Natrag   Forum.hr > Kultura i zabava > Književnost > Mali literarni kutić

Mali literarni kutić Vaše pjesme, priče, romani...

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 11.03.2014., 18:36   #41
RADOVAN ŠOJIĆ - O RATKU MLADIĆU

Veseli se srpski rode veseli se Obiliću veseli se Boško brate barjaktare Jugoviću počni pjesmu Strahinjiću pjevat nam je danas dika dobili smo novog gvožda srpskog zmaja i vojnika. Car se Dušan Srbi, braćo iz grobnice danas diže da novome Obiliću kao bratu priđe bliže gledam kako car Dušane desnicu mu ruku steže zdravo bio srpski sine, srpska nado i viteže. Počast ti si zaslužio jer si srpstvo zadužio tako Dušan Ratku kaza kad evo ti cara Laza u lice ga Lazar ljubi da si zdravo srpski sine da mi bješe na Kosovo ne bi srpstvo da izgine Srbima te Gospod spremi a doveo Sveti Savo iz njegove đedovine srpska diko, srpska slavo. Tako Lazar Ratku kaza sa Kosova slavni vođa samo malo vreme prođe kad evo ti Karađorđa u lica se braća ljube govori mu slavni Đoko svud se priča po svijetu rodio se srpski soko koji neda da se Drina opet srpskom krvlju muti zato Srbin pored Drine može sada počinuti. A onda se Crna Gora iznenada zatalasa jer odavno ne bijaše milijega konju glasa jer se slavni Njegoš diga da pozdravi srpskog tića kao Šuja i Novicu i viteza Aleksića. Zdravo da si srpski sine pozdravlja te Crna Gora pozdravljam te ko Danila Kalamarka Miljanova to je braćo vitez srpski ime mu je Mladić Ratko Hercegovka što ga rodi i Bog sami htjede tako. Sjećaš li se srpski sine devedeset druga bješe kada Turci i ustaše svi na Srbe poletješe želja im je ista bila mora srpstvo da pogine tad zavika vitez Ratko stani malo nič'ji sine. Od Bihaća do Goražda, od Trebinja pa do Drine slavom si se ovjenčao o Mladiću srpski sine Alija te zapamtio imena se tvoga boji kad mu kažu ide Ratko strah ga smrtni tad osvoji. Jer grijehe svoje mora on platiti jednog dana gdje se đede turska zemlja od Careva do Irana papa će ti misliš pomoć da državu svoju stvoriš ne vredi ti poturice što ga dvoriš, što ga moliš. Al možda ćeš dočekati iznenada i te dane kada papa počne s tobom postit turske Ramazane to će biti onog dana kad nestane turskog roda tad će papa progovorit srećna Turci sad sloboda. Tako Mladić srpska dika brani srpstvo od krvnika, od ustaša i balija, od Tuđmana i Alija od fašista evropskije, krokodila azijskije, američke zle nemani, od zla junak srpstvo brani. Nek se zatre crno sjeme neka umre turski džihad srpskom zemljom više neće turska noga kročit nikad nek se srpski barjak vije nasred gore Romanije nek zazvone zvona divna u čast našeg srpskog sina Republiko Srpska naša odbrani se od ustaša odbrani te srpska dika srpski vitez s Kalinovika. I njegovi vitezovi što padoše za slobodu Bog neka im dušu prosti jer su ponos srpskom rodu Banja Luka i Krajina slave Ratka srpskog sina izgubiše div junaka slavnog Veljka s Vučjaka Ratko mu je orden dao mrtvog ga je milovao ne umireš slavni zmaju jer ti Srbi to ne daju. Jer junaci ne umiru slavni Veljko srpski brate Srbi će te osvetiti ustaše će platit za te onda vitez poručuje Ozren gora da ga čuje oj Ozrenci vjero stara braćo naša pravoslavna. Sačuvajte manastire Nemanjića mile naše nek zazvone zvona jače nek od muke dušman plače neka srpski sveštenici liturgiju svetu služe nek se krsti i vjenčaje to Srbima snagu daje. Nek se srpski Božić slavi nek badnjaci srpski gore nek se srpska pjesma čuje nek veselo gusle zbore i ustaše pamte Ratka još od Knina i Krajine krvnicima kad poruči ovo vaša zemlja nije. I Janković Stojan će se iz grobnice dići sade da se bori protiv tebe o Tuđmane ljudski jade kulu si mu porušio i manastir Svetog Đorđa zato će te dušmanine objesiti o zidine a Krajino srpska diko i Tepić je za te pao ustašama živ u ruke on oružje nije dao da sa njime ubijaju sve što srpskom dušom diše ali Tepić ko Sinđelić istoriju novu piše. Umrijeti ime neće oj Tepiću Sinđeliću naš sokole srpska slavo i sveti te voli Savo Hercegovci braća mila slave Ratka srpskog sina jer zaduži Hercegovce kao Njegoš Crnogorce sjećate se Hercegovci kad je vitez komandovo kad povede srpsku vojsku i udari na Trnovo tad Trnovo prekri tama svuda vriska i galama viču puste haubice pobjegoše poturice. Tad pred vojskom u Trnovo prvi Ratko vitez siđe srce mu je zaplakalo zapaljenu crkvu viđe pa se časnim krstom krsti bićeš ljepša nego prije Srbi će te uljepšati neka znaju to balije. A vremena mlogo nema Goraždu se junak sprema Turci tamo rade jade, Srbe muče, oči vade na Goraždu krv se lije velika se bitka bije navalile turske horde misle proći tu balije fašistički avioni tad pomažu Muslimane ista im je želja bila Srbe redom da sahrane džaba NATO avioni jači srpski bataljoni pobjegoše poturice niz vrleti Glavice. Onda Turci kume, mole da ih Srbi ne dotuku ljubićemo Alaha nam i Ratkovu desnu ruku slavićemo krsnu slavu i svetoga oca Savu i za Božić prase klati nemoj Ratko udarati al naivnost srpska pusta iznenada dođe tada onda Turci navališe iz Bihaća crnog grada pale, muče, oči vade i na ražnju Srbe peku to je braćo nepojmljivo ljudskom umu i čoveku. Tad junački Krajišnici pred Turčina hrabro staše srpski sine i viteže nedaj brate što je naše onda Ratko komanduje Krajina ga cijela čuje gonićemo mi dušmana do Stambola i Irana srpska nado i mladosti pred Bogom smo braćo čisti mi branimo svoju zemlju i Bog će nam pomoć isti tad se vojske sudariše lije krvca na sve strane opet papa potpomaže protiv Srba Muslimane. Džaba papa ruku pružaš da prekrstiš sa njom Srbe neda Srbin Svetog Savu niti krsta od tri prsta opet sramni avioni, sramne štuke i miraži zašto Srbe tako mrziš bezdušniče papa kaži bombarduju Srbe redom da ih satru ovih dana do jada je mili brate da su pošli na Japana malo su im avioni no rakete svoje šalju to su zemlje demokratske neka srpska djeca znaju srpsku nejač ubijate da oružje isprobate kaži meni mili brate da l to rade demokrate. Džaba sile od svijeta opet Srbin pobijedi srpska slava i oružje nikad braćo ne blijedi slava nek je herojima što su pali za slobodu jer su ponos srpskoj braći i čitavom svome rodu Hercegovac Mladić Ratko Srpkinja te majka rodi jer povede srpski narod prema slavi i slobodi vječno ćeš se spominjati i u vječnost otić pravo srpska diko i ponose uvijek nama bio zdravo.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.03.2014., 18:38   #42
MILOMIR MILJANIĆ - A OD HAGA NE OSTALO NI TRAGA

Ej zapjevaću pjesmu iz inata i spomenut svog Srbina brata koji bitku sa nepravdom bije radi srpstva i radi Srbije rad' istine i potomstva radi da saznaju naraštaji mladi kako treba i kako se mora otadžbina branit od zlotvora zato pjevat imam jaku želju o srpskome vojvodi Šešelju. Slobodarskom idejom predvođen, uman, hrabar i od Boga vođen rođen tamo u ljutom kamenu đe su znali slobode cijenu Hercegovci tvrđi od kamena kroz sumorna i strašna vremena Vasilije svetac đe se rodi tu đe narod sa strahom vodi da posjeti ovo sveto mjesto tu je Vojo dolazio često ko dijete dušu napojio i duhovnu hranu okusio. Bog mu dao dara svakojaka pametnijeg i boljega đaka nije bilo to je Božja volja otkako je Popovoga polja. A najbolje pokazo je znanje kroz sve dalje svoje školovanje i najbolji do kraja ostade dok najmlađi doktor ne postade te profesor univerziteta posta prije dvadest sedmog ljeta. U nedoba Brozovog vladanja i velikog srpskog postradanja mladi doktor da prećuti neće u misiju nemoguću kreće protiv strašnog Brozovog režima hrabrost, umnost i pregnuće ima protiv sile da se pravdom bori ej za ideju spreman da se bori. Posle svega Brozova je želja da osude doktora Šešelja na robiju od osam godina kao primjer ostalim Srbima da ne smiju podignuti glave u zla doba Brozove države. Mirno Vojo presudu prihvati u Zenicu ode robovati u zloglasnu i strašnu aksanu najmudrija srpska glava panu. I to Šešelj izdrža stojeći nema toga ko je mogo reći da se doktor na šta požalio ili da je za milost molio ili da je dirnuo nekoga za vremena tamnovanja svoga. Kad pri kraju dvadestog vijeka nad Srbijom vila zaleleka rat krvavi preko Drine planu doktor Šešelj među prve stanu hrabri Srbe i šalje poruke da se brane od ustaške ruke da ne pušte da se ne ponovi logor smrti Jasenovac novi. Dobrovoljci hrabri radikali u odbranu otadžbine stali brane svoju svetu đedovinu brane srpsku Bosnu i Krajinu i svetinje srpske hrabro brane Obilić im ne bi našo mane. Obilazi Vojo svoje borce radikale hrabre dobrovoljce i ostale srpstva branioce govori im da svi dobro čuju da njegove riječi poštuju ne smijete s uma smetnuti i nek vam je stalno na pameti Srbin zločin činiti ne smije ej to u srpskoj tradiciji nije. Jer to nikad nijesmo činili grešni bi onda pred Gospodom bili rat prestade a Krajina pade u njoj srpskog uva ne ostade mirotvorci nesreću smisliše da Srbinu tamo nikad više ne osvane dan slobode drage jer sam Srbin ne imade snage da se bori protiv Zapada uzalud mu u pravdu se nadat. Ej Vojo Šešelj sad se oglašava davno je srpska ostala država u kandžama prokletih ustaša da je sveta obaveza naša da vodimo borbu neprestanu za sve Srbe što su na Balkanu da državu veliku odbrane da dušman dođe u teške dane. Srpska muka i srpska nevolja od Lazara i Kosova polja prati Srbe kao anatema nikada sloge ni jedinstva nema najbolji su založili glavu ej za krst časni i svoju državu. Ej pa Vojislav tijem putem krenu da sa Srba strašnu anatemu skine i svojom glavom plati istorija mora zapisati neviđenu hrabrost ovog džina i velikog srpskog roda sina. Ej mislili su brate Vojislave da ti dođu glave i smišljaju na svake načine da to sramno djelo i učine ne htjedoše vlastodršci mali jer su dobro viđeli i znali da bi mnogo majka zakukala od hrabrije srpskih radikala. Onda nove planove skovaše ne bi gore radile ustaše da novome gazdi se privole pa haškog tužioca mole da Šešelja s političke scene skloni odmah i u zatvor stavi da mu odmah poradi o glavi. Novi je režim od njega se bojo jer u javnost iznio bi Vojo sva nedjela, pljačke i prevare što činiše bezbožne fukare sve pod plaštom demokratskih prava postadoše narod i država zaštitnici nemorala. Ne htje Vojo pred njima uzmaći nego srpskoj poručuje braći idem u Hag da Srbiju branim i tribunal haški da sahranim. Radi boraca palih za državu i rad' onih što dadoše glavu za ideal srpstva i slobode i rad' onih što kosti nalaze svoje đece bosanskim brdima a neznanih i znanijeh ima. Zbog hiljada izgubljene sreće zato Šešelj odustati neće dok svijetu ne kaže istinu da im duše na nebu počinu. Kreće u Hag ponosno i smjelo da zastupa srpstvo vascijelo masa ljudi isprati Šešelja svima ista na usnama želja da se zdravo vrati što prije iz proklete zemlje Holandije. A supruga sa četiri sina ispraćaše svoga domaćina gleda suznih hiljade očiju gleda Vojo svoju familiju jer je tešku donio odluku ide pravo u čeljusti vuku. Da mu sude oni što ga tuže teško im se spuštiti na uže rođen da se do poslednjeg bori zna ničija do zore ne gori možda Gospod ovako je htio pa je Vojo mirno prihvatio taj izazov golemi i teški pa odluku donese viteški da državu davno posustalu u haškome brani tribunalu. Reče Šešelj prije nego krene braćo, sestre poslušajte mene dok se vratim ja iz Tribunala Tomislav je vođa radikala. Slušajte ga kao oca svoga jer napretka ne ima bez toga on je glava kuće i nek vam je vazda ubuduće na pameti samo jedna miso nije Njegoš uzalud piso njemu sada čitav svijet se divi blago tomu ko dovijeka živi. Braćo Srbi čuvajte živote otjerajte lažne patriote i tobožnje nove demokrate da se nikad na vlast ne povrate. Izdali su i srpstvo i Boga pa moraju platiti zbog toga a mi ćemo to je Božja volja odvojiti žito od kukolja. Ode Šešelj a ostade nada da će pravda silu da nadvlada da će pamet nadvladat ludilo svakome je vrijeme sudilo drugačije nikad bilo nije vidjećemo ko se zadnji smije. Vojislave u Hristu Srbine Bog veliki s nebeske visine nek te štiti i neka te čuva od ludoga vjetra koji duva sa Zapada put tvoje Srbije. Pozdravljam te moj Srbine brate sa guslama koje mnogo pamte guslar koji srpskom rodu služi blago tome ko pjesmu zna da složi.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.03.2014., 18:41   #43
ĐORĐIJE KOPRIVICA - TEČE KRVAVA DRINA 2

