Što mi se događa? (paraliza sna) [ZBIRNA TEMA]

[Jobi]

Danas sam imao nekakvu vrstu paralize sna, a možda je i bila samo noćna mora ne znam, iznenadna neka, nikad još tako. Ne znam da li se još kome to događa?

Naime sanjao sam jedan neugodan san, nekakve ljepljive životinje kao bodljikave kućice od kestena su izgledale, lijepile se po meni, a ja sam hodao nekim zoološkim vrtom i bilo ih je na sve strane, uglavnom strava i užas. Uglavnom osjetio sam ful strah, nervoza u želucu, srce tuče i naravno usred tog straha, ja odlijepim tu životinju s vrata i bacim je i odjednom nađem se u nekom nekom krevetu (ne mojem) na leđima (iako, realno sam spavao na boku) kao zamrznut, ispred mene, ful blizu ispred mog lica nekakva glava - izgledalo je kao nekakva lutka od svijetlog drva i mislim da je čak i bila na štapu na kojem je bila nataknuta ta glava, a lice je izgledalo samo izrezbarene oči i nos u obliku vodoravnih crta, uglavnom nikako ugodno. I ta lutka ravno ispred mog lica, blizu, mislim da je i vrištala bila (ili ja, haha), trajalo je kratko, nekih 5-6 sekundi tijekom kojih se nisam mogao pomaknuti, a sve se brzo izdogađalo, bio sam već prestrašen od tih životinja i onda još to. Još sam se nakon buđenja smirivao uglavnom bilo je baš traumatično.

Kad ti se dogodi normalna paraliza bar možeš bit svjestan di si pa sam sebe smirit, a ovako iznenada i kratko, ne stigneš ni razmišljat, još si sav prestrašen. Mada ne znam da li je to bila paraliza sna, više nekakva noćna mora s elementima paralize sna.

Možda vam se čini da post nema smisla, iako nemam konkretno pitanje, odlučio sam pisati ovdje čisto radi razmjene iskustava. Meni je zanimljivo čitati druga iskustva, pa pretpostavljam da je i drugima koji su došli na ovu temu.

[jongerica]

Nevjerojatno, danas nakon puno vremena mi se desi situacija iz teme (nisam ni znala da postoji strucni naziv) i po prvi put naletim na ovu temu
Uglavnom, nekoliko puta u zivotu sam iskusila paralizu sna. Uvijek u periodima fizicke i psihicke iscrpljenosti (u jednom periodu mi se javljalo par puta tjedno, na kraju ispalo da je taj silni umor posljedica nedostatka zeljeza). Uglavnom mi se javlja tijekom popodnevnih spavanja. Nikad do sad me nije uhvatila panika zbog toga, hvala nebesima.
To su situacije kad se ne mogu probudit sama od sebe, ali podrazaji iz okoline (sat, netko tko me budi) me bude bez problema. Jedino sto se nakon takvog budenja osjecam kao da se budim iz narkoze, ne iz sna ("gdje sam, koji je dan, kolko je sati" moment).

Da li vas podrazaji iz okoline probude ili ne?

A kolko puta mi se znalo desit kad mi zvoni sat ujutro i ja ga ugasim i nastavim sanjati da se oblacim i spremam za posao. Kakav sok uslijedi kad ponovo zazvoni sat

[Jobi]

jongerica kaže:

Da li vas podrazaji iz okoline probude ili ne?

Ne znam ti reć, živim sam i uvijek je dosta mirno oko mene, tako i kad iskusim paralizu. Prepušten sam sebi. Zna mi pomoći duboko disanje pa se probudim.

jongerica kaže:

A kolko puta mi se znalo desit kad mi zvoni sat ujutro i ja ga ugasim i nastavim sanjati da se oblacim i spremam za posao. Kakav sok uslijedi kad ponovo zazvoni sat

Da, mrzim to. Još se teže dignut nakon tog.

