Masovno poduzetništvo

[GemsBond]

Jedini način da se Hrvatska pokrene i da nam svima bude bolje je da u godinu-dvije-tri otvorimo barem 500 000 novih radnih mjesta u privatnom sektoru. Sve ostalo dovesti će do većeg pada standarda (20 i više posto) koji će pogoditi baš svakoga koji živi u Hrvatskoj.

Kao što vidite trenutna vlast je pokazala totalnu nesposobnost na ovom najvažnijem području za sve nas, zato jer nemaju iskustva s modernim gospodarstvima, a i nemaju ni sliku kako bi današnje gospodarstvo trebalo funkcionirati. Najblaže rečeno, skupina politički podobnih nesposobnjakovića. Čak i Čačić, za kojeg neki govore da je mag poduzetništva, predlaže totalno retardirane ideje kao što su masovna ulaganja u građevinske radove preko državnih firmi kako bi se privremeno podigao BDP, a nakon toga, opet bi bili na početku.

Kako otvoriti stotine tisuća novih stalnih radnih mjesta u slijedeće tri godine s ovim resursima i ograničenjima koja su nam na raspolaganju?

[miky0]

Jedino smanjenjem poreza. Nikako drugcije.

[laser]

miky0 kaže:

Jedino smanjenjem poreza. Nikako drugcije.

Paušalnim porezima tako da mali obrti netrebaju uopće izdavati račune (njemačka) , netrebaju skupo knjigovotstvo.

Kada se bude mogla otvoriti firma za 15 minuta preko interneta za 100 kN i kada ne bude birokratskih tehničkih uvjeta koje mora zadovoljavati.

Kada se budu umjesto za 777 dana sve dozvole izdavale jeftino i brzo u 7 dana.

Jednom riječi nikada.Čeka nas glad i siromaštvo.

[Stup društva]

miky0 kaže:

Jedino smanjenjem poreza. Nikako drugcije.

misliš da će to riješiti problem? Misliš da su preveliki porezi jedini razlog nerazvijenog poduizetništva? Kamo sreće da je tako jednostavno.

Prije svega, za kvalitetno bavljenjem poduzetništvom čovjek treba imati dobre ideje, znanje, liderske kvalitete, sposobnost motiviranja ljudi pa i manipuliranja njima, hrabrost i spremnost na rizik, entuzijazam i spremnost na danonoćni naporan rad, osjećaj za vrijeme (timing) i dosta, dosta sreće. A budimo realni većina nas nema te kvalitete.

Realno je da velika većina nema kvalitete i sposobnosti da bi se bavilo poduzetništvom, odnosno samostalnom djelatnošću čak i ako su inače dobri stručnjaci na svom polju i marljivi i inteligentni ljudi. Uostalom nedoraslosti nadobudnih poduzetnika kojima su ambicije i mišljenje o vlastitim kvalitetama daleko iznad sposobnosti smo svjedoci svaki dan. Tisuće se "biznisa" otvara i gotovo svi propadaju jer jednostavno njihovi pokretači nisu sposobni voditi posao.

Zbog toga su priče o masovnom poduzetništvu i porezima koji toj Utopiji jedino stoje na putu smiješne. Nikad i nigdje to nije i neće postojati. Masovno zapošljavanje čak ni najbolji i najsposobniji poduzetnici ne mogu ostvariti sami bez obilne pomoći države. I tu je jedini ključ uspjeha. Umjesto slabljenja države i njenog isključivanja iz gospodarstva što se danas forsira trebalo bi raditi upravo suprotno. Jače uključivanje države i pronalaženje načina (a bilo bi ih) da se država učini puno boljim i efikasnijim "poduzetnikom". Sve drugo su tlapnje.

[stil21]

Nemoj se ljutiti, ali ovo što ti govoriš da nije bitno kakava je državna uprava i koliki su porezi je klasični primjer demagogije neuspješne državne administracije i prebacivanja odgovornosti sa sebe na građane. Birokracija, nakon godina vođenja štetne i krive politike, nakon prekomjerne i krivo usmjerene potrošnje, nakon planina papirologije i birokratskih zapreka koje je postavila pred gospodarstvo, želi odgovornost za pogubne posljedice vlastitih poteza prebaciti na druge, pa kaže da je problem u njima, jer nisu eto dovoljno kreativni i radišni da nadvladaju štetu koju im je prouzročila politika. To je kao da nekome u trci na 100 m zavežeš uteg za nogu, pa kad trkač dođe zadnji mu kažeš da nije problem u utegu nego je premalo trenirao.

No, na sreću, postoje primjeri iz kojih se vidi da su ipak kvalitetna i efikasna uprava i niski porezi presudni za razvoj godpodarstva i poduzetništva. Mislim da je na nas vrlo zanimljiv primjer Hong Konga u doba kad je tamo nastupio preokret i velik ekonomski razvoj, poticaj čemu je dao tadašnji ministar financija Sir John Cowperthwaite svojom izrazito liberalno politikom i vrlo niskim porezima.