Kad pedeset minu ljeta od Drugoga svjetskog rata sva se Bosna uznemiri zakuca joj zlo na vrata treći put se u vijeku sa krvavim kolom kreće nastavlja se istorija tragedije i nesreće. Jedna zemlja tri naroda a nesloga strašna hara te u ognju i u krvi traži Bosna gospodara. Stara mržnja ujedini Muslimane i Hrvate kobni naum da ostvare sa Srbima da zarate. Otpadnici srpskog roda poturice što se zovu svoju vjeru izdadoše a uzeše Alahovu zalud Turci bit ne mogu a ni Srbi da se kaže Alija ih stari vodi suverenu Bosnu traže. Nesrećni im plan napravi kako do tog cilja doći s tom namjerom Muslimani krvavim će putem poći. Slave Kuran i Alaha na vjernost se njima kunu okupljaju džihadije i spremaju za pobunu te Alija prvi krenu u pakosti i u jadu da vaskrsne mržnju staru u nemirnom Višegradu. Pa zastane ispred grada na ćupriji Mehmed-paše i turskoga janjičara u mislima proklinjaše što se sjeti zavičaja kao silnik carevine i na poklon ostavi mu most krvavi preko Drine. Psovao je i Andrića koji svjetsku slavu steče te o Drini i o paši u romanu svome reče ubrzo se Muslimani višegradski okupiše i potajno sa Alijom dogovore napraviše sa terorom da se krene i oružje podijeli a u gradu srpski narod sav pobije il iseli. Prvi Murat Šabanović u mržnji se dokaziva ispred svojih poturica ruši bistu Andrić Iva ječe zurle i bubnjevi dok u glavu macom bije Alahu ekber, džihad, džihad u glas viču džihadije kad mermernu parčad biste drinski vali progutaše u dženet te Alah prima svi Muratu povikaše. Od tog dana strah zavlada uz obale mutne Drine nad Srbima teror čine poturice Alijine zgradu gradske policije u bijesu opkoliše đe se srpski policajci ispred bande izdvojiše ko zna što bi dalje bilo da im pomoć stigla nije i u strahu iz grada ih propustiše džihadije. Po selima oko Drine zaveli su teror pravi takmiče se ko će više zla Srbima da napravi mnogi Srbi odlučiše da zločinu na put stanu formiraju ratne čete i spremaju za odbranu s podivljalim zlikovcima mira moglo biti nije kolju narod i siluju a nevina krv se lije. No u gradu Sarajevu kad ubiše srpskog svata krv se proli Baš-čaršijom i raspiri plamen rata pa počeše pristizati dobrovoljci preko Drine da u mržnji obuzdaju lude horde Alijine. A Alija džihadija što ga Turci babom zovu opet ide Višegradu traži pomoć Muratovu da sa četom Muslimana pod komandu branu stavi dokle može sve niz Drinu da uništi i poplavi. I ubrzo posle toga bješe brana zauzeta tad je srpska ofanziva k Višegradu započeta tu dvanaest bješe Srba ko taoca na toj brani dok iz grada pored Drine bježali su Muslimani. Više hidroelektrane u tunelu da se skriju Murat zove u panici Sarajevo i Aliju Alija ga često moli da se brana ne otvara traži da se neodložno sa Srbima pregovara Murat viče nestrpljivo da Višegrad vojska bije ali vojni komandanti to istina kažu nije. U tom mučnom razgovoru jedno strašno doba minu babo moli, Murat viče dok se veza ne prekinu posle toga i Murat se u velikom jadu nađe sve okupi i preplašen pripremi se da izađe i ne viđe jedan ratnik u centrali da sam osta pa Fikretu Cocaliću krenu brzo preko mosta. Pa ga pita da li smije da ustavu diže brani diži, diži Fikret viče vidiš bježe Muslimani Murat skoči u bunilu do komandnog mosta stiže puče Drina istog trena kad se teška brana diže. A onda se nazad vrati slušajući strašnu jeku gleda kuće, ljudi, stoka valjaju se niz rijeku divlja voda nabujala sve u ljute guta vale dok inženjer muslimanski ne istrča iz centrale te kasarni uzamnici hitao je da što prije pomoć traži i Višegrad spasi strašne tragedije. I ubrzo s dva vojnika komandnom je mostu hito pokrenuše ploče te se Drina vrati u korito a sa srpskim vojnicima i narod se u grad vrati dok zločine Bosnom prave Muslimani i Hrvati. Sarajevom zlo zavlada a tih će se Srbi dana okupiti oko vođe Karadžića Radovana ubrzo su i na njega džihadije kidisale al se spasi i izbježe u slobodni gradić Pale. Pa okupi srpske vođe i komandu ratnu stvori da povede srpski narod za slobodu da se bori a Alija ne miruje već ponovo zlo napravi na pijaci u Markale ispred tezgi bombe stavi te kada su Muslimani u tom paklu pobijeni pred svijetom bjehu Srbi za taj zločin okrivljeni zagrajaše vele sile da se krše ljudska prava a Bosna se mimo pravde tada prizna ko država. A prokleta Amerika i evropske saveznice bombarduju neprestano hrabre srpske jedinice u plamenu ljutom gore srpska sela i gradovi udaraju moćne sile i vojnici Alahovi ubrzo su srpske snage i Aliju zarobile predaju su povlačenjem srpske vojske uslovile. Obećaše svjetske sile da slobodno vojska krene al ulice sarajevske bjehu krvlju zalivene pucali su u vojnike koji mirno prolaziše ko i vazda poturice riječ svoju pogaziše. Prevara ih skupo košta jer se Srbi osvetiše i ubrzo Sarajevo sa svih strana opkoliše bježe Turci ali mnogi srpskoj ruci pobjeć neće zovu svoje komandante da za mrtve šalju vreće. Ratko Mladić gorski soko motri okom s Romanije đe njegova vojska prođe razbježe se džihadije a sa bijelim vukovima i Knežević Srđan leti na zločine i pokolje da uzvrati i osveti kako Željko Ražnatović prelijeće Semberiju i u gradu Bijeljini slomi Handžar diviziju. I u Janji Muslimani u podrume pobjegoše kad sa gardom Arkan banu bez metka se predadoše dok Zvornikom Muslimani terorišu i strah siju Srbe straše i govore bjež'te Vlasi za Srbiju. No Srbiji predložiše da se Zvornik podijeli Muslimani ucjenjuju prvo da se vojska seli u tom trenu Arkan banu i povika među njima e neće se Zvornik nikad dijeliti sa Turcima pa rašćera djelovođe što taj prijedlog doniješe malo zatim srpske snage i grad ovaj zauzeše. U tuzlanskom garnizonu savezne su snage bile povlačenje ka Srbiji već odavno pripremile predstavnici gradskih vlasti odobriše garnizonu da odstupa i vojska se krenu gradom u kolonu. Ali riječ pogaziše krvožedne poturice i osuše strašnu paljbu na savezne jedinice četiristo muških glava ubijeno je toga dana Tuzla bješe od zločina srpskom krvlju okupana. A okolo srpska sela u nevolji teškoj biše te se narod pred terorom okupio u smoluće tri mjeseca tamo biše okruženi sa svih strana pružajući stalno otpor nadiranju Muslimana pa je onda po naredbi Radovana Karadžića stigla vojska i rašćera džihadije sa smoluća. Širom zemlje hercegove strašne borbe započinju kidisale džihadije ka Mostaru i Trebinju no srpske se jedinice sa ustaškom bandom bore što nevini narod muči i odvodi u logore i ta avet koja staše zlo ustaško da oživi napadnuće Nevesinje u velikoj ofanzivi. Mitrovdan je sveti bio odvajkada srpska slava koja dođe ustašama zla, nesrećna i krvava svuda mrtvi i ranjeni na sve strane bule pište a Alija Foči ide traži novo uporište. Od tog grada mislio je da islamski centar pravi al mu Srbi ne dadoše da ostvari plan krvavi Ratko Mladić komanduje za njim stupa vojska jaka kraj Goražda obruč kida od ustaša i Turaka i ruski se dobrovoljci u njegove čete bore uz junake sokolove Srbije i Crne Gore. Kod Brodara đe u Drinu Lim uvire kroz doline nadirahu srpskoj vojsci poturice Alijine u tunelu koji vodi ka ulazu drinskog mosta jedanaest Srba tada u blokadi turskoj osta. Na predaju Turci zovu no se Srbi ne predaju plamte zrna i rafali mlade borce ranjavaju i bombe se kotrljaju sa ulaza od tunela grme strašne eksplozije hara banda pobješnjela. Petog dana da im pjeva dovedoše hodžu s njima šestog tunel ispuniše sa bojevim otrovima a starice srpske majke dovedoše sedmog dana da pjevaju pred tunelom sve za merak Muslimana. Jedan borac žeđi rane nije mogo izdržati uze pištolj i odlučno samom sebi život skrati već deveti dan i jesu teške rane previjene kad odluči Slađan Simić iz tunela da se krene kroz stotine teških muka izađoše sedmorica i prođoše položaje do srpskije jedinica jedan osta u tunelu ne izađe tada s njima nije htio ostaviti svoga mrtvog pobratima i tursko ga zrno nađe dokle svoga brata pazi pade mrtav ali svoju čvrstu riječ ne pogazi. Svuda pokolj i stradanje a nevina krv se lije no najviše Srebrenicu terorišu džihadije a zlikovac Naser Orić vodi trupe Alijine ka Srbiji narod bježi u panici preko Drine na Petrovdan ka Srbima ofanzivu strašnu krenu gine narod a sva dobra nestaju mu u plamenu. Bratunac je u to doba tugovao u crnini zbog pokolja koji prave krvoloci Alijini pa Kravicu napadoše baš na Božić godec sveti i mnoge će porodice oštrom kamom zatrijeti. Ratko Mladić srpski soko posle ove kasapnice Srebrenici i Turcima krenu svoje jedinice vukovi su drinski s njima i gardista dosta ima pa četnici iz Srbije sa bijelim orlovima pusta sela Srbi gaze džihadije što spališe pored Žepe strašni prizor zla njihovog opaziše. Đe đevojka s dvadest ljeta na ražnju je nabijena sva joj koža ispucala ljutim ognjem zapaljena Naser bježi a Alija američku pomoć ište uzalud Ratko Mladić već stupio na bojište. NATO traži da to bude zaštićena neka zona zato šalje sa trupama generala Moriona ali Ratko to ne sluša nego hita k Srebrenici za njim biju džihadije hrabri srpski osvetnici od pravedne srpske ruke tu ginuše poturice dok je jednog Muslimana sjećaće se Srebrenice. A nek Srpska Republika istoriju slavnu piše s Karadžićem i Mladićem što joj ime proslaviše.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.03.2014., 21:29   #44
VLADO MIKULIĆ - SASTAŠE SE HRVATSKE USTAŠE

Festival gange i gusala, München 1992.

Sastaše se hrvatske ustaše da presjeku četničke zločine za dom spremni to su obećali svi ko jedan pod barjak su stali praznih ruku ali srca vruća niče garda vojska svemoguća pod okriljem oca domovine bez riječi se za slobodu gine. Domovina pod oružje zove najhrabrije svoje sokolove goloruki momci se ustaju svi zakletvu domovini daju za dom spremni mi smo umirati za Hrvatsku svoju krvcu dati dok se Hrvat ovom zemljom kreće četnici nas porobiti ne će ne će četnik našeg kruha jesti ni na staro ognjište nam sjesti. Po Hrvatskoj ljuti četnik gazi domovinu cijelu unakazi tenk se čuje, zrakoplovi bruje silom četnik budućnost nam kuje. Mirno spava Amerika stara dok Hrvatska u krvi izgara Ameriko sramota te budi povijest će ti zbog toga da sudi na dušu ti pada Hrvatska nevina nastrada Slavonija podrhtava cijela krvnička je noga zaposjela od Petrinje pa do Vukovara nemilice Hrvatska se sara. Cigani su srpski pohitali granicu bi novu zacrtali Hrvatska se po mjeri vaga od Mađarske pa do Karlobaga. Pod okriljem generala ludih Hrvatskoj se za slobodu sudi Kadijević, Hadžić i Rašeta srbijanska trojka je prokleta pod komandom Slobe ubojice proizvoljne crtaju granice u njegovoj polupraznoj glavi velika se Srbija napravi zbog njegove čupave frizure svi cigani u Hrvatsku jure svakom cigi po dva topa daje i hrvatske zemlje obećaje. Braćo Srbi sve će biti naše kad stučemo hrvatske ustaše blago ćemo da vam podijelimo kad Hrvatim kosti polomimo u Jadranu srpskom ćete plivat izobilja vi ćete uživat naša vojska njih će pobijediti gdje je Srbin Srbija će biti. Hoće, hoće druže Slobodane al kad sunce sa zapada grane kad na vrbi grožđe zarumeni kad se Crno more zacrveni. Malo morgen srpski Samardžijo nisi naše zemlje okusio stukao si cijelu Slavoniju, Istru, Liku, ponosnu Baniju Dalmacije pola porušio a naroda nisi pokorio. Zapamtite čupavi banditi ne može se narod pokoriti džabe bombe i krmače klete ova zemlja čvršća od čelika ostaje gorda i velika duboki je temelj iskopala na jednu je kartu zaigrala. Zakletvu smo Poglavniku dali i na branik domovine stali uvjerenjem naših pradjedova slobodna će biti zemlja ova naša vojska na čelo će stati ne će Srbin više upravljati naprijed gardo bandite potuci pobjeda je sad u našoj ruci tjeraj psine preko krive Drine sa ognjišta stare domovine. Sabij silu nek je stoput jača sloboda se vrelom krvlju plaća hrabro gazi al ne zaboravi zadnji metak za sebe ostavi ne smiješ bandi bradatoj u ruke Tantalove doživjet ćeš muke srpski obraz cijeli svijet vidi same sebe Srbija se stidi. Oj Srbijo alaj slavu imaš dokle djeci živote uzimaš lako ti je slavan junak biti pa starici oči izvaditi nije teško tenkom udariti kad će prazna puška dočekati hrabrost svoju vi ste pokazali goloruke dok ste nas gazili nije hrabrost malu djecu klati već ko junak pred junaka stati. Oj Srbijo tebi ću zboriti malena ćeš i sramotna biti ljaga s lica brisat se ne može iz vlastite bježati ćeš kože zapamtite srpske junačine svoje ćete proklinjat zločine. Mrtva djeca u snu će vas budit savjest će vas vlastita izludit vaša djeca vas će proklinjati na stup srama vas će raspinjati što sijaste to ste i pobrali proklet bio tkogod vas sažali plakat ćete gorke suze liti zapamtite tako će vam biti. A Hrvatska ko savjesti sjena nek vam bude vječna opomena. 
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.03.2014., 23:25   #45
VLADO MIKULIĆ - TKO TO MRZI 27. SLOVO?

Kroacija nosi trobojnicu nek ti suza zablista na licu plači sretna domovina moja svanula je sretna zora tvoja pa zapjevaj dok ti grlo daje cijeli svijet ti granice priznaje cijeli svijet djelo podržava nezavisna hrvatska država stoljetna se ispunila želja domovina plače od veselja. Otkriše se tvoja stara slava od vremena kralja Tomislava na žrtvenik hrvatskog oltara razvija se trobojnica stara i od sreće ponovno se diže Kroacijo sloboda ti stiže ponosno se dižeš u visine kao ruža poslije duge zime i ka nebu latice razvijaš dok ponosna sva od sreće sijaš. Okove si skinula sa sebe stoljeća su mračna iza tebe milijune sinova si dala sretnu zoru dok si dočekala nek se nosi kruna Tomislava, krsti oltar kneza Višeslava nek zablista pečat Branimira nek se svijetli prijesto Trpimira probudite mrtvog velikana probudite Jelačića bana nek se tresu hrvatski grobovi nek polete bijeli golubovi. Nek se bude stare uspomene od prijestolja kraljice Jelene nek zažive zime i proljeća od trinaest minulih stoljeća ustanite mrtvi velikani svi junaci znani i neznani svi kraljevi, bani i knezovi svi biskupi časni vitezovi. Probudite odsanjane snove uskrsnula Hrvatska vas zove nek se vije trobojnica bratska nek vijori zastava hrvatska da na vjetru zatrepere boje ti simboli domovine moje da na kruni lagano zasija simbol vjere, ljubavi i mira. Nek zasija sa Jadrana plava sve do Trga kralja Tomislava da zasija Zagorje zeleno što je zimi plaštom pokriveno pa nek pjeva ravna Slavonija neka pjeva kršna Dalmacija. Herceg-Bosna a i Kordun stari, Istra, Lika i gorski kotari nek miriše ruža procvjetana nasred trga Jelačića bana Poglavniče od mrtvih ustani i pred oltar domovine stani sinovi ti snove ispuniše domovini slavu povratiše. Zbog temelja Poglavniče mili najljepšu smo zemlju sagradili podigli smo pustu želju vašu podigli smo Kroaciju našu Dalmacijo dok te sunce grije sinje more u tebi se grije ti si ponos krša i kamena gord i visok ko Velebit stijena duša ti je plodna Slavonija srce ti je Istra i Banija oči su ti Kordun i Krajina boja neba i morskih dubina. Herceg-zemlje tvrdu vjeru nosiš i ponosno svakome prkosiš ruke su ti sinjskoga alkara inat nosiš Dubrovnika stara čelo ti je ko Baranja rosna a mišice ko Bosna ponosna. U tebi je snaga Vukovara u žilama Drina ti je stara nedaj sine hrvatsku slobodu potrebna je ovome narodu nedaj sine dušmanu sa Drine nedaj svoje rodne domovine nedaj psima da po tvome laju rijeke krvi za njima ostaju čuvajte se sokolovi moji ne smije Srbin da vam sreću kroji majke su vam i očeve klali nikad sine Srbina ne žali. Našu majku domovinu staru palili su na ognju i žaru gradove su cijele pobili na stotine crkva zapalili zato sine ponosno ustani i na branik domovine stani tkogod krene u Drinu ga baci tako rade hrvatski junaci čuvaj rode krive Drine vode tu je branik hrvatske slobode. U načelo ponosno se stavi bit ćeš čuvar domovine pravi a kad zvijezdu petokraku spaziš nogama je moraš da pogaziš u namjeri polomi joj krake ona pobi hrvatske junake zbog nje oci tvoji umiraše po tamnicam mračnim robovaše. Krv hrvatska zemljom se je lila petokrako prokleta si bila ja sam Hrvat od hrvatske krvi od junaka na svijetu prvi junačka je ova zemlja naša od viteza i hrabrih ustaša od hrvatskih ljutih bojovnika hrabre garde čestitih vojnika. Krv su svoju smjelo prolijevali ljute boje dok su vojevali pitaj sine cigane s Morave gdje su svoje posijali glave a upitaj te junake Srbe zašto bježe od hrvatske vrbe da li pamte Antu Pavelića i legiju Jure Francetića. Još ih sine upitaj i ovo tko to mrzi dvadest sedmo slovo tkogod stavi kokardu na čelo ovo slovo čita neveselo a kad spaziš tu beštiju pravu skini njemu kokardu i glavu ne štedi ga ne će ni on tebe njega biješ oslobađaš sebe sa njim skupa ni na rajska vrata nema sloge Srba i Hrvata. Svi im svoju zemlju poklonili povijesnu smo grešku načinili mjesto hvala djecu su nam klali poštenoga đavolu su dali neka plaču opančarske majke neka cvile šumadijske snajke dok im psine mrtvu djecu jedu nek proklinju sudbinu i bijedu. Što sijaste to sad i žanjite i po svijetu kruha isprosite krv ciganska u žilama vrije neobično prositi vam nije u Europu a još nekog sine ne će primit istočno od Drine. Sad molite svoga svetog Savu da vam malo maraka namaknu prije će se sveti Savo dići nego Genscher u Srbiju stići eto vama Šumadije vaše ovamo se rađaju ustaše sad molite ispod svoga krsta gdje je vaša Srbija do Trsta a po vama to je more vaše nema više Dalmacije naše. Zbogom Srbi sretno na istoku mi na zapad skačemo u skoku ostvarismo svoje davne snove Europa nas u zagrljaj zove Danke Deutschland i Hrvatskoj hvala Kroaciju prva si priznala dok se Zemlja oko Sunca kreće to ti Hrvat zaboravit ne će.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.03.2014., 12:43   #46
Ovo je stvarno teško pročitati i pohvatati...
ZGV is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.03.2014., 19:42   #47
MILE KRAJINA

OLUJA

Grmi sijeva oluja se sprema,
s četnicima razgovora nema.
Hrvatska je spremna za obranu,
za posljedni udarac dušmanu.