[crazy_borna]

jongerica kaže:

Nevjerojatno, danas nakon puno vremena mi se desi situacija iz teme (nisam ni znala da postoji strucni naziv) i po prvi put naletim na ovu temu
Uglavnom, nekoliko puta u zivotu sam iskusila paralizu sna. Uvijek u periodima fizicke i psihicke iscrpljenosti (u jednom periodu mi se javljalo par puta tjedno, na kraju ispalo da je taj silni umor posljedica nedostatka zeljeza). Uglavnom mi se javlja tijekom popodnevnih spavanja. Nikad do sad me nije uhvatila panika zbog toga, hvala nebesima.
To su situacije kad se ne mogu probudit sama od sebe, ali podrazaji iz okoline (sat, netko tko me budi) me bude bez problema. Jedino sto se nakon takvog budenja osjecam kao da se budim iz narkoze, ne iz sna ("gdje sam, koji je dan, kolko je sati" moment).

Da li vas podrazaji iz okoline probude ili ne?

A kolko puta mi se znalo desit kad mi zvoni sat ujutro i ja ga ugasim i nastavim sanjati da se oblacim i spremam za posao. Kakav sok uslijedi kad ponovo zazvoni sat

ne baš sam ju noćas imao nakon dugo vremena
Dosad najgora i najduža, u 4 ujutro i probudim se i odjednom kao da je sila došla i spustila tlak na ušim, to je bilo tako jako zujanje, i otvorim oči i kao da mi ih ta sila zatvra, pokušavam se pomaknut i još kaj je najgore sam imao osjećaj ka da mičem lijevu nogu a nisam, i odjenom tišina i čujem zveckanje metala i onda opet to jako zujanje/pištanje, nekaj ne znam opisat, ali toliko jako i neugdno i tako 3 puta zaredom.

[radical change]

Meni se takva paraliza dogodi kad spavam popodne u prevrućoj sobi recimo,nešto užasno teško pojedem prije spavanja, udari me sunce dok spavam i slično, ili sam previše iscrpljen pod utjecajem alkohola i tako. Probudim se ali ne možeš otvoriti oči, ne možeš se pomaknuti, nemaš osjećaj u rukama i nogama, pokušavaš micati rukama ne ide, pokušavaš vikati jedva izgovaraš nešto, teško ti je i disati, preplavi te osjećaj užasa, neugodan osjećaj bude, ali tome ne obraćam toliku pažnju. Jučer sam kombinirao sertoxat i mrvicu alkohola, zaspao pola sata na kauču i nisam se mogao ustati uopće, niti otvoriti oči dobrih 10 minuta... Inače od svih tih stvari kad je san u pitanju najgora su mi iskustva jakih noćnih mora u obliku sna u snju... sanjaš da si se probudio iz noćne more, misliš da je stvarnost i tu ti se opet događa nova noćna mora, tek onda se probudiš, prestrašno...

[crazy_borna]

radical change kaže:

Meni se takva paraliza dogodi kad spavam popodne u prevrućoj sobi recimo,nešto užasno teško pojedem prije spavanja, udari me sunce dok spavam i slično, ili sam previše iscrpljen pod utjecajem alkohola i tako. Probudim se ali ne možeš otvoriti oči, ne možeš se pomaknuti, nemaš osjećaj u rukama i nogama, pokušavaš micati rukama ne ide, pokušavaš vikati jedva izgovaraš nešto, teško ti je i disati, preplavi te osjećaj užasa, neugodan osjećaj bude, ali tome ne obraćam toliku pažnju. Jučer sam kombinirao sertoxat i mrvicu alkohola, zaspao pola sata na kauču i nisam se mogao ustati uopće, niti otvoriti oči dobrih 10 minuta... Inače od svih tih stvari kad je san u pitanju najgora su mi iskustva jakih noćnih mora u obliku sna u snju... sanjaš da si se probudio iz noćne more, misliš da je stvarnost i tu ti se opet događa nova noćna mora, tek onda se probudiš, prestrašno...

ja imam noćne more kad je soba hladna, a baš se jesam prežderao, ali nije do toga

[st4rbuck]

Neobično je da ima tako malo postova na ovu temu, a tvrdi se da se paralizu sna (sleep paralysis disorder) doživljava pola ljudi na planeti..

