Sve o vjenčanim kumovima

[violent_femmes9]

ne radi se o "nedavnom snizavanju kriterija", nego jednostavno o drugacijem sakramentu, crkvenom vjencanju koje je sakrament samo za stranu koja vjeruje.

dakle, dvoje ljudi se moze vjencati u crkvi i u situaciji kada je jedno od njih uvjereni ateist, ali u sporazumu s stranom koja je vjernik pristaje na to da ce odgoj djece biti u katolickoj vjeri, te nema nista protiv toga da njegov bracni drug ide redovito u crkvu. inzistirati na krstenju i ostalim sakramentima za nevjernika, samo radi sklapanja crkvenog braka, bilo bi licemjerno. tako je bilo i daaaavno prije kad sam ja isla na vjeronak, tako je i danas.

ako je netko vjernik a nema sve sakramente (osim krstenja), moze se vjencati u crkvi i bez njih. oni nisu uvjet za sklapanje braka, ali su pozeljni. logicno - ako si vjernik, stalo ti je da imas sve sakramente, zar ne

kumovi na vjencanju nemaju nikakvu "sakramentalnu" ulogu, koliko ja znam, i ne moraju imati sakramente.

[moses]

istina. ja sam ateist a moj suprug vjernik. vjencali smo se u crkvi zbog njega, a on je samo krsten i krizman koliko znam, dakle ni on nije imao sve sakramente. sve je to lijepo objasnjeno u kanonskom pravu koje vrijedi vec zadnjih nekoliko desetljeca. iako nisam vjernik to sam dobro proucila jer ima svecenika koji pocnu gnjaviti a nemaju pravo na to.

[bbsan]

Hm... kao ateist (odnosno agnostik) moram reć da ovo olakšava stvari iako sam do sad bio uvjeren da oboje moraju bit katolici kao i kumovi. Jeste li sigurni da to radi u praksi?

[violent_femmes9]

bbsan kaže:

Hm... kao ateist (odnosno agnostik) moram reć da ovo olakšava stvari iako sam do sad bio uvjeren da oboje moraju bit katolici kao i kumovi. Jeste li sigurni da to radi u praksi?

100%, poznajem nekoliko takvih parova.

moses, kazes da je tvoj muz krsten i krizman - to podrazumijeva i da ima i prvu pricest (ako govorimo o RKC). dakle, imao je sve moguce sakramente prije nego sto se isao vjencati.

[Patagonija]

violent_femmes9 kaže:

dakle, dvoje ljudi se moze vjencati u crkvi i u situaciji kada je jedno od njih uvjereni ateist, ali u sporazumu s stranom koja je vjernik pristaje na to da ce odgoj djece biti u katolickoj vjeri, te nema nista protiv toga da njegov bracni drug ide redovito u crkvu.

Iskopala sam kako točno ide

Ako se pak radi o tome da je jedna stranka krštena u Katoličkoj Crkvi, a druga nije krštena, onda je potrebno od mjesnog ordinarija tražiti oprost od ženidbene zapreke različitosti vjere.

Oprost podjeljuje mjesni ordinarij, tj. biskup one biskupije na području koje se ženidba kani sklopiti. Potrebno je da zaručnici dođu u župni ured one župe u kojoj namjeravaju sklopiti ženidbu, te pokrenu postupak za ženidbu. Svećenik koji vodi postupak, zatražit će od mjesnog ordinarija oprost za zaručnike prema odredbama Zakonika kanonskog prava Katoličke Crkve.

Pri tome, katolička stranka daje izjavu i obećaje da će ostati vjerna Katoličkoj Crkvi, te da će nastojati da djeca rođena iz tog braka budu krštena i odgojena u Katoličkoj Crkvi. Nekatolička stranka, pri tom mora biti upoznata s obećanjima i obvezama katoličke stranke.


Isti je postupak i ako se želite u Crkvi vjenčati s nekim druge vjere. To pojma nisam imala

[Patagonija]

violent_femmes9 kaže:

kumovi na vjencanju nemaju nikakvu "sakramentalnu" ulogu, koliko ja znam, i ne moraju imati sakramente.

