje od recimo depresije i bezvoljnosti. Ja bih za 10 minuta dobio dijagnozu i recept za Cipralex, Seroxat ili što već. A o grupnim i individualnim terapijama da ne govorim. Valjda si svjestan da psihički poremećaji vuku korijen obično od djetinjstva, roditeljskog odgoja i pogrešnog pogleda na svijet. Treba jako dugo vremena da se neki pogrešni obrasci promjene, a bez toga je put oporavka jako neizvjestan, odnosno ciklički je dok ne dođe novi stres, gubitak koji osobu ponovo ubaci u spiralu anksioznosti, depresije, paničnih napadaja itd...

Azzura kaže:

dala sam odgovor po onome što se nudi od hzzo-a u bolnici, konkretno recimo u Centru za krizna stanja u Splitu se drže takvog tajminga.
da, i ja dobro poznajem rad psihijatara i imam raznih iskustava. no, ajmo za potrebe ove teme, za dobrobit ovog dečka i svih onih mladih ljudi koji će se naći u istoj/sličnoj situaciji, ne širiti paniku. panika je potpuno kontraproduktivna.

dakle, na stranu naša osobna iskustva (kojih je očito svakakvih), ovaj dečko ozlijeđuje samog sebe, te ima suicidalne misli. to je jasan poziv u pomoć i zahtijeva što prije pregled specijaliste. a na potonjima je da odluče kakva je terapija najprimjerenija.

Njegov psihijatar je jedini nadležan o tome i odlučiti. Ali ako je tema otvorena mislim da je red da se o njoj i raspravlja. Inače forum sliči na poštapalicu loših liječnika koji običavaju reći "pij ove tablete i bit će tebi dobro"...

[Azz]

radical change kaže:

Od koga su mogli steći iskustvo vođenja grupnih i individualnih seansi? Ili misliš da se to može znati čitajući knjjige bez nekog većeg iskustva u struci?

iskustvo vođenja psihoterpije je zasebna edukacija u trajanju od 5 godina, nakon koje se može (a i ne mora - ovisno o prolaznosti komisije) dobiti certifikat za rad. edukacija uključuje teoretski i praktični dio u kojem edukant prolazi kroz vlastitu psihoterapiju.
da, dakako da pri tome i knjige čitaju.

[ray of light]

ja imam iskustvo s dnevnom bolnicom, a ovdje možete pročitati kako je organizirano bolničko liječenje prema težini stanja

PB “Sveti Ivan” odjeli:

Akutni ženski odjel – Odjel I.

Akutni muški odjel – Odjel II.

Odjel za produženo liječenje – Odjel III.

Odjel za alkoholizam i druge ovisnosti – Odjel IV.

Odjel za produženo liječenje – Odjel V.

Muški odjel za produženo liječenje – Odjel VI.

Odjel za demencije – Odjel VII.

Odjel za biološko i socioterapijsko liječenje – Odjel VIII.

Odjel za psihoterapijsko liječenje afektivnih, anksioznih i disocijativnih poremećaja te poremećaja ličnosti s dnevnom bolnicom za nepsihotične poremećaje – Odjel IX.

Odjel za psihoterapijsko i socioterapijsko liječenje psihotičnih poremećaja i graničnih stanja te ranu intervenciju – Odjel X.

Odjel za integrativnu psihijatriju – Odjel XI


Radi cjelovitosti dijagnostičkog postupka u Bolnici postoje i Specijalističko-konzilijarna i Prijamna služba, Neurološka specijalističko–konzilijarna djelatnost s neurofiziološkom i ultrazvučnom dijagnostikom, Medicinsko–biokemijski laboratorij, Internistički dijagnostičko-lječidbeni tim, Rendgenska dijagnostika i Bolnička ljekarna.

Hospitalna dijagnostika i liječenje psihičkih poremećaja (shizofrenih, afektivnih, neurotskih, poremećaja ličnosti te ovisnosti o alkoholu i drogama).
Ambulantna dijagnostika i liječenje prethodno navedenih psihičkih poremećaja odnosno polikliničko–konzilijarna zaštita.
Liječenje bolesnika u heteroobiteljima.
Savjetovalište za pacijente i obitelji.
Epidemiološka istraživanja.
Dodiplomska edukacija.