Okupator srbijanski kleti
pokušava Hrvatsku oteti.
Dosta nam je srpske tiranije,
neće biti velike Srbije.

Kninski Srbi zločin nastavili,
ništa Bljeskom nisu naučili.
Na zapadnu Bosnu udariše,
granatama Bihać razoriše.

Mislili su Bihać osvojiti
s velikom se Srbijom spojiti.
Europa štiti agresora,
pet godina putem UNPROFOR-a.

Z-4 podli Zapad nudi,
Martić nije prihvatio ludi.
Raketama Zagreb je napao,
pa je ratni zločinac postao.

Tuđman zove u te teške dane
Gojka Šuška, ministra obrane.
Zločince se poraziti mora,
teroriste i okupatora.

Šušak njemu ponosito viče:
"Naređenje molim, Vrhovniče,
vojsku, moral i sredstva imamo,
da četničke bande ušutkamo."

Vojni stožer, vrhunski stručnjaci,
izradiše planove junaci.
Za obranu domovine naše
u detalje bitke ucrtaše.

Sve je dobro organizirano
i odlično sinhronizirano,
kao pjesma s dobrog glasovira,
svaka dirka skladnu notu svira.

Da vidite generale naše,
spremni za boj, viteški ustaše.
Pripremiše vojsku i tehniku,
za Oluju, akciju veliku.

Brigade su pripremili vojne,
Pukovnije, satnije i bojne.
Tajanstveno i od UNPROFOR-a
iznenada tuku agresora.

Četvrtoga osmog u zoru,
kraj se bliži srpskom agresoru.
Oko dvjestotisuća vojnika,
protiv srpske vojske i četnika.

Opkoliše srpsku tvorevinu,
izmišljenu državu Krajinu.
Od Dinare, mora do Dubice
u okružju srpske ubojice.

S južne strane nadiru Pauci,
od Gospića navališe Vuci.
S Velebita specijalci skaču
iza peta četničkom koljaču.

Svud Tigrovi teške borbe vode
do Bihaća da sve oslobode.
Preko Plaškog, ličkih Jesenica
i bisera hrvatskih Plitvica.

Na Petrinju udariše gromovi,
slavni borci, dični vitezovi.
Hrvatska je snažna vojna sila
udarne je točke pripremila.

Na trideset mjesta proboj vrše,
sve otpore munjevito krše.
Tenkovi se vuku k'o pauci,
nastadoše četnički jauci.

Rika stoji hrvatskih topova
i bacača raketnih snopova.
Uraganska vatra se otvori,
nebo, zemlja, rekao bi gori.

Zrakoplovi u svakome letu,
pogađaju određenu metu.
Vitezovi hrvatski vojnici,
na svijetu najbolji ratnici.

Niz Dinaru vitezovi lete,
da se kninskom krvniku osvete.
S jedne strane Četvrta gardijska,
a s druge Sedma varaždinska.

Knin se vidi k'o čaša na dlanu
šalju dare četničkom dušmanu.
Drugog dana Knin su zauzeli,
hrvatski ih narod štuje cijeli.

Kad zastave na tvrđavu meću,
tu svečanost zaboravit neću.
Jednu diže na jarbol Korade,
a po zidu Četvrte brigade.


Bljesak slavni, Oluja junačka,
pade sila četnička koljačka.
Htjeli su nam Srbi gospodarit
i veliku Srbiju ostvarit.

Zato su nas tukli i pljačkali,
progonili, kuće razarali.
Osta Srbin bez hrvatskog mora,
bez države i bez koridora.

Srbi Srbe ustašama plaše
pa prostore napustiše naše.
Znaju Srbi koliko su krivi,
pa ne smiju dočekati živi.

Vladu srpsku slušaju opaku,
ostaviše ručak na štednjaku.
Tuđman zove Srbe: "Ne bježite,
u domovim' svojim ostanite!"

Neće Srbi Tuđmana slušati,
odlučiše u Bosnu bježati.
Cestom bježe u dvije kolone,
opljačkano i voze i gone.

Tarbuk bježi i s njim generali
da bi žive glave sačuvali.
Tenkovima kad cestu prelaze,
svoje Srbe gusjenicam' gaze.

Čast vitezu generalu Tolju
imao je promidžbu najbolju.
"Srbi mrtvi na bojištu leže
mnogi glavom bez obzira bježe."

Borbe teške na Petrinji traju
svu tehniku četnici imaju.
Tri linije dobro ukopane
vatrom tuku na četiri strane.

Ginuli su hrvatski vojnici,
al' će platit i srpski četnici.
General je Stipetić stigao,
s vitezovim on je jurišao.

Vide Srbi koliko je sati
iz rovova stadoše bježati.
Do Bihaća Hrvati stigoše
s korpusom se petim sastadoše.

Srpski korpus Dvadeset i prvi,
zločinci su ogrezli u krvi,
ostali su Srbi u obruču,
pa kukaju, plaču i jauču.
Pet tisuća vojske, to je sila
i dvadeset tisuća civila.
Kod Topuskog svi su opkoljeni,
od hrvatske vojske poraženi.

Stipetić ih zove na predaju,
sve oružje predati moraju.
Dižu Srbi bijele zastave,
Hrvati im poštedješe glave.

Pukovnik se Bulat pojavio,
Stipetiću prijavak podnio,
korpus ću vam Kordunski predati,
sve odluke vaše poštovati.

Predaju je Bulat potpisao,
Stipetiću uspjeh čestitao.
Toso Pajić i on potpisuje,
sve UNPROFOR ovo potvrđuje.

Čedo Bulat, sav skrhan od boli
generala Stipetića moli:
"Ja vas molim pedeset pištolja,
neka bude Vaša dobra volja."

General mu Stipetić uzvrati:
"Ja ću Vama i stotinu dati."
Da je njega Bulat zarobio,
Stipetić bi metak zadobio.

Ostadoše sjekire krvave
čim su sjekli Hrvatima glave.
Na stotine masovnih grobnica
to je djelo srpskih ubojica.

Oluja je kruna pobjednička,
pade sila srbofašistička.
Bitku takvu u briljantnom sjaju,
teorije svjetske ne poznaju.

Trajala je Oluja poznata
osamdesetičetiri sata.
Takav podvig još zapamćen nije
otkad sunce ovu zemlju grije.

Slava onom tko je za dom pao,
Hrvatsku je slavom ovjenčao.
Čast svakome hrvatskom vojniku,
svim časnicim', hvala Vrhovniku!
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.03.2014., 06:47   #48
ŽELJKO ŠIMIĆ - KAKO SRBI U LOGORIM' MUČE

Eeeeej sunce žarko na nebesim stalo i nad zemljom Bosnom proplakalo crni gavran svoja krila stresa ljudskoga će najesti se mesa gusta magla svu Bosnu prekrila bosanska je majka procvilila ej tužno cvile muslimanske nane poklaše im hodže i imame ljuto cvile majke Hrvatice žale svoje nevine dječice što ih vaka zadesila srića Radovana psuju Karadžića ej Karadžiću srpska krvopijo koliko si Hrvata pobio koliko si zakla Muslimana ti krvavih dopanuo rana Karadžiću srpska nepodobo ti i s tobom Milošević Slobo u grobu vas proklinjale majke neprilike gonile vas svake koliko ste zala počinili o sebi se oba zabavili koliko djece bez oca ostade dabogda vas stigla ruka pravde vi ste naše ukrali oruđe s njim terene osvajate tuđe znaš krvniče bolan Radovane da ćeš svoje izbrojati dane mira svoga nikad neš imati suze tuđe na te će padati koliko si učinio zala zemlja crna u se te ne dala gradove si po Bosni srušio u njima si život ugušio što ti kama poklati ne more poslao si u svoje logore što u njima radi vojska tvoja to će kazat ova pjesma moja neka znaju tvoja mila dica kog krvnika imaju za oca kadikad te zadesi sudbina klet će te sin i kćerka jedina kad ti ovo budu djeca znati ne ćeš prestat klat i ubijati zapitaj se bando jednog dana tko toliko pobi Muslimana jesi l' svoje nagovara momke da beščaste hrvatske djevojke svjetsku javnost sad ću upoznati kako Hrvat i Musliman pati u logorim' Omarske, Manjače nek' svijet znade te tvoje koljače jer imade još živih svjedoka što ostaše bez uha i oka što im puka srića se nasmije pa ih nisi pogubio prije već ostaše teški invalidi tvoj crn obraz toga se ne stidi to su mlade djevojke i momci što ostaše jedini svjedoci ne će li svijet njima vjerovati da će Srbin kog može zaklati što uhvati mladih Hrvatica djevojaka, djece i staraca Muslimana ne zna se ni broja što ih smaknu banda srpska tvoja na stotine tisuća civila smače tvoja ta ruka nemila djevojaka devedeset tisuća u logorim' zadesi trudnoća ako su ti živi roditelji je l' im žao što su te rodili logori su tvoji puni zala a svi oni dolaze sa Pala tu si svoju osnovao vladu znaš da to je u bosanskom gradu u državi priznatoj od svijeta što joj Srbin slobodu ometa draga braćo evo da svak znade što četnici u logorim' rade tu hrvatsku proganjaju dicu gore im je neg' u Auschwitzu kad u logor stignu logoraši Muslimani i Hrvati naši čekaju ih odmorni četnici teško ti je u njem našoj dici razdvajaju žene i muškarce razdvajaju starice i starce razdvajaju momke i djevojke koga žele kolju kao janjce zatim idu četnici nemili tuku, prijete sve bi ih pobili ali ne će dok ih ne izmuče na njima se zločinima uče kad dodije klati, udarati tad četnici idu počivati kada tuku ne smiješ kukati jer si prvi na redu za klati a kad prođe vrime jedna ura tada opet počinje tortura počinju se tad iživljavati tko to bolje može udarati čija kama oštrija će biti tko će više glava odrubiti tko ušiju više odrezati tko očiju više izvaditi čija li je puška preciznija čija li je kama najoštrija čiji će rob najduže živiti nikad vode da mu ne će dati usred ljeta u te dane vruće strpaju ih u malene kuće po stotine na deset kvadrata zatvore im i prozor i vrata tako drže po tri bila dana i bez vode, kruha i duhana kad ih vako isrcpe, umore tad četnici otvore prozore i u sobu ubace suzavce drugi drže na gotov strojnice tko iz sobe počne da se kreće sunce više grijati ga ne će nakon ove nevolje i jada puste žeđi, umora i glada vode van ih gole i nevoljne namažu ih uljem usred borbe kada legnu nož svakome zabijen ustegnu stalno četnik okolo njih luta nož zavrti po tri čet'ri puta tako ležeć nekoliko sati četnik ide po redu ih klati ej drugi ide nosi vrele vode pomiješane sa njom žive sode polije ih da bi ulje spalo Bože dragi što im na um palo treći četnik nosi oštra noža tad počinje da se dere koža ne može se ovo trpit više jer od kože prave i kaiše a četvrti to posipa soli jadni su ti, strahote i boli ako će koji još živ ostati druga grupa počinje mučiti. Ej razjape im usta do ušiju tada četnik uzima turpiju turpiju u grlo utuve sada muke postaju još gore zraka nema da ga udisaju turpijom mu zube turpijaju kad turpija dolazi do mesa krik i jauk ču se do nebesa jer im puške grla čupaju slanom vodom usta ispiraju dragi Bože je li ti ih žao zašto si im tako dopuštao tad na muke još ih veće daju vrelim gvožđem žig im udaraju vrelim gvožđem na čelu im pišu da tragove nikad ne izbrišu druga grupa nemilih četnika uhvatila mladih djevojaka kad zaćuti moje milo sunce kakve njima zadaju udarce najprije ih sve do gola svuku zatim dobro pendrecim' pretuku u redove tad četnici staju te počinju da ih zlostavljaju više ne će da tuku i biju već počinju redom da siluju pa govore našim djevojkama Hrvaticam il' Muslimankama ustašice curo materina svaka će mi roditi Srbina braćo draga ovo je istina žensku dicu od sedam godina evo kakve imadoše želje pred njihove vode roditelje da gledaju svoju milu dicu kako četnik siluje curicu majka kuka rano moja mila bolje bilo da sam te ubila druga majka svoju kćerku gleda skameni se zaplakat se neda najprije joj dva šamara daše tri četnika tad je silovaše majka kuka iza svega glasa jer ne vidi svom ditetu spasa dite moje, moja ružo fina još ti nema ni sedam godina tko je mog'o ikada sanjati da ćeš ovo ikad doživiti ja te gledam i molim se Bogu al' ti tužna pomoći ne mogu treća majka gleda kćerke dvije Bosna takvih othranila nije teško takve vidjeti je dice na leđim im duge pletenice oči krupne, obrazi rumeni oko vrata merdžani crveni ti bi rek'o da si ih gledao Meštrović ih obje isklesao dvije seke obje blizankinje svakoj biše po petn'est godina četnici ih tad do gola svuku a obavijest daše cilom puku sad gledajte ustaški bojnici šta će od njih raditi četnici u dva reda četnici stadoše pedeset ih cure silovaše tužna majka gleda i kukaše pa ovako govoraše dico moja moje lipotice šta to od vas rade kukavice ako ikad pruži se prilika ubijte se ne rodi četnika riječ zadnja ovo joj je bila četnička je puška pokosila vako cura danju, noću bila dokle vide da je zatrudnila kad zatrudni dušo moja mila logor opet ne bi napustila već ih drže do šestog miseca kad u njima oživiše dica tad ih puste ovo je istina idi kući i rodi Srbina cure plaču i psuju im dijete moram rodit neželjeno dijete draga majko je l' ovo istina moram rodit dušmana Srbina života svog moram se riješiti al' Srbina ne ću poroditi kad mi Božja sudba nije dala da dragana svog nisam imala te da s njime rodim dijete milo te mi dragi stavi ga u krilo da oboje mladi ljubujemo i da svoje dijete milujemo ne ću živa roditi četnika mene i njeg progutat će rijeka sva nedjela četničkih heroja ne može vam kazat pjesma moja koliko su činili sramote kroz logore Bosne kamenite koliko su krvi tu prolili kolko ljudi na kolac nabili gledali su sudbinu ovaku sin je mora silovati majku u ovom se to ne desi vijeku brat je mora silovati seku zla sudbina nekim bi i gora otac kćerku silovati mora sve to ovdje ne može stat više povijest o tom morat će da piše svaki Hrvat ovo mora znati stari kažu upamti pa vrati Hrvat svaki to mora da shvati da je časno četnika zaklati ova riječ nek' nikog ne bira svećenika Šimić Velimira ne ubijaj kaže naša vjera ni sinove od drugih matera ako drugi pravilo ostavi kolo njemu zaigraj na glavi zato cure po Bosni pjevaju za sudbinu valjda svoju znaju moj dragane majčina ti mlika bit ću tvoja zakolji četnika moj dragane HVO te zove da četnicim zakrčiš drumove Boban Mate naša uzdanice tebe zovu mlade Hrvatice zaštiti nas naša perjanice da s četnicim' ne rađamo dice još zaštiti mlade Muslimanke da Srbima ne postaju majke ej Boban Mate Bosna je krvava od hrvatsko-muslimanskih glava Bosna cijela puna je dušmana al' slobode nema bez Bobana Bosna čeka sudbonosne dane od Hrvatskog vijeća obrane Bosna znade i za tvog rođaka pokojnoga Bobana Ranka kuda je on s društvom prolazio tu živ Srbin nije ostajao zovi Mate u boj sve Hrvate jer će svaki poginuti za te Muslimane ne zaboraviti i oni će za te poginuti zovi Mate u boj mi krećemo jer robovat nikome ne ćemo zovi Mate sve hrvatske momke mlade momke i s njima djevojke jer su došli sudbonosni dani Bosna treba da se sad obrani svi krećemo neka poginemo samo Srbim se osvetimo živit ćemo bez kruha i vode al' moramo dočekat slobode jer dok Srbin po Bosni se kreće mira u njoj nikad biti ne će ti poruči četnik Karadžiću i zločincu đeneral Mladiću svi Hrvati u boj da krećemo jer robovat Srbima ne ćemo spreman Hrvat a i Muslimani i Bog dragi na našoj je strani Herceg-zemljo gnijezdo ustaša spremni da smo pobjeda je naša.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.03.2014., 20:02   #49
ŽELJKO ŠIMIĆ - KRV SE PROLI ZA LIJEPU NAŠU

