Teologija

[Nomen Nescio]

DagDugpa kaže:

A ne. Oprostit ćeš. Ali sada ću to reći filozofski: ti možda nisi u mogućnosti sve provjeriti, ali možeš teoretski sve provjeriti. Što god želiš, možeš provjeriti. U školi djeca jako puno rade pokuse upravo zato da se uvjere. Čine to i studenti na fakultetu, imaju praktikume, mjere. Koliko sam se ja samo namjerio dok sam...hm, žbukao zgradu...

Hm, šta to beše žbukao...? U svakom slučaju-slažem se s tobom, sve se može proveriti. E vidiš, pošto je to tako, dao sam sebi za cilj da se pozabavim, pre svega sebe radi, onim stvarima koje se furaju po internetu i u kičerici od literature, a tiču se izmišljenih rukopisa Biblije, prekrajavanja, ubacivanja i izbacivanja, i dosta solidno stojim sa time. Jednostavno me zanimalo sve to. U mojoj državi sam milion puta čuo da se "prava Biblija krije u Vaticanu" i slične gluposti koje tako prezirem (ne ljude, već gluposti, čisto da podvučem) da nemam reči to opisati (slično si ti kaza za glupe žene, e ovo je za mene još gluplje, jer žena koliko god da je glupa, nikad neće takve gluposti odvaljivati ) da ne vredi to pominjati, i jednostavno sam dao proverit sve što sam mogao. I znaš koji je osećaj kad mi dođe neka šuša koja blage veze sa vezom nema, i onda bi da me uči nekim stvarima? Takve priče bivaju sve više i više psihički teror i ne odgovaram na sve budalaštine, aj da su normalna pitanja, srećom ima i takvih, nego kada se krene u rat protiv ideja samo zato što se te ideje ne uklapaju s tvojima (ovo "ti" je retoričko, naravno) - onda tu više nema diskusije.

Ali zato možeš biti skeptik, sumnjati, pa provjeriti. Ako recimo sumnjaš da postoji Josephsonov spoj, ili Meissnerov efekt, onda odeš negdje gdje imaju SQUID magnetometar, i pogledaš. Imaju ga na Bijeničkoj. Ako ne vjeruješ da uteg pada po zakonima gravitacije, a ti ga bacaj sam. Možeš.
U teologiji to bi odgovaralo onome što crkva ZABRANJUJE: gnosticizmu.

Ne vidim razlog zašto i dalje ne bih bio skeptik? Zar misliš da je i meni sve toliko jasno i poznato? Ne, naravno. Jedino s čim se ne slažem jeste zadnja tvoja rečenica-nema stvari koje teologija brani, i ona je otvorenija nego što to možeš da zamisliš, a naš je kolektivni problem što kada kažemo pojam "crkva" imamo na umu uglavnom katoličku crkvu i to onu iz doba srednjeg veka. Non sense. Katolička se umnogome promenila, iznutra reformirala, vrlo cenim dosta toga kod njih, a osim toga - osvrni se, drugar, pa nije to jedina crkva na ovome svetu, to je samo jedna od tri krila hrišćanstva. Ne razumem zašto ljudi pričaju iz toga ugla kada pričaju o crkvi i teologiji.

Jasno. I ja sam protiv "kraja u spoznaji", koju zagovaraju neki proznanstveni fanatici. Dapače, mislim da nam ostaje milijarde puta veći put od onoga kojega smo prešli. Čak i beskonačno puta veći put. Dakle, ono što smo otkrili samo je infinitezimalna količina svega što postoji. E ali...otkrivamo.
Stari grci su započeli, i filozofija im je bila dovoljna. Mogli su umovati o svemu iskustvenom. Fizika polako napušta iskustveno i ako ju slijedimo moramo razviti novo iskustvo: matematičke modele i simetrije. A tu filozofija pomaže samo ako dobro prouči ta nova iskustva. Koliko filozofa zna išta o teoriji grupa?