Programi u PB “Sveti Ivan”

RIPEPP - Program rane intervencije kod prvih epizoda psihotičnih poremećaja
RIO I i II - Terapijski program za granične poremećaje ličnosti „Razum i osjećaji“
PIPS - Program integrativne psihijatrije
STUP - Preventivni i terapijski program stresom i traumom uzrokovanih poremećaja
H(RANA) - Dnevna bolnica za poremećaje prehrane
PAM - Dnevno liječenje oboljelih od Alzheimerove i drugih demencija
KOCKA - Terapijsko rehabilitacijski program za ovisnost o kockanju
Udruga i Klub pacijenata ”Zajedno”

[commandant]

pozdrav, evo da javim novosti, odlučio sam da ipak ne želim ostat na psihijatriji, nisam spreman 24 sata na dan biti u zatvorenom prosturu pod stalnim nadzorom, umjesto toga dobio sam i treču terapiju, uz postojoče dvije koje uzimam več par mjeseci, dobio sam antidepresive fevarin za koje kaže doktorica da djeluju tek za 3-4 tjedna, ostale dvije terapije su kvetiapin i zyprexa, koji mi do sad nisu ni najmanje pomogli sa depresijom samo se osječam kao zombi od njih, sa ovom novom terapijom imam neki dobar predosječaj nadam se da če pomoć.

[Azaleja]

Zavod za dijagnostiku i intenzivno liječenje-PB Vrapče


Zavod je smješten u zgradi „četvorke“, a ustrojstvene jedinice zavoda su:



Odjel urgentne psihijatrije Jedinica hitne i prijamne službe
Jedinica intenzivne skrbi

Odjel za prve psihotične poremećaje



Zavod za dijagnostiku i intenzivno liječenje

U Zavod za dijagnostiku i intenzivno liječenje primaju se bolesnici kojima je potrebna hitna i i

ntenzivna psihijatrijska skrb. To su uglavnom psihotični bolesnici čija je klinička slika nejasna i netipična zbog čega je potrebno provesti (hitnu) dijagnostičku obradu. To su također bolesnici koji se zbog izrazito jakih i dramatičnih psihopatoloških doživljavanja mogu označiti kao „teški duševni bolesnici“, odnosno oni bolesnici koji zbog svog psihičkog stanja ugrožavaju sebe i druge.

Jedinica hitne i prijamne službe organizirana je u prizemlju Zavoda, u prostorijama gdje se ta služba nalazi od 2003. godine, od otvaranja ovog Zavoda. Organizirana je tako da svakodnevno tri liječnika – dva za hitne vanjske i jedan za hospitalizirane bolesnike – dežuraju od 8,00 ujutro do 8,00 sati slijedećeg jutra. Medicinski tehničari u ovoj jedinici su stalni, rade u smjenama, a u slučaju potrebe, interveniraju u jedinici intenzivne skrbi.

Hitno primljeni bolesnici smještavaju se u jedinicu intenzivne skrbi (jedinica sa 10 kreveta) u kojoj borave jedan do više dana. Nakon suprimiranja eventualne agitiranosti i agresivnosti te uspostave kontrole suicidalnih pulzija, ovi bolesnici se premještaju na jedan od zavodskih odjela, ili na neki drugi zavod.

Odjel urgentne psihijatrije ima 32 kreveta (nalazi se na I. katu zgrade Zavoda). Prima gore opisane pacijente bilo izravno, bilo preko jedinice intenzivne skrbi (što je ovisno o intenzitetu poremećaja). Nastoji se čim prije provesti dijagnostiku, i intenzivnim metodama liječenja, primjenjujući, uz psihofarmake i druge u takvoj situaciji primjerene psihijatrijske metode liječenja (psihoterapija, socioterapija, radna i okupaciona terapija), bolesnika dovesti u stanje u kojem može nastaviti liječenje na nekom drugom bolničkom odjelu ili u dnevnoj bolnici, odnosno u stanje u kojem je kadar nastaviti s liječenjem u izvanbolničkim uvjetima. Nozološki kriteriji ne determiniraju postupak s bolesnikom – postupa se u skladu s načelom hitnosti i intenzivnosti – niti isključuju boravak bilo koje kategorije hitnih bolesnika na odjelu (podrazumijeva se da se pri tom ima u vidu kontekst cijele bolnice!).

