Zašto Bog dopušta patnje?

[RedSonia]

kakav bog?

[LLSkylights]

Nea-- kaže:

.. najbolji test za nešto sa čime "rezoniramo" je taj da li nas je to pomaklo makar korak naprijed u životu ...

Meni su pomogli da ostvarim znatna poboljšanja, kakva prije tih informacija nisam ni izdaleka smatrao ni znao da bi bila moguća. Toliko da mi je usporedba s institucionalnim izvorima besmislena.
Ali svi su različiti i na svakog djeluju drukčije. Zbog toga nema pravila i svatko sam određuje koliko mu rezoniraju i je li mu bolje prihvatiti ili odbaciti.

[LLSkylights]

Cherie kaže:

Čuj ... je li ikad sumnjaš, preispituješ te podatke, kao npr ovaj o konfederaciji od 500 planeta recimo. Carla i drugi su tako rekli i to je to, tu nema dileme da je to rekao RA i da je to tako ....

To što je to rekla Carla nije apsolutno nikakav razlog da joj vjerujem. To što je to rekla Carla koja se je u stotinama drugih informacijama meni potvrdila kao kvalitetniji i pouzdaniji od svih drugih kanala, filozofa ili institucionalnih izvora, meni je najbolji postojeći razlog da tom izvoru vjerujem u bitno većoj mjeri nego drugima. To mi govori moja intuicija i činjenice da mi te informacije iznenađuje dobro rezoniraju, da su mi iznenađujuće dobro sjele, u usporedbi s nekim drugim izvorima. Nemam razloga vjerovati nikome više od svoje intuicije i kako mi informacija rezonira.
To što su meni dobro sjele nije apsolutno nikakvo pravilo prema kojemu bi se drugi trebali ravnati, jer su svi pojedinci različiti i baš nikome te informacije ne mogu rezonirati točno onako kako meni rezoniraju.

.. Zašto bi tvoje vjerovanje bilo manje apsurdno?

Tu si 100% u pravu, kako za moje, tako i za svoje i svakog drugog. No za svakog pojedinca nije bitno koliko je apsurdno drugima, nego koliko je u skladu s onim što on sam o tome osjeća. Svi su različiti.

[Speare Shaker]

Jednostavko kaže:

Ne može. Dobro je kategorija. "Pojmove koji se ne mogu definirati, jer nemaju nadređenoga pojma, zovemo kategorije." (Hrvatska enciklopedija)

Po toj logici niti Boga nije uopće moguće definirati zato jer nema nadređenog pojma.
Međutim, mislim da i već same rasprave ne samo na ovom forumu demantiraju takav stav. Druga je priča što ne postoji neka općeprihvaćena definicija Boga nego tu često možemo vidjeti na djelu onaj "svaki Cigo svoga konja hvali" princip.
No, ja i dalje stojim kod mišljenja kako je ama baš sve moguće definirati, bez obzira što o tome piše u Hrvatskoj enciklopediji.

Jednostavko kaže:

Nema to veze s udobnošću. Dobro je neposredno predmet volje, a ne spoznaje, a evidentan je zato što je volja neodvojiva od spoznaje. To možeš vidjeti po ovome. Postavi bilo koje pitanje. Kakav odgovor hoćeš? Istinit ili neistinit? Tvoja volja kaže da je istina bolja od neistine. Da nema volje i da ti je svejedno da li će odgovor biti istinit ili neistinit onda pitanje ne bi bilo ni postavljeno. Čim se pitaš nešto odgovor je već preduhtiren odlukom volje da treba biti istinit.