Eeeej zakukala majka Hrvatica zakukala sva njezina dica ljuto cvile mlade udovice, svećenici, sestre opatice svi vojnici i provincijali te biskupi pa i kardinali zaplakaše planine i gore suze roni i Jadransko more svi Hrvati diljem Lijepe naše sa očiju suze obrisaše ej što kukaju i to znati valja ljuto kunu Tomislava kralja Tomislava tog hrvatskog sina što zaštiti dušmana Srbina ti zaštiti Srbe od Bugara a on ti se dovezao sada sve poruši crkve u Hrvata hoće zaklat svakog tvoga brata prekopati polja i drumove oskrnavit hrvatske grobove oni robe tvoje svećenike žive peku hrvatske vojnike ruše, pale hrvatske gradove Tomislave tebe Hrvat zove ustani se Tomislave sine pa da vidiš svoje dušmanine gdje hrvatski barjaci se viju Srbi žele stvoriti Srbiju sve ti rijeke krvlju obojiše ne može se ovo trpit više stalno Srbim rastu zazubice za hrvatsko more i žitnice povećaše svoje apetite naročito posle Broza Tite jer na čelo armijskoga svijeta izdajicu staviše Broleta Hitlerova starog oficira da hrvatsku zemlju okupira te Adžića i Kadijevića dva zlikovca na svijetu najveća što su spremni svakojega sata da pokolju svakoga Hrvata u bojeve diljem Jugovine starješine staviše Srbine da zlo se na svijetu stvara postaviše Budimir Lončara a predsjednik naše slavne vlade Markovića Antu to zapade obojica hrvatska su dica al' su roda svoga izdajice donose dolare po svijetu da Adžiću daju i Broletu jugovojsku da bi oružali i što prije Hrvatsku napali da Srbiju prošire što više i Hrvatsku da sa Zemlje zbriše pa od Rijeke pa do Dubrovnika na tisuće srpskih je vojnika a Jadransko more i otoci pripali su srpskoj mornarici duž Jadrana uz veće gradove postaviše svoje zrakoplove u Zagrebu svjetskoj metropoli tu su mnogu vojsku nakrcali od TO-a oružje uzeli i goloruk narod ostavili posle Tita za vremena malo Hrvatsku je sunce ogrijalo jer je ona pod vodstvom Tuđmana dočekala svog sudnjega dana biše jasno hrvatskim Srbima da HDZ sad vlast zauzima Srbin nema sad privilegije na što su se naučili prije tada Srbi u hrvatskom Kninu osnovaše i SAO Krajinu oformiše te četničke čete i Hrvatskoj počinju da prijete još se žale srbijanskom tiću Slobodanu drug Miloševiću dragi Slobo pomozi nam sada u Hrvatskoj nasta strahovlada vremena će uništiti naša vlast je došla u ruke ustaša Milošević daje instrukcije da sa otporom počnu što prije jer on želi to ne će kriti matici ih zemlji pripojiti Knin će zemlja srbijanska biti obeća im u krvavoj bici pomoć ljudstvom a i u tehnici cijela vojska bit će s vaše strane akcije su isplanirane gdje god Srbin slobodu bude htjeti u jednoj će zemlji on živjeti to su naše ideje od prije zvati će se Velika Srbija ako treba tenk i pješadija Kadijević tu je i Adžija vi počnite u našemu Kninu pušku dajte svakome Srbinu nemojte se bojat moji momci samo tamo javite se vojsci onda ćemo i mi tamo poći istočnu Slavoniju proći tu proletjet lako na brzinu zemlju ovu ostavit Srbinu preko Slunja, Petrinje i Like poslat ću vam ja svoje vojnike bit će naša domovina draga s Vukovara pa do Karlobaga preko Zadra pa do Šibenika bit će zemlja srpskoga vojnika mobilizirat ću Crnogorce, našu milu braću Hercegovce takva naša jeste politika napast ćemo grada Dubrovnika Dubrovnik ću sa Splitom spojiti Velika će to Srbija biti a Tuđmanu ćete poručiti Hrvatsku će s Sljemena viditi svu njegovu pobit ćemo dicu na čelu im razbit šahovnicu ako itko ovdje bude smeta pomoć će vam đeneral Rašeta u Krajini oko Banja Luke đenerala Uzelca su štuke obećajem ako vam zatreba vojsku dati i ići do Zagreba od Mostara niče mlada sila tu tenkovi Pantelića Mila kroz Široki proć će i Čapljinu zapadnu će stuć Hercegovinu Čitluk, Grude, Posušje, Ljubuški tu Hrvati dobit će po njuški ej brzo stići do Tomislavgrada preko Livna napast iznenada tu stvoriti odmah vatru novu jer su naša braća u Grahovu na Dubrovnik doć će kršni momci Bulatović i s njim Crnogorci Tuđmana mi živa uhvatite i u Banskim dvorim uništite a Mesića uhvatiti treba objesiti baš usred Zagreba kad ovako mi sve učinimo i Hrvatsku kada pokorimo dijelit ćemo hrvatsku k'o braća Knin i Drniš bit će to Babića Srem i Banat bit će Raškovića Slavoniju dat ćemo Šešelju složit će se ja ti ovo velju Međimurje, Petrinja i Lika najbolje će bit srpskog vojnika Posavina, Lipik, Okučane nek đeneral uzme Carzapane a Primorje od Rijeke do Splita bit će moje ako se ja pitam svom kolegi crnogorskom tiću ej Dubrovnik ću dat Bulatoviću ali Zagreb ne ću nikom dati već đeneral Andriji Rašeti a najvećemu srpskome sinu zapadnu ću dat Hercegovinu. Eeeeej područje grada Gospića đenerala tog Kadijevića a Bosna će od našega straha napustiti dina i Alaha raspast će se sva u krvoproliću jedan dio dat ću Karadžiću Nevesinje, Gacko i Bileću pobratimu dat ću svom Adžiću ej i dok Slobo sokoli četnike Tuđman sprema svoje oružnike draga braćo hrvatski narode tko je željan pravde i slobode poručujem ja hrvatskom sinu nek' ustane branit domovinu Bože dragi imam u te nadu ti pomozi Tuđmanovu gardu oj Marija prečista djevice čuvaj sada Tuđmanove dice sveti Franjo, Ante Padovanski čuvaj mili ti narod hrvatski a sve majke roda hrvatskoga svevišnjega zamolite Boga da sačuva hrabru dicu vašu što se bore za Lijepu našu ej poslušajte gardo majke vaše što vam daju svoje očenaše stavite ih sebi oko vrata i nosite do svršetka rata na njima je znamenje od Boga nek' vas čuva momenta svakoga vi nevjeste i mlade djevojke mol'te Boga za hrvatske momke stara bako, majko Hrvatice moli Boga za spas vaše dice svećenici Božji pastiri Boga mol'te za spas svojoj vili Kuhariću ti Božji sine moli Boga za spas domovine u tisuću devetoj stotini devedeset i prvoj godini srpska vojska na noge ustade pušku uze Hrvatsku napade Srbi tuku hrvatske gradove razaraju putove, drumove ruše, pale crkve, grad i sela ne vidi se ništa od pepela ali spremno Hrvati se brane jer imaju svoje domobrane a kad vide srpske kukavice tad četničke gube jedinice obrate se kod Kadijevića, pa Broleta i brata Adžića što čekate braćo generali ustaše su sve naše napali formirajte jedinice vaše i pobijte Franine ustaše aktivirat treba garnizone u zrak dići naše avione a na moru dići mornaricu i pobiti Tuđmanovu dicu spašavati malo braće naše ej pobit će ih Franine ustaše kad to vide srpski đenerali ojačanja vojsci su dali zrakoplove baš i tenkove blokiraše i zrak i drumove vojska tuče gradove i sela i Dubrovnik do Zagreba bijela kad hrvatska to vidiše dica napadne ih tenk i haubica napustiše i oca i majku poruku im ostave ovaku zbogom sejo, zbogom mila majko, oče, brate, zbogom stara bako, zbogom moja curo ljepotice idem čuvat hrvatske granice pa ako ti budem poginuti suze nemoj za menom pustiti kaži majko ti hrvatskom rodu da sam dao život za slobodu ako ikad grob mi pronađete na njemu mi ruže posadite neka rastu i neka cvjetaju tebe majko na me podsjećaju još trobojku stavite mi na nju nek' svak znade da sam pao za nju za svakoga hrvatskog vojnika ubit ćemo tisuću četnika Vukovar su u temelj srušili nezapamćen genocid pravili a pašnjaci oko Osijeka preorani od četničkog metka Okučani pa sve do Lipika, pa Petrinju, Sisak, Šibenika i Dubrovnik ta hrvatska dika biše meta okrutnog četnika jednog jutra prije rane zore Sinj i Zadar hoće da pokore rat se vodi, crna se krv lijeva Tuđmanova garda odoljela tad vidiše hrvatski časnici zlo se sprema majci Hrvatici napustiše jugosoldatesku u hrvatsku pristupiše vojsku a vojnici naša mila dica tko je moga uteka iz žica ne će služit ovoj srpskoj bandi priključe se Tuđmanovoj gardi starješine ostaše četnici uvijek prite našoj miloj dici tko pokuša uteći veselo metak odmah dobit će u čelo a vojnici srbogenerali i svake su kasarne napali stade radit i kama i kolac kažu da će svetit Jasenovac budete li vako nastavili Jasenovac malešan će biti a od glava vaših velikana bit će Ćele-kula sazidana Sava rijeka biti će vas puna znaš li da je naše do Zemuna rezervisti vaši mili tići uz Savu će u Beograd stići pa će vidit onda majke vaše što su od njih radile ustaše preko Drave i hrvatske Save Srbi će vam dolazit bez glave dok Hrvatske i njenog barjaka bit će suza i u srpskih majka još će gore biti vašoj dici kad napadnu braća Hercegovci nema mira u Hercegovini Hrvatska će se branit na Drini krv hrvatska što je prolivena svaka će kap biti osvećena neka vide ti soldati bijedni svi Hrvati da su za dom spremni poštivajmo svoga poglavnika jer je za njeg' poginuti dika morate to generali znati rat će ipak nekada prestati Hrvati vam ne će oprostiti svak za zločin će odgovarati Hrvatske vam mi ne ćemo dati kad slobodu dobiju Hrvati hoćete li mirno moć spavati Kadijević ti hrvatski sine hoćeš ikad doći do Glavine hoćeš ikad dočekati dane da posjetiš svoje Imoćane tu si rođen tu si odrastao tu obitelj svoju zasnovao tu si grožđe brao tu si majku Janju ukopao ti poruši gradove i sela i Dubrovnik do Zagreba bijela da to znade tvoja majka mila u grobu bi kosti okrenila pa bi rekla dragi sine Veljko ne praštam ti iz prsiju mlijeko proklet bio što si se rodio Hrvatsku si zemlju porušio dok se Zemlja oku Sunca kreće Imotski ti oprostiti ne će.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.03.2014., 23:09   #50
ŽELJKO ŠIMIĆ - ČETNIK NIKAD U ZAPADNU NE ĆE

Eeeeej gusle moje istino najveća na svršetku dvadestog stoljeća a to bila devedeset druga Herceg-zemlju kad spopade tuga ja sideći na udobnom stolcu u rodnome selu Alagovcu pijuć malo rumenoga vina začuh vilu s visokih planina ej guslaru majka te rodila de poslušaj što ti kaže vila bila sam ti navrh Trebevića Radovana čula Karadžića koji ovdje sakuplja četnike jugovojsku njene oružnike hoće napast sela i gradove granice će udarati nove svi Hrvati pa i Muslimani u paklu biti će poklani vele da će smaknut zulumčare Muslimane Turke janjičare da će Bosnu od njih očistiti živ nijedan tu ne smi ostati a Hrvatim pripremiti dramu nek' se sjete na krvavu ranu kad na kraju još prošloga rata devet stotin zaklano Hrvata ali su se opet razmnožili jer im djecu nismo uništili sad Hrvate i djecu i starce koljite ih kao divlje jarce srušit ćemo tu džamahiriju a stvoriti Veliku Srbiju džaba što mu je cijeli svijet dade ako mu je Srbin ne priznade sva će Bosna u plamenu biti sve gradove ćemo porušiti to su naše ideje od prije srušiti sve štono srpsko nije ej jugovojska s pukovnika dvjesta zauzela sva strateška mjesta sto hiljada aktivni vojnici, Crnogorci, srpski dobrovoljci i još Srbi bosanski će biti Europu bi mogli osvojiti jugovojska vođu nam je dala i Kukanjca našeg đenerala u mjestima gdje Srbi ne žive Muslimane uništite prve Hrvata je u Bosni premalo za dva dana poklat bi se dalo Herceg-Bosna na zapadnom oku uvijek nam je bila trn u oku od Neretve s one desne strane te ustaše a i domobrane tu imade Hrvata šačica ovo će nam biti poslastica e tako mi svetosavske slave cijela Bosna naša je do Save a kad Bosnu cijelu pokorimo ustašku ćemo tuć domovinu od Mostara, Širokog, Čitluka tu se triba zakrvavit ruka Međugorje uništiti ravno što u svijetu postalo je slavno a Ljubuški Pavelića dika poslastica bit će za četnika a i Grude naša teška rana tu ustaše su Mate Bobana tu se braćo više zadržite i topovima opalite od Posušja, Kupresa i Livna treba biti krvi do kolina Tomislavgrad i ustaška Rama nek' postane za ustaše jama od Bugojna, Vakufa i Jajca sve pokolji od djece do starca ej tu što prije naoštrite nože te koljite što se zaklat može ako vidiš kakvu trudnu majku ustašu joj ubij u stomaku izvadi ga te po svojoj volji nek' ga vidi pred njom ga zakolji kad stignete ka Livnu milu tu ćete srist svoju braću milu što ustaša braćo pokoljete u čudu ih hvatajte pa kada se s braćom sastanete pir činite ustašku krv pijte jedan drugom zagazite presu morate se sastat na Kupresu tu će doći naša mila dica poslat će ih đeneral Tomica ej slušaj pobro nevolju i jade i pogledaj što četnici rade kud su srpske horde prolazile nezapamćen genocid pravile od Bijeljine pa do Višegrada od Dervente do Mostara grada Banja Luke, Vakufa, Travnika, Sarajeva, Konjica, Zvornika preko Tuzle i grada Brčkoga šta to čine za Boga miloga zlo Hrvatim a i Muslimanima jer Alija oružje ne ima sada vidiš predsjedniče Ale da s četnicim nema lile-lale vidiš što ti rade od islama na stotine poklaše imama džamije ti u temelj srušiše di ćeš Ale klanjati se više porušiše crkve, samostane sa Hrvatim kolju Muslimane vade oči sjeku noge, ruke Bože dragi kakve su to muke te još gore zadavaše rane sjeku ljud'ma i spolne organe živim ljud'ma glave odsjecaju te baluna s njome se igraju majci dijete ispeku na kolcu il' skuhaju u vrelome loncu još poslušaj tuge i uvrede natjeraše majku da ga jede kakva te je sudba zadesila to gledajuć dušu ispustila sad zamisli il' su Srbi ljudi Bože dragi eto im presudi kada bi im dodijalo klati zrakoplove tad bi stali slati što ih voze krvavi četnici jao ti ga sad hrvatskoj dici jer nemaju ni vjere ni duše naše kuće stadoše da ruše noću paljba bijaše najljuća te tisuće strada naših kuća jadan narod bježi u skloništa nekom ni to ne pomaže ništa tako zgrada u kojoj sam stao četnički je metak spepeljao uspio sam glavu sačuvati zato danas mogu vam pivati zato Srbim mogu poručiti Grude će vam Jasenovac biti jer Pavelić kad je umirao oporuku Hrvatima dao nek' Hrvatsku svu potopi voda ako Srbin po njoj bude hoda nek' hrvatska se utope dica ako Drina ne bude granica uglavnom mu Hrvat poručuje tvoja riječ ovdje se poštuje tako Bosnu prošle srpske bande i dođoše do Neretve hladne ali prije neg' je rat počeo Srbin vojsku na Hum je izveo na Orlovac, Čule i Fortice da bi mogli gađati Mostarce pod komandom đeneral Kukanjca pošla vojska do Prebilovaca sad će tući Mostar i Čapljinu u zapadnu preć Hercegovinu. Eeeeej kninski korpus u velikom bijesu navalio Livnu i Kupresu ali rutu dugu tri dana hoda čvrsto drži livanjska gospoda a sa njima nadomak su Lici poziciju čuvaju Duvnjaci put za Prozor, čuvaju se klanci tu Duvnjaci i s njima Ramljaci a Neretva s one desne strane ima čvrste svoje domobrane Karadžiću nije ovo vaše tu položaj čuvaju ustaše ej čvrsta odjekuje vika stan' Srbine eto poglavnika tu su Mate Bobana ustaše četnika se nimalo ne plaše ne plaši se domovina naša tu Široki gnijezdo od ustaša tu Ljubuški naša mila dika što voliše uvijek poglavnika tu je blizu i jama Šumaci gdje se srpski bacaju junaci tu su Grude, Posušje, Rakitno Pavelića društvo prvobitno evo Livna, Duvna i Kupresa dosta srpskog tu ostade mesa ej ustaška Rama i Šuica spremno čeka nišan iz bušica dva miseca haubica viče ali Srbin frontu ne pomiče ali nema ni stare općine duž zapadne sve Hercegovine da ne padne na nju malo jača il' raketa ili ti krmača ej pod komandom đeneral Periše Mostar lijepi sa zemljom sravniše tu je žrtve nebrojeno palo u parkovim dosta pokopano bez natpisa i krsnoga križa jer ga ne zna ni rodbina bliža mnoga seja tu izgubi brata četnička ga pogodi granata mnoga majka u crno se ovi mnogo mladih ljubav obudovi izričito ostade bez braka nebrojeno mladih djevojaka ej polovinom od lipnja mjeseca hrvatska se grupiraju djeca želja im je spasit domovinu oslobodit Mostar i Čapljinu Herceg-zemlja u te teške dane od Neretve s one desne strane sjediniše svoje domobrane u Hrvatsko vijeće obrane prvi dio od Širokobrižana tu je Tuta i njegova bojna Mostarci pa i Čitlučani te Ljubuški k'o zrno u puški sastaše se braća sve Hrvati iste krvi i od iste mati pradjedovi nisu dali naši da se Srbin ovdje raskobaši u svakoga krunica o vratu što pristoji svakome Hrvatu svi se dragom Bogu pomoliše zatim gangu glasno zapivaše kad ustaša tako glasno vrisne ne Srbiji eto nezavisne ostaviše i majke i djecu, starog oca, dragu ljubavnicu međugorsku Gospu mole dica da im ona bude uzdanica Gospe draga veseloga lica Drina rijeka naša je granica kroz planine i krševe ljute Gospe draga rasvjetli nam pute braću našu da mi spašavamo jer nikome svojega ne damo ako živi Gospe ostanemo cijeli život tebi postit ćemo ako Gospe sada poginemo našim dragim onda kaži samo neka cvijećem grobove nakite nek' se na nas naši bliži site te se bliži oni pozdraviše Bogu dragom u ruke predaše svoje mlado prekrižiše tijelo za oružje prihvatiše smjelo stade tuć teška artiljerija od četnika nasta bježanija kada paljbu uputiše jaču zli četnici u Neretvu skaču još kad slavuj iz Širokog sine bjež' Srbine iz Hercegovine još karlihe sin velikog Karla stići ćemo i do tvojih Pala ustaše se kokarde ne plaše ovo nikad nije bilo vaše tu Hrvatim biše dobra žetva jer četnika puna je Neretva što ih nosi naša voda hladna sve do Ploča i plavog Jadrana Karadžiću poruči Srbima kako se je borit s Hrvatima tu će svaki svog sina poznati kad na more pođe se kupati Hum, Orlovac četnik brzo preda samo glavu on spasiti gleda tad Perišić iz Bileće zove na Neretvi srušite mostove tako vatra diže se iznova svih jedanaest srušiše mostova ako neki četnik još i osta biži braći preko Starog mosta a ustaše Bog i srića prati i Forticu počeše šišati bježi četnik s kokardom na glavi i sav Mostar ustašam ostavi još hrvatska vojska od Čapljine natjera ih prema Nevesinju Karadžiću bolan stani malo broji glave koliko ti palo ti poruči svojim četnicima da je amo uvijek ista klima mi čuvamo onu našu pravu našeg Ante stvorenu državu ti nam šalji jedinice nove od njih ćemo graditi mostove kad ti majka upita za sinka živ će stradat njezina je dika kad za oca upitaju dica šta ćeš reći jadna kukavice što ćeš reći kako im slagati čim tisuće glava opravdati kada sve ti na dušu pane štaš od svoje glave raščupane Međugorje si topovim gruva ali Gospa svoje mjesto čuva tu hrvatski mole svećenici da Bog dade dobro našoj dici tu tisuće posla si granata ali Gospa štiti svog Hrvata još pričekaj nekoliko dana kupreška će vratit se poljana to je mjesto uzdanica naša opet će bit u rukam ustaša jer u prošlom ratu kraj Kupresa na tone je palo vašeg mesa to ćeš vidit onda kurvin sine sve ćemo vas stirat preko Drine tu je mapa tu je naša skica tu je naše države granica i Saraj'vo ispod Trebevića u državi bit će Pavelića svome ocu Slobodanu kaži u zapadnoj da ništa ne traži jer dok Gospa Međugorjem šeće srpska čizma u zapadnu ne će. 
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.04.2014., 23:23   #51
VLASTIMIR BARAĆ - POKRSTI SE ALMEDINA