U pravu si, kumovi su kod vjenčanja, kolko sam pohvatala, samo svjedoci sklapanja braka i nije nužno da su vjernici, dok kod krštenja i krizme jest i tu kumovi moraju imati i krštenje i pričest i krizmu..

A gledajte pak ovo:

Prema Zakoniku kanonskoga prava djeca roditelja koji nisu vjenčani u crkvi, nego samo građanski, "tretiraju" se kao ZAKONITA ZA GRAĐANSKO PRAVNO PODRUČJE, kako se prilikom krštenja upisuje u rubriku Matice krštenih.
Djeca onih roditelja koji uopće nisu vjenčani; ni crkveno, a ni građanski "tretiraju" se kao NEZAKONITA.
Bez obzira na to, djeca takvih roditelja, mogu biti krštena ako postoji garancija da će biti odgojena u vjeri, što garantiraju, osim roditelja i njihovi krsni kumovi.

Fakat, zakaj onda Ivaniševiću nisu htjeli krstit malu? Iz ovoga gore proizlazi da se niti jednom djetetu u niti jednom slučaju ne može uskratiti krštenje...

Izgleda da svećenici ipak imaju popriličnu slobodu u tumačenju Kanonskog prava

[violent_femmes9]

Patagonija kaže:

Fakat, zakaj onda Ivaniševiću nisu htjeli krstit malu? Iz ovoga gore proizlazi da se niti jednom djetetu u niti jednom slučaju ne može uskratiti krštenje...

Izgleda da svećenici ipak imaju popriličnu slobodu u tumačenju Kanonskog prava

to za ivanisevica svodi se na jednostavnu, okom vidljivu cinjenicu, a to je da se on ne zeli vjencati s majkom svoga djeteta iz cistog inata. a zeli krstenje...?

da postoji neki pravi razlog zasto se njih dvoje ne mogu vjencati u crkvi - kao npr. da je jedno od njih vezano prethodnim crkvenim brakom (ili cak nekim drugim sakramentom, npr. da je otac bio svecenik prije), djetetu nitko ne bi uskratio krstenje. ovako, kad prave zapreke za vjencanje nema, odbijanje istog se smatra odbijanjem zivota u vjeri (ili kako se to vec formulira).

[Patagonija]

violent_femmes9 kaže:

to za ivanisevica svodi se na jednostavnu, okom vidljivu cinjenicu, a to je da se on ne zeli vjencati s majkom svoga djeteta iz cistog inata. a zeli krstenje...?

da postoji neki pravi razlog zasto se njih dvoje ne mogu vjencati u crkvi - kao npr. da je jedno od njih vezano prethodnim crkvenim brakom (ili cak nekim drugim sakramentom, npr. da je otac bio svecenik prije), djetetu nitko ne bi uskratio krstenje. ovako, kad prave zapreke za vjencanje nema, odbijanje istog se smatra odbijanjem zivota u vjeri (ili kako se to vec formulira).

Nda.., ali Kanonsko pravo također izričito kaže da se dijete ne smije kažnjavati zbog grijeha roditelja... Shodno tome mora ga se krstiti kakva god da je tu situacija... Tako da ne vidim kako su se, pak, svećenici smjeli inatiti

Ma trebao je Mandrilo uzet dobrog kanonskog fiškala i sve bi bilo fajn

[walter]

Što su kumovi bez sakramenata?

[Patagonija]

walter kaže:

Što su kumovi bez sakramenata?

Kak šta? Statisti Naturščici

[walter]

Saznajte odgovor u komediji godini... Kumovi dolaze...

[revolution]

new member kaže:

Jel zna netko kako to funkcionira?
Čula sam da kumovi (da bi bili kumovi na crkvenom vjenčanju) uopće ne moraju imati skramente, ali sam isto tako čula da to ovisi od crkve do crkve, u principu kako svećenik gleda na to. I navodno, da takvo vjenčanje "malo" skuplje naplate???

buah, onda je to stvarno -ono pravo...

[misiz S]

moses kaže:

istina. ja sam ateist a moj suprug vjernik. vjencali smo se u crkvi zbog njega, a on je samo krsten i krizman koliko znam, dakle ni on nije imao sve sakramente. sve je to lijepo objasnjeno u kanonskom pravu koje vrijedi vec zadnjih nekoliko desetljeca. iako nisam vjernik to sam dobro proucila jer ima svecenika koji pocnu gnjaviti a nemaju pravo na to.