Na Odjelu za prve psihotične poremećaje (32 kreveta, nalazi se na II. katu zgrade Zavoda) provodi se dijagnostika i liječenje mlađih psihijatrijskih bolesnika koji boluju od raznih duševnih bolesti s dimenzijom psihoze. Dijagnostika i liječenje se provodi po dosada ustaljenim načelima, odnosno po programu inauguriranom, a u međuvremenu dograđivanom, prilikom otvaranja odjela 2003. godine. Uz psihofarmakoterapiju, intenzivno se provode psihoterapijske i socioterapijske metode liječenje te metode radno-okupacione terapije i rehabilitacije.

Svi psihijatri zaposleni na Zavodu vode i ambulantne bolesnike (u sklopu ambulantno-polikliničke službe). To su u pravilu bolesnici koje su liječili tijekom njihove hospitalizacije, ali i drugi bolesnici koje uz sebe vežu na razne načine. Psihijatri, ali i drugi terapeuti koji rade na Odjelu za prve psihotične poremećaje, po posebnom programu prate bolesnike nakon njihovog otpusta iz bolnice. Ovaj program se sastoji od ambulantnog psihoterapijskog i psihofarmakoterapijskog tretmana, ali i dnevne bolnice (pet stolica). Posebno se njeguje rad s roditeljima koji se također uključuju u rad dnevne bolnice. Tendira se formiranju „klubova“ (psihoterapijskih i socioterapijskih skupina) bolesnika i njihovih roditelja.

[Azaleja]

Zavod je smješten u zgradi „petice“ i sastoji se od tri odjela:-Pb Vrapče



Odjel za liječenje i rehabilitaciju oboljelih od sch. i sličnih bolesti
Odjel za liječenje i rehabilitaciju oboljelih od depresije
Odjel za psihosocijalne metode liječenja i radnu terapiju



Zavod za liječenje i rehabilitaciju

U ovom Zavodu liječe se i rehabilitiraju oboljeli od raznih duševnih bolesti, u prvom redu iz područja koja gravitiraju „Vrapču“, ali i iz drugih dijelova grada Zagreba kao i cijele Hrvatske. Bolesnici koji se primaju u Zavod trebaju biti kadri prihvatiti odgovornost za vlastito ponašanje. Strukturiranim pristupom, a ne zaključanim vratima, bolesnici se zadržavaju na odjelu te participiraju u svim aktivnostima. U liječenju i rehabilitaciji bolesnika koriste se sve raspoložive psihijatrijske metode liječenja – psihofarmakoterapija, socioterapija, psihoterapija. Bolnički odjeli u velikoj mjeri koriste usluge radno-okupacione terapije. Jedna od zadaća tima koji radi u Zavodu je i procjena bolesnikovih mogućnosti preuzimanja obiteljskih, socijalnih i radnih zadaća.

Odjel za liječenje i rehabilitaciju oboljelih od shizofrenije i sličnih bolesti se nalazi na I. katu zgrade Zavoda i ima 40 kreveta. Na odjelu se liječe oboljeli od shizofrenije i sličnih poremećaja koji su kadri boraviti na otvorenom odjelu, a cilj liječenja je njihova socijalna i radna rehabilitacija. Radi se naime o bolesnicima koji su još u procesu liječenja, a potrebna im je dodatna potpora i terapija da bi se obiteljski, radno i socijalno rehabilitirali. Metode psihijatrijskog rada su psihofarmakoterapija, socioterapija, radno-okupaciona terapija i psihoterapija.

Odjel za liječenje i rehabilitaciju oboljelih od depresije nalazi se u prizemlju zgrade Zavoda i ima 40 kreveta. Na odjelu se liječe oboljeli od depresije različitog intenziteta i etiologije, ali i oboljeli od raznih anksioznih (neurotskih) poremećaja koji su kadri boraviti na otvorenom odjelu, a cilj liječenja je njihova socijalna i radna rehabilitacija. Radi se naime o bolesnicima koji su još u procesu liječenja, a potrebna im je dodatna potpora i terapija da bi se obiteljski, radno i socijalno rehabilitirali. Metode psihijatrijskog rada su psihofarmakoterapija, socioterapija, radno-okupaciona terapija i psihoterapija.