Uh, drugar, mislim da mnogo filosofa zna o nauci više no prosečan lik koji se ovde predstavlja kao znastvenik. Govorim pre svega o filosofima, a ne o onima koji se tako samo predstavljaju (pa u neku ruku i ti i ja smo isto). Imati PhD na zapadu znači poznavati elementarne stvari, čak i neke zakone i što šta drugo, vidi na google što možeš naći o tome, čisto informacije radi, ja znam profesore koji imaju PhD u Americi ga dobili, pa kad sam čuo da u Americi jednostavno ne možeš imati PhD bez nekog opšteg znanja koje nije površno (tipa, da čuo sam da fiziku), onda mi je jasno zašto mnogi filosofi mogu pričati i pisati o tome. A i sam znam neke. Jednostavno, PhD ti otvara vrata za sve ostalo, a to imati nije šarlatanski i lagano, premda može biti jer zavisi di si ga dobio, ali o akreditaciji i svemu ostalome ipak ne bih sada. Ne može neki Univerzitet da tek tako bude univerzitet a da nije prošao određenu akreditacionu komisiju, proveravanja od strane države o kvalitetu kadrova, programima, etc., to je samo deo akreditacije, pa bajo, ako hoćeš da imaš jak PhD na prestižnim univerzitetima (govorim uglavnom za USA), onda moraš i debelo da platiš i mnogo da se potrudiš. Koliko god ameri bili plitki, za obrazovanje daju sve.

Nisam na sebe mislio. Govorim o skeptiku. Moja malenkost ne gleda kakve tko ima titule. Pa ipak, ako si izrekao skeptiku tvrdnju da se znanstveni rad ne piše iz wikipedije, dobro je reći da on PIŠE znanstvene radove, a ja jedan od tih upravo proučavam.

Eto, neka mi on kaže svoje mišljenje-premda se ja ograđujem i velim da je to tako prema metodologiji istraživačkog rada koji se koristi u ozbiljnim akademskim krugovima na Zapadu. U to sam siguran. Naravno da netkome nije problem videti wiki u izvoru, ali u mnogim ozbiljnim akademskim krugovima si završio karijeru kada citiraš wikipediju, šund literaturu i ostalo, osim ako se ne baviš i ne kritikuješ iste, onda je normalno da ćeš citirati Da Vinci Code, a inače kao neki relevantan izvor- baš nikada. Neka skeptik ako čita kaže svoje mišljenje, premda je njegovo polje istraživanja verovatno drugačije od mog, pa možda ne delimo isto mišljenje, ali ja prvi kada me nešto ozbiljno zanima, zaobilazim wiki, prosto iz razloga što sam par puta našao greške u tim izvorima, pa ću zato biti večiti skeptik kada je ona u pitanju, osim ako sam nešto ne napišem.

Wikipedija je enciklopedija. Nije NIKAKVO polazište za bilo kakav ozbiljni rad, niti se može citirati. Tu nema spora. Ja samo komentiram da si to rekao krivom čovjeku.

Pazi, u metodologiji istraživačkog rada postoje pravila kako se citiraju dela koje koristiš, to jest izvore. U rubriku koja se bavi citiranjem članaka, veoma je to precizno određeno. Postoje članci sa potpisanim autorima i sa nepotpisanim autorima (možda još neke varijacije). Wikipedija spada u nepotpisane autore, ali tamo nemaš ni godinu, ni datum, ni editora, ni izdavača, ni ništa. Imaš samo izvore za dalja istraživanja, obično, mada ih nekad i nema, ali to nije to. Ti da bi citirao neko delo, ono zaista mora da sadrži neke elementarne stvari. Mislim da u novije vreme postoji i to kako se citira neki izvor sa neta, a lično bih ubacio uglavnom reprezentativne sajtove a ne bilo koje. Wiki enciklopedija? Možeš mislit, uzmi neku jaču enciklopediju pa ćeš videt šta je enciklopedija. Dobro-ona nije loša za prvu ruku, čisto da čoveka uputi, ali oslanjanje na nju, oslanjanje samo na nju-ne znam koliko to vredi.