Kod mene su učestale jer idem spavati i budim se u nekakva neredovita vremena, tako da sam ih dosta iskusila. Nemaju veze s vjerom, Bogom, meditacijama i sličnim stvarima (kao što sam pročitala na prethodnim stranicama) jer ne bavim se ničim sličnim, a usput sam i ateist.

Meni se paraliza dogodi uglavnom kada jako kasno legnem (3-4 ujutro), pa se probudim oko 7-8 jer npr moram na wc i onda nakon što opet pokušam zaspati. Uvijek dođe taj osjećaj da je tijelo već pomalo zaspalo, a mozak je još uvijek budan. Onda skužim da će početi halucinacije, ali jednostavno ih ne mogu više prekinuti jer sam već u paralizi. Ne sjećam se više kakve sam sve užase halucinirala, ali osjećaj je uvijek isti.. ne možeš se pomaknuti, osjećaš da će se nešto strašno početi događati, pa se to strašno počne polako događati, pokušavaš vrištati jer znaš da će te vrištanje vratiti u budno stanje, no ne možeš. Čuješ iznenadne zvukove, osjetiš ponekad nekoga oko sebe, ponekad i ne, vidiš neke obrise nekada, nekada i ne... itd.

Kao što rekoh prije, nema veze s vjerom i meditacijama, nego očito s nekakvom malom greškom u cijelom tom našem sustavu (ljudskom organizmu). Meni se najlogičnije čini to da se dogodi stvar da mozak prerano ispusti ono što paralizira sve kretnje, a ostaneš svjestan svega oko sebe (tj nisi ustvari zaspao). Kada mozak "skuži" da je prerano paralizirao tijelo, pokušava te probuditi svim načinima, a najbolji način buđenja je strah. Jer kada si u strahu, tijelo luči razne hormone da te stavi u što budnije stanje. Tako da su halucinacije i zastrašivanje normalna stvar.

Zadnjih par puta kada mi se to dogodilo, tj prije nego mi se dogodilo, osjetila sam da upadam u takvu neprirodnu paralizu, pa sam ju preduhitrila. Znači onaj osjećaj kada pokušavaš zaspati i osjetiš da ti tijelo otupljuje, a po glavi ti se još uvijek vrti previše svjesnih misli. To je uvod u paralizu. Dovoljno je onda napraviti kakav nagli pokret rukom ili nogom (jer onda se još može) ili ispustiti kakav zvuk. Mozak će onda usporiti paralizu tijela i dobit ćeš dodatno vrijeme za uspavljivanje, tj. smirivanje misli...

Ovo je sve naravno laički rečeno, nitko ne zna zašto se točno događa (iako se naziru razlozi, pa čak ima i nekakvih lijekova ako se događa prečesto).. ali eto pišem iz vlastitih iskustava.. znam koliko ta paraliza može djelovati zastrašujuće ako ju netko doživljava jako rijetko, no ako ju naučite prepoznati, moguće ju je i preduhitriti (i nije potrebno nikakvo zazivanje Boga nego je samo potrebno uspostaviti kontrolu nad vlastitim umom, što prije, to bolje, tj naučiti se biti svjesni da ste u trenutnoj paralizi i da su halucinacije samo proizvod vlastitog uma)..

[crazy_borna]

st4rbuck kaže:

Neobično je da ima tako malo postova na ovu temu, a tvrdi se da se paralizu sna (sleep paralysis disorder) doživljava pola ljudi na planeti..

Kod mene su učestale jer idem spavati i budim se u nekakva neredovita vremena, tako da sam ih dosta iskusila. Nemaju veze s vjerom, Bogom, meditacijama i sličnim stvarima (kao što sam pročitala na prethodnim stranicama) jer ne bavim se ničim sličnim, a usput sam i ateist.