To stoji, ali sad ovdje postoji jedan problem.
Naime, u skladu sa tim objašnjenjem dobro nije neposredno nego posredno evidentno, jer ovisi o postojanju volje za spoznajom, a dobro mora biti spoznato kao takvo.
Dobro je naime već pojam koji zahtjeva određeno (filozofijsko) promišljanje, slično kao što sam ranije naveo za sreću. Druga je priča što najveći broj ljudi dobro veže za ugodu odnosno udobnost, a sreću samo za obično zadovoljstvo, a ona ipak zahtjeva osjećaj dubokog smisla kojim zadovoljstvo treba biti nadograđeno da bi prešlo u stanje sreće.
Uostalom, problem svake naše spoznaje na koji je ukazao i Kant je u tome da je vezana za naš aparat percepcije koji nas itekako zna prevariti, pa se tako mnogo od onoga što nam se u početku čini evidentnim (nebitno je li riječ o neposrednom ili posrednom) nakon nekog vremena pokaže pogrešnim.
Na kraju se možemo opravdano zapitati postoji li uopće nešto što je neposredno evidentno.
Neizvjesnost često uopće nije lako podnijeti, pa zbog toga ta težnja ka nekom koliko toliko udobnom stanju pristajanjem uz problematične odgovore na teška pitanja.

Jednostavko kaže:

Sreća i jest univerzalno dobro, ali ne jedino. Čak je i sreća zlo ako se shvati kao apsolutno dobro. Na taj način se preokreće u svoju suprotnost. Kad bi se svatko držao načela "Važna je jedino sreća" začas bismo dobili pakao.

Točno. Problem je u tome što ima priličan broj onih koji svoju sreću vide u nesreći drugih, a i ti si spomenuo nakaradna odnosno društva u kojima prevladavaju nakaradne vrijednosti.

Jednostavko kaže:

Ja bih to rekao ovako. Svatko treba živjeti u skladu s univerzalnim vrijednostima u okviru svojih mogućnosti. Velika stvar bi bila već i to kad bismo shvatili da bogatstvo, slava i moć nisu univerzalne vrijednosti.

Ovome nemam što niti dodati niti oduzeti.

[Speare Shaker]

pronađena kaže:

Potkrijepi nekim statistikama. Misliš da netko tko ne može prehranjivati svoju obitelj i djeca mu umiru od gladi ima veće šanse za duhovni napredak?

Nije meni upućeno pitanje, ali nebitno.
Naime, patnja je vrlo ne samo neugodan nego i kompleksan pa i kompliciran fenomen. Nekima će donijeti određene spoznaje i potaknuti ih na promišljanja koja mogu dovesti do stanovitog umnog, emocionalnog pa i duhovnog (što god to značilo) napretka, a nekima će donijeti samo frustracije, bol, pad odnosno propast u svakom smislu te riječi.
Ovisno o individualnim reakcijama.
Ali kvaka je u tome da postoje različite vrste patnje. Postoje one čisto slučajne, random, koje se mogu dogoditi, ali to najčešće ipak nije slučaj.
A postoji i ona patnja koju je nemoguće izbjeći, često čak niti kada znamo da će nam se dogoditi i na koju se imamo vremena u svakom smislu te riječi pripremiti.
I tada će različiti ljudi različito reagirati, ali postoji ipak dio onih koji će sa dostojanstvom prihvatiti ono što je neizbježno i makar sebi više neće moći pomoći ponekad čak niti u smislu očuvanja vlastitog života, ukazati na taj način drugima kako je i u velikoj patnji moguće sačuvati ljudskost i vjerodostojnost svog života pa i postići određeni duhovni ili kakav drugi napredak.
Meni u tom smislu obično prvo pada na pamet primjer Sokrata.
Dakle, sve ovisi o tome kako ćemo prihvatiti patnju, kako ćemo se sa njom suočiti, a ona će nas svakako u manjoj ili većoj mjeri ionako sve pogoditi, prije ili kasnije.

[samting]

Cherie kaže:

Dobri ljudi brinu za dobrobit drugih, ne samo sebe. Kao svoj cilj postave učiniti barem malu promjenu na bolje za cijeli svijet. To je predivno.

Dobro po inerciji ili po naučenosti je u istom problemu kao naučena nasilnost ili naučena zloba. Naravno, nisu to iste stvari, no jesu isti mehanizmi. Svejedno hvala.

Anyway, moja poanta je bila da to što ćeš mrvicu ili puno pomoći, to što ćeš biti moralan i ispravan, istinski dobar čovjek neće te dovesti bliže samospoznaji.