Bez uvrede, al Krizmu nije mogao imati bez ispovijedi i pricesti.

A sto se kumova na vjencanju tice, vec je netko rekao, oni nemaju sakramentalnu ulogu u svemu tome. Oni su svjedoci, kao i u civilnom vjencanju. U crkvenom vjencanju mladenci jedan drugome dijele sakrament a kumovi samo gledaju i svjedoce.
Na krstenju pak je pravi izbor rijeci kum, jer tada postoji uloga te osobe i ocekuje se da ce sudjelovati u djetetovom odgoju, ponajprije vjerskom i slicno, u talijanskom se lijepo jkaze "madrina" tj. padrino" dakle drugi roditelj. Eto. :-)

[plimpi]

Meni nikako nije jasno kako se netko (ateist) može zbog svog budućeg supružnika pokrstiti i pristati na tečaj ubrzanog vjeronauka, samo da bi se naposljetku vjenčali u crkvi. Bez obzira na citate iz kanonskog prava, situacija na terenu je itekako drukčija. Od pada komunizma, crkva je u snažnoj ofenzivi, ponajviše na području povrata nekretnina, ubiranja daća u ruralnim krajevima i cijeđenju državnog proračuna, ali i zahtijevanju pokrštavanja, pokrizmljavanja itd. prilikom sklapanja braka i krštenja djece. Primjetio sam nešto vrlo zanimljivo: u svojim zahtjevima za pokrštavanjem puno su netolerantniji i stroži prema ateistima nego prema pripadnicima drugih religija.

Tu vidim toliko dilema da ne može sve stati u jedan post, ali evo samo ovo:

Jedan takav ustupak već u startu, odnosno i prije samog formalnog početka braka, tu osobu stavlja u neravnopravan položaj. Posljedice: brak temeljen na neravnopravnosti, nepresušan izvor svađe i zamjeranja u godinama koje dolaze...
Licemjerno i ucjenjivačko privoljenje na pokrštavanje sramota je za crkvu. Kakva to osoba želi pripadati takvoj crkvi?

[beatrice]

moj brat je ateist.
nevista je vjernica.
ona je tila krstit mališu, a za to im terba brak u crkvi.
on je kao nevjernik treba obećat da će pustit drugom supružniku da se mališu odgaja u vjerskom duhu.
don ivan sve lipo obavija u dva dana.

ja sam nevjernica. ateist. agnostik. bog te pitaj (interesantan odabir uzrečice )
kumila sam na vjenčanju bez problema jerbo san se kontala ka svjedok.

a neko spomene "samo" krizmu i krštenje... pa, osim obavezne među faze pričesti, ne ostaje ti baš još puno stvari- vjenčanje, bolesničko pomazanje (bože prosti), zaređivanje...

[Veky]

Vidiš, pojasnit ću ti nešto što tebi očito nije jasno u startu. Ljudi se jedni zbog drugih mijenjaju, ljudi se mijenjaju zbog ljubavi. Neki će prihvatiti drugčije razmišljanje, neki će prihvatiti drugčiji običaj...
Neki ljudi se pokrštavaju zato što su im starci bili komunjare i nisu ih puštali s ostalima. Sličan je slučaj moje bivše. Sestra, njena baka i njen pokojni tata su bili vjernici. No ona i mama nisu. Mama je bila malo žešći komunjara i branila je čak i suprugu da ide u crkvu a ne samo djeci. Sestra je kriomice išla u crkvu sa ostalom djecom. Ova druga je živjela "bliže" mami i postala ne ateist, nego agresivni ateist. Nije se i nikad se neće promijeniti u stavu. S druge strane, da su sestru spriječili u tome da psotane vjernica iako je to željela biti još kao dijete i nađe se u situaciji da to postane uz nekoga što bi u tome bilo licemjerno? Iskreno, vidim jako malo razliek između licemjerja vjernika i ateista. Netko se na nešto nije odlučio jer nije imao mogućnost, priliku ili dovoljno podrške. No teško je to objašnajvati nekome tko sve gleda s engativnim predznakom. Inače, nije nikad kasno a pokrštavanje. Biblija kaže u kojoj je dobi kršten Isus. Za onog kome se ne gadi čitati je.