Prohujaše ratni dani i vrijeme dođe mira ali jedna strašna priča u srce me moje dira iz strašnoga prošlog rata kad balije i ustaše na krst časni kao zvijeri krvoločno kidisaše da unište pravoslavlje i ostvare želje stare da zlobnici Alahovi srpskom zemljom gospodare. Pa odlučih da zapjevam da me pusta želja mine nego braćo poslušajte ovu pjesmu od istine. Kad se Bosna suočila sa vihorom teškog rata ustao je srpski narod stanuo je brat uz brata svi su spremni i odlučni za boj ljuti što se sprema shvatili su da života s balijama više nema. Najprvo se Sarajevo u plamenu ratnom nađe zametnu se boj krvavi mnogi ne zna što ga snađe boj se bije na sve strane od Goražda do Kupresa sva se Bosna od tutnjave i velikog jada stresa. Na svakoj se stopi gine širom zemlje hercegove narod bježi ispred noža i zbija se u zbjegove ali mnogi ne uteče ustaški ga nož dohvati ponovo se pune jame, otvaraju kazamati pod Kupresom tvrdim gradom danima se bitka bije ustašama pripomažu ljute handžar divizije u krvavom tome boju na stotine mrtvih osta velikih je vitezova neka im je zemlja prosta. Ranjenici pomoć traže na vratima od Kupresa crveni se megdan polje svud gomile ljudskog mesa jedan ranjen srpski borac u mukama pomoć ište nema nikog da ga spasi sam je ost'o na bojište. Rafal ga je pokosio slomio mu desnu nogu ali ruke nebu pruža i višnjem se moli Bogu da ga spasi od nesreće ili da mu skrati muke da ne padne u ustaške krvoločne grešne ruke. Već mu snaga na izmaku po lokvi se krvi vuče grdno žali što balija do kraja ga ne dotuče vjetar goru razgovara sunce klonu na zapadu a Radmilo od Kupresa i poslednju gubi nadu da će više doma viđet staru majku, sestru, brata i da će mu kosti ostat pod kupreška tvrda vrata kad aveti muslimanske napadoše iznenada kuće pale i smrt siju zarobiše mladog Rada. U Viktor ga Bubanj vode logor smrti i užasa đe umire svaka nada đe mnogima ne bi spasa tu je muke Isusove srpski junak podnosio ali vjeru pravoslavnu pogaziti nije htio šest mjeseci proveo je u Viktoru zloglasnome đe se žive oči vade i junačke kosti lome no Radmila u nesreći bal posluži iznenada i jedne noći u logoru pojavi se bula mlada bolničarka u logoru bješe mlada Almedina kao da je Đulage bega il' Atlagić Huseina no ni tada ne bi mogla biti ljepša ni zgodnija i ljepoti se njenoj divi sarajevska turadija. Plave kose razasula niz bijele bujne grudi nije čudo ljudski razum zašto često i poludi a tijelo božanstveno ukrasila skupa svila i rimski bi papa rado sa njenoga ruč'o krila lice kao u princeze bez pudera i pomade oka ne moš odvojiti od Sarajke bule mlade. No i nju su jedne noći na dežurstvu u tamnici silovali i mučili Alijini bojovnici od tada je Almedina tursku vjeru pogazila i kovala plan osvete da bi dušu umirila no Radmila svezanoga Almedina kada viđe začudi se i zamalo sa pameti da ne siđe pa ga gleda sa čuđenjem dok suzama nema broja a Radmilo progovori Almedina željo moja. Dopao sam teških muka moja školska drugarice Alaha ti jedinoga izbavi me iz tamnice ili daj mi otrov neki pa mi skrati ove muke tada bula drugu svome oko vrata sklopi ruke na zlu mjestu nađosmo se sad narodi naši rate ko se ovom jadu nad'o kada sam te zvala brate. Učiniću sve za tebe najbolji si drug mi bio a to što si sada ovdje znam da nisi zaslužio i mene su silovali i mučili jedne noći meni ovdje mjesta nema i biću ti od pomoći nepravda me mnogo boli i moja je duša prazna no se nadam da će i njih zaslužena stići kazna. Rade bulu primi sebi kao melem nasred rane ona mu je zadnja nada da mu sunce opet grane pa planove oni grade kako da se od zla spase dok Miljacka voda huči u krvi talasa se poslije mnogo vijećanja dogovor su učinjeli u tamnici da ne smije zateći ih dan bijeli teškom mukom okove su poskidali sa Radmila ali želja za slobodom od svega je jača bila u bolničko odijelo presvuče se Rade mladi Almedina bješe spremna sve za ljubav da uradi a kad stražar zadrijema i sanku se pustom preda Almedina nož poteže i kroz srce probode ga krv poteče turska vrela bula se smije mlada osvetila svoj je ponos pa za ruku zgrabi Rada povede ga u noć samu kroz prolaze sigurnije na kapiji od logora ustavlj'o ih niko nije da su oni bolničari mislile su turske straže još jednom se pokazalo da hrabrima Bog pomaže. Noć je tamna i stravična od boja se Igman stresa a Turkinja privija se uz junaka sa Kupresa pritisle je misli teške s čežnjom joj se bori duša i odluči srce svoje iz njedara da posluša pa Radmilu bula zbori srce ću ti svoje dati iako smo druge vjere to nas neće sputavati odričem se ja Alaha, turske vjere i Kurana jer odavno moj viteže naša krv je miješana a Radmilo iz njedara vadi mali krst od zlata pa ga pruža Almedini ona Božji dar prihvata pa na grudi krst privija što u punom blista sjaju poljubi ga bula mlada po srpskome običaju. Prekrsti se sa tri prsta vo ime Oca i Sina i Svjatoga Duha amin izgovori Almedina. Radmilo se buli divi iz grudi mu uzdah krenu pa poljubi u obraze tu lijepu mladu ženu zajedno su sačekali da bijela zora svane pa Radmilo u tom času u dvi vatre zapretane pa kad sunce na istoku svoje zlatne zrake prosu sa usana Radmilovih Almedina pije rosu. No je vakat putovati jer su blizu turske čete a oružja ne imahu osim male bajonete sa kojom je Almedina rasporila Muslimana a do srpskih položaja treba hoda bar dva dana morali su Igman preći da bi stigli do slobode đeno hrabri Romanijci za krst časni bitku vode. Dvije noći i dva dana pješačiše uz planinu dok stigoše među braću đe slobode sunce sinu sa divljenjem srpski borci mladu bulu pogleduju ljepoti se njenoj dive potajno joj namiguju sve bi dali samo kad bi u zagrljaj njihov pala ali znaju da se bula mladom Radu obećala. Pa povede Rade bulu svome milom zavičaju plotunima iz pušaka saborci ih ispraćaju kad pro praga suđenoga zakorači mlada bula od ljepote sva zasija Radmilova tanka kula zapjeva mu stara majka nije čudo kako neće sina joj je Almedina izbavila iz nesreće pa je stara blagosilja dok suzama nema broja poljubi je pa joj reče ti ćeš biti snaha moja svoje vjerske običaje ako nećeš ne ostavljaj nek' odluči volja tvoja pokrsti se ili klanjaj ali niko mog'o nije pokolebat volju njenu krst poljubi u crkvu pokrsti se u Jelenu. Pa se vjenča gorska vila sa sokolom sa planina pokloni mu dar najljepši Jovana mu rodi sina ali rat se rasplamsava na svakoj se stopi gine Rade ode među braću na braniku otadžbine a Jelena na dom osta da Jovana sina hrani ne sluteći da im opet primiču se teški dani dok na selo jedno veče Muslimani napadoše spržiše ga do temelja i svu čeljad odvedoše Radmilovu majku staru objesiše kraj bunara pa Jelena uzalud se hatibima otimala kada pođe da Jovana od dušmana turskih spasi po glavi je kundak stiže stopošta se po terasi na grudi joj krst zasija Turčin priđe da ga skine on zasija čudnim sjajem i nestane u visine prepade se ture mlado stade srce u baliji spremaše se da utekne dok ne začu plač dječiji. Pa ulete u odaju primače se kolijevci i Jovana malog zgrabi od nepunih šest mjeseci nećeš vlašče kunem ti se više gledat bijela dana a Jelena u bunilu ču prijetnju Muslimana iznemogla sva u krvi pokušava da ustane ali ljubav roditeljska pobijedi ljute rane pri ruci joj pridesi se ona mala bajoneta a proključa bijes u njoj kada začu plač đeteta taman ture isukalo iz korica nož krvavi a dijete od straha se u sopstvene suze davi a Jelena primače se iza leđa Muslimanu i u vrat mu nož zabode on k'o trula klada panu. Pa u jadu velikome ona ščepa svog Jovana ali dolje ispod kuće čuje graju Muslimana kad u jadu velikome sa prozora skoči dolje viđe kako jedan Turčin Radmilovu sestru kolje al' ne moga da je spasi jer je odveć bilo kasno a da i njih isto čeka bilo joj je dobro jasno noć je tamna od nesreće i turskoga noža spasi da svijeća njihova se zanavijek ne ugasi no je rane grdne bole ali neće da se preda zbog voljenog svog Radmila i njihovog mladog čeda. Bješe svesna da prolazi kroz stradanja i golgotu ali moto njezin bješe sve izdržat u životu sjetila se kume svoje Muslimanke sa Mokljena k'o rođenu sestru svoju prihvatila ta je žena no Jelena nije smjela da istinu kaže pravu morala je da se snađe da izvuče živu glavu pa Jovana sina svoga Almirom je ona zvala tri godine uspješno je tajnu svoju prikrivala svom Radmilu Jelena je uistinu vjerna bila pa je nije sve vrijeme muška ruka dohvatila s vojnicima UNPROFOR-a potajno je jednog dana napustila dom kumovski i krenula put Igmana tu Radmila svoga nađe jedva ga je prepoznala brada mu je nečešljana do pojasa dohvatala kosa pala na ramena pogled vučji ispod vjeđa pogledati strašan bješe kao Srđa Zlopogleđa. Automat u desnicu stari ratnik čvrsto stega dokle Jovan i Jelena nađoše se ispred njega kad ih viđe ne mogaše on očima da vjeruje prekrsti se i Gospodu velikom se zahvaljuje Bože dragi sa nebesa na svemu ti danas hvala a Jelena već bijaše u zagrljaj njemu pala među vojskom nasta slavlje šeluk čine iz busija Rade sina prigrlio Jelena srećom sija dan slobode svima sinu na gubitku svako bješe a Radmilo i Jelena novi život započeše.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.04.2014., 11:26   #52
MILOMIR MILJANIĆ - ULTIMATUM BOSNA I HERCEGOVINA

Ej po Bosni i Hercegovini kazaću vam šta se tamo čini sva se ološ na Srbe nadvilo da bi srpstvo u crno zavilo ustadoše Turci muslimanci nisu Turci već poturčenjaci što se kaže prava je istina ej poturica gori od Turčina. I oni su prešli u ustaše da se krvi nasisaju naše žare, pale i progone raju na hiljade u jame bacaju osobito u gatačkom kraju i duvanjskom kletom zavičaju i dan danas tu im trunu kosti zato što su srpske narodnosti. Gacko ravno i Livno i Duvno postadoše za vještice guvno osobito u Širokom Brijegu đe se guje i akrepi legu đe se fratri s puškama ponose pored krsta i noževe nose pa se krvlju nevinoga slade posle toga mole se i kade. Ej pa je vila dalje govorila gledala sam jada svakojega jada mnogo, evo još jednoga jedna majka ulicom plakaše mrtvo srce svog sina nosaše što su joj ga ustaše zaklali pa joj srce svoga sina dali rad' toga je poluđela stara pa s mrtvijem srcem razgovara. Jaoj moje srce probodeno što si tako tvrdo i studeno ja sam stara Jugovića majka a ti srce Damjana junaka đe si raslo đe si ustrgnuto raslo si u tobolcu mome ustrgnuto u jadu srpskome. Joj Bože ko to trpjet može stoji jeka od srpskog leleka pišti raja morem uzdisaja bijeda se opisati neda srpska seja grozne lije suze sve što valja u logor se uze da tamnuju i podnose muke da im lome i noge i ruke da sažale zato što su živi jadni Srbi ni dužni ni krivi. Ej bolesti ih osvojiše razne srpski logor hoće da isprazne žalosno je pogledati bilo jedan drugom umiru u krilo mrtve oči glede u oblake mrtve ruke udrme junake mrtva glava jezik progovara zbogom ostaj srpska majko stara. Draga sejo donesi cvijeće moga groba niko znati neće vjerna ljubo hrani đecu moju kad odrastu da stanu u stroju ej za vitešku otadžbinu moju.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.04.2014., 19:06   #53
MILE KRAJINA - 30. SVIBNJA 1990.

