Stigmatizacija psihički oboljelih osoba

[realself]

zeusxl kaže:

Još nešto. Znao sam na kongresima dobiti PA. Zbog pada sam i ruku slomio. Moji kolege su pobjegli,kao da sam zarazan. Toliko o stigmatizaciji okoline.

to je fakat dno svih dna

[zeusxl]

vilenjačica kaže:

Dragi Zeus...


i onda još i taj strah...strah da budeš svoj da budeš ono što jesi i pokažeš ranjivost na van....jer ne znaš ni kako će najbliži ljudi u tvom životu reagirati ni roditelji ni prijatelji...

zašto da bude lagano ako može biti još malo teže

Da strah. Mene je strah potražiti pomoć kad dobijem PA.Strah me je da me ljudi vide takvog. Prvo mislim da će pomisliti da sam pijanac ili da se drogiram.
Žena me je između toga ostavila. Tko da ju krivi. Bojala se je izaći s menomk bilo gdje zbog moje agorafobije i socijalne fobije. Ja obožavam društvo,zabave,tulume,ali ne mogu biti na njima. Kad se počnem znojiti moram izaći van. Kako to objasniti ljudima u mojoj blizini. Ne shvaćaju ni moji kolege,a kamo li netko drugi.
Pogledaj koliko ima čitanja. Samo si se ti otvorila,a ovdje smo anonimni.

[vilenjačica]

zeusxl kaže:

Da strah. Mene je strah potražiti pomoć kad dobijem PA.Strah me je da me ljudi vide takvog. Prvo mislim da će pomisliti da sam pijanac ili da se drogiram.
Žena me je između toga ostavila. Tko da ju krivi. Bojala se je izaći s menomk bilo gdje zbog moje agorafobije i socijalne fobije. Ja obožavam društvo,zabave,tulume,ali ne mogu biti na njima. Kad se počnem znojiti moram izaći van. Kako to objasniti ljudima u mojoj blizini. Ne shvaćaju ni moji kolege,a kamo li netko drugi.
Pogledaj koliko ima čitanja. Samo si se ti otvorila,a ovdje smo anonimni.

a šta ćeš ja sam ti posebna izgleda...

mene počinje u zadnje vrijeme hvatat panika u crkvi...preznojavanje...umjesto da je to mjesto gdje bih trebala biti mirna sama sa sobom...ja usred mise izjurim van, da da zašto ja idem u crkvu....a eto u zadnje vrijeme sve više,,,jednostavno tražim svojim mir na sve moguće meni dostupne načine

[Lola 27]

Ja sam samu sebe zamrzila kad nisam mogla ići na sprovod u Crkvu od babe moga dečka.Uhvatio me takav PA da jednostavno nisam mogla ući u Crkvu.Na mome poslu nitko ne zna za moju bolest(depresija ) imama osjećaj da bi me odmah skurili doma.A to ne bi mogla podnijet.Zato šutim i trpim ,ima bolji dana a ima i gorih.Kad me uhvati PA idem odmah po tabletu i tako me strah da netko ne vidi da pijem ,iako su već vidjeli.Izgovorim se na tabletu za glavobolju itd.Prije neki dan mama mi govori da neka cura na njenom poslu više neće biti primljena na posao jer "pije tablete".Imala je manjih ispada do sad ,malo je nervozna itd ali je i fizčki jako bolesna ,ali posao nikad nije trpio.Pa ne razumijem zašto je više ne žele uzeti?

[zeusxl]

Lola 27 kaže:

Ja sam samu sebe zamrzila kad nisam mogla ići na sprovod u Crkvu od babe moga dečka.Uhvatio me takav PA da jednostavno nisam mogla ući u Crkvu.Na mome poslu nitko ne zna za moju bolest(depresija ) imama osjećaj da bi me odmah skurili doma.A to ne bi mogla podnijet.Zato šutim i trpim ,ima bolji dana a ima i gorih.Kad me uhvati PA idem odmah po tabletu i tako me strah da netko ne vidi da pijem ,iako su već vidjeli.Izgovorim se na tabletu za glavobolju itd.Prije neki dan mama mi govori da neka cura na njenom poslu više neće biti primljena na posao jer "pije tablete".Imala je manjih ispada do sad ,malo je nervozna itd ali je i fizčki jako bolesna ,ali posao nikad nije trpio.Pa ne razumijem zašto je više ne žele uzeti?