Nisam ni govorio o samospoznaji, već ispunjenju.

Ako smo vječni i oduvijek i zauvijek putujemo iz tijela u tijelo u tom slučaju ne da je zagarantirano nego je sto posto da ćemo iskušati SVE što uključuje i samospoznaju i to nebrojeno puta. Tako da ..... čemu forsiranje? Čemu rad na sebi?

"Vrag" je prevario upravo u toj ideji čovjeka, da misli o bilo kojem vremenu, o bilo kojem tijelu i o bilo kojem životu osim ovoga sada i ovoga ovdje. Ako govorimo o radu na sebi, onda prije svega govorimo o neodlaganju. Dok se to detaljno, savršeno jasno ne razumije krajnji domet će biti nebrojeno puno ljudi koji kontempliraju na vječnost i iskušavanje samospoznaje nebrojeno puta u drugim nebrojenim životima.

Ništa te nisam razumila ... ako postoji vječnost u kojoj se uvijek iznova rađamo onda to podrazumijeva da se ne bi trebali opustiti i početi se relaksirati u očiglednoj kozmičkoj zajebanciji nego bi trebali biti vrlo ozbiljni ....... u vezi čega točno?

Kada svaki onaj dio tebe koji spoznaš da jesi bude u stanju da se relaksira, tada će relaksacija biti i tvoja datost. No dok postoji samo jedan jedini dijelić tebe koji je u problemu tvoja datost ili nužnost je negdje sasvim drugdje.

[Cherie]

LLSkylights kaže:

To što je to rekla Carla nije apsolutno nikakav razlog da joj vjerujem. To što je to rekla Carla koja se je u stotinama drugih informacijama meni potvrdila kao kvalitetniji i pouzdaniji od svih drugih kanala, filozofa ili institucionalnih izvora, meni je najbolji postojeći razlog da tom izvoru vjerujem u bitno većoj mjeri nego drugima. To mi govori moja intuicija i činjenice da mi te informacije iznenađuje dobro rezoniraju, da su mi iznenađujuće dobro sjele, u usporedbi s nekim drugim izvorima. Nemam razloga vjerovati nikome više od svoje intuicije i kako mi informacija rezonira.
To što su meni dobro sjele nije apsolutno nikakvo pravilo prema kojemu bi se drugi trebali ravnati, jer su svi pojedinci različiti i baš nikome te informacije ne mogu rezonirati točno onako kako meni rezoniraju.


Tu si 100% u pravu, kako za moje, tako i za svoje i svakog drugog. No za svakog pojedinca nije bitno koliko je apsurdno drugima, nego koliko je u skladu s onim što on sam o tome osjeća. Svi su različiti.

Sve 5, tko sam ja da ti kažem u šta da vjeruješ. Čak ni kad za dvi tri godine počneš vjerovati u nešto drugo ...

Naravno, ne postoji veća razlika u tražnju smisla svog postojanja u ulozi npr lightworker-a iz 5 denziteta, koji je probuđen od svojih vodiča da sprovede misiju spašavnja zemljana ili u Isusu Kristu spasitelju, ili onog koji svoj smisao traži u posjedovanju I phona osmice, brandirane odjeće, majbacha i bankovnog računa sa brojem iza kojeg slijedi što više nula.

Svak gradi svoj sustav vrijednosti kako hoće, vjeruje u što hoće i daje smisao životu kako ga je volja. I tako treba biti.

Samo hoću reći da između ovo mi vibrira dobro i srce mi kaže DA i sve u meni pjeva ovo je ISTINA, nikada, nikada ne treba isključiti racio, kritičnost, sumnju, zdravi skepticizam i ne potražiti dokazni materijal.