Eeeeeeeeej opjevat ću hrvatskoga bana Jelačića slavnog velikana iz rodnoga Petrovaradina koga voli cijela domovina u Beču se Josip školovao i časnik je visoki postao mnoge bitke vodio je teške i pobjede nosio viteške ban hrvatski kada je postao za vlast veću boriti se stao s jedne strane ne daju Mađari i sa druge bečki gospodari poslije slavnog kralja Zvonimira Hrvat nema od tuđina mira o nama se uvijek neki brinu i vrebaju da nam glavu skinu viknu bane pa se naoblači nitko nije od Hrvata jači Hrvat neda svoje zemlje drugom mi smo vatra pokrivena lugom nedam nikom hrvatske države il' će letjet na sve strane glave vojsku kupi, britke sablje paše, dobra konja ispred vojske jaše vlast mađarsku sabljom potisnuo u Hrvatskoj kmetstvo ukinuo sve odluke u Zagrebu tada saborska je donosila vlada bana svoga narod je štovao spomenik mu Zagreb podigao trg su imenom njegovim resili svi su ljudi zadovoljni bili narod svaki treba svoga bana da mu brani zemlju od dušmana pjesnici su o banu pjevali i junaštva brojna spominjali ban je uzor hrvatskome rodu kako valja braniti slobodu poslije rata boljševizam vlada gospodar je od sela i grada bez nacije, bez vjere i duše spomenike u Zagrebu ruše promijeniše ime bez obzira i Ulici kralja Zvonimira porušiše jednog tužnog dana i spomenik Jelačića bana trg su tako prazan ostavili i hrvatski narod ponizili oprosti im zato Gospodine jer i danas ne znaju što čine spomenika i Bogu je žao razbacan je po trgu ležao doktor Antun Bauer ga spasi mudri ljudi naši su uzdasi vidio je što vandali rade na trgu je skupio komade pa u gliptoteku odvezao spomenik je tako sačuvao hvala našem Anti uzoritom i njegovom djelu plemenitom čudan zakon čudni i aršini mnogi ljudi stradaše nevini u kavani kad netko pjevuši da olakša i srcu i duši tu su mnogi moj premili bane u zatvoru provodili dane što su pjesme o tebi pjevali i junaštva tvoja veličali tako bane tvoje uskrsnuće mislili smo da je nemoguće novi pokret demokratskih ljudi diljem svijeta pravednost probudi ljudi teže društvu modernome i sistemu višestranačkome tražili su ugledni Hrvati Jelačića da se na trg vrati na trgu je scena priređena figurica konjska postavljena oko konja zapališe svijeće narod plače i donosi cvijeće sedamdeset tisuća bijaše peticiju koji potpisaše u Hrvatskoj proljeće se budi nadaju se i žene i ljudi da će vidjet jednog lijepog dana u Zagrebu Jelačića bana na starome trgu njegovome to je želja rodu hrvatskome za slobodu, za demokraciju i državu divnu Kroaciju.

STIPAN GRGIĆ - PRIZNATA HRVATSKA

Oooooooooj na tisuću i devet stotina devedeset i druga godina u siječnju dana petnaestoga evo nama slavlja velikoga veseli se hrvatski narode jer eto ti željene slobode nakon dugih tisuću godina vesela je tvoja domovina sada pjevaj, raduj se i šali a velikom Bogu se zahvali srpski jaram kad ti s vrata ode namučeni hrvatski narode vide tvoju nevolju i jade Njemačka te najprije priznade ta se riječ začu poput topa zatim cijela prizna te Europa četrdeset i dvije države danas tvoju nezavisnost slave vječni nam se ostvariše snovi popucaše četnički okovi što nam teške nanesoše rane i najteže u povijesti dane razaranjem crkvi i gradova a rušeći sela i grobova to nam rade doskorašnja braća eto kako Srbin ljubav vraća a mi smo im dali utočište i na svoje pustili ognjište još zlotvorim u obranu stali pred Turcima kada su bježali zaštitili od Turaka gade vidi što nam sad od zemlje rade osamnaesto ljeto teško bilo i prokleto kad sporazum trojni se napravi teški jaram na vrat nam se stavi tijekom ove duge decenije jaram s vrata slazio nam nije mržnja veća poče onog dana kad Radića ubiše Stipana kada Račić u skupštini ubi hrvatski se naoštriše zubi kada pade vođa od Hrvata sikira je ratna iskopata ej nitko je zakopat ne smije dok hrvatske postoji nacije dok ne bude do Drine slobodna a etnički čista i prohodna ova naša domovina mila što je dosta jada pretrpila al' dočeka najljepšega danka i od Srba zauvijek rastanka zato hvala Kohlu kancelaru sve njemačke zemlje gospodaru i Genscheru aussen ministru kada savjest imadoše čistu a Europi dadoše na znanje bezuvjetno Hrvatskoj priznanje tu slomiše krila krvoloku hvala dobrom gospodinu Moku na njegovom ljudskom kompromisu hvala papi i ... hvala svima koji nas priznaše i potporu u slobodu daše a sad nek' se zastava razvije od Njemačke i od Italije Austrije i Svete Stolice pored naše lijepe šahovnice našoj sreći više nema kraja nestalo je bratskog zagrljaja.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.04.2014., 23:35   #54
a sad nešto sasvim drukčije
EVO UJE - YouTube

SUVE ŠLJIVE I ORASI, ajte zbogom vlasi

Karadžiću, Karadžiću,
.....

Zadnje uređivanje parcov : 19.04.2014. at 00:12.
parcov is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.09.2014., 13:59   #55
Proširimo temu i na Drugi svjetski rat iz kojeg je gomila četničkih pjesama, a ustaških samo par (Jasenovac i Gradiška Stara, Evo Jure i Bobana, Puška puca). Zašto nemamo svoje pjesme i povijesne spjevove kao Srbi i Muslimani/Bošnjaci?

ČETNIČKE HARMONIKAŠKE PJESME IZ DRUGOG SVJETSKOG RATA

Vetar duva lomi vite grane čete vodi Bogunović Brane čete vodi vojevoda Brane kroz krvave borbe i megdane. Mladi momci Principova kova od herojskog Bosanskog Grahova kada slavnog izgubišmo Branu mi komandu predasmo Milanu. Da nastavi gde je Brane stao na jurišu Milan se poznao setimo se slavna komandanta vojevode Bogunović Branka slavnog sina bosanskih planina sledbenika Principa Gavrila slavnog sina bosanskih planina sledbenika Draže i Gavrila.

Snijeg pade drumi zapadoše a četnici brda posedoše sve junaci herojski Bosanci život daju otadžbini majci. Pod komandom glamačkog mladića ljute guje Vojina Babića iz Glamoča kolona se kreće al četnike proći lako neće. Jurišaju Dražini četnici kao mrki iz planine vuci bomba pali a mitraljez pišti srpskoj majci sinove uništi. Lazar pade a Jovija stade mladi Jovo rana nam dopade ljuto cvili Jovina majka žali sina četničkog junaka žali sina Dražinog junaka.

Oj kotari srpske Dalmacije čuveni ste širom istorije od Stojana, Mandušića Vuka do Stegnjaić četničkog hajduka. Koji na put stade dušmanima sa svojijem hrabrim kotarima boj se bije četnici padaju al kotara dušmanu ne daju. Gorski vuče iz tih teških dana nasledniče Janković Stojana oj sokole kule Atlagića od koljena Vuka Mandušića. Dok god Srbin po kotaru šeće Milorad se zaboravit neće dok god Srbin po kotaru šeće Stegnjaić se zaboravit neće.

Marinkovci, Obljaj, Luka i Ugarci ispod Kuka i Pečerci selo naše u krv ljudsku zaplivaše. Od užasa zemlja drhti od plamena sela gore al se Srbin ne predaje četnici se hrabro bore. A kada se svrši bitka i sa duša minu strava u Grahovu Principovu devedeset mrtvih glava. Oj Grahovo moje hrabro odnese ti vrijeme dane kada te je s četnicima od dušmana čuvo Brane. U tebi je pusto groblje slavne dece srpskog roda a sa njima sahranjena ljudska prava i sloboda.

Četrnestog beše maja uhvatiše srpskog zmaja uhvatiše gorskog tića baš vojvodu Đurišića. Njemu bješe najžalije da ostavi jurišlije najžalije Duška sina što mu nema šest godina što mu nema šest godina da on pođe s četnicima. U auto Pavla meću za Nemačku njega kreću na papuče Pavle stade Crnoj Gori pozdrav dade zbogom oče zbogom seke zbogom majke vasojevke. Zbogom reke i potoci zbogom braćo Crnogorci zbogom slavne divizije zbogom moje jurišlije. Nemački mu major kaže kazuj Pavle što od Draže a Pavle se na njga smije neće čiču da otkrije ne budali mlad majore čuvaju ga srpske gore.

Sa Rudnika i Avale sastale se srpske vile sastale se pa pjevaju čika Dražu proslavljaju. Kad je Hitler naredio da bi srpstvo uništio s Pavelićom drage volje celo srpstvo da pokolje. S Ravne Gore glas se čuje čika Dražo naređuje oj Srbijo majko mila ti si uvijek hrabra bila. Gdegod ima Srba i postoji dižite se sokolovi da dušmanu zagradimo puta da on više Srbijom ne luta. Čika Dražo legendo Srbije spasioče cele srbadije čika Dražo legendo najveća Srbinu si kao krsna sveća.

Kliče vila u svitanju dana za smrt javlja Ilića Dušana. Povrati se srpstvo da osveti al ga strelja taj dušmanin kleti. Oj Iliću srpskog roda sine tebe žale tri srpske krajine. Dalmacija, Bosna, srpska Lika jer su ponos Dražinih četnika. U Ilića srce Jankovića verni borče vojvode Đujića komandante iz Pađana sela tebe žali srbadija cela.

Oj Dinaro planino zelena ti si bila krvlju natopljena i u krvi prebolila rane kad je bilo u najteže dane. Ti si majka od četnika bila i sa njima hrabro se borila osvjetlila visoke planine sa tromeđe do Ercegovine. Sa Dinare pjesma se orila u danima kad se krvca lila za Srbina mnogo si ti dala oj Dinaro od srca ti hvala za tromeđu mnogo si nam dala oj Dinaro od srca ti hvala.

Moj Šatore i jezero tvoje nadvisuješ ravno polje moje da li pamtiš te krvave dane kad pogibe Čormaze Stevane. Heroj pravi iz tih teških dana mitraljezac što mu nema ravna. Četnički ga krase redenici svi ga redom žalimo četnici pokraj ceste, pokraj stijene hladne mladi Stevo na ustanku pade pokraj ceste, pokraj stijene hladne mladi Čormaz na ustanku pade. Dušmansko ga pogodilo zrno Beulje je zavilo u crno ponosna si Šator goro slavna na svog sina Čormaza Stevana ponosna si Bosno moja slavna na heroja Čormaza Stevana.

Sa Dinare kliče bijela vila ne bojte se Srbi braćo mila gledala sam iz krvavih dana kako Đujić dušmane proganja. Proganja ih kroz dinarske klance i za sobom on vodi Dinarce bježi dušman ispred slavnog vođe za njim čete sa srpske tromeđe. A i danas on dušmane tjera da s sačuva srpska slavna vera nikad četnik kukavica nije smrt ga čeka on se na nju smije srpski četnik kukavica nije smrt ga čeka on se na nju smije.

Od izvora Dinare planine pa do ušća ponosne Cetine borbe vodi cetinjska brigada sve četnici od Vrlike grada. S obje strane plamenite reke vrličke se probijaju čete Otrić-polja i Cviljane ravno to je srpsko herojsko odavno. Otrić-polja i Cviljane selo tu se braća sastaju na prelo leti pesmo na sve četiri strane oj Vrliko i ti si bez mane.

Jedne noći toga teškog mraka na Kosovu zakukala majka kuka majka, uzbuni se raja jer nestade Popovića Paja. Dušmani su Paju prevarili i po noći odmah ga streljali braća su ga iz groba vadili da bi srpske borce umirili. Da su Paju dušmani ubili samo da bi Srbe zavadili brat je Pajo srpski heroj bio na ustanak četnike vodio. Dok god Srbi na tromeđi žive slavićemo Popovića ime slavićemo Popovića Paja toga slavnog četničkoga zmaja.

Na Pađanma nekad davno krvav boj bijaše mnoge majke bez sinova zanavijek ostaše. I Branina stara majka bez Brane ostade boreći se za slobodu na Pađanma pade. O Pađanma pjesmu pjevam i kolo se kreće Branino se ime nikad zaboravit neće vječna slava bratu Brani četničkom heroju što pogibe na Pađanma u krvavom boju.

Moj Glamoču rodno mjesto moje da li rađaš još takve heroje u narodu što su prvi bili svi su slavno život izgubili. Vojin Babić i braća Duvnjaci i sa njima još mnogi junaci Bogdan Ivić nosi prvo ime Branko Đurić život dade s njime. Milan Savić i Stevanić Mile moj Glamoču ponosi se s njime stari Krste solunskoga kova on pogibe od srpskog zlotvora. Ne žalite što ste život dali Draži, kralju i svojoj državi četnici će slaviti dok žive srpske borce glamočke doline.

Oj Grahovo u dolini četnici te opkolili u tebi je grob do groba traži majka sina svoga. Našla ga je na grob klekla i ovako sinu rekla o moj sine željo moja gde počiva mladost tvoja. Otac plače majka cvili otvori se grobe mili hladni grob se otvorio sin je majci govorio ajde majko dvoru svome ne dolazi grobu mome. Teža mi je suza vaša nego rana od ustaša ajde majko kaži svima mojoj braći četnicima nek ne daju srpstva svoga to je želja srca moga.

Marinkovci rodno selo moje ponosan sam na tvoje heroje Bačevića, Grgu brata s njime koji srpsko podigoše ime. Na jurišu oba hrabro pali verni slavnom Bogunović Brani Marinkovci moje selo malo sto četnika ti si Draži dalo. Ja sam tada bio dečko mali al sam danas četnik svima slavni pesme pevam rodnom selu mome i Dražinu četniku svakome širom sveta nek se pesma ori rodno selo Marinkovci moji.

Na Manjači bor se razavio Manjaču je goru ukrasio širi grane na četiri strane verno čuva sina Bosne slavne. Pod borom je grob slavna junaka Drenovića četničkog prvaka komandanta bosanskih četnika i Dražina verna sledbenika. Drenoviću vojevodo slavni sa tobom su mnogi Srbi pali tvoje ime još i danas žari tvojim putem kreću naraštaji. Idu dani slabe veličine trgaju se lanci pomrčine slavićemo Drenovića ime i Kočića književnika s njime.

Širom Bosne ocvetalo cveće kud Drenović s četnicima šeće gori Bosna na sve četiri strane čete stižu vojevode Mane. Čete jure preko slavnih gora proslavljenog Dangića majora s treće strane Bogunović Brane vodi svoje hrabre Grahovljane. Čete stižu iz srpskih planina gorskog zmaja Babića Vojina vitezovi s bosanskih planina sledbenici Principa Gavrila vitezovi s bosanskih planina vrše dela Principa Gavrila.

Navrh naše gore Malovana gde se slavna bitka odigrava vuci viju a sve prolijeće Vojin čete niz planine kreće kud ih kreće kuda li ih vodi Malovanu da ga oslobodi. Susrele ga malovske djevojke pa gledaju Vojinove momke blago majci kad ih takve ime i Vojinu komandantu s njima. Susreli ga malovski četnici pravi braćo srpski osvetnici sastaše se više Malovana dušmanima da zadaju rana. Danas nam je braćo najžalije što naš Vojin među nama nije oj Vojine neka ti je slava sledbeniče Draže đenerala.

