Stihovi u međuvremenu

[-Preverlen-]

Iz atrija u kojem rastu izdanci života
teče voda poput vode vremena,
a mi smo prolaznici, putnici.

U kamenju i zidovima sjene ostavljaju dah,
ne upućuju ni jednu riječ, ne traže jedno rješenje.
Ni voda ni zemlja ne znaju odgovore.

Rog smrti trubeći uzdiše kroz noćne atrije.

Čovjek udubljen u strast upitkuje očajno,
zamrzla pitanja ispisuje ne vjetru mjeseca siječnja.

Prepukla već u njemu bezumna crta život gubi,
U sopstvene duše mrak baca njeno lice koje ljubi
Žaleći što ta ljepota nije vječna.

[-Preverlen-]

Harmonika duše ogorčene
harmonika je najbolja za mene.

Ah! Ne budi luda bez razuma, znaj,
tiho prošlu ljubav zaboravu daj.

Simbol utješne dobrote koji bije,
u srcu žene, vjeruj, tamo nije.

Harmonika koja prošlu ljubav budi
nikad nije bila suđena kod ljudi.

Zato treba biti hladna, ogorčena,
slična tome često postaje i žena.

Ipak nisam lud da svoju prošlost ganjam,
kralj sam svih sanjara jer najviše sanjam.

Veličinu žene dostojno ne štujem,
zato često pijem, ne spavam i psujem.

Ljubav nije grešna kad ju krepost stvori,
još u meni vatra takvog plama gori.

Stoga tražim ljude slične mome bolu,
s pištoljem i flašom rakije na stolu.

[-Preverlen-]

Čovjekom tutnji siromašno svjetlo,
u njemu je vječno prazna
klisura nutrine
poput beskrajnog stana.

Došlo je do toga da sjednem pod drvo
na obali rijeke,
u sunčano jutro.

To beznačajno čega se ne sramim
u povijest neće uć.
Nije to bitka ni smrt junaka
čiji se motivi istražuju,
koji se uvijek volio tuč.

Dodir vremena i pitanje jedno
koje u tami pod kožom leži,
ove zime ne sniježi,
vrijeme je ovo bijedno.

Nježnošću kažnjen, nema lijeka,
Zamrem ko duše pad svečan.
Ti rijeko ideš u more što čeka,
kome ću ja kratkovječan?

[ken li]

https://m.youtube.com/watch?v=bwQktmlElKM

[ken li]

još je neopisivo lijepa, dosta spora, nagluha svakako, no još se svaka riječ savije i postane nedostatna zadatku ako se njome treba opisati ta ljepota,
https://www.youtube.com/watch?v=7VBex8zbDRs