Taj je čovjek uveao načelo ne intervencije u ekonomiju, porezi na dohodak smanjio do maksimalno 15 %, zabranio je zaduživanje države, te je ukinuo svu financijsku pomoć iz državnog budžeta gospodarstvu. Toliko je smanjio administrativne zapreke gospodarstvu da se tvrtka mogla registrirati ispunjavanjem obrasca od jedne stranice papira, a ukinuo je i zakon o radu, pa su tako radni uvjeti određivani slobodnim dogovorom između poslodavaca i zaposlenih.

Rezultat takve politike je bio povećanje od 50 kupovne moći u kratkome roku, te smanjenje za dvije trećine broja siromašnih. Izvoz je rastao za 14 % godišnje, a Hong Kong se pretvorio od trgovačkog centra u jedan od glavnih svjetskih poslovnih centara sa jakom proizvodnjom. Ono što je isto interesantno je da je Kina usvojila dobar dio takve politike, a Cowperthwaite je i dan danas cijenjena osoba u Kini.

http://www.quebecoislibre.org/06/061029-5.htm

[Pizvo]

stil21 kaže:

Nemoj se ljutiti, ali ovo što ti govoriš da nije bitno kakava je državna uprava i koliki su porezi je klasični primjer demagogije neuspješne državne administracije i prebacivanja odgovornosti sa sebe na građane. Birokracija, nakon godina vođenja štetne i krive politike, nakon prekomjerne i krivo usmjerene potrošnje, nakon planina papirologije i birokratskih zapreka koje je postavila pred gospodarstvo, želi odgovornost za pogubne posljedice vlastitih poteza prebaciti na druge, pa kaže da je problem u njima, jer nisu eto dovoljno kreativni i radišni da nadvladaju štetu koju im je prouzročila politika. To je kao da nekome u trci na 100 m zavežeš uteg za nogu, pa kad trkač dođe zadnji mu kažeš da nije problem u utegu nego je premalo trenirao.

No, na sreću, postoje primjeri iz kojih se vidi da su ipak kvalitetna i efikasna uprava i niski porezi presudni za razvoj godpodarstva i poduzetništva. Mislim da je na nas vrlo zanimljiv primjer Hong Konga u doba kad je tamo nastupio preokret i velik ekonomski razvoj, poticaj čemu je dao tadašnji ministar financija Sir John Cowperthwaite svojom izrazito liberalno politikom i vrlo niskim porezima.

Taj je čovjek uveao načelo ne intervencije u ekonomiju, porezi na dohodak smanjio do maksimalno 15 %, zabranio je zaduživanje države, te je ukinuo svu financijsku pomoć iz državnog budžeta gospodarstvu. Toliko je smanjio administrativne zapreke gospodarstvu da se tvrtka mogla registrirati ispunjavanjem obrasca od jedne stranice papira, a ukinuo je i zakon o radu, pa su tako radni uvjeti određivani slobodnim dogovorom između poslodavaca i zaposlenih.

Rezultat takve politike je bio povećanje od 50 kupovne moći u kratkome roku, te smanjenje za dvije trećine broja siromašnih. Izvoz je rastao za 14 % godišnje, a Hong Kong se pretvorio od trgovačkog centra u jedan od glavnih svjetskih poslovnih centara sa jakom proizvodnjom. Ono što je isto interesantno je da je Kina usvojila dobar dio takve politike, a Cowperthwaite je i dan danas cijenjena osoba u Kini.

http://www.quebecoislibre.org/06/061029-5.htm

Ovo sve može funkcionirati u velikoj zemlji koja se orijentira na jeftinu masovnu proizvodnju, a RH to nije i ne može. Nas je premalo da konkuriramo velikim zemljama u jeftinim proizvodima i masovnosti, nas iz vanjskotrgovinskog deficita može izvući samo orijentacija na proizvode s visokom dodanom vrijednosti - za njih su porezi najmanji problem, a zaduživanje nužnost.

Od velikih svjetskih gospodarstava, Japan i Njemačka su primjeri jakog državnog utjecaja uz ogroman postotak malog i srednjeg poduzetništva u ukupnom BDPu i to sasvim dobro funkcionira. Ista priča i sa Skandinavijom, gdje bi nam jedna Danska trebala biti uzor.

Zaduživanje države nije problem ukoliko se sredstva troše na razvoj, a ne socijalu i krpanje rupa. Švedska ima veći vanjski dug od Grčke i Portugala zajedno, a ima najbolji standard na svijetu i proračunski suficit, te minimalnu nezaposlenost, a sve to uz ogromne poreze; sve to samo zato jer su se zaduživali radi ulaganja u proizvodnju i sad zarađuju toliko novaca da mogu vračati kredite, plaćati nebulozne poreze i još biti bogati... S druge strane, pogleć standard prosječnog radnika u Hong Kongu ili Kini - na njihovoj grbači se zgrču milijarde, dok oni nemaju niti osnovna prava, poprilično ironično s obzirom na prirodu režima.

