Vedro nezadovoljstvo

[Mala Leona]

Sva negativnost je prouzročena
nakupljanjem psihološkog vremena
i poricanjem sadašnjosti.
Nemir, anksioznost, napetost, stres, briga - svi oblici straha - su nastali
zbog previše budućnosti
i nedovoljno sadašnjosti.
Krivica, kajanje, nezadovoljstvo, tuga, ogorčenje
i svi oblici nepraštanja su prouzročeni
zbog previše prošlosti
i premalo sadašnjosti.

Eckhart Tolle

[Mala Leona]

Svi su imali neka očekivanja od nje.
Prečesto je živjela u prošlosti i nije mogla napraviti taj korak naprijed. Sklopljenih ruku molila je Boga za milost. Milost da izađe iz tih stereotipa i očekivanja od drugih ljudi.
Njena želja se može ostvariti ako bude ponizna i prizna ono što ona jest i ono što nije, a Gospodin će tada reći da će biti tu uz nju.
Zanos ju je učinio slijepom.
Nije vidjela svoja ograničenja i slabosti. Kada se suočila sama sa sobom i vidjela tko je zapravo ona, tek je tada čula istinski Božji glas koji joj je rekao da će biti tu s njom i da se ne boji ničega. Ono što su naše najdublje želje to i Bog želi. Ono što je zbilja od Boga, ne može se slomiti.

[Mala Leona]

U životu postoje i krive želje.
Željela je imati nekoga kraj sebe samo iz straha da ne ostane sama.
I onda je u biti svoj strah pretvorila u želju. Gdje je strah tu nema Božje volje.
Kada se susrela sa svojim ograničenjima te želje su se slomile.
Ograničenje je križ koji svatko od nas nosi.
Ona je imala bolest kroz koju je krenula na put obraćenja.
Živjela je od toga da se svidi drugima i nije u biti imala svojih želja, jer je živjela od želja drugih. Ako ne znaš svoju najdublju želju, onda niti ne možeš donijeti odluku.
Sada je morala razlučiti razliku između istinskih želja i želja koje su nastale kao plod straha.

[Mala Leona]

Smiri tijelo.
Smiri misli.
Dopusti Božjoj riječi da ona čita tebe.
Pretvori tu rečenicu iz Svetog Pisma koja te takla u rečenicu koja je upućena tebi.
Iza svih događaja u našim životima stoji Bog i Božja providnost.
Već sama činjenica da postojim znači da me Bog neizmjerno voli ♡

[Mala Leona]

Praznina koja je Bogu potrebna
jest odricanje od vlastite sebičnosti.
Sv.Augustin

[Mala Leona]

Savjest se liječi preko Božje riječi tj. preko molitve.
Molitva je razgovor i prijateljevanje sa onime za koga znamo da nas ljubi.
To je jednostavan pogled prema nebu, zanos srca,
vapaj ljubavi i zahvalnosti jednako u kušnji kao i u radosti.
Njoj je molitva postala nešto veliko što joj je ispunjalo dušu i sjedinilo je s Isusom.
Molitva je bila melem za njezinu ranjenu dušu...

[Mala Leona]

Riječ je puno više od zapovijedi.
Bog osobno želi komunicirati sa mnom. Ja mu nisam broj i samo jedna u masi...
Bog se želi baš meni obratiti. Između nas postoji odnos, a ne zapovijed.
Ako želim stvarno slušati, onda moram biti spremna čuti i neke nove,
drugačije stvari koje mi možda neće odgovarat.
Kako je teško slušati i boriti se protiv svega onoga što je u našoj glavi...

[Mala Leona]

Ti i ja?
Mi se znamo?
Da li smo se ikada sreli?
Jesmo li se vidjeli licem u lice?
Biti u odnosu s Bogom je predivno...
Ne biti u odnosu s Bogom je teško i mukotrpno...

[Mala Leona]

Isuse,
ja molim samo za mir i ljubav,
beskrajnu ljubav bez druge granice osim tebe...
Ljubav koja ne bi više bila ja, nego ti, moj Isuse.
Neka mi zemaljske stvari nikada ne uznemire dušu,
neka ništa ne pomuti moj mir.
Amen!