Ok, odosmo mi s teme, ali ovo sam želio da objasnim.

Onda proglasimo za znanost sve: i astrologiju (ima sustav, traži znanje, proučava, čak i eksperimentira), i tarot karte i gatanje u grah. Zašto ne?

A to ti je inače dobro pitanje-zašto ne? Zbog predrasuda? No way. Ne trebaju predrasude sprečavat da se uvidi ima li astrologija naučne osnove ili nema. Ona samo jednim delom ima ili koristi znastvene metode, ali u suštini nije znanost. Mislim, kada krene u priču o tome, onda se to može lepo videti, jednom sam davno nešto pisao o tome, i lično smatram da astrologija zaista nije znanost, nego čista pseudo-znanost (o tarotu i grahu ne vredi govoriti). Sad, opet, tko smatra drugačije, Bože moj, što je tu je, ne pada mi na pamet da se ubeđujem, svako nek misli i veruje ono što želi, svet je pun različitih ljudi i mišljenja, pa često se dešava ono što jedna kultura ili generacija odbacuje kao neistinito, sledeća može to isto prihvatit kao istinito. Imaš brojne primere za to, a mene je sve to naučilo mudrošću (ako se može reći da je imam) i jednom vrstom predostrožnosti, u smislu da ne budem kategoričan i da budem otvoreniji čak i za one ideje koje se suprote zdravom razumu, prosto zato što sve ideje koje danas postoje-iz početka su bile suprotne zdravom razumu. Danas se za to optužuje mračna crkva, dok se praktično može videti kako to rade i ljudi koji je optužuju, i koji se pozivaju na razum i znanost, što govori samo jedno-čist dogmatizam. Bežim od toga, to me ne zanima, ti kako želiš.

[skeptik]

No Nick kaže:

Eto, neka mi on kaže svoje mišljenje-premda se ja ograđujem i velim da je to tako prema metodologiji istraživačkog rada koji se koristi u ozbiljnim akademskim krugovima na Zapadu.

Naravno da u ozbiljnom znanstvenom radu necu citirati wikipediju. Ali u lezernoj diskusiji na forumu kao sto je ovaj, zasto ne?

[Davor000]

DagDugpa kaže:

Upravo suprotno: to je jedino objektivno. Znanost mora biti objektivna, ona je po definiciji pozitivistička i bazirana na objektivnim eksperimentima. Sve što se ne uklapa u tu definiciju samo je deklarativno znanost, dakle samo je po nazivu znanost, no realno, to nije.

Po čijoj definiciji je znanost pozitivistička? Što ti konkretno podrazumijevaš pod pozitivizmom, jer nitko neće tvrditi da se znanost treba temeljiti na neobjektivnim eksperimentima. Dakle, to nije isključivo zahtjev pozitivizma. Ili što s pozitivistima koji tvrde da primjerice postojanje iskustva kao bol ili recimo crvenoće boje je privatno. Kao, kako ti možeš znati da je ono što ja vidim kao plavo isto ono što i ti vidiš kao plavo. Naravno, ja ne vjerujem u postojanje takvih subjektivnih, privatnih pojava koje znanost neće objasniti, ali samim time reći da ona postoje je primjer neznanstvenosti prema kriterijima pozitivizma (primjerice načelo provjerljivosti - verifikacionizam). A ne vjerujem da treba spominjati začetnike filozofije pozitivizma koji su i sami objasnili i shvatili nedosljednosti istog.

DagDugpa kaže:

Svi znaju ovdje na grupi da sam ja mistik. Znanstveni mistik. Mistika pak ovisi o filozofiji. Dakle, da, ja jesam filozof. Ali problem je što mi ne pada na pamet tvrditi da je mudrovanje ispred OPAŽANJA.

