posao i autoritet

[alfaIomega]

pozdrav svima.
eto otkad sam zavrsila fakultet radim u ocevoj firmi.
naravno da me tretira ko tatinu princezu i nije ni strog niti trazi od mene ne zna sta. ja sam fakat na pocetku mislila kako je to super. no u zadnje vrijeme si sve vise mislim, pa kako cu ja naucit ista u zivotu?? nisam se nikad morala borit za sebe, eto ni za posao.. sad na poslu se ne moram bojat otkaza ili bezobraznog sefa, sve sam dobila na pladnju. a sto je jos i gore bojim se da necu uspjet izgraditi se u struci s tolikom kolicinom popustanja od strane oca. a opet kako da se ja sama natjeram naporno raditi ako ne moram!
što mislite vi, da li je pametno uopce biti zaposlen u tako nekom obiteljskom biznisu?? je li nuzno da poslodavac bude neki autoritet? kako da se ja sama discipliniram i jel to moguce uopce?

[humveeja]

Kakovih danas umobolnika ima kao šefova/poslodavaca/nadređenih, nije ti to tako ni loše, jer od takvih ne možeš puno naučiti osim da budeš submisivna i da trpiš ljudsku glupost u svom svom potencijalu.
Ipak, jedan konstruktivan i autoritativan nadređeni, koji je uz to spreman biti i tutor, to svima dobro dođe u životu.
Ali, kako je danas tržište rada prenatrpano nezaposlenima, onda je apsurdno razmiušljati da odustaneš (tek tako) od posla kojeg imaš, no ako te ta želja toliko vuče, rapsitaj se i provjeri postoji li koji poslodavac koji odgovara tvom profilu i onda uz objašnjenje (koje si napisala gore) svom ocu objesniti situaciju, pa se polako prebaci (s posla na posao).
Dobro je u životu uvijek stremiti poboljšanju i usavršavanju, a isto tako je dobro i krenuti naprijed kada mislimo da smo iskoristili sve opcije mjesta gdje smo trenutno, jer prilika će uvijek biti, na nama je samo da odlučimo između onoga što gubimo i što potencijalno dobivamo.

[Free like a wind]

Ako je otac uvijek na tvojoj strani i spreman pomoći a to može, ne vidim razloga da se ne okušaš u nečemu takvom.
Iskustvo sabiremo na različite načine, a istina je da se vještine bolje razvijaju u težim i nepoznatim uvjetima.

[Aphex]

alfaIomega kaže:

kako da se ja sama natjeram naporno raditi ako ne moram!
što mislite vi, da li je pametno uopce biti zaposlen u tako nekom obiteljskom biznisu?? je li nuzno da poslodavac bude neki autoritet? kako da se ja sama discipliniram i jel to moguce uopce?

Koliko bi teško bilo pronaći drugi posao?

Koliko bi teško bilo razgovarati s ocem?

[Meghan]

alfaIomega kaže:

pozdrav svima.
eto otkad sam zavrsila fakultet radim u ocevoj firmi.
naravno da me tretira ko tatinu princezu i nije ni strog niti trazi od mene ne zna sta. ja sam fakat na pocetku mislila kako je to super. no u zadnje vrijeme si sve vise mislim, pa kako cu ja naucit ista u zivotu?? nisam se nikad morala borit za sebe, eto ni za posao.. sad na poslu se ne moram bojat otkaza ili bezobraznog sefa, sve sam dobila na pladnju. a sto je jos i gore bojim se da necu uspjet izgraditi se u struci s tolikom kolicinom popustanja od strane oca. a opet kako da se ja sama natjeram naporno raditi ako ne moram!
što mislite vi, da li je pametno uopce biti zaposlen u tako nekom obiteljskom biznisu?? je li nuzno da poslodavac bude neki autoritet? kako da se ja sama discipliniram i jel to moguce uopce?

Moj ti je savjet da probaš pronaći drugi posao. Ako ne ide - ne ide. Budi tu gdje jesi, ali po meni je jedna od gorih stvari raditi za vlastite roditelje i jako me bilo strah da ću i ja tako završiti. Srećom pa nisam.

[~Scarlet~]

Premješteno s Psihokauča.
Mislim da će autorica ovdje ipak dobiti više konkretnijih inputa.

[Secundo]

alfaIomega kaže:

što mislite vi, da li je pametno uopce biti zaposlen u tako nekom obiteljskom biznisu??

Dobro bi bilo ako bi mogla skupiti malo iskustva negdje van obiteljskog biznisa prije nego što preuzmeš očevu firmu, jer ti u suprotnom prijeti poslovni incest, po paroli "tako smo to već oduvijek radili".

A izazova i pored dobročudnog šefa ima dosta: Probaj voditi pregovore sa mušterijama, dobavljačima, pokušaj voditi suradnike, pa ti neće trebati još i problemi sa šefom

[Ugor006]

budi sretna da ti sef nije
klasican psihopatski primjer rvackog direktora iz 'devedesetineke'