[Mala Leona]

Šutim,
jer Te želim čuti,
Tvoj plan i Tvoju namjeru,
tu duboko u sebi.
Šutim i slušam kako rasteš i puštaš korjenje u dušu moju...
Toliko je lako biti Tvoja Gospodine,
jer uzeo si čitav svijet s mojih ramena,
uzeo si svo vrijeme i svu žurbu ovoga svijeta,
i svo nerazumijevanje ovoga svijeta, i svu patnju i svo traženje.
Nisam Gospodine zaslužila da postanem cvijet iz pepela.
Nisam zaslužila ni sve ljepote koje moje oči danas upijaju, a koje si čuvao za mene tako dugo.
Nisam zaslužila ni da stanem pred Tebe, ali evo me, stojim, i neću otići.
Isuse, ti si me čekao kad me sve ono što sam tražila nije ispunilo...
Abba, Oče moj, hvala ti što me prihvaćaš baš takvu kakva jesam.

[Mala Leona]

U krščanstvu je ljubav cilj krščanskog puta. Svaka osoba predstavlja nešto najsavršenije i nikako nije samo privid kao u nekim drugim religijama. U nekim religijama ljubav je samo priviđenje, fantaziranje bez veze s realnošću i tu ne postoji nikakav dijalog s Bogom, već je prisutan samo rad sa samim sobom i na taj način dolazi do egoizma gdje svaki bližnji postaje suvišan. Ljubav postaje iluzorna te veliča sebeljublje.
Vjera predstavlja odnos ljubavi uspostavljen po riječi, te je- kao i svaki odnos ljubavi- krhka poput ljudske slobode.
U krščanstvu se ljubav sastoji u tome da se bližnjega ljubi po sebi, što u nekim religijama ne dolazi u obzir jer nije ozbiljno shvaćena osoba drugoga, pa ne može niti biti predmetom ozbiljne ljubavi. Ne može se po sebi ljubiti "JA" koji je iluzoran, te kojeg se nastoji dokinuti. U nekim religijama je ljubav tek prolazna faza na putu duhovnoga ostvarenja. Nema sjedinjujuće ljubavi, niti je može biti, jer ne postoje bića koja bi se jedno drugome darivala. Tu se jedinstvo postiže jedino neosobnošću. Sljedbenik takve religije je uvjeren kako su i drugi poput njega samoga, tek privid, iluzija, obmana, varka.
Apostol Pavao je rekao:
" U poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe."
U krščanstvu, Sin Božji je doista preuzeo čovječnost svakoga čovjeka čineći ga tako posvojenim sinom Boga, svoga Oca, i Bratom u čovještvu pozvanom na život vječni.
Krščanstvo se temelji na izlasku iz vlastitog "JA" prema Božjem "TI."

[Mala Leona]

"Želiš li naći Boga, ostavi izvanjski svijet i uđi u sama sebe. Ali ne ostaj u sebi samome, već nadvisi sama sebe jer ti nisi Bog: On je dublji i veći od tebe."
Ostati u samome sebi- to je prava pogibelj.
Tako postajemo suci koji sami određuju
što je dobro, a što zlo.
Prava sloboda se sastoji u potpunoj pripadnosti Bogu, jedinomu koji je istinski i potpuno slobodan, jer je sama ljubav, nepovratno sebedarje.
U susretu s Isusom trebamo pronaći taj put
istinske slobode i života.
Nemojmo dopustiti da nas odvuče jedna vrsta opijenosti, a to je oholost čovjeka bez Boga koji svojom ohološću zauzima Njegovo mjesto i gradi se jednakim Njemu. Trebamo paziti da sami sebi ne postanemo idol jer svakodnevno gledamo nakarade ljubavi u čijoj pozadini leže egoistični ciljevi za koje smo ponekad i sami krivi.
Spoznati vlastitu nemoć da udovoljimo zahtjevima ljubavi prvi je korak ka susretu s Isusom.