Naravno, ni filozofi to ne tvrde (barem ne većina analitičke filozofije).

No Nick kaže:

Znanost ne tumači svet, nego tumači činjenice-šta se desilo i kako se desilo. To su osnovna pitanja koja pita znanost. A na pitanja zašto se nešto desilo, kakva i koja je svrha nečega, etc., tim pitanjima se bavi upravo filosofija i teologija.

Krivo, time se bavi znanost. Kvazi-filozofi i teolozi su umislili da su oni nekakvi autoriteti na kojekakva "Zašto?" pitanja, ali to je samo posljedica neznanja. Nego, neka mi odgovori neki filozof ili teolog zašto primjerice čovjekov mozak ima dvije polutke. Nekako mi se čini da bih uvjerljiviji odgovor dobio od neuroznanstvenika negoli od teologa. Toliko o pitanjima svrhe.

[Nomen Nescio]

Davor000 kaže:

Krivo, time se bavi znanost. Kvazi-filozofi i teolozi su umislili da su oni nekakvi autoriteti na kojekakva "Zašto?" pitanja, ali to je samo posljedica neznanja. Nego, neka mi odgovori neki filozof ili teolog zašto primjerice čovjekov mozak ima dvije polutke. Nekako mi se čini da bih uvjerljiviji odgovor dobio od neuroznanstvenika negoli od teologa. Toliko o pitanjima svrhe.

Pa nije krivo.


Nauka se može (ili bolje kazano treba) podeliti na tri osnovne oblasti:

1) filozofiju,
2) matematiku,
3) fiziku;

Ova podela je nastala iz razloga jer su sve tri oblasti bazirane na određenom naučnom principu. Tako se filozofija se bavi stvarnošću, matematika izučava apstraktni domen (nekih osnovnih ideja i koncepata), dok fizika istražuje materijalni svet (ili materiju i promene kojima ona podleže). Uz to slobodno možemo kazati da filozofija ima najveću slobodu u svom metodu, dok je matematika najrigoroznija nauka. Neke dodatne opservacije ukazuju na to da fizika ima najveći uticaj na svakodnevni život, dok filozofija ima najveći značaj za sve inteligentne individue jer se bavi najbitnijim stavkama našeg postojanja te najosnovnijim i ključnim pitanjima na koje možemo naići, kao što su: postojanje, nastajanje, nestajanje, život, smrt, značenje, istina, promena, večnost, (opšta) stvarnost, itd; čije bolje razumevanje je od najvećeg značaja za naš istinski kvalitet života kao inteligentnih bića! To znači da, u svakom iole normalnom društvu, filozofija treba imati centralno mesto kao najvažnija, najdublja i najneverovatnija misaona aktivnost.

Pored toga, filozofija kao najznačajnija intelektualna delatnost može se podeliti na različite grane: metafiziku, ontologiju, epistemologiju, etiku, filozofiju nauke, estetiku, filozofiju uma, filozofiju politike, itd. Metafizika je glavna oblast filozofije koja se bavi opštom stvarnosti; ontologija proučava postojanje i način na koji nešto postoji; epistemologija izučava ono što znamo i kako mi to znamo; etika proučava ljudske stavove i/ili ponašanje u skladu sa tim šta je moralno, odnosno nemoralno, i tako dalje.

S druge strane, matematika kao najpreciznija nauka može se podeliti na geometriju, verovatnoću (i statistiku), ultrafiltere (uključujući teoriju skupova), logiku. Geometrija se može definisati kao oblast matematike koja se bavi apstraktnim konceptom prostora. Ukoliko definišemo brojeve kao razdaljine ili (jedinice) dužine (umesto kao skupove) onda su različite algebre, aritmetika, analiza, diferencijalne jednačine, topologija, teorija grupa, itd nisu ništa drugo do grane geometrije kao i euklidska, hiperbolična, eliptična, nacrtna geometrija, apsolutna geometrija, geometrija tri tačke itd.