Po meni gospođa Carla bila je mila ženica, nije bila prevarantica, koliko ja mogu vidjeti ..... iza njenih očiju nema ničeg pokvarenog ni zločestog ni proračunatog. Ona je vjerovala onome što je govorila, ali kad se malo zagrebe po njenom kanaliziranju, nema tu ništa šta nije proizvod njenog vlasittog podsvjesnog uma, varijacija na temu onog što je osamdesetih kad je započela kanalizirati bilo aktualno i ono o čemu je znala : Erich von deniken, star trek, SF filmovi, physics for dummies, bujna mašta i blagoglagoljenje o ljubavi. Šta ne bi kolektivno biće koje je nazvala RA iz 12 og denziteta, šta god to značilo .... moralo biti malo bistrije od toga, reći nešto što nije već bilo poznato ili opisano u SF pričama i filmovima. Recimo predložiti dvije i po decenije prije nego što je itko pokušao način kako naći higgsov bozon. Dati TOE koja uspješno uključuje gravitaciju ili ovako nešto što se ne zna...

[Cherie]

samting kaže:

"Vrag" je prevario upravo u toj ideji čovjeka, da misli o bilo kojem vremenu, o bilo kojem tijelu i o bilo kojem životu osim ovoga sada i ovoga ovdje. Ako govorimo o radu na sebi, onda prije svega govorimo o neodlaganju. Dok se to detaljno, savršeno jasno ne razumije krajnji domet će biti nebrojeno puno ljudi koji kontempliraju na vječnost i iskušavanje samospoznaje nebrojeno puta u drugim nebrojenim životima.

Ne znam kako si doveo u vezu rad na sebi sa NEODLAGANJEM. Neodlaganjem čega ....?

Moja ideja u ovoj prepisci je bila je da rad na sebi ne dovodi do samospoznaje. Ti kao argument kažeš da si govorio o ispunjenju. Ne znam di si govorio o ispunjenju, ali znam da si govorio o radu na sebi koji će te promjeniti tako da ćeš mrvicu učiniti svijet boljim. Koje ispunjenje sada? U mrvici? Di ćeš naći potvrdu za svoju mrvicu? Kako znaš da ti se tvoja mrvica ne priviđa? Čime te tvoja možebitno zamišljena i time nepostojeća mrvica ispunila .... i tako ....

Kada svaki onaj dio tebe koji spoznaš da jesi bude u stanju da se relaksira, tada će relaksacija biti i tvoja datost. No dok postoji samo jedan jedini dijelić tebe koji je u problemu tvoja datost ili nužnost je negdje sasvim drugdje.

Ne razumim ništa ..... svaki dio mene koji sam spoznala da jesam se mora relaksirati i onda će mi relaksacija biti datost???? Nužnost? I neće biti drugdje ..... jer nemam problema?

Aj recimo da si u ovim konfuznim rečenicama htio reći da treba biti potpuno relaksiran i nemati problema s ničim i tako izbjeći razmišljanje o budućnosti. U tom slučaju ovo ti imam reći:

Pretpostavljam da znaš za jin jang simbol i da znaš za neosporivu istinu a to je da je PROMJENA jedino što je sigurno. Ne postoji stanje neprekidne relaksacije. To je jedan moment in time. Po I jingu svako dostignuće bilo koje kompletnosti, što uključuje i potpunu relaksaciju - je nagovještaj raspada sustava.

Je li to nešto eksperimentiraš sa tantrom možda?

[LLSkylights]

Cherie kaže:

Ako smo vječni i oduvijek i zauvijek putujemo iz tijela u tijelo u tom slučaju ne da je zagarantirano nego je sto posto da ćemo iskušati SVE što uključuje i samospoznaju i to nebrojeno puta. Tako da ..... čemu forsiranje? Čemu rad na sebi?

Da, to ne bi trebala biti obaveza, i ne dolazi nam kao obaveza, nego kao težnja. Takva je priroda svjetla, spiralno kretanje prema gore, i sva je materija nastala iz svjetla i ona ima tu istu težnju, zbog koje svi želimo napredovati. Dakle odgovor je: zato što to prirodno želimo. Naše postojanje je proizvod te želje zbog koje je svjetlost kroz materiju napredovali kroz milijarde godina da bi se razvilo na trenutnu razinu, i tu sigurno ne misli stati. Taj proces će vjerojatno stati u crnoj jami, kada će započeti novi ciklus.