Malo majki rodiše junaka ko Ličanka viteza Rajaka vitez Pero bez straha i mane smelo gazi kroz krvave dane. U danima drugog svetskog rata kad udari nebrat na svog brata on predvodi brigadu Ličana sve delije što im nema para. Rajak goni sve tuđinske sile koje su se kod nas pojavile na prehodu krvavih nacista pa ustaša zatim komunista. Sa ponosom slavi srpska Lika heroja i vernog vojnika koji najzad na Kordun kasniju preseli se u večnu Srbiju.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.09.2014., 01:44   #56
TOMISLAV KOVAČ STRUKIĆ - USPOSTAVA NDH

Gusle moje zaguslite jako zapjevat ću da me čuje svatko o osnutku hrvatske države a u ime naše stare slave. Na tisuću devete stotine četrdeset i prve godine progovara slavni emigrante po imenu Pavelića Ante. Mi Hrvati loze smo iranske što ne trpi laži srbijanske plug i brana Hrvatu su hrana a ustaša njemu je obrana. Prije skoro tri tisuć godina za svakoga hrvatskoga sina Perzija je domovina bila gdje vladaše Darijeva sila. Odatle smo otišli u Poljsku a iz nje na obalu jadransku šest stotina dvadeset i šeste tada su seobe bile česte. Tri stotine tisuća Hrvata nije tada živjelo od zlata već od zemlje i čuvanja stoke od Sutlice do hrvatske Boke. Imali smo našeg dičnog lava plemenitog kralja Tomislava koji svlada cara Simeona umalo ga ne zbaci sa trona. Više od sto kraljeva imasmo a kroz Sabor državnost čuvasmo do dolaska stare Jugovine omražene srpske kraljevine. Pod režimom krutih radikala nama živjet' nije bila šala Hrvati su bili srpsko roblje a naboj im putokaz u groblje. Osamdeset tisuća Hrvata pobi ruka četničkoga tata a Hrvati šutjet' su morali kako ne bi gore nastradali. Pod režimom Nikole Pašića u paklu mu ne gorila svića koji srpskom Aleksandru kralju vičnom sili, zločinu i malju on naruči Račića Punišu jer oba istim duhom dišu da ubije Stipicu Radića da Hrvatska satare se svića. U skupštini usred Beograda Stjepan Radić smrtno ranjen strada al' Hrvatska ne bi more jada jer ne dade da se njome vlada na noge se digoše ustaše da obrane sve navade naše još iz dana kralja Zvonimira za Hrvate otkad nema mira ustaše se tajno okupiše Jugovini zavjeru smisliše u Marseilleu ubili su kralja jer misliše da baš tako valja. Srbin Aco leže u zemljicu osmijeh zasja na hrvatskom licu razvila se naša trobojnica a u lugu zapjevala ptica jer diktator Aleksandar krepa ostavivši narod prazna džepa. Naš je narod slavio ustaše jer boj na boj kralju Aci daše boriše se za našu starinu za hrvatsku dičnu djedovinu jer čuvaše svetu stečevinu za slobodnu našu domovinu. Janka pusta bila vježbalište i ustaško glavno uporište gdje ustaška bomba je nastala hrvatska se borba zamišljala. Bunu ličku ustaše su digli al' do vlasti tada nisu stigli jer se narod bojao žandara tih okrutnih srpskih zulumćara poglavnik je u Firenci bio gdje slobodnu Hrvatsku je snio dvadest ljeta za nju se borio isto tol'ko za nju je živio. Za Hrvatsku molio je Boga ne mijenjajuć' uvjerenja svoga u Firenci GUS je stolovao stan ustaški glavni se je zvao krugovalnu postaju spremao da bi proglas Hrvatima dao. Preko doktor Pavelića Ante radi boljeg učinka poante jer za njega čuli su Hrvati da Hrvatskoj želi da se vrati sa odanim ustašama svojim da zagrmi ničeg se ne bojim. A kamoli četničkih lopova krvopija gorih od korova koji lažu i saginju glavu i kad slave svoga svetog Savu oj četništvu odani Srbine kupi prnje seli preko Drine Srbija je otadžbina tvoja a Hrvatska domovina moja. Ako nama ne rodi pšenica hrvatska će vit se trobojnica zajamčuje nova uzdanica i Pavelić njezin poglavica koji prati raspad Jugovine revnujući da sloboda sine. Dvadest sedmog ožujka mjeseca potegoše Srbi svoga keca generala starog Simovića ali puč im ne bijaše srića u Berlinu Hitler se razljuti i zapovijed časnicim' uputi satarite srpsku tvorevinu tu nakazu zvanu Jugovinu. Jer se svaki Hrvat dobro sića teške čizme Karađorđevića dan kasnije proradi radio što se nije Srbima svidio u Firenci zemlji Italiji jer bijaše na našoj liniji za osnutak hrvatske države pa makar se izgubile glave. Postaja se Velebitom zvala prvi glas u deset sati dala za Hrvatsku ratovat' pozvala jer u narod ona se uzdala za razliku od hrvatskih gnjida što su slijepe kod očinjeg vida Pečnikar je govorio prvi da ne žali svoje mlade krvi za hrvatsku državu proliti brzo mora nezavisna biti. Iza podne sutra u pet sati poglavnika čuli su Hrvati na radio postaji Velebit da je nama biti ili ne bit' bratislavski radio prenosi kako Ante Hrvate uznosi kad ih zove pod zastavu svoju na ustanak u hrabrome boju na noge se dižite Hrvati nek' se svaki oružja lati nek' se svrsta u redove bojne nek' iz ruku zaštekaju strojne da Hrvatska slobodna postane da joj vječno sunce sreće grane. Pod zastavom hrvatskih ustaša kojima je muke puna čaša svoj na svome Hrvat mora biti za Hrvatsku krv svoju proliti ako hoće od Mure do Drine sve radosne hrvatske visine zdrav ustaša kukavica nije smrt ga čeka on se na nju smije jer mu srce za Hrvatsku bije koje ljubav domovinska grije. Ustaška je vojska veličajna a četnička šajkača očajna hrvatska je uljudba visoka četnik svakog gleda ispod oka pošten Hrvat od svog rada živi a šajkačam' nitko je na njivi jer bolje ga pljačkanje zanima bilo ljeto, jesen ili zima. Hrvati su ogledalo časti i ne cijede nikad tuđe masti nego žive i rade pošteno nek' ne bude to zaboravljeno. Hrvatska je najljepša na svitu k'o Srbija nije sklona mitu već životu po Božjem redu ne može se živit u neredu zato svatko tko se Hrvat zove nek' se bori za ideje nove što ustaše žele da ostvare da slobodom Hrvatsku obdare. Sve zbog sudbe hrvatske nacije suznog lica mile Kroacije sve zbog tvrdog kneza Branimira te zbog ljutog zmaja Krešimira poglavnika narod je slušao za državom svojom uzdisao u ustaše živo se ufao u dolazak njihov vjerovao. Šestog travnja te iste godine od buke se stresoše planine buku prave zrakoplovi mnogi dok kralj Petar bio je u logi mlad diktator ni slutio nije da se bitka sa Nijemcima bije da Srbija mu je napadnuta otadžbina bombom ošinuta malo prije neg' će sedma ura iz kreveta kralj se zakotura jer na dvore bombe mu padoše dvorjani se u bjegstvo dadoše Beograd je posta ruševina što se moglo vidit iz daljina. Zagreb nitko bombardira nije što ustaše utvrdiše prije sa Nijemcima i Talijanima ovo neka bude znano svima. Zrakoplovi bacali su letke da Hrvati pripremaju metke da za pravdu ustaju se svoju ne boje se stradati u boju. Pavelić na ustanak sve zove želi skinit' lance i okove pa je zato smetn'o zrakoplove da ciljeve po Srbiji love vojska je u agoniji bila bauljala bez kičme i tila i bez svojih srpskih đenerala bježala je, palila i krala. Pa se za tri dana i raspala a da otpor nigdje nije dala sedmog travnja u Čakovcu gradu doktor Kožak proglasio vladu a u ime Ante poglavnika ču se mnogo radosnih uzvika Srbi s nama ne znaju za šalu u Đakovu tuku katedralu prije bijega u bespuće svoje štetu opet Hrvatima kroje.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.09.2014., 01:45   #57
U vojarne narod upadao da bi otpor jugovojsci dao za ustaše puške uzimao jer u njih se jedino uzdao sutradan u Bjelovaru gradu Pakanec je ustrojio vladu jugovojska svud se razbježala ustašama otpor nije dala. A kralj Petar k'o zec utekao u Nikšić je zlato dovezao potiran od njemačkih bombona pobjegao do grada Londona kralju Petre balavo si dijete čuvaju te srpske bajonete kralju Petre di je tvoja lađa da ustaška puška u nju gađa. Nijemci ruše srbijanske lovce a Hrvati paraju im novce jer će skoro imat' svoju kunu svoju paru na svome računu nema više srpskih opanaka razvi mnoštvo naših se barjaka sva Hrvatska u tri drage boje jerbo Hrvat dolazi na svoje stiže puno stranih brzojava da hrvatska obnovi se slava. Ponosno se diže naša glava jerbo pravda nikada ne spava pripadnici seljačke zaštite svud pomažu kuće cvićem kite s ustašam' se bore da uhite oficire propale elite. Danim' prije svoga proglašenja Hrvatska je hvatala korijenja Hrvatsku su Srbi prezirali a Hrvati listom pozdravljali tražili su Nijemci od Mačeka da Pavelić Antu on ne čeka da hrvatsku državu proglasi jer da ima podršku u masi al' je Maček kukavica bio i Hrvatsku nije proglasio u Beču se digoše Hrvati jer su znali kol'ko Hrvat pati za osnutkom hrvatske države čista srca i ponosne glave. Kvaternik se sastao s Nijemcima i ovako kazao je njima poglavnik će naš Pavelić biti naše želje mi ne ćemo kriti jerbo Maček za vladara nije srce zečje u Mačeku bije Nijemci su se s time složili dojavu u Berlin uputili da hrvatski glavni emigrante bit će vođa Paveliću Ante zagrebačka radio postaja dobi obris ustaškoga sjaja koja sila građanska zaštita ni u mišjoj rupi ne bi Tita i njegovog klana komunista čija posla nikad nisu čista. Sa tisuću i dvjesta pušaka i sa puno hrvatskih barjaka Kovačević zaštitare vodi ka željenoj hrvatskoj slobodi srpski major zove se Đorđević posvjedoči kako je Pavelić preko puno odanih ustaša u Hrvatskoj sebi misto naša. Srpski major uz to posvjedoči da vojnička služba mu se koči jer Hrvata ima kao mrava što ustaju za vlastita prava na mjeseca desetog istoga zasja pravda Gospodina Boga iznimno se sastale ustaše u Pistoji oni se sastaše oko svoga vođe Pavelića srce svako okupala srića sve članove prodornog odjela velika je radost obuzela dvi stotine hrvatskih ustaša čija majka biše Lipa naša. Ni tisuću devete stotine a trideset četvrte godine kad makoše kralja Acu lako ne bijaše razdraganje tako sa ustaškim oznakama slavnim Pavelića smatrali su glavnim jer je bio svih Hrvata ćaća u Hrvatsku legija se vraća uz Antu je sin Velimir bio prisegu je prid njim položio k'o pobočnik slavni Moškov Ante k'o junaka svi ga dobro znate ustaše su bili iscrpljeni po zatvorim' dugo zatočeni. Al' za borbu bili su vatreni jer patnjama nisu poplašeni u Pistoji Pavelić kaziva od ustaše nema većeg diva što u ljutom ne plaši se boju za domaju liti krvcu svoju. Od časnika pa do dočasnika pod strojnama zablistala slika sve uz mnoštvo borbenih povika i uz pratnju radosnih usklika. A našega Milu Kvaternika ubi ruka srpskoga krvnika jer ustašku bunu podiga je jugovojsku u bijeg otjera je u Zagrebu stale su ustaše razavile barjake naše a studenti bili su sa njima u pobuni da ih više ima. Puk Zagreba pozdravlja ustaše svud se piva, kucaju se čaše Paveliću državu uredi kralja Petra objesi o gredi svaki Hrvat predobro je znao kakvu žrtvu poglavnik je dao zbog Hrvatske od sreće plakao Pavelića Antu pozdravljao kliknu vila sa vrh Trebevića te pozdravi Antu Pavelića. Paveliću od Hrvata zmaju ti se vrati svome zavičaju kada četiri otkucaše sata proglasi se država Hrvata iz postaje radio Zagreba veselje se dizalo do neba Kvaternik u ime Pavelića što se mnogi Hrvat još prisića proglasio hrvatsku državu i ponosno uzdigao glavu. Ovaj proglas Maček potvrdio iako za njega nije bio bilo mu je žao Jugovine jer bjaše sluga kraljevine tek uvečer njemačke su snage na ulicam' srca zemlje drage gdje gledaše hrvatske zastave što Hrvati mogu da naprave priznali su hrvatsku državu tisućljetnu poštujući pravu poštenoga hrvatskog naroda čiji zavjet zove se sloboda u Zagrebu GUS se ustrojio glavar grada Dumandžić je bio prvo vodstvo Budak predvodio a državu Horti potvrdio. Iz Pistoje preko grada Trsta a na Uskrs Boga Isukrsta u Hrvatsku došli emigranti hvalu dati Paveliću Anti i slobodu svojoj domovini radost bi na moru i planini dok kralj Petar u Londonu plače Hrvati mu šutaju šajkače. Krepala je stara Jugovina raspala se Petru kraljevina trinest dana nakon napadaja kruna kralja ostala bez sjaja jer je Juga potpuno propala i predaju aktom potpisala. Zaguslite gusle javorove pozdravite najbolje sinove ponajprije našeg dičnog tića poglavnika Antu Pavelića branu Drine Maksa Luburića i generala Juru Francetića te svakako i Bobana Ranka sve u ime hrvatskog uzdanka. Oj ustaše vi ste cviće naše srpski zulum više nas ne jaše jer je vojska našeg poglavnika ostala i bila naša dika osam stotin' tridest devet ljeta čekala je država nam sveta ostvarenje pred očima svijeta hrvatskoga državnog zavjeta. Opravda se san Jelačić bana, mučeništvo Zrinskog Frankopana, časna žrtva Radića Stjepana, želje sviju naših velikana. Ustaška je strojna podmazata za četnika i za partizana a u ime svih hrvatskih rana i za uskrs naših boljih dana. Otkad Ante iz Zagreba ode mi Hrvati željni smo slobode al' uskrsnu velika nam slava obnovi se hrvatska država.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.09.2014., 14:00   #58
TOMISLAV KOVAČ STRUKIĆ - POKOLJ U VUKOVARU I NA OVČARI

Ej otkad Sunce sa istoka sviće i otkad se mrtvim pale sviće otkad planet naokolo kruži i otkad se čovjek s Bogom druži otkada se na Petrovoj Gori Boga moli i hrvatski zbori otkad voda ljudsko lice mije o Ovčari nitko pjev'o nije. Čuj me gorska sa planine vilo sjećaš li se nije davno bilo kad je zemlja suzam' zalivena i hrvatskom krvlju natopljena. Kad su rekle vlasti partizanske da će nestat' glave vukovarske kad se kolo bezvjernika vije da Hrvatsku u crno zavije. Moj sokole tvojega ti pera neki nagon u duši me tjera opjevati suznijeh očiju i spomenut' ovu tragediju sva stradanja vukovarske braće Bog veliki sa nebesa dat će poviknuti bolje da me čuje nek' im duša u raju miruje. Poslušaj me vukovarski brate crnu pjesmu ispjevat' ću za te tvojih ću se rana dotaknuti i krvavi zločin spomenuti ratni zločin što su počinili jugovojska i srpski civili Crnogorci i drugi vojnici dobrovoljci i stari četnici. Treća sila što je u Europi domovinu hoće da poklopi Stipe Mesić što se mučki smije predsjednik je od Jugoslavije Milošević šef je srpske vlade naređenje za napade dade Kadijević i ostala klika predvodiše vojsku od krvnika mislila je ta jugoarmada za tri dana dočepat' se grada ali su se grdno prevarili i Hrvatsku vojsku potcijenili. Na tisuću devete stotine devedeset i prve godine kolovoz je mjesec neka znate na Vukovar bacaju granate crkve pale i grobnice ruše kada umru kuda će im duše nit' prezaju za miloga Boga od znakova križa Crvenoga ej Vukovare na Dunavu grade što od tebe ti zločinci rade ti najveća riječna si ruka i gradova svjetskih desna ruka. Zar nažao činio se kome da nestaneš u plamenu tome baš na tebi Hrvatska oživi i obrani tvojoj sva'k' se divi. Ej krvavo se kolo zavijuga na Ovčari žalost je i tuga kakvu neki doživiše muku ... pod nokte kada im zavuku ... biju kundacima lica razbijali zube iz vilica kroz vilice jezike vadili sve neljudsko krvnici radili a četnici krvavijeh ruku nožem kolju sjekirama tuku na svake ih nagonili muke ranjenima odsijecali ruke žive ljude gaze kao mrave razbijaju maljevima glave još im uši sijeku i lice svašta rade opake ubice pa ih čizmam' po glavama gaze krv zalijeva drhtave obraze i slijeva se niz njihove kose mrtvi leže zločinu prkose. Ej srpske majke zar ste poludile pa sinovim' svojim dopustile otići u tuđu državu izgubiti svoju rosnu glavu. Nemojte se na Hrvatsku žalit' što morate djeci svijeće palit' Hrvatska vam ništa nije kriva što vam djeca više nisu živa to su vam krivi vrhovnici vašeg srpskog roda izdajnici što vikaše sa visokih gora da Hrvatsku hoće sve do mora oni žele i ništa ne kriju kroz Hrvatsku Veliku Srbiju mi Srbijo ne želimo tvoje već granice branili smo svoje a vi Srbi u Hrvatskoj što ste dobro znate otklen ste i tko ste pa nemojte nametati prava neka Hrvat ovdje mirno spava ako vam se piše ćirilica na istoku Drina je granica vi slobodno u Srbiju ajte ej pišite ju tamo i čitajte.