Meni se paraliza dogodi uglavnom kada jako kasno legnem (3-4 ujutro), pa se probudim oko 7-8 jer npr moram na wc i onda nakon što opet pokušam zaspati. Uvijek dođe taj osjećaj da je tijelo već pomalo zaspalo, a mozak je još uvijek budan. Onda skužim da će početi halucinacije, ali jednostavno ih ne mogu više prekinuti jer sam već u paralizi. Ne sjećam se više kakve sam sve užase halucinirala, ali osjećaj je uvijek isti.. ne možeš se pomaknuti, osjećaš da će se nešto strašno početi događati, pa se to strašno počne polako događati, pokušavaš vrištati jer znaš da će te vrištanje vratiti u budno stanje, no ne možeš. Čuješ iznenadne zvukove, osjetiš ponekad nekoga oko sebe, ponekad i ne, vidiš neke obrise nekada, nekada i ne... itd.

Kao što rekoh prije, nema veze s vjerom i meditacijama, nego očito s nekakvom malom greškom u cijelom tom našem sustavu (ljudskom organizmu). Meni se najlogičnije čini to da se dogodi stvar da mozak prerano ispusti ono što paralizira sve kretnje, a ostaneš svjestan svega oko sebe (tj nisi ustvari zaspao). Kada mozak "skuži" da je prerano paralizirao tijelo, pokušava te probuditi svim načinima, a najbolji način buđenja je strah. Jer kada si u strahu, tijelo luči razne hormone da te stavi u što budnije stanje. Tako da su halucinacije i zastrašivanje normalna stvar.

Zadnjih par puta kada mi se to dogodilo, tj prije nego mi se dogodilo, osjetila sam da upadam u takvu neprirodnu paralizu, pa sam ju preduhitrila. Znači onaj osjećaj kada pokušavaš zaspati i osjetiš da ti tijelo otupljuje, a po glavi ti se još uvijek vrti previše svjesnih misli. To je uvod u paralizu. Dovoljno je onda napraviti kakav nagli pokret rukom ili nogom (jer onda se još može) ili ispustiti kakav zvuk. Mozak će onda usporiti paralizu tijela i dobit ćeš dodatno vrijeme za uspavljivanje, tj. smirivanje misli...

Ovo je sve naravno laički rečeno, nitko ne zna zašto se točno događa (iako se naziru razlozi, pa čak ima i nekakvih lijekova ako se događa prečesto).. ali eto pišem iz vlastitih iskustava.. znam koliko ta paraliza može djelovati zastrašujuće ako ju netko doživljava jako rijetko, no ako ju naučite prepoznati, moguće ju je i preduhitriti (i nije potrebno nikakvo zazivanje Boga nego je samo potrebno uspostaviti kontrolu nad vlastitim umom, što prije, to bolje, tj naučiti se biti svjesni da ste u trenutnoj paralizi i da su halucinacije samo proizvod vlastitog uma)..

tak sam i ja ateist ne povezujem to s duhovnim kad je već objašnjeno, ali i ja idem leči oko 4-5 ovisi

[st4rbuck]

crazy_borna kaže:

tak sam i ja ateist ne povezujem to s duhovnim kad je već objašnjeno, ali i ja idem leči oko 4-5 ovisi