[LLSkylights]

Cherie kaže:

.. kad se malo zagrebe po njenom kanaliziranju, nema tu ništa šta nije proizvod njenog vlasittog podsvjesnog uma, varijacija na temu onog što je osamdesetih kad je započela kanalizirati bilo aktualno i ono o čemu je znala : Erich von deniken, star trek, SF filmovi, physics for dummies, bujna mašta i blagoglagoljenje o ljubavi. Šta ne bi kolektivno biće koje je nazvala RA iz 12 og denziteta, šta god to značilo .... moralo biti malo bistrije od toga, reći nešto što nije već bilo poznato ili opisano u SF pričama i filmovima. Recimo predložiti dvije i po decenije prije nego što je itko pokušao način kako naći higgsov bozon. Dati TOE koja uspješno uključuje gravitaciju ili ovako nešto što se ne zna...

Mislim da bi ti Kryon mogao ispuniti neke od tih želja. Taj kanal često voli odlaziti u područja koja nas znaju dosta iznenaditi.
Ra tu zapravo uopće ne zaostaje i daje puno novih informacija. Taj je kanal koliko je meni poznato najdalje otišao u razvoju od onih s kojima komuniciramo. Očekuju da im fali još oko 2 milijuna godina do napredovanja na 7. density, a s tom i višim razinama koliko mi je poznato više ne uspijevamo komunicirati. Dakle oni su nam najviša dostupna razina s kojom uspijevamo komunicirati, i taj je kontakt vrlo teško ostvariti.
Star Trek i SF se uglavnom temelje na informacijama s niže razine razvoja, i to uglavnom negativno orijentirane, zato prevladavaju "napredne" tehnologije i ratovanje. To su niže razine čak i za negativno orijentirane.
Blagogagoljenje o ljubavi si dobro uočila. To je stvarno glavna tema svih pozitivnih kanala. U tolikoj mjeri da su gotovo dosadni. Zato jer je to glavna zadaća našeg ciklusa. Naučiti ljubav u dovoljnoj mjeri da možemo napredovati na sljedeću razinu.
Da ne idem sad detaljno bilježiti, mislim da je Ra dao dosta zanimljivih pojmova. Spiritualnu masu i spiritualnu gravitaciju, energetske centre tijela (čakre), energetsko djelovanje piramida, razine spiritualnog razvoja, prostor-vrijeme i vrijeme-prostor kao iluzije, stvarni svijet u kojemu prostor i vrijeme ne postoje, stvarni svijet u kojemu je svjetlost jedina materija koja postoji, stvarni svijet u kojemu su jedino što postoji naše svijesti, stvarnost u kojoj postojimo kao jedna jedina zajednička svijest.
Uglavnom na glavnoj stranici transkripata Ra komunikacije postoji link Science u kojemu ima valjda nešto više tema od onog što sam zapamtio.
Te se informacije preko kanala često ponavljaju, što je normalno, jer su gore puno bolje poznate nego nama. Iako ima razlika u interpretaciji tih znanja ovisno o izvoru, ima puno sličnosti što je i logično.

[pronađena]

Speare Shaker kaže:

Nije meni upućeno pitanje, ali nebitno.
Naime, patnja je vrlo ne samo neugodan nego i kompleksan pa i kompliciran fenomen. Nekima će donijeti određene spoznaje i potaknuti ih na promišljanja koja mogu dovesti do stanovitog umnog, emocionalnog pa i duhovnog (što god to značilo) napretka, a nekima će donijeti samo frustracije, bol, pad odnosno propast u svakom smislu te riječi.
Ovisno o individualnim reakcijama.
Ali kvaka je u tome da postoje različite vrste patnje. Postoje one čisto slučajne, random, koje se mogu dogoditi, ali to najčešće ipak nije slučaj.
A postoji i ona patnja koju je nemoguće izbjeći, često čak niti kada znamo da će nam se dogoditi i na koju se imamo vremena u svakom smislu te riječi pripremiti.
I tada će različiti ljudi različito reagirati, ali postoji ipak dio onih koji će sa dostojanstvom prihvatiti ono što je neizbježno i makar sebi više neće moći pomoći ponekad čak niti u smislu očuvanja vlastitog života, ukazati na taj način drugima kako je i u velikoj patnji moguće sačuvati ljudskost i vjerodostojnost svog života pa i postići određeni duhovni ili kakav drugi napredak.
Meni u tom smislu obično prvo pada na pamet primjer Sokrata.
Dakle, sve ovisi o tome kako ćemo prihvatiti patnju, kako ćemo se sa njom suočiti, a ona će nas svakako u manjoj ili većoj mjeri ionako sve pogoditi, prije ili kasnije.