[Roy]

laser kaže:

Paušalnim porezima tako da mali obrti netrebaju uopće izdavati račune (njemačka) , netrebaju skupo knjigovotstvo.

Kada se bude mogla otvoriti firma za 15 minuta preko interneta za 100 kN i kada ne bude birokratskih tehničkih uvjeta koje mora zadovoljavati.

Kada se budu umjesto za 777 dana sve dozvole izdavale jeftino i brzo u 7 dana.

Jednom riječi nikada.Čeka nas glad i siromaštvo.

Zaboravio si još jednu bitnu stavku, efikasno i neovisno pravosuđe.

[Kexx]

GemsBond kaže:

Jedini način da se Hrvatska pokrene i da nam svima bude bolje je da u godinu-dvije-tri otvorimo barem 500 000 novih radnih mjesta u privatnom sektoru. Sve ostalo dovesti će do većeg pada standarda (20 i više posto) koji će pogoditi baš svakoga koji živi u Hrvatskoj.

Kao što vidite trenutna vlast je pokazala totalnu nesposobnost na ovom najvažnijem području za sve nas, zato jer nemaju iskustva s modernim gospodarstvima, a i nemaju ni sliku kako bi današnje gospodarstvo trebalo funkcionirati. Najblaže rečeno, skupina politički podobnih nesposobnjakovića. Čak i Čačić, za kojeg neki govore da je mag poduzetništva, predlaže totalno retardirane ideje kao što su masovna ulaganja u građevinske radove preko državnih firmi kako bi se privremeno podigao BDP, a nakon toga, opet bi bili na početku.

Kako otvoriti stotine tisuća novih stalnih radnih mjesta u slijedeće tri godine s ovim resursima i ograničenjima koja su nam na raspolaganju?

Potpuno nemoguće da se to ostvari, a naravno da bi bilo potrebno.

Ipak, dogodit će se posve suprotno, masovno zatvaranje malog poduzetništva. Situacija neće biti bolja nego danas, neće biti ni ista, bit će osjetno gora.

[laser]

Roy kaže:

Zaboravio si još jednu bitnu stavku, efikasno i neovisno pravosuđe.

znam ali jebemu mater sve se zna i moja baka već zna šta treba napraviti ali mi se možemo ovako natezati još milion godina a nitko to neće napraviti.

politi benzinom i zapaliti pa sve ispočetka.

[Roy]

laser kaže:

znam ali jebemu mater sve se zna i moja baka već zna šta treba napraviti ali mi se možemo ovako natezati još milion godina a nitko to neće napraviti.

politi benzinom i zapaliti pa sve ispočetka.

Je, to je najgore. Sve se zna što treba napraviti ali narod uzastopce glasa za političare koji deru kozu a koza sve tanja i samo što ne odapne.

A zato sam ja kivan na HDZ, imali su povijesnu priliku jednom i nikad više slagati sistem otpočetka a usrali su motku do kraja.

Prvi koji spomene rat i ostalo nabijem na *. Moglo se a nisu nego su legalizirali kleptokraciju, točka.

[Stup društva]

stil21 kaže:

Nemoj se ljutiti, ali ovo što ti govoriš da nije bitno kakava je državna uprava i koliki su porezi je klasični primjer demagogije neuspješne državne administracije i prebacivanja odgovornosti sa sebe na građane. Birokracija, nakon godina vođenja štetne i krive politike, nakon prekomjerne i krivo usmjerene potrošnje, nakon planina papirologije i birokratskih zapreka koje je postavila pred gospodarstvo, želi odgovornost za pogubne posljedice vlastitih poteza prebaciti na druge, pa kaže da je problem u njima, jer nisu eto dovoljno kreativni i radišni da nadvladaju štetu koju im je prouzročila politika. To je kao da nekome u trci na 100 m zavežeš uteg za nogu, pa kad trkač dođe zadnji mu kažeš da nije problem u utegu nego je premalo trenirao.

No, na sreću, postoje primjeri iz kojih se vidi da su ipak kvalitetna i efikasna uprava i niski porezi presudni za razvoj godpodarstva i poduzetništva. Mislim da je na nas vrlo zanimljiv primjer Hong Konga u doba kad je tamo nastupio preokret i velik ekonomski razvoj, poticaj čemu je dao tadašnji ministar financija Sir John Cowperthwaite svojom izrazito liberalno politikom i vrlo niskim porezima.

Taj je čovjek uveao načelo ne intervencije u ekonomiju, porezi na dohodak smanjio do maksimalno 15 %, zabranio je zaduživanje države, te je ukinuo svu financijsku pomoć iz državnog budžeta gospodarstvu. Toliko je smanjio administrativne zapreke gospodarstvu da se tvrtka mogla registrirati ispunjavanjem obrasca od jedne stranice papira, a ukinuo je i zakon o radu, pa su tako radni uvjeti određivani slobodnim dogovorom između poslodavaca i zaposlenih.