čitala sam razne stvari o toj paralizi sna (jer sam ju prvi put dozivjela sa 12 godina, a sad mi je dosta više godina) i povezuje se navodno i sa "neurednim" spavanjem.. znači ako poremetiš prirodni ciklus spavanja koji bi bio, ajmo reći onako otprilike, od ponoći do 8 ujutro, onda imaš više šanse da ti se dogodi.. također kažu da je pomalo i genetski.. moj stari je isto od toga patio, samo što je on to povezivao s demonima i s raznim čudima, pa je čak jednom i misu uplatio u Crkvi da mu to kao prestane (imao je klasične simptome, osjećaj da ga netko guši, pritisak u prsima, nemogućnost micanja udova, ogroman strah, osobu koja mu kao otvara vrata od sobe, etc, etc).. kada mi se prvi put desilo, s 12 godina sam i ja pomislila da me opsjedaju demoni iz horor filmova, no nakon što sam o tome kasnije čitala, skužila sam da se radi o "sleep paralysis disorder" i da sam ju očito genetski naslijedila... :/

no, ako se navikneš na to, strah će biti manji i nekako naučiš to kontrolirati pa se uspiješ odmah probuditi i izbjegneš sve te halucinacije.. mozak se s nama samo igra povremeno i to je to

sve ovisi koliko ti se često to događa.. što ćešće se događa, prije ćeš uspjeti iskontrolirati.. bitno je samo da se skuži da je to normalna pojava kod nekih ljudi (navodno polovica čovječanstva to doživi bar jednom ili dvaput u životu, a neki manji postotak ljudi puno češće) i uzroci nisu skroz istraženi ali povezuju se s neredovitim ciklusima spavanja, pijenjem alkohola prije spavanja, stresom, iscrpljenošću i sličnim stvarima koje ti mogu poremetiti san..

[crazy_borna]

st4rbuck kaže:

čitala sam razne stvari o toj paralizi sna (jer sam ju prvi put dozivjela sa 12 godina, a sad mi je dosta više godina) i povezuje se navodno i sa "neurednim" spavanjem.. znači ako poremetiš prirodni ciklus spavanja koji bi bio, ajmo reći onako otprilike, od ponoći do 8 ujutro, onda imaš više šanse da ti se dogodi.. također kažu da je pomalo i genetski.. moj stari je isto od toga patio, samo što je on to povezivao s demonima i s raznim čudima, pa je čak jednom i misu uplatio u Crkvi da mu to kao prestane (imao je klasične simptome, osjećaj da ga netko guši, pritisak u prsima, nemogućnost micanja udova, ogroman strah, osobu koja mu kao otvara vrata od sobe, etc, etc).. kada mi se prvi put desilo, s 12 godina sam i ja pomislila da me opsjedaju demoni iz horor filmova, no nakon što sam o tome kasnije čitala, skužila sam da se radi o "sleep paralysis disorder" i da sam ju očito genetski naslijedila... :/

no, ako se navikneš na to, strah će biti manji i nekako naučiš to kontrolirati pa se uspiješ odmah probuditi i izbjegneš sve te halucinacije.. mozak se s nama samo igra povremeno i to je to

sve ovisi koliko ti se često to događa.. što ćešće se događa, prije ćeš uspjeti iskontrolirati.. bitno je samo da se skuži da je to normalna pojava kod nekih ljudi (navodno polovica čovječanstva to doživi bar jednom ili dvaput u životu, a neki manji postotak ljudi puno češće) i uzroci nisu skroz istraženi ali povezuju se s neredovitim ciklusima spavanja, pijenjem alkohola prije spavanja, stresom, iscrpljenošću i sličnim stvarima koje ti mogu poremetiti san..

dolazi u periodima, promijenio sam krevet i madrac i nisam je imao do sad nedavno kad sam počeo kasno ić spavat i još k tome soba je bila hladna

[Anonymus1994]

Ovu noć mi se ovo dogodilo. Budući da do sada nisam pojma imao da ovako nešto uopće postoji blago rečeno sam se usrao. Već sam mislio da me obuzima nešto ili da imam neke napadaje, al sad kad vidim da su mogući uzroci alkohol i neprospavane noći onda uzrok mogu potražiti u tome što sam zadnjih tjedan dana bio na moru . Kasnije u noći sam čak čuo glas koji mi je više puta šaptao da se okrenem. Tu sam stjerao sve u pm i probudio sve u kući .Uglavnom jedan od najgorih osjećaja ikad.