Sokrat se ubio. Je li to dokaz podnošenja patnje?

[yakuzza]

pronađena kaže:

Sokrat se ubio. Je li to dokaz podnošenja patnje?

Sokrat je zapravo bio osuđen na smrt. "Ljudi su se još jednom oglušili o filosofiju"

[Speare Shaker]

pronađena kaže:

Sokrat se ubio. Je li to dokaz podnošenja patnje?

Reći da se Sokrat ubio predstavlja pretjerano pojednostavljivanje.
Da sad do u detalje ne opisujem cijeli slučaj, jer za to nema niti potrebe u okviru ove male rasprave (možeš se upoznati sa njim u literaturi, primjerice u vrlo popularno napisanoj, ali i solidno dokumentiranoj knjizi "Povijest grčke filozofije" autora Luciana de Crescenca, do koje je lako doći i kod nas), Sokrat je nepravedno i potpuno nevin osuđen od svjetine koja nije mogla podnijeti njegovo ukazivanje na nemoralno ponašanje, nepravde i neistine koja je ta svjetina iz raznih razloga odobravala.
Podsjeća li te to na nekog drugog?
Da skratim, Sokrat se uobičajeno u kršćanskoj teologiji uzima kao jedna od pred-slika Isusa.

[pronađena]

yakuzza kaže:

Sokrat je zapravo bio osuđen na smrt. "Ljudi su se još jednom oglušili o filosofiju"

Speare Shaker kaže:

Reći da se Sokrat ubio predstavlja pretjerano pojednostavljivanje.
Da sad do u detalje ne opisujem cijeli slučaj, jer za to nema niti potrebe u okviru ove male rasprave (možeš se upoznati sa njim u literaturi, primjerice u vrlo popularno napisanoj, ali i solidno dokumentiranoj knjizi "Povijest grčke filozofije" autora Luciana de Crescenca, do koje je lako doći i kod nas), Sokrat je nepravedno i potpuno nevin osuđen od svjetine koja nije mogla podnijeti njegovo ukazivanje na nemoralno ponašanje, nepravde i neistine koja je ta svjetina iz raznih razloga odobravala.
Podsjeća li te to na nekog drugog?
Da skratim, Sokrat se uobičajeno u kršćanskoj teologiji uzima kao jedna od pred-slika Isusa.

Nemam ništa protiv Sokrata, a posebno protiv njegove filozofije. Bio je osuđen, nepravedno, na zatvor, ali radije se ubio. Samo kažem da to nije dokaz podnošenja patnje.

[yakuzza]

pronađena kaže:

Nemam ništa protiv Sokrata, a posebno protiv njegove filozofije. Bio je osuđen, nepravedno, na zatvor, ali radije se ubio. Samo kažem da to nije dokaz podnošenja patnje.

Bio je osuđen na smrt, mogao je da pobegne iz zatvora ali nije želeo, već se povinovao presudi. Zato tvoja teza ne stoji.

[pronađena]

yakuzza kaže:

Bio je osuđen na smrt, mogao je da pobegne iz zatvora ali nije želeo, već se povinovao presudi. Zato tvoja teza ne stoji.

Koja teza? Samo sam utvrdila kako samoubojstvo nije znak da je netko spreman na patnje. I razumijem to.