Rezultat takve politike je bio povećanje od 50 kupovne moći u kratkome roku, te smanjenje za dvije trećine broja siromašnih. Izvoz je rastao za 14 % godišnje, a Hong Kong se pretvorio od trgovačkog centra u jedan od glavnih svjetskih poslovnih centara sa jakom proizvodnjom. Ono što je isto interesantno je da je Kina usvojila dobar dio takve politike, a Cowperthwaite je i dan danas cijenjena osoba u Kini.

http://www.quebecoislibre.org/06/061029-5.htm

Nemoj se ti ljutiti, ali upravo ovo što si ti napisao je klasičan primjer pogubne neoliberalne demagogije koja nam se uporno prodaje.

Prije svega, najlakše je reći - smanjimo poreze. Svi bi mi rado plaćali manje poreze, ali ćemo jako rado kritizirati i pjeniti se na nedostatke javnih sustava koji se iz tih poreza financiraju kao što su školstvo, zdravstvo, policija, socijalna skrb, vojska i mnogi drugi. Pa zar stvarno mislite da se mogu ostvariti značajna porezna rasterećenja bez ozbiljnih žrtava i odricanja na tim područjima? Ili možda misliš da bi i nih trebalo privatizirati i prepustiti njihovo vođenje ljudima koji se vode isključivo profitom?

Nadalje, molio bih bez tih demagoških svršavanja nad ekonomskim dostignućima i napretkom zemalja kao Kina ili Hong-kong, Singapur ili Tajvan. Kad toliko zadivljeno pričate io njihovom rastu od 50% ovoga ili onoga zaboravljate razinu s koje su krenuli. 50% kineskog porasta BDP-a po glavi je u apsolutnom iznosu manje nego 5% njemačkog. Jer ako ja obrnem 1000 kuna i zaradim 50% ja sam zaradio 500 kuna, ali ako obrnem 50.000 i zaradim 5% zaradio sam 2.500. Dakle pet puta više uz deset puta manju stopu rasta.

A pri tome Hong Kong ili Singapur uopće i nisu dobri primjeri. Hong kong i singapur su "zemlje" koje su u trenutku kad suuvele politiku niskih poreza bile bez ikakve proizvodnje i upravo su niskim porezima privukle strani kapital koji međutim nije izgradio nikakvu proizvodnju nego je te gradove pretvorio u financijske, mešetarske centre, ali je i dalje lavovski dio zarade i koristi dobivao taj kapital a ne Hong kong i njegovi građani.

Kao centar neke proizvodnje HongKong je uvijek bio i ostao minoran u globalnim uvjetima i niski porezi nisu tu ništa bitno promijenili. A i ono malo proizvodnje što su imali, je pod hitno pobjeglo u druge krajeve Kine poslije pripajanja. I unatoč blistavim neboderima svjetskih banaka velika većina stanovništva Hongkonga i danas živi znatno ispod razine standarda Europljana, a mnogi (što se uglavnom skriva) i ispod svake razine ljudskog dostojanstva.

Kina jeste prihvatila neke od tih postavki. Ali Kina svoj napredak ne duguje nikakvim niskim porezima. To je obična laž. Kina, kao i ostale istočnoazijske zemlje uvijek je imala i ima samo jednu forcu - jeftino. Njihov uspon se bazira na njihovoj jeftinoći. Jeftinoći uslijed bezočnog iskorištavanja radne snage, jeftinoći kao posljedica nekvalitetne proizvodnje ili jeftinoći kao posljedica nepoštivanja elementarnih ekoloških ili zdravstvenih standarda njihovih proizvoda.

Osim toga u toj Kini upravo je država ta koja povlači sve konce. Država je ta koja, često i najgrubljom silom omogućava krupnom stranom i domaćem kapitalu sve moguće povlastice uglavnom na račun lokalnog stanovništva. Kina postiće velike stope rasta (djelomično i zbog vrlo niske točke s koje je krenula), ali njeno stanovništvo to izuzetno skupo plaća.

Ali ako ti želiš živjeti u zemlji u kojoj gospodarstvo raste po dvoznamenkastoj stopi i kompanije ostvaruju rekordne profite, a da ti pritom živiš kao pas, samo izvoli. Jedino što ne vidim baš milijune ekonomskih imigranata koje hrle u tu Kinu ili HongKong u potrazi za boljim životom i pristojnom zaradom.

I nemoj olako padati na staklene nebodere i blistave šoping centre pune Kinezua kojima je "višestruko porasla kupovna moć" u nekoliko kineskih gradova. Jer ako malo zaviriš iza tih kulisa vidjet ćeš da stotine milijuna kineskih ljudi jako skupo plaćaju i taj gospodarski rast porast kineske moći.

A ja osobno kad ujutro idem na posao, ne idem da bih pridonio gospodarskom rastu ili donio profite poslodavcu, nego idem da bih zaradio dovoljno da moja obitelj i ja možemo pristojno i dostojanstveno živjeti. Već sad mi to jako teško uspijeva, ali ako nam modeli u Kini toliko cijenjenog Johna Cowperthwaitea i "azijskih tigrova" prevladaju ovdje možda i mi, kao zemlja, počnemo ostvarivati veliki (statistički) gospodarstveni rast ali ćemo na osobnoj razini, kao i na razini društvenog standarda je...ti ježa u leđa.