U svakom slučaju postoji i mješovito vjenčanje gdje je samo jedna stranka vjernik. U tom slučaju vjenčanje se odobrava od strane lokalnog biskupa,a druga stranka se obvezuje da će ovoj provoj dopustiti vjerski život i vjerski odgoj dijece.

Što god neki svećenik tražio ili ne tražio crkveno pravo je jasno i definirano i može mu se stati na kraj. Po crkvenom pravu kumovi na vjenčanju su svjedoci i ne moraju biti vjernici iste religije. Oni ne sudjeluju u sakramentu nego mu samo svjedoče, osobito sa civilne strane. Krsni i Krizmani kumovi su nešto drugo.

Što tu imamo više reći ?

[plimpi]

Veky kaže:

Vidiš, pojasnit ću ti nešto što tebi očito nije jasno u startu. Ljudi se jedni zbog drugih mijenjaju, ljudi se mijenjaju zbog ljubavi. Neki će prihvatiti drugčije razmišljanje, neki će prihvatiti drugčiji običaj...
Neki ljudi se pokrštavaju zato što su im starci bili komunjare i nisu ih puštali s ostalima. Sličan je slučaj moje bivše. Sestra, njena baka i njen pokojni tata su bili vjernici. No ona i mama nisu. Mama je bila malo žešći komunjara i branila je čak i suprugu da ide u crkvu a ne samo djeci. Sestra je kriomice išla u crkvu sa ostalom djecom. Ova druga je živjela "bliže" mami i postala ne ateist, nego agresivni ateist. Nije se i nikad se neće promijeniti u stavu. S druge strane, da su sestru spriječili u tome da psotane vjernica iako je to željela biti još kao dijete i nađe se u situaciji da to postane uz nekoga što bi u tome bilo licemjerno? Iskreno, vidim jako malo razliek između licemjerja vjernika i ateista. Netko se na nešto nije odlučio jer nije imao mogućnost, priliku ili dovoljno podrške. No teško je to objašnajvati nekome tko sve gleda s engativnim predznakom. Inače, nije nikad kasno a pokrštavanje. Biblija kaže u kojoj je dobi kršten Isus. Za onog kome se ne gadi čitati je.

U svakom slučaju postoji i mješovito vjenčanje gdje je samo jedna stranka vjernik. U tom slučaju vjenčanje se odobrava od strane lokalnog biskupa,a druga stranka se obvezuje da će ovoj provoj dopustiti vjerski život i vjerski odgoj dijece.

Što god neki svećenik tražio ili ne tražio crkveno pravo je jasno i definirano i može mu se stati na kraj. Po crkvenom pravu kumovi na vjenčanju su svjedoci i ne moraju biti vjernici iste religije. Oni ne sudjeluju u sakramentu nego mu samo svjedoče, osobito sa civilne strane. Krsni i Krizmani kumovi su nešto drugo.

Što tu imamo više reći ?

Ako si svoju kritiku uputio meni, znači da me nisi najbolje shvatio. Nemam ništa protiv osobnih uvjerenja i vjerovanja. Ja sam, naprotiv, tolerantan prema svim rasama, narodima, vjerama, seksualnim opredjeljenjima. Upravo zbog toga mi je neprihvatljivo da jedna osoba zbog druge mijenja svoja uvjerenja. čak niti zbog ljubavi, jer ljubav je ono krajnje i bezuvjetno prihvaćanje osobe takva kakva jest.

Nemam ništa protiv da se vjernik i nevjernik vjenčaju u crkvi. Ali mi je neprihvatljivo uvjetovanje od strane crkve na pokrštavanje. To se u stvarnosti događa puno, puno češće nego ti misliš i nego što smo ovdje mogli pročitati u citatu kanonskog prava.

[Veky]

Ne, nije bilo namijenjeno tebi no evo kad već kažeš...
Shvati prvo, važno i osnovno - Crkva ne uvjetuje nikome ništa, nikoga en vuče, ne prisiljava i ne tjera. Prije 150 godina možda i jest u nekim okolnostima.