[ivasljiva]

Kad se to prvi put desiko mislila sam da je smrt dosla po mene. Onda drugi put sam mislila da sam opsjednuta. To me progonilo. Onda sam skuzila da za to postoji naziv i da je sa mnom sve u najboljem redu. Odvratan je osjecaj i znam cak i prepoznati kad nailazi..pocne mi zujat u usima i trnut noge i ruke, onda cijelo tijelo .Znam da sam ubrzanim disanjem pokusavala probudit sestru (dok sam bila klinka) al naravno nis od toga..svakakvih halucinacija je bilo, kako covjek ne bi pomislio da nije skrenuo..u zadnje vrijeme mi se to jako rijetko dogadja i ja to povezujem s urednim spavanjem tj paralizu sna mogu direktno povezati s periodima pretjeranog izlazenja, alkohola, stresa na poslu itd. Eto, nadam se da sam pomogla svojim iskustvom..da, i moja sestra ima iste senzacije tak da, moguce da je genetski. A mislim da ljudi o tome nece pricat iz razloga kaj fakat zvuci friki al kad vidis objasnjenje za to, ima smisla i ja sam ga prihvatila.

[crazy_borna]

ivasljiva kaže:

Kad se to prvi put desiko mislila sam da je smrt dosla po mene. Onda drugi put sam mislila da sam opsjednuta. To me progonilo. Onda sam skuzila da za to postoji naziv i da je sa mnom sve u najboljem redu. Odvratan je osjecaj i znam cak i prepoznati kad nailazi..pocne mi zujat u usima i trnut noge i ruke, onda cijelo tijelo .Znam da sam ubrzanim disanjem pokusavala probudit sestru (dok sam bila klinka) al naravno nis od toga..svakakvih halucinacija je bilo, kako covjek ne bi pomislio da nije skrenuo..u zadnje vrijeme mi se to jako rijetko dogadja i ja to povezujem s urednim spavanjem tj paralizu sna mogu direktno povezati s periodima pretjeranog izlazenja, alkohola, stresa na poslu itd. Eto, nadam se da sam pomogla svojim iskustvom..da, i moja sestra ima iste senzacije tak da, moguce da je genetski. A mislim da ljudi o tome nece pricat iz razloga kaj fakat zvuci friki al kad vidis objasnjenje za to, ima smisla i ja sam ga prihvatila.

meni zujanje u ušima zna bit nepodnošljivo, zadnji put sam je imao prije mjesec dana ali moram priznat pijančevao sam i to dobro par dana ranije.

[Antimatter]

Moj savjet za paralizu je da se samo prepustite, imala sam je jako dugo (imam i sada ali rjeđe), stvar je u tome da zujanje i onaj čudni pritisak u glavi dolaze kad tonem u san i kad mi se to desi samo sebi kažem da će ubrzo nastupiti san, kad dođem u tu fazu horrora, nakon x paraliza jednostavno znam da sanjam i okrenem to u lucidni san koji bude prelijep, znači, bez panike i samo se prepustiti, koliko god to glupo zvučalo

[Anonymus1994]

Nisam imao paralizu nekih 3 mjeseca, i sada u zadnje 3 noći dva puta. I to prvi put sam se uspio nekako oduprijeti, da sam čak imao osjećaj da je sve samo san, al ovu noć znam da će se dogoditi, želim se prepustiti, već se cijeli ukočim, a onda ne mogu zaspati i tako par puta. I sad čujem kao da mi neko iznad glave kuca, posvijetlim mobitelom ne čuje se ništa. Zatim maknem mobitel i opet čujem. I tak sam odlučio da više ne spavam

[jin18]

ooomg meni se to zna desiti nekada, ali nisam imao pojma da se to desava toliko cesto, tj tolikim ljudima i da to ima strucno ime...
svo ovo vrijeme mislim da je to obicna nocna mora.
Desilo mi se svega nekoliko puta u zivotu, ali definitivno jedan od gorih osjecaja koje sam odzivio