Napokon, fizika kao obična ili prizemna nauka može se podeliti na: mehaniku, dinamiku, akustiku, optiku, atomsku i nuklearnu fiziku, geografiju, astronomiju, kosmologiju, termodinamiku, hemiju, biologiju, psihologiju, sociologiju, istoriju, arheologiju, medicinu, pravo, političku nauku, informatiku, inženjerstvo, arhitekturu itd. Sve su ove oblasti pod okriljem fizike (ili primenjene fizike) jer se sve bave materijom i promenama koje se događaju u materiji, a to je rudimentarna definicija fizike pa navedene oblasti i nisu ništa drugo do grane fizike. Hemija se, na primer, samo bavi onim aspektima materije koje mi detektujemo u vidu atoma i/ili molekula, te izučava njihove karakteristike, interakciju i različite procese koji su u vezi sa atomima i molekulima, a po pitanju njihovog sjedinjavanja i razjedinjavanja. Dok se atomska fizika bavi atomima na jedan prilično različit način, te ih posmatra iz totalno druge perspektive i izučava njihova druga svojstva.

Na kraju, organska hemija se bavi samo molekulima koji su bazirani na ugljenikovim atomima. Dodatno tome, biologija je grana fizike koja se bavi živim organizmima. Treba takođe spomenuti da se različite grane fizike (nauke) međusobno prepliću i mogu imati mnogo toga zajedničkog (kao organska hemija i biologija ili atomska fizika i hemija, biologija i psihologija, psihologija i sociologija, geografija i astronomija, astornomija i kosmologija, filozofija politike i politička nauka itd.) usled činjenice da se sve one bave materijom i promenama kojima materija podleže (to jest stvarnošću), te samim tim nije uvek moguće povući jasne granice između različitih oblasti.


Prema ovome što vidim, nema razloga pitanje koje si postavio ("zašto primjerice čovjekov mozak ima dvije polutke") smestiti u predmet na koji bi striktno filosofija morala dat odgovor, kao i teologija.

[Davor000]

No Nick kaže:

Pa nije krivo.


Nauka se može (ili bolje kazano treba) podeliti na tri osnovne oblasti:

1) filozofiju,
2) matematiku,
3) fiziku;

Može, ali ne treba. Zašto bih radio takvu podjelu? Ja tu stavljam samo matematiku i fiziku odvojeno, a filozofija se isprepleće s njima, nije nešto zasebno.

Ova podela je nastala iz razloga jer su sve tri oblasti bazirane na određenom naučnom principu. Tako se filozofija se bavi stvarnošću, matematika izučava apstraktni domen (nekih osnovnih ideja i koncepata), dok fizika istražuje materijalni svet (ili materiju i promene kojima ona podleže). Uz to slobodno možemo kazati da filozofija ima najveću slobodu u svom metodu, dok je matematika najrigoroznija nauka.

Matematika, fizika i filozofija se svi bave stvarnošću. Tako da ti je ova podjela bezveze. Po čemu filozofija ima najveću slobodu? Istina, ako to znači da možeš bilo što reći bez poznavanja znanosti, onda si u pravu. Ali budući da je to onda mlaćenje prazne slame, nisi u pravu. Matematika je rigorozna kao što i sve znanosti nastoje biti rigorozne. Da se iskrade pogreška u dokazu i u matematici, iskrade se. Primjer je Cauchyev (pogrešni) dokaz da kada niz neprekidnih funkcija konvergira po točkama nekoj funkciji da je onda i ta funkcija neprekidna. Tek kasnije je pronađena pogreška u dokazu te je zahtjev za konvergencijom po točkama zamijenjen zahtjevom uniformne konvergencije. Nešto opširnije o tom pogrešnom dokazu imaš dobro napisano u knjizi (filozofa, gle čuda) I. Lakatosa - Dokazi i Opovrgavanja, a što se tiče ispravnog dokaza, imaš ga u svakom udžbeniku iz matematičke analize.