Svi psihijatri zaposleni na Zavodu vode i ambulantne bolesnike (u sklopu ambulantno-polikliničke službe) koje su liječili tijekom njihove hospitalizacije, a svi su, uz sve druge visokostručne kadrove i jednu sestru, angažirani i u jedinici dnevne bolnice Zavoda (deset stolica) koja je organizirana tako da su u nju uključeni bolesnici vezani uz pojedinog psihijatra, a koji u dnevnu bolnicu dolaze, prvo jedanput do dva puta tjedno, zatim jedanput u dva tjedna, zatim jedanput u tri tjedna i onda, do godinu dana po otpustu, jedanput mjesečno.

Odjel za psihosocijalne metode liječenja i radnu terapiju je funkcionalna jedinica koja provodi i u kojoj se provodi radno-okupaciona terapija svih bolesnika hospitaliziranih u cijeloj Bolnici. Administrativno je povezana sa ZLR i na njega se najviše oslanja

[radical change]

commandant kaže:

pozdrav, evo da javim novosti, odlučio sam da ipak ne želim ostat na psihijatriji, nisam spreman 24 sata na dan biti u zatvorenom prosturu pod stalnim nadzorom, umjesto toga dobio sam i treču terapiju, uz postojoče dvije koje uzimam več par mjeseci, dobio sam antidepresive fevarin za koje kaže doktorica da djeluju tek za 3-4 tjedna, ostale dvije terapije su kvetiapin i zyprexa, koji mi do sad nisu ni najmanje pomogli sa depresijom samo se osječam kao zombi od njih, sa ovom novom terapijom imam neki dobar predosječaj nadam se da če pomoć.

Sa antidepresivima se nikad ne zna, iskustva su jako individualna, stoga ako je jednoj osobi antidepresiv odlično pomogao, kod druge može potpuno podbaciti. Moja iskustva su recimo Seroxat me odlično digne i nemam problema sa spavanjem i koncentracijom, ali imam sa libidom i ogromnim apetitom (nadebljao sam se 10kg u godinu dana kada sam bio na njemu), Cipralex i Zoloft su me previše uspavljivali i spuštali mi koncentraciju, sa apetitom nisam imao problema kao ni sa libidom. Helex za trenutačno smirenje mi je užasan lijek iako ga mnogo ljudi koristi. Tako da treba pronaći pravu terapiju, za to nekada treba vremena, budi strpljiv i ako ti lijek radi loše ili nema efekta nastoj ga promjenjti. Neki ljudi provedu mjesece i mjesece dok ne dođu do zadovoljavajuće terapije.

[Azaleja]

Ad ovi trebaju poceti djelovati u roku od 2 tjedna

[Azz]

Azaleja kaže:

Ad ovi trebaju poceti djelovati u roku od 2 tjedna

3-4, ali ima razlicitih iskustava

[Azaleja]

Azzura kaže:

3-4, ali ima razlicitih iskustava

Ocito ovisi od psihojatra do psihijatra,meni je receno 2 tjedna, al eto.svatko drukcije

[commandant]

dok 99 posto ljudi mojih godina uživa u životu i zabavlja se, ja trunem u samoči i tuzi od dana kad sam se rodio, to nije fer, mlad sam trebao bi biti sretan imati curu, prijatelje, zabavljati se i uživati u životu, nažalost to nikad nisam osjetio, vjerojatno če proči još godine i godine života, a da se ništa neče promijeniti, neopisiva bol koja kao tumor jede tijelo je moje jedino društvo, normalne stvari koje se ljudima događaju same po sebe dok su još djeca, ja o njima mogu samo sanjati, sanjati o čemu imati djevojku i prijatelje zar je to stvarno toliko nemoguče nestvarno i nezamislivo, u mom slučaju nažalost je, uvjek je bilo i uvjek če biti, tješiti se lažnom nadom još 50 godina da če se nešto promijeniti, iako znam da se to neče nikad dogoditi, ima li to smisla, zašto je u mom slučaju malo ljubavi i sreče, tako nezamisliva stvar, zar sam stvarno to zaslužio, a uvjek sam bio tako dobar prema svima, i što reči na sve ovo, gdje da nađem onu najmanju sitnicu koja bi mi dala razlog da se nastavim boriti i vjerovati gdje je ona, tražim je posvuda ali nigdje je nema.