Ne zele je uzeti zbog njene bolesti, jer misle da nije sposobna za posao. Ljudima koji imaju psihicke smetnje ne produzuju ugovore, a onima na neodredjeno onemogucavaju napredovanje na poslu ili ih stavljaju na slabije placena mjesta.
Imam kolegicu koja ima nasljedni oblik shizofrenije. Stalno je po zamjenama. Takoreci otpisana, a ima 30 godina

[vilenjačica]

zeusxl kaže:

Ne zele je uzeti zbog njene bolesti, jer misle da nije sposobna za posao. Ljudima koji imaju psihicke smetnje ne produzuju ugovore, a onima na neodredjeno onemogucavaju napredovanje na poslu ili ih stavljaju na slabije placena mjesta.
Imam kolegicu koja ima nasljedni oblik shizofrenije. Stalno je po zamjenama. Takoreci otpisana, a ima 30 godina

Ok razumijem kad bolest utječe na normalno obavaljanje radnih zadataka. I ja kad uzimam nekoga u svoj sektor i te kako pazim može li ili ne može nešto radit, bez obzira bolestan, zdrav, plav ili crn. Ali ako netko svoj posao dobro obavlja ističe se na poslu...zašto onda?
Mislim da mi sa psih problemima..poremećajima...bolestima...mislim da podosta stvar utječe na posao...pogotovo ako se radi o uredskim poslovima, bez ikakve ljutnje ali nije isti psih napor i koncentracija potrebna za kopat kanale, prodavat ljubičice na placi ili sastavljat ugovornu dokumentaciju ili kao kod tebe zeus odgovarat za ljude i ljudske živote....

[Nosonja_]

Tema je, hmmmmmmmmmmmmmmmmm.........

pa brate mili u ovom društvu koje je doživjelo brutalnu seljakaljizaciju je označen svako tko imalo iskače iz sivila prosjeka..............

Uostalom takav je danas svijet općenito i izvan Hrvatske, traži se ultimativna uniformalizacija, a tu psihički bolesnici nikako ne prolaze,,,,,,,,,,,,,

[bogardus]

zeusxl kaže:

Da strah. Mene je strah potražiti pomoć kad dobijem PA.Strah me je da me ljudi vide takvog. Prvo mislim da će pomisliti da sam pijanac ili da se drogiram.
Žena me je između toga ostavila. Tko da ju krivi. Bojala se je izaći s menomk bilo gdje zbog moje agorafobije i socijalne fobije. Ja obožavam društvo,zabave,tulume,ali ne mogu biti na njima. Kad se počnem znojiti moram izaći van.

Da li su tebi pomogli AD u suzbijanju tvojih fobija? Da li su bar nakratko nestale? Pitam jer sam i ja u više navrata bio na dnu, u strahu od ljudi, vožnje, zabijen kući.. Pa sam uz pomoć medikamenata ipak došao do razine zdravog čovjeka... Sad, sam opet dole, ali jbg..

[Frozen fire]

Stekao sam dojam da se na prvom mjestu radi o strahu kod ljudi; neki, zbog manjka znanja o ovoj tematici, očekuju da ćeš puknuti i napraviti dar-mar(dakle, kojekakve predrasude vezane uz psih. oboljenja). Neki su ljudi jednostavno gamad pa gledaju na sve to sa visoka i smatraju te manje vrijednim i nesposobnim; ima i onih kojima je jednostavno neugodno biti oko takvih ljudi jer ne znaju kako bi se ponašali pa izabiru najneutralniji izlaz i bježe(jednostavno im je awkward biti oko takvih ljudi, boje se da ljudi skloni depresiji ne utječu negativno na njihovo raspoloženje i sl.). U biti, jako je teško naići na nekoga tko će to moći razumjeti(bez predrasuda) i imati strpljenja.