[br-oz]

laser kaže:

Paušalnim porezima tako da mali obrti netrebaju uopće izdavati račune (njemačka) , netrebaju skupo knjigovotstvo.

Kada se bude mogla otvoriti firma za 15 minuta preko interneta za 100 kN i kada ne bude birokratskih tehničkih uvjeta koje mora zadovoljavati.

Kada se budu umjesto za 777 dana sve dozvole izdavale jeftino i brzo u 7 dana.

Jednom riječi nikada.Čeka nas glad i siromaštvo.

Roy kaže:

Je, to je najgore. Sve se zna što treba napraviti ali narod uzastopce glasa za političare koji deru kozu a koza sve tanja i samo što ne odapne.

A zato sam ja kivan na HDZ, imali su povijesnu priliku jednom i nikad više slagati sistem otpočetka a usrali su motku do kraja.

Prvi koji spomene rat i ostalo nabijem na *. Moglo se a nisu nego su legalizirali kleptokraciju, točka.

Složil bi se u duhu ovih komentara. Maksimalno osloboditi rad fiskalnih i administrativnih tereta, a država se nek namiruje pdvom iz potrošnje u mjeri koja neće poticati šverc ! Pa koliko uberemo, uberemo, takvi će nam biti javni servisi.

[LLSkylights]

miky0 kaže:

Jedino smanjenjem poreza. Nikako drugcije.

Jedni kažu porezi, drugi tečaj, treći investicije, i tako dalje.

Nema jednog spasonosnog rješenja. Mnogo činitelja, najmanje više desetaka, ima svoj postotak utjecaja na uspjeh gospodarstva. Sve se može svesti na dvije riječi: uvjeti poslovanja.
Tu spadaju i porezi, i investicije, i fiskalna politika, i obrazovanje, i korupcija, i ograniziranost javne i državne uprave, brzina, kvaliteta i cijena njihovog rada, sudstvo, zakoni, propisi, pravilnici, inspekcije, , kreditni uvjeti, i još mnogo drugih uvjeta. Svaki ima svoj postotak utjecaja. Ako želimo ostvariti ukupno najveći pozitivni postotak utjecaja onda nikada ni jedan utjecaj neće biti dovoljan sam za sebe, nego će najbolji rezultat dati zbroj postotaka svih utjecaja. Svi utjecaju trebaju biti riješeni na najbolji način. Radi se najmanje o više desetaka utjecaja, i taj posao treba temeljito obaviti.
Prvi je uvjet da vlast sačinjavaju ljudi koji znaju što treba napraviti. Ne oni koji govore da znaju, nego oni koji govore o konkretnim potezima i provode ih na vrijeme. Po tome je lako razlikovati nesposobnjakoviće i štetočine, i one koji točno znaju što treba napraviti, na tome rade cijelo vrijeme i to im je glavni cilj. Dovoljno je pogledati tko vodi ministarstvo poduzetništva i sve je odmah jasno.
Kakvi su to stvarni ciljevi vlade koja na čelo ministarstva poduzetništva stavlja osobu koja se prije dobivanja ministarstva nije bavila problematikom tog ministarstva. Gdje je tu poznavanje problematike, u javnosti dobro primljena predložena rješenja i strategija, ako se osoba koja treba voditi to ministarstvo tek treba upoznati s tom problematikom. Koji su kriteriji i prioriteti bili važni pri odabiru čelne osobe tog ministarstva?

[LLSkylights]

Stup društva kaže:

Prije svega, najlakše je reći - smanjimo poreze. Svi bi mi rado plaćali manje poreze, ali ćemo jako rado kritizirati i pjeniti se na nedostatke javnih sustava koji se iz tih poreza financiraju kao što su školstvo, zdravstvo, policija, socijalna skrb, vojska i mnogi drugi.

Razna opterećenja, uključujući poreze, imaju svoj bitan postotak utjecaja na uspješnost gospodarstva.
Povišenjem ukupne razine opterećenja smanjuješ sredstva koja ostaju privredi i time smanjuješ mogućnost razvoja.
Smanjenjem opterećenja ostavljaš više sredstava privredi i tako povećavaš mogušćnost razvoja privrede.

Državne financije svoj prihod ostvaruju dijelom iz vlasništva u gospodarskim objektima, i dijelom iz opterećenja privrede i građana.
Viša razina tog opterećenja značit će manje novca u privredi i slabljenje mogućnosti razvoja privrede, manja razina tog opterećenja znači veće mogućnosti razvoja privrede.

Razvoj privrede znači rast ukupnog bogatstva zemlje, odnosno BDP-a. Da bi zemlja bila bogatija, potreban nam je rast BDP-a. Rast BDP-a omogućuje dovoljno niska razina opterećenja. Dovoljno niska razina opterećenja omogućuje rast BDP-a, to jest, ukupnog bogatstva u zemlji.