Netko se ne vjenčava u Crkvi zbog prisile ili želje te zajednice nego zbog želje, dojma, očekivanja ili čega već svog partnera. Ako ga prisiljava partner koji je vjernik to je nešto drugo, no ne čini to Crkva. Crkva svojim članovima postavlja neke nazore, recimo i kriterije i zahtjeve. Koliko će se tko toga držati i što će prema kome pokazati to čini on kao pojedinac.
Uglavnom se zbog netolerancije i pokrštavanja proziva RKC. Baš me interesiraju obaveze i dužnosti pri ulazu u islamski brak. Prisiljava li tamo tko koga, što se zahtjeva itd. ?

[Cats]

Veky kaže:

Crkva ne uvjetuje nikome ništa, nikoga en vuče, ne prisiljava i ne tjera.

Veky, ja nisam krštena i upravo zbog toga nisam mogla biti vjenčana kuma prijateljici na vjenčanju jer je župnik bio zadrt i rekao je da on to ne dozvoljava. Pazi, ON a ne crkvena pravila. ON.
A pošto je isti bio rođak od mladoženje, "morali" su ić da ih on vjenča.
Tako da je i u tome, kao i uostalom svugdje, puno toga ovisno o pojedincu i njegovoj osobnoj viziji kakvu "silu i vlast" njegova funkcija predstavlja.
Toliko od mene, na temelju osobnog iskustva.

P.S: Vjenčanje je bilo '87me u Zagrebu, a ne negdje na kraju svijeta - da preduhitrim eventualne primjedbe.

[plimpi]

Veky kaže:

Ne, nije bilo namijenjeno tebi no evo kad već kažeš...
Shvati prvo, važno i osnovno - Crkva ne uvjetuje nikome ništa, nikoga en vuče, ne prisiljava i ne tjera. Prije 150 godina možda i jest u nekim okolnostima.

Netko se ne vjenčava u Crkvi zbog prisile ili želje te zajednice nego zbog želje, dojma, očekivanja ili čega već svog partnera. Ako ga prisiljava partner koji je vjernik to je nešto drugo, no ne čini to Crkva. Crkva svojim članovima postavlja neke nazore, recimo i kriterije i zahtjeve. Koliko će se tko toga držati i što će prema kome pokazati to čini on kao pojedinac.
Uglavnom se zbog netolerancije i pokrštavanja proziva RKC. Baš me interesiraju obaveze i dužnosti pri ulazu u islamski brak. Prisiljava li tamo tko koga, što se zahtjeva itd. ?

Što se tiče ovog zadnjeg, ja ne radim razliku između religija. Za mene su sve jednake. Od katoličke, preko muslimanske, pa sve do one negdje tamo u nekom plemenu u tropskoj Aziji (ne mogu se sad sjetit imena) koje je za svog boga odabralo divovsku vrstu guštera.
Sve se jednako bore za svoj primat i što veće članstvo. Neke se koriste više, a neke manje prihvatljivim metodama. No, taj osjećaj prihvatljivosti određene metode isključivo je kulturno uvjetovan. Tako je negdje potpuno prihvatljivo kamenovati ženu, a negdje uvjetovati kumstvo sakramentima. To su sve obrasci ponašanja nutar neke kulture, a različite kulture ne možemo rangirati niti ocjenjivati, govoreći da je jedna bolja od druge...

Nego, gdje ti uopće živiš? Čini mi se da nisi baš u doticaju sa stvarnošću. Crkva u Hrvatskoj itekako uvjetuje. Primjera imam u svom iskustvu koliko hoćeš. Pri tome me se uopće ne tiče je li to stav crkve ili pojedinog svećenika.
Poražavajuće je da ljudi na to gledaju kao na nešto normalno... 'eto, to je tako i tako mora biti', jer zna se da se u crkvu ne smije dirati.
Dok mi šutimo o toj 'svetoj kravi' našega društva, crkva suptilno širi mržnju i netoleranciju usmjerenu prema različitim skupinama ljudi u našem društvu. Istaknuo bih ovdje tek homoseksualce. Zamisli se samo nad tim. Crkva koju tako slijepo slijediš osuđuje tvog brata, sestru, oca, prijatelja... i to na temelju nekih starih neautentičnih spisa, čiji su brojni pisci u najmanju ruku imali jako bujnu maštu...