[vilenjačica]

Frozen fire kaže:

Stekao sam dojam da se na prvom mjestu radi o strahu kod ljudi; neki, zbog manjka znanja o ovoj tematici, očekuju da ćeš puknuti i napraviti dar-mar(dakle, kojekakve predrasude vezane uz psih. oboljenja). Neki su ljudi jednostavno gamad pa gledaju na sve to sa visoka i smatraju te manje vrijednim i nesposobnim; ima i onih kojima je jednostavno neugodno biti oko takvih ljudi jer ne znaju kako bi se ponašali pa izabiru najneutralniji izlaz i bježe(jednostavno im je awkward biti oko takvih ljudi, boje se da ljudi skloni depresiji ne utječu negativno na njihovo raspoloženje i sl.). U biti, jako je teško naići na nekoga tko će to moći razumjeti(bez predrasuda) i imati strpljenja.

a znaš što je još veći bed?

kad nađeš osobu koja stoji kraj tebe godinu i pol sa razumjevanjem...drži te u svemu tome...drži te doslovno na životu...i onda nakon godinu i pol ti kaže...ja više ne mogu...oprosti ali ja više ne mogu!!!!!

to je razlog moje povratne depresije sada...

[Frozen fire]

vilenjačica kaže:

a znaš što je još veći bed?

kad nađeš osobu koja stoji kraj tebe godinu i pol sa razumjevanjem...drži te u svemu tome...drži te doslovno na životu...i onda nakon godinu i pol ti kaže...ja više ne mogu...oprosti ali ja više ne mogu!!!!!

to je razlog moje povratne depresije sada...

Moraš se staviti u poziciju te osobe; prvo, koliko god da je neka osoba dobra i želi pomoći i pokušava ˝trpiti˝ nekad jednostavno ne ide. To zavisi od mentalnog sklopa čovjeka. Neki ljudi će proći kroz sito i rešeto kao dobar dan, a neki puknu odmah na početku. Drugo, mi smo ljudi po prirodi egoisti, čak se i mnoga dobra djela rade radi sebičnosti, tako da ne možeš kriviti osobu ako joj je to sve previše i ona se jednostavno nije u stanju sa time nositi. Surovo i tužno zvuči, ali je tako. Nema se tu koga kriviti za bilo što(iznimke su kad se osoba sa psih. oboljenjem iživljava na nekome ili ako ti osoba koja ti treba biti potpora na neki način zabije nož u leđa iz čiste pakosti).

Ono još bitnije jest to da ne smiješ osobu(e) koja(e) (su)ti je potpora pretvoriti u centar svijeta i bazirati svoju emocionalnu i mentalnu stabilnosti na (pozitivnom)odnosu sa tom osobom/ama. To je teži dio i za ljude koji nemaju psih. oboljenja(iako svi mi imamo, u manjoj ili većoj mjeri, neke psih. probleme ). Terapija + vrijeme + upornost, ne vidim drugog načina.

[Azz]

ajd zeuse molim te, čemu lekcija iz povijesti na početku? hebe se stigmatiziranima i za kristove rane i značenje grčkih imenica!

vezano za temu...ne, ne osjećam se stigmatizirano, niti u bilo kojem pogledu ugroženo (edukacija, posao, društvo) zbog dg F-nešto. ali da toga ima - ima itekako. zašto? neznanje, neupućenost. najveći strahovi proizlaze iz toga.

[vilenjačica]

Frozen fire kaže:

Moraš se staviti u poziciju te osobe; prvo, koliko god da je neka osoba dobra i želi pomoći i pokušava ˝trpiti˝ nekad jednostavno ne ide. To zavisi od mentalnog sklopa čovjeka. Neki ljudi će proći kroz sito i rešeto kao dobar dan, a neki puknu odmah na početku. Drugo, mi smo ljudi po prirodi egoisti, čak se i mnoga dobra djela rade radi sebičnosti, tako da ne možeš kriviti osobu ako joj je to sve previše i ona se jednostavno nije u stanju sa time nositi. Surovo i tužno zvuči, ali je tako. Nema se tu koga kriviti za bilo što(iznimke su kad se osoba sa psih. oboljenjem iživljava na nekome ili ako ti osoba koja ti treba biti potpora na neki način zabije nož u leđa iz čiste pakosti).