Da bi bilo dovoljno sredstava za javnu upravu i socijalne mjere, potrebno je da razina bogatstva u zemlji bude dovoljno visoka. Ta visina bogatstva ostvaruje se kroz rast BDP-a. Rast BDP-a omogućuje se kroz postavljanje razine ukupnog opterećenja na mjeru koja omogućuje rast privrede.
Veća razina opterećenja značit će povećanje prihoda u proračun kroz nekoliko mjeseci, no njeno djelovanje će na dulji rok značiti slabljenje mogućnosti razvoja privrede i slabiji rast BDP-a. Opterećenje može biti i toliko visoko u trenutnim uvjetima da uzrokuje i pad BDP-a. U uvjetima pada BDP-a ne može se namaknuti dovoljno sredstava za proračun. Dizanje opterećenja nije rješenje, nego uzrok problema. Opterećenje treba postaviti na optimalnu razinu koja omogućuje željeni rast BDP-a.
Samo rast BDP-a na dulji rok može osigurati veći priljev sredstava u proračun, a za to je potrebno opterećenje regulirati tako da omogućuje rast BDP-a uz ostale uvjete koji utječu na kretanja BDP-a, odnosno gosodarstva. Samo povoljni ukupni uvjeti za rast gospodarstva mogu omogućiti veći priljev sredstava u proračun, a time i sredstva za javnu i državnu upravu.

[LLSkylights]

Stup društva kaže:

Nadalje, molio bih bez tih demagoških svršavanja nad ekonomskim dostignućima i napretkom zemalja kao Kina ili Hong-kong, Singapur ili Tajvan. Kad toliko zadivljeno pričate io njihovom rastu od 50% ovoga ili onoga zaboravljate razinu s koje su krenuli. 50% kineskog porasta BDP-a po glavi je u apsolutnom iznosu manje nego 5% njemačkog. Jer ako ja obrnem 1000 kuna i zaradim 50% ja sam zaradio 500 kuna, ali ako obrnem 50.000 i zaradim 5% zaradio sam 2.500. Dakle pet puta više uz deset puta manju stopu rasta.

- Singapur danas ima 50 posto veći dohodak po stanovniku nego njemačka.
- Singapur ima ima i veći rast BDP-a nego njemačka
- U Singapuru je postotak stanovništva koje živi ispod granice siromaštva 0%, u njemačkoj 17%
- Singapur ima 20 puta manji vanjski dug po stanovniku nego njemačka

To su rezultati zemlje koja je osigurala najbolje uvjete poslovanja na svijetu, u usporedbi sa njemačkom, zemljom koja ima bitno slabije uvjete poslovanja i ima ozbiljne probleme u funkcioniranju, sa svojih 5600 milijardi USD vanjskog duga.

[laser]

Skylights kaže:

- Singapur danas ima 50 posto veći dohodak po stanovniku nego njemačka.
- Singapur ima ima i veći rast BDP-a nego njemačka
- U Singapuru je postotak stanovništva koje živi ispod granice siromaštva 0%, u njemačkoj 17%
- Singapur ima 20 puta manji vanjski dug po stanovniku nego njemačka

To su rezultati zemlje koja je osigurala najbolje uvjete poslovanja na svijetu, u usporedbi sa njemačkom, zemljom koja ima bitno slabije uvjete poslovanja i ima ozbiljne probleme u funkcioniranju, sa svojih 5600 milijardi USD vanjskog duga.

mamu im jebem ja bi poslao cijelo mistarstvo gospodarstva avionom u singapur i neka se ne vraćaju dok sve neprepišu.

[miky0]

Stup društva kaže:

1.misliš da će to riješiti problem? Misliš da su preveliki porezi jedini razlog nerazvijenog poduizetništva? Kamo sreće da je tako jednostavno.

2.Prije svega, za kvalitetno bavljenjem poduzetništvom čovjek treba imati dobre ideje, znanje, liderske kvalitete, sposobnost motiviranja ljudi pa i manipuliranja njima, hrabrost i spremnost na rizik, entuzijazam i spremnost na danonoćni naporan rad, osjećaj za vrijeme (timing) i dosta, dosta sreće. A budimo realni većina nas nema te kvalitete.

3.Realno je da velika većina nema kvalitete i sposobnosti da bi se bavilo poduzetništvom, odnosno samostalnom djelatnošću čak i ako su inače dobri stručnjaci na svom polju i marljivi i inteligentni ljudi. Uostalom nedoraslosti nadobudnih poduzetnika kojima su ambicije i mišljenje o vlastitim kvalitetama daleko iznad sposobnosti smo svjedoci svaki dan. Tisuće se "biznisa" otvara i gotovo svi propadaju jer jednostavno njihovi pokretači nisu sposobni voditi posao.