[yakuzza]

pronađena kaže:

Koja teza? Samo sam utvrdila kako samoubojstvo nije znak da je netko spreman na patnje. I razumijem to.

Ta teza ima veze sa mnogima sigurno no nema veze sa Sokratom, on je imao nešto drugo na umu.

[samting]

Cherie kaže:

Ne znam kako si doveo u vezu rad na sebi sa NEODLAGANJEM. Neodlaganjem čega ....?

Čovjek voli da misli da posvećuje vrijeme određenim stvarima, time i radu na sebi u jednoj zavidnoj razini dok istina bude totalno oprečna. I onda imamo karikirano sa jedne strane želju pojedinca da izgradi svemirski brod koji putuje brzinom svjetlosti, a sa druge strane njegov tempo rada/nastojanja koji kaže da će to uraditi tom brzinom otprilike za pet do deset tisuća života umjesto u ovom jednom.

Moja ideja u ovoj prepisci je bila je da rad na sebi ne dovodi do samospoznaje. Ti kao argument kažeš da si govorio o ispunjenju. Ne znam di si govorio o ispunjenju, ali znam da si govorio o radu na sebi koji će te promjeniti tako da ćeš mrvicu učiniti svijet boljim. Koje ispunjenje sada?

To je prvo šta i jesam komentirao: Ako netko osjeća bol, a ti mu pomogneš učinio si nepovratnu korist i više ništa to ne može promijeniti, jednom djeliću postojanja je udaren vječni pečat koji je nastao kroz tebe. Da je jedno takvo djelo samo mrvica, svakako, čak i manje od mrvice. No živjeti treba gledajući u dva smjera, brinući se istovremeno i o sada i o sutra. Ispunjenje ili svrha nije sadržana u mrvicama ili u propasti civilizacije, već u tome dali si činio koliko si mogao.

Koje ispunjenje sada?U mrvici? Di ćeš naći potvrdu za svoju mrvicu? Kako znaš da ti se tvoja mrvica ne priviđa? Čime te tvoja možebitno zamišljena i time nepostojeća mrvica ispunila .... i tako ....

Vrlo je jednostavno. Ako nečije tijelo umire od gladi, a ti to spriječiš nema tu puno prostora relativiziranju i sličnom. Ili ako primjerice skočiš u rijeku i spasiš dijete koje se utapa savršeno je jasno da si učinio stvar koja je u skladu sa zakonom, u skladu sa životom. Relativiziranje ga udaljuje od činjenja.

Ne razumim ništa ..... svaki dio mene koji sam spoznala da jesam se mora relaksirati i onda će mi relaksacija biti datost???? Nužnost? I neće biti drugdje ..... jer nemam problema?

Aj recimo da si u ovim konfuznim rečenicama htio reći da treba biti potpuno relaksiran i nemati problema s ničim i tako izbjeći razmišljanje o budućnosti.

Mislim da sam negdje pročitao da naginješ advaiti. Krivo zapamćeno ili ne, žeim reći da u momentima kada čovjek shvaća da je jedno sa svime, treba shvatiti i da je bol drugoga ista kao i bol njegova dijeteta ili njega samoga. I takav čovjek ne može da ne posveti svoj život ičemu drugome osim točno određenim stvarima. Ako ti gori kuća zajedno sa familijom nejdeš si još malo prileći.

Je li to nešto eksperimentiraš sa tantrom možda?

Ne. Žao mi je ako ne budem dovoljno jasan, zasigurno pogoduje tome i pisanje sa vremenskim odmakom.

[implosive]

Zašto? Zato što Bogu patnja nema značaja.
Izveo je trik samoubojstva i očekuje aplauz.
A trik je da lik koji ne može nestati glumi da je umro. :facepalm

Još ima obraza da se prijeti ako ne vjeruješ u glupost.

[buli6]

Zamislite da je netko umro groznom smrću. I sretnete tu osobu u raju.

Vi: jooj kako ste vi propatili...

Ta osoba: Ma bol šmol. Koga briga?! Pa pogledaj gdje sam!!!

Patnja je beznačajna onome tko dobije ulaznicu