Ono još bitnije jest to da ne smiješ osobu(e) koja(e) (su)ti je potpora pretvoriti u centar svijeta i bazirati svoju emocionalnu i mentalnu stabilnosti na (pozitivnom)odnosu sa tom osobom/ama. To je teži dio i za ljude koji nemaju psih. oboljenja(iako svi mi imamo, u manjoj ili većoj mjeri, neke psih. probleme ). Terapija + vrijeme + upornost, ne vidim drugog načina.

sve to ja prihvaćam razumski...sve jasno kristalno...odavno

emotivno..šta da ti kažem..od kad se to dogodilo imam i dg F33.2 tešku povratnu depresiju...pa sad procijenite kako to podnosim.

ne krivim nikoga za ništa...samo ne mogu prihvatit da me neko može ostavit samu u ovome, i znajući da mi je još gore. oprostite mi svi znam da je totalno neracionalno, ali ja to prihvatit ne mogu.

[luna777]

Odlična tema.

Frozen fire kaže:

Stekao sam dojam da se na prvom mjestu radi o strahu kod ljudi; neki, zbog manjka znanja o ovoj tematici, očekuju da ćeš puknuti i napraviti dar-mar(dakle, kojekakve predrasude vezane uz psih. oboljenja). Neki su ljudi jednostavno gamad pa gledaju na sve to sa visoka i smatraju te manje vrijednim i nesposobnim; ima i onih kojima je jednostavno neugodno biti oko takvih ljudi jer ne znaju kako bi se ponašali pa izabiru najneutralniji izlaz i bježe(jednostavno im je awkward biti oko takvih ljudi, boje se da ljudi skloni depresiji ne utječu negativno na njihovo raspoloženje i sl.). U biti, jako je teško naići na nekoga tko će to moći razumjeti(bez predrasuda) i imati strpljenja.

Napisao si sve ono što sam htjela napisati dok sam čitala uvod.

vilenjačica kaže:

a znaš što je još veći bed?

kad nađeš osobu koja stoji kraj tebe godinu i pol sa razumjevanjem...drži te u svemu tome...drži te doslovno na životu...i onda nakon godinu i pol ti kaže...ja više ne mogu...oprosti ali ja više ne mogu!!!!!

to je razlog moje povratne depresije sada...

Žao mi je zbog tvog gubitka ali moraš sad kroz to, i sama si svjesna toga.

Problem većine nas koji smo u tom sosu je to da često previše očekujemo od drugih da nam pomognu. Naravno da je jako važno imati nekog uz sebe tko nas razumije i podupire ali ipak najviše sami sebi, uz terapiju, možemo pomoći.

Mene recimo, ni moji roditelji ne razumiju
Dala sam im mnogo materijala za čitanje ali opet rade iste greške, poslije čitanja jedno vrijeme paze kako se odnose prema meni ali poslije toga opet sve po starom iako sam im objasnila koliko su oni krivi za moje stanje (jaka depresija, anksioznost i socijalna fobija). Jednostavno više nemam volje družiti se s njima i sve ih više izbjegavam. Sva sreća da imam pažljivog partnera koji ima neograničeno strpljenje.

Samo jedna prijateljica zna za to i prilično se iznenadila jer po mom ponašanju nitko ne bi rekao da imam probleme. Jer kad sam loše, ne družim se. A kad sam s ljudima, uvijek sam nasmijana i razgovorljiva, nekad glavni zabavljač, oko mene je uvijek puno smijeha.

Na poslu sam često imala problema sa kolegicama dok nisam bila na terapiji (nisam osim depresije, niti znala od čega bolujem) jer sam konstantno razmišljala o tome kako djelujem na okolinu, ogovaraju li me, umišljala si zavjere protiv sebe jer sam doživjela već jedan teži oblik mobinga na drugom radnom mjestu.

Teško jest ali se moramo boriti sami, ako imamo podršku još bolje.

[zeusxl]

Nosonja_ kaže:

Tema je, hmmmmmmmmmmmmmmmmm.........

pa brate mili u ovom društvu koje je doživjelo brutalnu seljakaljizaciju je označen svako tko imalo iskače iz sivila prosjeka..............