4.Zbog toga su priče o masovnom poduzetništvu i porezima koji toj Utopiji jedino stoje na putu smiješne. Nikad i nigdje to nije i neće postojati. Masovno zapošljavanje čak ni najbolji i najsposobniji poduzetnici ne mogu ostvariti sami bez obilne pomoći države. I tu je jedini ključ uspjeha. Umjesto slabljenja države i njenog isključivanja iz gospodarstva što se danas forsira trebalo bi raditi upravo suprotno. Jače uključivanje države i pronalaženje načina (a bilo bi ih) da se država učini puno boljim i efikasnijim "poduzetnikom". Sve drugo su tlapnje.

1. Jedan od najbitnijih faktora jesu svakako.

2. Govorit cu u svoje ime. Skolovao sam se vanka,a industriju sam uvezao iz njemacke kao novu. I ne mogu opstat. Zasto!?

3. Ok,ako sam ja tup i nesposoban,zasto je kolektiv o kojem pricas nekad bio uspjesan postao neuspjesan. Zasto!?

4. Zbog toga su price o poduzetnistvu interesantne,kakvo nam uredjenje treba (znamo iz proslosti) dok paralelno s tim znamo kakvo nam uredjenje ne treba (sadasnjost).

[Champion_1]

laser kaže:

mamu im jebem ja bi poslao cijelo mistarstvo gospodarstva avionom u singapur i neka se ne vraćaju dok sve neprepišu.

Malo morgen. U Singapuru za kojekakva sranja kakva kod nas dobiješ nagradni dopust, ideš na vješala bez pardona. Singapur treba dobrom djelu naših političara i mutnih "poduzetnika".

[GemsBond]

Kod nas je nemoguće bitno smanjiti porezno opterećenje gospodarstva jer ima previše potrošača državnog proračuna, a premalo onih koji ga pune.

Moramo biti realni ali ljudi su nam u pravilu nekonkurentni (to ne znači da su bedasti, lijeni neobrazovani, ...), a najbrži i najjeftiniji način da ih se napravi konkurentnima je da ih se uključi u poljoprivredu. Poljoprivreda zato mora biti naše glavno područje na kojem bi masovno zapošljavali. Ako nas usporedimo s EU, ima nas manje od 1% stanovništva EU, a ne proizvodimo poljoprivrednih proizvoda više od 0,5% EU proizvodnje. Bilo kakav naš utjecaj na povećanje proizvodnje u poljoprivredi bio bi zanemariv za EU tržište, ali bi nama bio jako bitan. Dakle, kad bi se zaposlilo 300 000 ljudi u proizvodnji poljoprivrednih proizvoda za izvoz na EU tržište, to se na razini cijelog EU tržišta ne bi ni primjetilo. Problemi s kojima se srećemo su da ljudi ne žele raditi u poljoprivredi, ne žele ili neznaju izvoziti u EU, koči ih državna birokracija jer im neda zemlju za korištenje, neznaju se organizirati. Na sve ove probleme moguće je dati nekakve prihvatljive prijedloge rješenja. Ako netko ne želi izvoziti poljoprivredne proizvode, već proizvoditi za domaće tržište, ima područja za širenje posebno kad se radi o zdravoj hrani. Također je moguće organizirati i povezati ljude, npr. preko interneta, možda stvoriti virtualnu tržnicu na kojoj bi se povezivali kupci i prodavači zdrave hrane, na kojoj bi se npr. mogli pretplatiti na hranu za cijelu godinu dana. Sve u svemu, da zaposlimo 800 000 ljudi u poljoprivredi, svijet to ne bi ni registrirao.

Kod ostalih područja gospodarstva, treba poticati otvaranje novih firmi i nova zapošljavanja, npr. tako da se oslobađa od plaćanja nekog postotka PDV-a do maksimalno 5 godina, ali da se onda inzistira na tome da oslobođeni postotak PDV-a bude investiran u razvoj poslovanja, da se ne izvlači kao dobit. Trenutno postoje nekakvi aranžmani koje onaj koji otvara firmu može dogovoriti o neplaćanju poreza na dobit neki određeni broj godina, ali kod nas je situacija da je taj porez na dobit mali, pa bi olakšice u oslobađanju od plaćanja PDV-a dale bolje rezultate.

Kako bi to moglo izgledati? Npr. netko pokrene firmu i uđe u sustav PDV-a. Na računima navodi PDV, ali kad treba platiti PDV državi, država mu "vraća" određeni postotak PDV-a ovisno o prometu koji radi i u kojoj godini (max. do 5 godina). "Vraćeni" PDV firma bi morala namjenski potrošiti na razvoj firme (zapošljavanja, nove strojeve, ...). Ako bi firma imala do 50 000 kn prometa u prvoj godini, država bi joj "vraćala" 100% PDV-a, ali ako firma ima 1 000 000 kn prometa u prvoj godini, država bi joj "vraćala" samo 50% PDV-a. U slučaju da firma ima 10 000 000 kn prometa, firma bi vraćala samo 20% PDV-a. U drugoj godini bi firma trebala plaćati još više PDV-a, i tako do pete godine nakon koje više država ne bi firmama vraćala PDV. Pet godina bi trebalo biti dovoljno da se neki biznis stabilizira. Po ovom modelu mogli bi se plaćati i parafiskalni nameti.