[Mala Leona]

Bog je uvijek bio tu, samo ja nisam bila otvorena za njegov govor, nisam bila spremna čut.
Sve ono što mi je bilo od životne važnosti, ja sam se upravo toga bojala...
Strah da ja to ne mogu razumjeti jer je On Bog koji je na nebu i u tabernakulu.
Strah da Bog ima puno pametnijeg posla nego da meni pokaže koji je moj put.
Strah od poziva koji ja neću moć ispunit.
Strah da će se On naljutiti kad mi govori i ja ga čujem ali ga ne razumijem.
Moj Bog i ja i Njegovo tijelo tj. Crkva pomažu mi da ostvarim svoj poziv. On je taj koji me uveo u stanoviti proces i bio sa mnom. On ima baš to što je skrojeno za mene. Moj život je Božja inicijativa; stvorio me i stalo mu je da pronađem put, a na meni je da to shvatim. Želi da živim želju koju on ima za mene. On je taj koji mene želi i naći će način da dođe do mene. Njegova čežnja će uvijek biti veća od moje, ali na tom putu će se negdje sastat.
Svi smo mi različiti i neće nas pozivati na nešto za što nas nije darovao. On računa s našim darovima samo ja trebam bit realna. Trebam otkrivati darove koje je baš meni dao i bit će teško, ali neće bit nesavladivo.

[Mala Leona]

Kad sam se otvorila Bogu, moji strahovi su počeli nestajati. Spuštam se u svoje dubine tamo gdje je mirno i malo po malo se rješavam tih svojih strahova.
Koji je moj poziv u životu?
U nijedan poziv se ne ulazi da bih se "JA" ostvarila. Poziv nije moje osobno ostvarenje, već je poziv pitanje služenja. Poziv nije samo ja i moj Bog; to bi bio nekakav New age, već u središte stavlja Tijelo Kristovo. Bog, ja i Crkva( oni koji pomažu otkriti naš poziv).
Duhovnik je svećenik kojeg sam izabrala da me vodi na mom životnom putu. Duh Sveti je voditelj razgovora između mene i mog duhovnika. Sa njim razgovaram o stvarima koje me dotiču i njemu mogu reć sve ono što me muči, a on je tu da bi mi pomogao objektivno sagledat moju situaciju i dao mi savjet. Divno je znati da sam ja Njegovo dijete ljubljeno.♥

[Mala Leona]

"Blagoslovljen je čovjek koji je stavljen na kušnju i koji trpi za pravdu, a ne onaj koji ostaje miran i neuznemiravan. Blagoslovljen je čovjek koji ustraje u kušnjama."
Sotona je pas koji laje. On je vezan i grize samo one koji mu se nepažljivo približe. Jak je sa slabima, ali je kukavica s jakima.
Kušani su odabrani.
Što smo bliže Bogu kušnje su jače. Oni koji stvarno žele služiti Bogu ne mogu proći bez kušnje. Ako đavao reži i bučan je to je samo znak da je izvan nas, a ne u nama.
Sotona muči i uznemiruje, ali Božja milost prosvjetljuje i tješi. Sotona nas napastuje, ali Bog mu određuje granice do kojih može ić. Bog dozvoljava kušnju da nam ispita dubinu srca.Treba samo izdržati i ne odmetnuti se od Boga. U tome trenu se samo treba Gospodinu uteći, vjerovati i očekivati svako dobro od Njega.

[Mala Leona]

Savjest je najskrovitija jezgra i svetište čovjeka, gdje je on sam s Bogom, čiji glas odzvanja u njegovoj nutrini. U savjesti se na divan način otkriva onaj zakon kojemu je ispunjenje ljubav prema Bogu i bližnjemu. Što više prevladava ispravna savjest, to se više osobe i društvene skupine udaljuju od slijepe samovolje i nastoje se prilagoditi objektivnim normama moralnosti. Savjest nikada neće biti u zabludi ako se čovjek brine tražeći istinu i dobro.