Uostalom takav je danas svijet općenito i izvan Hrvatske, traži se ultimativna uniformalizacija, a tu psihički bolesnici nikako ne prolaze,,,,,,,,,,,,,

Nije točno. Mi smo Balkan. Vani se agorafobija ili napad panike doživljava skoro normalno. Nitko ne radi nikome zbog toga probleme,ali kod nas nije tako. Možemo mi ići sto puta u EU,ali balkanski mentalitet i razmišljanje nećemo nikad promijeniti.

[zeusxl]

bogardus kaže:

Da li su tebi pomogli AD u suzbijanju tvojih fobija? Da li su bar nakratko nestale? Pitam jer sam i ja u više navrata bio na dnu, u strahu od ljudi, vožnje, zabijen kući.. Pa sam uz pomoć medikamenata ipak došao do razine zdravog čovjeka... Sad, sam opet dole, ali jbg..

Kako ne. Smanjili su se. Kod mene je problem što zaboravim da imam panični poremećaj,pogotovo kad mi je dobro,pa zaboravim uzeti tbl. Onda kad dobijem PA,sjetim se da nisam uzimao tablete.
Panični napad je najbolje opisao preživjeli logoraš iz Auschwietza: To je najgore što sam ikada doživio"

[luna777]

zeusxl kaže:

Nije točno. Mi smo Balkan. Vani se agorafobija ili napad panike doživljava skoro normalno. Nitko ne radi nikome zbog toga probleme,ali kod nas nije tako. Možemo mi ići sto puta u EU,ali balkanski mentalitet i razmišljanje nećemo nikad promijeniti.

Ne bih se složila. Vani se samo u javnosti puno razglaba o tome, imaju dosta dokumentaraca na tu temu ali...i tamo, kao i ovdje ima neukih i sirovih. Misliš da su vani svi obrazovani i tolerantni? Varaš se.

[bogardus]

zeusxl kaže:

Panični napad je najbolje opisao preživjeli logoraš iz Auschwietza: To je najgore što sam ikada doživio"

U potpunosti potpisujem! Imam 32 godine, nemam pojma što ću još doživjeti, ali dosada... najgori osjećaj koji sam doživio u svome životu!

[zeusxl]

vilenjačica kaže:

sve to ja prihvaćam razumski...sve jasno kristalno...odavno

emotivno..šta da ti kažem..od kad se to dogodilo imam i dg F33.2 tešku povratnu depresiju...pa sad procijenite kako to podnosim.

ne krivim nikoga za ništa...samo ne mogu prihvatit da me neko može ostavit samu u ovome, i znajući da mi je još gore. oprostite mi svi znam da je totalno neracionalno, ali ja to prihvatit ne mogu.

Mene je moja bivša žena između ostalog ostavila zbog toga. Da li je osuđujem???Osuđujem njenu zatucanost i neobrazovanost. Mogla se je potruditi o tome pročitati na internetu. Ona je po struci dipl.ekonomist. Znači akademski obrazovani građanin.Njena familija predstavlja skup zatucanih i neobrazovanih zagoraca,pa s te strane i nisam mogao očekivati neko razumijevanje.
S druge strane raszumijem da nije bilo lako sa mnom živjeti i da je bila u stalnom strahu,jer nije nikad znala kad ću opet dobiti PA. Na kraju nismo više nikud ni izlazili.Bolje rečeno ona je,ali mene nije nigdje vodila.

[zeusxl]

luna777 kaže:

Ne bih se složila. Vani se samo u javnosti puno razglaba o tome, imaju dosta dokumentaraca na tu temu ali...i tamo, kao i ovdje ima neukih i sirovih. Misliš da su vani svi obrazovani i tolerantni? Varaš se.

Dobio sam napad na Trafalgar skveru u Londonu. Jak napad.Izgledalo je kao epi napad. Svi su mi skočili pomoći. Nabavili su stolicu i posjeli me na stolicu.Pozvali su hitnu i svi su čekali dok ne dođe hitna.
Iz hitne su izašla dva paramedica i ja sam im objasnio da sam imao napad panike.
Sve su shvatili i objasnili su ljudima da me puste da sjedim na stolcu dok dođem sebi i da ću onda otići. Tako je na kraju i bilo.