...

Čemu prepisivanje ovoliko za raspravu nevažnih podataka?

Prema ovome što vidim, nema razloga pitanje koje si postavio ("zašto primjerice čovjekov mozak ima dvije polutke") smestiti u predmet na koji bi striktno filosofija morala dat odgovor, kao i teologija.

Da te podsjetim, nisam ja to postavio kao pitanje na koje treba filozofija (ili teologija) dati odgovor, nego ti. Citiram:

A na pitanja zašto se nešto desilo, kakva i koja je svrha nečega, etc., tim pitanjima se bavi upravo filosofija i teologija.

Dakle ponavljam, zašto primjerice ljudski mozak ima dvije polutke? Očekujem filozofski odgovor jer smatraš da ga filozofija (ili teologija) može dati (prema ovome što sam te citirao).

[Nomen Nescio]

Davor000 kaže:

Po čemu filozofija ima najveću slobodu? Istina, ako to znači da možeš bilo što reći bez poznavanja znanosti, onda si u pravu. Ali budući da je to onda mlaćenje prazne slame, nisi u pravu.

Kada neko ovako nešto veli, onda stvarno mislim da više nema šta da se priča. Želiš kazati da je filosofija mlaćenje prazne slame ili pak nešto drugo? Možda sam te samo krivo shvatio?

[Davor000]

No Nick kaže:

Kada neko ovako nešto veli, onda stvarno mislim da više nema šta da se priča. Želiš kazati da je filosofija mlaćenje prazne slame ili pak nešto drugo? Možda sam te samo krivo shvatio?

Ne! To znači da filozofija nije ništa "slobodnija" nego rad nekog znanstvenika koji je ograničen znanstvenim činjenicama. U suprotnom, kada bi filozofija bila "slobodna" bez da znanost ima fundamentalni utjecaj na nju, onda bi bila mlaćenje prazne slame.

[Elloi]

Zanima me što uzimate pod pojmom 'teologija'?
koji/čiji teolozi

misli li se pri tome na faktor vjere kao važan element mnogih religija

ili možda i na konkretne spoznaje konkretnih vjernika?
Hvala!

[TanjaOriginal]

Bokić Elojka, drago mi da te vidim.

Trebale bi spadati i konkretne spoznaje raznih spadala.
Bitna razlika je u tome što je spadalo 1. Svetac, a spadalo 2. nije.

Dakle, spadalo 1. je vjerodostojno, a spadalo 2 nije.

I tko mi kaže da nije znanost utvrditi čija je zadnja......

I znanost i tehnologija i filozofija i......je utvrditi zašto je jedna vidjelica vidjela Gospu i to se priznaje, a drugih 1000 nije. Iako jesu. Ili iako ova prva nije.

[Elloi]

Ej Tanjuška, i meni je drago vidjeti tebe

Da, kada se govori o teologiji može se i o viđenjima Gospe. Tu se ne može lako ispustiti iz vida činjenicu da različite religije i vjerske zajednice čim ih je toliko puno znači nemaju jednake elemente vjere - ne slažu se oko spoznaja, ili oko sadržaja vjerovanja. Dakle nema smisla da itko govori uopćeno o svima, a očekujući nekakvo domišljanje i dosezanje 'znanstvenoga' argumenta koji bi sve pokrio.

[TanjaOriginal]

Dakle- nije znanost.
Matematika, fizika, kemija, molekularna..... funkcioniraju pod svim uvjetima i u svim krajevima svijeta jednako.

Elojka - napokon da je netko definirao znanost na ovom forumu. Svaka čast.

[Elloi]

tnx

međutim prirodna znanost također nije dovljno pouzdan faktor, referenca, autoritet, oslonac..

[TanjaOriginal]

Elloi kaže:

tnx

međutim prirodna znanost također nije dovljno pouzdan faktor, referenca, autoritet, oslonac..

Kaj je da je. Ima svoje vjernike i povijesno je više izgluparala od bilo koje religije.