[Rachela]

preksinoc sam dozivila prvu paralizu sna - bar mislim da je to bila paraliza sna.

lezim na leđima i 'sanjam' kako cujem neki zvuk, ko da mi se nesto priblizava. nemogu pomaknut tijelo ni glavu.. znam da sam uzasno htjela pomaknut glavu da vidim odakle zvuk dolazi.. ali tijelo mi je bilo nepokretno

odjednom cujem neki muski, prilicno jeziv glas kako mi nesto govori (hvala bogu pa se ne sjecam sta, ali mislim da su u pitanju bile nekakve provokacije).. zvuk je stao kad je sestra koja spava pokraj mene, nesto promrljala u snu.

zatim se ponovo glas pojavi i nastavi s provokacijama, a bio mi je blizu- ko da mi na uho govori... znam da me prolazila uzasna jeza i strah, i znam da sam pomislila u sebi kako je to demonski ili vraziji govor bio. nakon nekog vremena sam uspjela izvuc svu snagu koju imam da okrenem glavu da vidim tko je to - i tad sam se probudila.

zanima me dali to spada pod paralizu sna ili je samo jako osebujan san?

[dejan1471]

Antimatter kaže:

Moj savjet za paralizu je da se samo prepustite, imala sam je jako dugo (imam i sada ali rjeđe), stvar je u tome da zujanje i onaj čudni pritisak u glavi dolaze kad tonem u san i kad mi se to desi samo sebi kažem da će ubrzo nastupiti san, kad dođem u tu fazu horrora, nakon x paraliza jednostavno znam da sanjam i okrenem to u lucidni san koji bude prelijep, znači, bez panike i samo se prepustiti, koliko god to glupo zvučalo

Što se tiče paralize sna, doživio sam ih goooomilu i kad nisam imao nikakvih problema u životu i kad sam bio pod enormnim stresom. Naravno da sam se bojao u početku (Kad nije biolo interneta) i nisam mogao da dođem do informacija što je to.Tada sam naketiio na jedan članak u ne znam kojim novinama da jednostavno u tom trenuntku kad se dogodi u svojoj unutrašnjosti zamislisim bjelu točku i da je u sekundi proppustim kroz cijelo tijelo i od atd do sad je to uvijek palilo.Jednom prilikom mi je jedna kolegica u povjereenju rekla da misli da ludi jer joj se to događa skupa sa osječajem da je neko prati smije se itd i da je u enormnom strahu od odlaska u kerevet, nakon googlanja na pojam PARALIZA SNA i mojih informacija kako da se nosi sa tim pkako kaže preporodila seLucidni snoviii mmmmm kako to dobro zna da bude ali uspjelo mi je samo par puta

[caroline_county]

I ja imala paralizu, ali nakon sna. Nisam se mogla pokrenuti iz kreveta 30 min. Za to je bila zaslužna cimerica koja je spavala otvorenih oćiju i zračila neg. energijom. Čim sam promijenila cimericu sve se vratilo u normalu.

Pazi oko kojih se ljudi krećeš i imaj na umu da uvijek budeš okružen pozitivnim mislima i ljudima.

[dejan1471]

caroline_county kaže:

I ja imala paralizu, ali nakon sna. Nisam se mogla pokrenuti iz kreveta 30 min. Za to je bila zaslužna cimerica koja je spavala otvorenih oćiju i zračila neg. energijom. Čim sam promijenila cimericu sve se vratilo u normalu.

Pazi oko kojih se ljudi krećeš i imaj na umu da uvijek budeš okružen pozitivnim mislima i ljudima.

I ti si kako i ja osjetljiva na to, radim po sezonama i jednom prilikom sam spavao sa likom koji je isto tako zračio(bar na mene) ja sam znao skakt u krevetu po pola metra u zrak, stjecajem okolnosti nisam ostao na tom poslu nego sam ga promijenio.Isti dan kad sam otišao i promijenio cimera sve se istalilo u normalu