Netko bi mogao reći da bi ovakve firme imale nepoštenu prednost pred već postojećim firmama, ali i to bi se moglo regulirati, npr. zabranom dumping cijena, tako da se odredi minimalna cijena ispod koje niti jedna firma ne bi smjela ići, i tu cijenu bi određivale firme koje rade taj posao.

[krena]

Stup društva kaže:

misliš da će to riješiti problem? Misliš da su preveliki porezi jedini razlog nerazvijenog poduizetništva? Kamo sreće da je tako jednostavno.

Prije svega, za kvalitetno bavljenjem poduzetništvom čovjek treba imati dobre ideje, znanje, liderske kvalitete, sposobnost motiviranja ljudi pa i manipuliranja njima, hrabrost i spremnost na rizik, entuzijazam i spremnost na danonoćni naporan rad, osjećaj za vrijeme (timing) i dosta, dosta sreće. A budimo realni većina nas nema te kvalitete.

Realno je da velika većina nema kvalitete i sposobnosti da bi se bavilo poduzetništvom, odnosno samostalnom djelatnošću čak i ako su inače dobri stručnjaci na svom polju i marljivi i inteligentni ljudi. Uostalom nedoraslosti nadobudnih poduzetnika kojima su ambicije i mišljenje o vlastitim kvalitetama daleko iznad sposobnosti smo svjedoci svaki dan. Tisuće se "biznisa" otvara i gotovo svi propadaju jer jednostavno njihovi pokretači nisu sposobni voditi posao.

Zbog toga su priče o masovnom poduzetništvu i porezima koji toj Utopiji jedino stoje na putu smiješne. Nikad i nigdje to nije i neće postojati. Masovno zapošljavanje čak ni najbolji i najsposobniji poduzetnici ne mogu ostvariti sami bez obilne pomoći države. I tu je jedini ključ uspjeha. Umjesto slabljenja države i njenog isključivanja iz gospodarstva što se danas forsira trebalo bi raditi upravo suprotno. Jače uključivanje države i pronalaženje načina (a bilo bi ih) da se država učini puno boljim i efikasnijim "poduzetnikom". Sve drugo su tlapnje.

Upravo tako. To je ono što hrvatima nedostaje. Ali je tu bitno što nam nedostaju institucije koje bi davala sugestije i ideje koje malo poduzetništvo treba otvarati i u što investirati. A to je već malo složeniji projekt. Za njega mi opet nemamo kadrova. A da ih i imamo, oni će rađe otići vani raditi.

Ima jedna vrlo važna stvar: malo poduzetništvo je na Zapadu naslonjeno na veliko i s njima usko surađuju. A tu smo mi prikraćeni.

GemsBond kaže:

Kod nas je nemoguće bitno smanjiti porezno opterećenje gospodarstva jer ima previše potrošača državnog proračuna, a premalo onih koji ga pune.

Moramo biti realni ali ljudi su nam u pravilu nekonkurentni (to ne znači da su bedasti, lijeni neobrazovani, ...), a najbrži i najjeftiniji način da ih se napravi konkurentnima je da ih se uključi u poljoprivredu. Poljoprivreda zato mora biti naše glavno područje na kojem bi masovno zapošljavali. Ako nas usporedimo s EU, ima nas manje od 1% stanovništva EU, a ne proizvodimo poljoprivrednih proizvoda više od 0,5% EU proizvodnje. Bilo kakav naš utjecaj na povećanje proizvodnje u poljoprivredi bio bi zanemariv za EU tržište, ali bi nama bio jako bitan. Dakle, kad bi se zaposlilo 300 000 ljudi u proizvodnji poljoprivrednih proizvoda za izvoz na EU tržište, to se na razini cijelog EU tržišta ne bi ni primjetilo. .

Samo da se to ne svede na poljopreživredu jednog našeg velikog biznismena sa otoka koji je do sada probao oko 10 biznisa. Tu su bili:
1. Kuhanje i sušenje morskih trpova i izvoz istih
2. Uzgoj činčila
3. Uzgoj koza

Sva su mu 3 biznisa poljoprivrede išla k vragu.
Trpove je prodavao samo par mjeseci dok mu nije propao izvoznik. Ostali su mu kazani od inoxa i bačenih 5-6000 eura.
Činčile je uzgajao 4 godine i onda sve rasprodao. Gubitak oko 3-4000 eura.
Koze je bilo malo bolja investicija jer je dobio besplatna sredstva. Kupio stado od 20 koza i napravio brvnaru. Tražio nekog bosanca da mu dođe na otok musti koze i praviti sir. nije nikoga našao, pa je nakon dvije godine poklao stado i napunio nekoliko ledenica.
Čudi me da evropljani ne pitaju gdje su mu koze
Možda je to ipak bila sitna investicija od nekih 10 000 eura.