I.
i gdje si ti sada?
u drhtaju moga očaja
u pameti moje budućnosti
u nesnosnosti moga bića
tu si
samo se pretvaraš da nisi
oholo mi pratiš pokrete
kuješ riječi što bole
da, tako provodiš dane
ništa drugo ti moja ruka nije dala
do li ljubavi
zar tako ju gužvaš
ružnim besjedama obasjavaš
vrati se odakle dolaziš
što ćeš mi?
gulim te sa svoje kože
gulim te od svoga srca
bježi
što ću s tobom?
bježi
ne vrati se
II.
iznova sam bačena na početak
bačena u ralje staroj svakodnevici
dani u kojima sam pratila putanju tvoje kože
ostaju zapisani točno ispod moje
lomim se da te dotaknem barem u snu
ti uvijek spretno izmičeš ruku
ljutim se na svijet i na prolaznost vremena
između gutanja vlastitih suza
psujem sebi u bradu
svako mijenjanje krajolika
odvodi me dalje od tebe
a ja stalno gutam nove suze
plašeći se daljine
u tolikoj blizini
III.
tiho ti prošapćem ime prije spavanja
zagrlim jastuk kao lošu zamjenu tvoga tijela
i zamišljam da me grliš sa tvoje strane kreveta
u sebi proklinjem što si tako daleko
i što te ne mogu imati tu
nadohvat ruke
loše mi ide pretvaranje da mi ne trebaš
i očajnički tražim put do tebe
pijana od svega
grlim zrak
plešem po sobi
plešem s tobom
kao luđak se valjam po podu
jer zamišljam da me škakljaš
i smijem se na šale koje su prestale biti smiješne
svakako nadomještam nedostatak tebe ovih dana
nagovaram vrijeme da samo prođe
kao luđak mislim bježim od tebe
a zapravo stojim
i čekam da dođeš
IV.
pozornica magije
u gledalištu samo slatka haljina
pljačkam ti tijelo
nisi se usudila braniti
zbunjena mojom trenutnom požudom
dodiri su ti bili šareni
zvukovi suviše glasni
ispreplitanje tjelesa
zakinute maštarije udaljene kilometrima
kažeš telepatija
kakva vražja telepatija?
magična pozornica sna.
V.
navlačim na sebe srebrni plašt zaborava
a ti ga uvijek uspiješ skinuti
pa virkam jednim okom
promatram teritorij
pripremam se za skok
da ti zgrabim vrat
svojim kandžama i zubima da te volim
promatrajući te iz zasjede
spremam se za napad
u meni se nježnost bori s mojim očnjacima
to ti imam za pružiti
to mi isto vraćaš
gledamo se u glazbenoj prostoriji
punoj nas
i naših noćnih mora
VI.
ako se bacim u ovu rijeku
neće me dovesti do tebe
ne mogu se pustiti vjetru
u posljednje vrijeme puše u krivome smjeru
pa se prepuštam nadi
i sitnom krijumčarenju ljubavi kroz obične dane
(vikendima sam na odmoru)
u posljednje vrijeme
olovka mi ne leži dobro u rukama
a pogledi su tek dvije točkice koje ne vide ništa
to ću nazvati čekanjem
mislim si
nije ni to loše
bolja sam osoba sada
čak mi je i kosa narasla
mislim si, sprema se nešto veliko
možda si to ti
Linearni mod