[Mala Leona]

Ako šutiš - šuti iz ljubavi.
Ako govoriš - govori iz ljubavi.
Ako opominješ - opominji iz ljubavi.
Ako opraštaš - opraštaj iz ljubavi.

Sveti Augustin

[Mala Leona]

Čula je da Bog postoji, ali kako da dođe do toga da ga vidi?
Stavila je svoju vjeru u pitanje.
Pitala se zašto nevini pate?
Kako to da ljudi stradavaju?
Zašto djeca oboljevaju od zločudnih bolesti i umiru?
Zašto Bog to dopušta?
Zašto ovaj svijet nije drugačiji ako Njega ima?
Pitala se dal Ga uistinu zna ako nema odgovore na ova pitanja?
Ako ga uistinu zna, neka objasni zašto se onda događaju loše stvari. Gdje je onda Bog kada joj je život u potresu, kada se sve ruši?
Lako joj je bilo reći da vjeruje kada su joj se događale lijepe stvari, ali ako je tvoja vjera jaka i prava, ajde reci da vjeruješ i onda kada se nađeš pred zidom...

[Mala Leona]

Postavivši sebi ta pitanja, poceli su se nizati odgovori...Krenuvši sa svojim rastom u vjeri, morala je malo prokopati ispod onoga što se vidi izvana...
Gubila je temelj svaki put kad bi je život stavio na kušnju, jer taj sustav nije gradila na ničemu.
Klasična mudrost iz starog zavjeta je naučavala da će dobar čovjek živjeti dobro i ništa mu se zlo neće dogoditi. Ali knjiga propovjednika i knjiga o Jobu su to razmišljanje stavili pod veliki upitnik i rekli ustvari nešto sasvim suprotno, a to je da postoje dobri ljudi koji pate i postoje zli koji žive dobro...

[Mala Leona]

Po čuvenju tek poznavah te dosad,
ali sada te oči moje vidješe.
Job 42,5
Knjiga o Jobu govori da Bog nije odgovoran za ljudske patnje, već da njih uzrokuje sotona. Bog dopušta zloću na zemlji da bi nam dao priliku da osobno odaberemo na čijoj strani želimo bit.
Svi koji ljube Boga, bit će iskušavani na različite načine, a oni koji će ostat Bogu vjerni bit će nagrađeni vječnim životom na nebu.
Job je bio pobožan čovjek i imao je sve u životu. Bio je bogat i imao je puno djece te su svi živjeli u zajedništvu i bili složna obitelj.
Sotona je doveo u pitanje Jobovu vjernost Bogu. Sotona ubija Jobu svu stoku i sluge pa na kraju i sinove i kčeri i ostaje na životu samo njegova žena. Job je izgubio sve i nije imao više ništa, ali on je pao ničice i rekao: Gospodin daje i Gospodin uzima, blagoslovljeno bilo ime Njegovo.
Sotona kuša sada Joba bolešću. Job je dobio rane po tijelu i njegova žena ga sada nagovara da se odrekne Boga i da prihvati smrt, ali Job je smatrao da čovjek ponekad prima i zlo, a ne samo dobro. Sotona odlazi poražen.
Kada su tri Jobova prijatelja čula za njegove nevolje, dolaze k njemu s namjerom da ga utješe. Prijatelji su postali njegovi mučitelji, a ne tješitelji jer su ga savjetovali da prizna da je grešan i da ga zbog njegove grešnosti Bog sada kažnjava, ali on odbija jer zna da je u životu bio pravedan.
Job proklinje dan kada se rodio i noć kada je začet. Job je zavapio i rekao Bogu da mu je sada dosta i da ne može više. Job postaje predstavnik svih ljudi koji pate. On postaje radostan u svojoj patnji i muci jer je shvatio da se Bog baš nalazi tu kraj njega sada kada je teško. Bog ga nije ostavio samog u njegovoj patnji i bolu. Job je bio ponizan i odan Gospodinu i On mu na kraju vraća sve što je imao i još i mnogostruko više.