[morbidangel]

Veritaserum kaže:

Znanost ili preseravanje?

F i l o z o f i j a.

[Jacob.]

Veritaserum kaže:

Znanost ili preseravanje?

Znanost o preseravanju je znanost, ali teologija? Daleko od toga.

Znanost kao nepristrana po bilo kojoj hipotezi jednako odbacuje kako boga, tako i nevidljivog jednoroga ili djeda mraza. Grana znanosti zvana vjerojatnost nam govori da su te sve hipoteze otprilike jednako (ne)vjerojatne.

To što većina ljudi ne zna osvijestiti i shvatiti porijeklo i suštinu svojih emocija i doživljaja pa im se razum teško odupire nagonima i željama, ne čini budalaste hipoteze istinitima ništa više od bilo koje druge budalaste hipoteze za koje nismo emocionalno vezani.

[Michael___Myers]

Teologiju ja ne bih svrstao pod nauku, vise pod ucenje. Teologija se uci na filozofskom fakultetu.

[Lastan]

Michael___Myers kaže:

Teologiju ja ne bih svrstao pod nauku, vise pod ucenje. Teologija se uci na filozofskom fakultetu.

Na stranu činjenica da je tema dobrano prežvakana i podignuta iz mrtvih, ali ovo je bedasto.
Teologija se u Zagrebu doduše uči (i) na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove, ali on nije fakultet na koji se obično misli kad se spomene Filozofski fakultet.

I ne, teologija ne može biti znanost. Čak ni humanistička znanost.
Sociologija religije je znanost. Ima predmet proučavanja, metode, postupke, recenziranje… Teologija može biti znanost jednako kao što to može biti i filozofija: nikako. Pritom ne umanjujem doprinos filozofije (pa čak i jednim dijelom teologije), ali ne mora se baš sve zvati znanošću. Naročito ne ono što znanost nije, pa čak i ako joj je slično.

[minutus]

riječi imamo na pretek.
ali gdje je sad teo?

[krena]

Teologija je filozofsko natezanje. Najćešće se njezine postavke mijenjaju kako se razvija znanost (barem kod katolika). Prije je bila teološka neprikosnovena istina o Adamu i Evi, a sada teolozi tvrde da je to neka analogija i da je evolucija istinita. Sada Vatikan tvrdi da vanzemaljci lako da postoje, a godine 1600. su spržili Jan Husa na lomaći zbog istih ideja (da postoji više svjetova).

[Rob-Roy]

krena kaže:

Prije je bila teološka neprikosnovena istina o Adamu i Evi, a sada teolozi tvrde da je to neka analogija i da je evolucija istinita. Sada Vatikan tvrdi da vanzemaljci lako da postoje, a godine 1600. su spržili Jan Husa na lomaći zbog istih ideja (da postoji više svjetova).

To samo znači da teologija, kao i svaka znanost, napreduje.

Tako možeš i reći za fiziku.. nekada se smatralo da bez sile ne može biti gibanja (Aristotel), danas se zna da može (1. Newtonov zakon), nekada se mislilo da postoji eter, sada se zna da ne postoji (Michelson-Morley eksperiment), nekada se mislilo da se planete gibaju po kružicama, danas se zna da se gibaju po elipsama, nekada se mislilo da su prostor i vrijeme ravni, danas se zna da su zakrivljeni...

Isto je i sa teologijom, ona također napreduje. Između ostalog, zahvaljujući i otkrićima koja dolaze izvan same teologije (od strane prirodoslovne znanosti, psihologije, sociologije, politologije)... Socijalni nauk Crkve danas nije isti onaj koji je bio prije 500 godina. Stvar je napredovala.

Teologija ne ignorira argumente, ma odakle oni dolazili. I teolog može pogriješiti, može ispraviti grešku. Isto kao i fizičar. Bitno je da se stvari kreću, da čovječanstvo napreduje u spoznaji.