ĐORĐIJE KOPRIVICA - POZDRAV ROMANIJI

Pozdravljam te Romanijo božanstvena goro dična od svih gora po ljepoti nijedna ti nije slična. S Radivojem i Grujicom Novak te je proslavio i slobodu srpskom rodu u amanet ostavio s vrhova se tvojih vide u daljini dvori moji je li kula poharana i da li joj temelj stoji ko li bere šljive moje da l' rakiju zna da peče da li u mom zavičaju u domove gusle ječe ko livade kosi rosne ko otkida moju kosu da l' se kosi poćeraju k'o nekada davno što su da li radi krčma stara čuje li se u njoj vriska da l' okolo odliježe glasna pjesma romanijska i da li se nađe neko da kafanu časti cijelu to se često dešavalo u kafani u mom selu ima l' prela i posijela i momačke pjesme čile i đevojke da l' đevuju ili su se udomile. Na kraj sela oko škole da l' se čuje dječja graja da li uče ćirilicu i Njegoša, Vuka, Zmaja da l' šatorske pjesme ječe pod šatorom o jeseni da l' se skupi trista svata kada otac sina ženi. Sa čekićem zakićenim da li čajo zamašala da l' svatovi mladu zlate kao ono davno vala da l' na svetog Panteliju sto janjaca glavom plati da l' se gosti dočekaju volio bih i to znati. Da l' kroz selo u ponoći propjevaju pijane lole da l' prozore svi otvore da se pjesma čuje bolje. Sad od ovog nema ništa to je moja pusta mašta zlo donese u mom kraju da se radi danas svašta nema gusle da zaječe od šljiva se pekmez peče neki ljudi čudna kova naseliše brda ova škola ima deset đaka ćirilica posta strana nema Vuka ni Njegoša niti drugih velikana a na svetog Panteliju baš na njivi borovica nema huke nema buke ni sviraca ni igrača okićenih nema svata da kroz selo pjesmu dignu da rakiju svoju nude kom ga sretnu koga stignu nema đece da s vrljikom stave na put barikadu i svatovi kad naiđu da za prolaz pare dadu a i ptice ne pjevaju kao što su nekad prije došli neki novi ljudi pa im jasno ništa nije mojim krajem pjesme nema nit' po danu nit' po noći umrijeću a prežalit' taj običaj neću moći ostade mi bistro vrelo na kojem sam lice mio eh što sam se hladne vode s tog izvora zaželio il k'o često preko dola da poigram ... il' u hladu da počinem kod jelovih vitih grana divni srpski običaji ostali su da se pamte u mom domu Badnje veče i badnjaci kad zaplamte sad se tamo ne unose niti vinom zalivaju došli neki drugi ljudi što Božića ne poznaju ni svijeće slavske nema nit' ikone nit' kandila niti puške đeda moga tamo đe je vazda bila no i oni što su tamo ne čekaju mirno noći jer se boje dana kad će svak' u svoju kuću doći đe zametnu zrno klicu tu počinak plodu želi zlo nijedno dovijeka tako srpski narod veli. Doće vakat i vrijeme Bog je dobar pa će dati đe su kosti đeda moga i unuk će da se vrati opet će se akobogda dizat' čaša i uzdravlje proslavljati krsna slava i veličat' pravoslavlje.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.09.2014., 18:38   #59
Nož postoji ne samo u obliku knjige i filma, nego i u obliku guslarskog spjeva.

VLASTIMIR BARAĆ I SVETOLIK LAZOVIĆ - NOŽ

Jeknu gora Zelengora Neretva se zatalasa priroda zanijemi od strahote i užasa sa vrhova od Vučeva polumjesec krvav sinu i obasja Jugoviće srpsko selo u dolinu odsjaj baci na prozore starih kuća izdaleka godina je četres druga Badnje se veče čeka. Tu Nićifor prota stari za trpezom vino pije šesnest je sa njim duša Jugovića familije do njega je brat Stanoje zamišljeno protu gleda pritisle ga zle godine a narasta brada sijeda. Što je proto neveseo k'o da Badnje veče nije to nesreću neku sluti pa Stanoju bratu krije ne priča mu za kurira što od njega juče ode noseći mu neko pismo od četničkog vojvode molio ga Mitar bješe bježi proto u planinu spasi svoju familiju da od noža ne izginu mi ćemo vas sačekati a odatle dalje s nama ne verujte proto brate krvoždernim ustašama prota viknu po kuriru istog dana otpozdravi neće valjda kum na kuma da podigne nož krvavi. A svo bratstvo Osmanović odavno im kumovaše selo pored Jugovića po njima se nazivaše po starome običaju badnjaci su unešeni večera je uz cicvaru na kojoj se maslo pjeni tečnost kao ogledalo što ga za tu zgodu prave po njoj će se kažu znati ko na rame nema glave tek što kuća Jugovića na večeru sjela bješe prasnu staklo komadi se sa prozora razlećeše niko nije ni slutio kakvi će ih jadi stići kad sa vrata neko viknu srećan Božić Jugovići. Zaječaše puške tanke u zlo doba pred vratima Osmanović Hasan doš'o k'o polaznik kumovima vodi braću i sinovce i otac je Kemal s njime baca žito i prkosi a spominje Hristu ime Husein je badnjak uz'o u bijesu iz šporeta koji odmah od udara uz varnice zapucketa plamti badnjak Turčin viče kol'ko iskri ja izbrojih nek' kumova noćas bude Jugovića mrtvih mojih a Stanoje propast gleda pa Ljubicu snahu zove idi snaho pa donesi što se sprema za kumove daj košulju Huseinu polazniku krvavome a ostale da daruješ po adetu kumovskome. Huseina to razjari uzavre mu krv na licu ja košulju kume neću ne košulju no Ljubicu u tom trenu Jugovići ka Turcima kidisaše Stanoje je iza sina pogođeni popadaše i Bratomir ranjen pade da odbrani svoju ženu kojoj Turčin bluzu bješe već pokid'o na ramenu. Dok Ljubicu Turčin ljubi ostali se Turci smiju pa Husein u zanosu nož ispusti iz prstiju a Ljubica k'o vučica šinu nožem Huseina dok raspori tursku jetru puče stomak k'o mješina pomisliše poturice to ječi od miline kad viđoše lokvu krvi ču se lelek Huseine.

Još bijaše u životu dok gledaše okom k njima a ruke mu umršene u prosutim crijevima viđe Kemal Osmanović nema spasa Huseinu kad iz ruke Ljubičine osvetnička kama sinu vid'te braćo vlaške zmije tako Kemal tada reče pa Ljubici hitro priđe i dojku joj odsječe ali ni to ne zasiti bijesnoga krvopiju izvadi joj desno oko te ga baci na simiju a onda se u tijelo triput zari nož krvavi sve dok ženu namučenu od života ne rastavi. Pa ranjenom Bratomiru poturica hitro skoči u grlo mu nož zabode čašu krvi da natoči te krvavu diže čašu starom proti da nazdravi pije Turčin a niz grlo slijeva se mlaz krvavi sve je krvlju okupano na trpezu oči pale sve od mladih djevojaka što su kame iskidale svu su čeljad Jugovića rastavili od života i još na Turke krvopije mirno gleda stari prota al' za njega smrt najgoru kumovi su pripremili u crkvu ga zatvoriše đe su stoku sakupili. I onda je Osmanović mladi hodža braći rek'o recite mi sada brzo je li iko živ pretek'o kad dijete tek rođeno u bešici doniješe k'o zvijeri iz divljine Turci začas poluđeše da se zatre to zlo sjeme dojilo je vlaške grudi zato hodžo druge nema nego da mu kama sudi a velija hodža mladi rekao je iz osvete mjesto našeg Huseina uzećemo to dijete. Rabija mu sada doji tek rođenog mladog sina i ovo će podizati kao svoga Fahrudina Alija mu Osmanović danas ime mi dadosmo jer nekada od Ilije Jugovića postadosmo pa nek' nam je od napretka kad je takvu sreću im'o da se i mi braćo sada još jedanput orodimo. Onda crkvu potpališe te ponovo jeknu gora to se čuje crna kletva starog prote Nićifora pusta korov hercegova propala se i proklela koliko si srpskom rodu zla i jada donijela koliko si velikana za nebesko carstvo dala hiljade si puta više u bezdane progutala kad se crkva Jugovića u plameni oganj lati crni su se polaznici već počeli odmicati te stigoše sa bešikom na prilaze svoga sela gdje ih bješe druga grupa sa krvavog puta srela to rođaci njini bjehu što od Foče dolećeše i dijete jedno muško u bešici doniješe pa rekoše da su prošli kroz spaljeno jedno selo i samo je od četnika to dijete preživjelo neka mali Selim bude viknu hodža među njima pa Rabiji ponesite i Aliju i Selima i ubrzo kod Rabije skupiše se svi u selu pa joj hodža djecu dade zamijenjenu u šinjelu.

Bude mrtav Huseine mladi hodža lagat' poče da su đeca donešena iz pokolja oko Foče te kako su neko selo sve četnici popalili oni su dvoje đece iz plamena izbavili za istinu pravu nije muslimanka nikad znala i dugo je dvoje đece u zabludi podizala kad se čulo za nesreću koja srpski narod srete četnici se sakupiše Jugoviće da osvete pa kad njihov major banu s' četom među muslimane svom vojniku prvom reče kolji paščad Radovane nek' se avet izdajnička u krvavoj guši pjeni jer moraju Jugovići danas biti osvećeni. Riknu hodža Turke zove kroz oblake dima gusta taman neku kletvu reče kad mu metak probi usta izbi zrno na potiljak a velija mrtav pade ispred noža Osmanović živ nijedan ne ostade. Uz nekol'ko đuturuma samo đeca ostadoše Rabiju na tavanu crne slutnje prepadoše zgrabi svoga Fahrudina i dijete jedno s njima ne zna koje uzela je a zaplaka zbog Selima malo prije toga trena jedan Turčin tajnu oda za dijete Jugovića bi da svoju glavu proda al' mu grkljan presiječe nož ljutoga Radovana odmah zatim začuo se plač đeteta sa tavana četnici ga poniješe iz zle bitke i krvave Rabija se samo sjeća da je ima oči plave od rata joj mržnja osta zbog pokolja i zločina a Rabija podizaše Aliju i Fahrudina. Sve im bula govoraše rast'te moji sokolovi da se kuća Osmanović iz zla digne i obnovi do one tvrde omeđine što smo kamom preoteli i neka se naša njiva u pšenici zabijeli no Alija ne ostade u svom selu ni najmanje ... mu pomoć dade da nastavi školovanje posta student sarajevski zbog diplome fakulteta i tu viđe koliko mu zla njegova prošlost smeta. Ne zna majku niti oca a ni svoje porijeklo to je mlado momče često kao živi oganj peklo sumorne ga misli muče zbog sudbine svoje klete dok se jednog dana sa đevojkom jednom srete ljepotica bješe prava Milica se ona zvaše za priču se Alijinu često puta zanimaše ne zna kako da pomogne i da nađe način pravi pa Aliju moli sve to u novine da objavi. Jer možda će neko znati da istinu pravu reče đe je selo što izgore a Alija živ preteče ode priča po svijetu stižu pisma posle toga a Alija malo sazna o propasti sela svoga pisala mu i Rabija i u pismu proklinjala zar Alija zaboravi kako sam te podizala sad bi majku da potražiš posle tol'ko dugih ljeta to ti sine pamet ubi ona vlaška zmija kleta jesam li ti govorila kada si mi za nju rek'o ostavi je moj Alija jer zlo će te snaći neko. To je pismo i Milica jednog dana pročitala nije dugo potrajalo s Alijom se posvađala.

No ubrzo pismo dobi od svih do tad najčudnije da on nije to što jeste a da jeste to što nije pismo zbuni momče mlado rad' bi znati što li znači pa u selo hodži ode kratki zapis da tumači no kad stiže do halila on mu reče po prilici sva je tvoja tragedija u toj jednoj rečenici ti nijesi to što jesi potomak si vlaške krvi i Ilija Jugović je tvoj Alija predak prvi oteše ga Turci davno k'o čobanče ispred stada i tako ga povedoše do Stambola carskog grada. Tu izraste u silnika i sa blagom zabogati pa u svoje Jugoviće crkvu diže kad se vrati a prezime Osmanović u Stambolu dobio je pa je pored Jugovića osnovao selo svoje tu se brzo oženio i dobio deset sina pa se tako od Ilije zače loza Alijina kad ču momče šta mu hodža za njegovu prošlost reče prebježe kao da ga oštra kama presiječe na priču se ovu zgranu u istinu sumnja njenu ja ti u to ne vjerujem reče hodži kada krenu. Al' mu halil odgovori teški su te snašli jadi pa Alija u selo je doš'o jedan hodža mladi kad se onog prošlog rata Jugovića crkva spali ipak su se neki spisi i do danas sačuvali idi zato moj Alija jer će ti ih fajik dati da l' si Selim il' Alija po njima ću odmah znati. Al' Alija ni da čuje jer mu sve to teško dođe i istoga toga trena Sarajevu gradu pođe no ne može da miruje sana nema jade gleda pa otiđe kod fajika da mu stare spise preda a kad stiže mladom hodži i ispriča usud kleti on obeća da će spise do halila donijeti. Minu zima kod halila Alija se brzo stvori tek što sjede stari hodža ovako mu progovori lijevu ćeš ruku dići kad se skineš do pojasa a Alija sav preplašen zanijemi toga časa uzalud mu opiranje kad ga neka sila vuče tri madeža hodža viđe pod pazuhom kad se svuče Jugović si vidiš sine o tom više nema zbora tako stoji u zapisu starog prote Nićifora. I još piše dijete si Bratomira i Ljubice dok Alija sve to sluša nadire mu krv u lice dok se guši u bunilu i kapima hladnog znoja reče znači moj halile to je kleta prošlost moja. Tu preleža jedno doba bol liječi i nesreću pa kad se oporavi starog hodžu pita đe ću odlazeći od halila sto mu misli pamet muti k'o da mu je nešto rek'o al' ga nije mog'o čuti čuje samo u daljini kako ječi Zelengora a iz tame k'o da sjaji lik prađeda Nićifora.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.10.2014., 20:18   #60
Možda će mi netko zamjeriti što zapisujem i postavljam pjesme i spjevove koje slave zločince i hrvatoubojice. Međutim četničke pjesme doživljavam kao povijesnu građu, povjesničar mora biti nepristran i hladnokrvan, samo prikupljač podataka. Ne slažem se s tekstovima pjesama koje postavljam.

MILOMIR MILJANIĆ - ĐENERAL RATKO MLADIĆ

Ej Republiko Srpska se ponosi kad vas svijet danas znade ko si ponosi se srpstvo svekoliko kad iz tebe vitez je iznik'o što mu ravnog međ' Srbima nije simbol što je zadnje decenije zloglasnoga dvadestog vijeka kad se brani srpstva kolijevka kad se brani gora Romanija od ustaškog noža i balija kad cilj bješe svakoga Srbina ej da ih voda ne dijeli Drina. Simbol posta borbe za slobodu cijelome srpskome narodu to je vitez od Kalinovika ej Ratko Mladić prva srpska dika. Ratni vihor kada Bosnom krenu kad se zemlja nađe u plamenu kad Srbinu ratovati bješe njega k'o da vile doniješe na krilima epske poezije i zelene gore Romanije. Da sa srpskom vojskom komanduje da vojuje k'o što se vojuje da pred vojskom vazda bude prvi kad sloboda rađa se u krvi kad se krvca za slobodu lije da predvodi srpske divizije uz koga su složno bratski stale hej to je Ratko Mladić đenerale. Kad krenuše srpstva branioci kosovskijeh junaka potomci a pred njima Mladić đenerale sa Igmana vile su pjevale jer sve bitke dobi i megdane od Trebinja pa do vode Sane od Zvornika do Kalinovika od Trnova pa sve do Grahova od Bihaća do Kupresa grada Banja Luke pa do Višegrada još kad pade varoš Srebrenica ne ostade niđe poturica nit' ostade mila braćo moja ej čuvenoga Muja od Doboja. Nit' se viju iđe šahovnice kud prođoše srpske jedinice braćo Srbi tako se ratuje ej kad Mladić Ratko komanduje još da ne bi na silu primirja ne bi bilo odža ni balija nit' ko bi se im'o klanjat' dimu ej kroz svu Bosnu i Hercegovinu. Pa se svijet vascijeli pita je l' to vitez iz kosovskog mita je li stig'o novi Obiliću vičan boju i krvoproliću il' je stig'o bane Strahinjiću i s barjakom Boško Jugoviću il' je stig'o Đorđe sa Oplenca il' Mandušić iz Gorskog vijenca il' vitez Nikac od Rovina ili Novak junačka Starina iz zelene gore Romanije hej da k'o negda rujno vino pije. Il' je stig'o Vukanović Luka herceg-zemlje ponajžešća ruka ili Gacka Bogdan Zimonjiću il' vojvoda Peko Pavloviću što je rek'o knjazu na Cetinje da će otet' varoš Nevesinje il' je doš'o pravi knjaz Nikola da junačka sad povede kola da imamo jednog gospodara od Cetinja do gorskih kotara i od Skadra pa do Temišvara. Il' je stig'o Mišić Živojine da boj ljuti bije preko Drine da popravi što mogao nije da utvrdi granice Srbije s Bojovićem i Stepom vojvodom srpske zemlje da vjenča slobodom ili je ust'o silni car Dušane srpstvu slavne da povrati dane. Ej svi su stigli jest tako mi Boga a slili se samo u jednoga a uz čašu slobodarskog pića hej u viteza Ratka Mladića. K'o i vazda desi se i sada Srbin opet u miru nastrada džaba njemu viteške pobjede kad pobjede u miru blijede a nesloga od pamtivijeka i dan danas kao ... čeka što se Srbin pobjedama hvali ej kad pobjede nose pregovori. To je igra velikijeh sila danas grđa no što igda bila iza onog što gubi su stale ej šta da čini Mladić đenerale. Gore oči u ranjenog lava bez oružja srpska ode slava nije valjda opet međ' zvijezde vitezovi da se tu gnijezde međ' zvijezde kraj sjajnog mjeseca danas ruže i žene i đeca da tu ćemo doći do slobode ej nesrećni nebeski narode. Kada pjevam o Ratku Mladiću počast moram odat' Karadžiću Radovanu gorskome hajduku Karadžića Šuje praunuku čije ime neće umrijeti ej dok je Srba na ovoj planeti. I neka je svijetu na znanje vi ste ponos i srpsko uzdanje u sledećem novom vijeku spremajte se velikom dočeku od svih Srba koliko ih ima hej u našim brzim danima nazdravljamo slobodarskim pićem s Radovanom i Ratkom Mladićem sve uzdravlje ovih slobodara ej tako srpski guslar progovara.

Zadnje uređivanje Dubrovčanin : 01.10.2014. at 21:00.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 10:33.