Otac će mi uništiti brak

[leeonaa]

Uh, mislila sam da će biti lakše započeti jer stalno sve prevrćem po glavi a zapravo ne može biti lagano kad je u glavi totalna zbrka.

Nisam nikada do sada bila na forumu i otvarala teme iz privatnog života ali što dalje imam osjećaj da ću puknuti i da će moje dijete ispaštati.

Djetinjstvo nisam imala, uništio ga je ON, moj tzv otac. Konstantna psihička i fizička zlostavljanja mame, sestra i ja smo sve gledali, 1000 puta odlazili i 1000 puta se vraćali. Mamam uvijek opraštala jer nije imala podršku obitelji i nije radila. Uporno vrtim po glavi pokušavajući se sjetiti jednog lijepog događaja koji je povezan s njim ali ne ide, nikada ga nije bilo. Sjećam se straha u očima moje mame, sjećam se igre ispred kuće i njegove galame koja me je od sramote uvijek vraćala u kuću, svađe do dugo u noć, bježanje kod susjeda, istjerivanje mame van a mi za njom itd itd.

Pubertet , izlasci, moj prvi dečko – sada muž, skrivanje, plakanje..ali nekako je i to prošlo. Prije udaje sam bila 13 g s muže-sve moje prvo, sve naj naj. U tih 13 g nije kročio u kuću ..od toga 10 g nije znao za njega-konstantno laganje. Kada je saznao, znači tada smo bili već 10 g-prvi puta odlazimo na more, na što sam bila nazvana kurvom jer to normalne osobe ne rade-ne idu s dečkom na more. On je nazivan svakakvim pogrdnim imenima i nesposobnjakovićem itd... ( dakle, u to doba sam već radila, nisam išla njegovim novcem na more)

ON radi u firmi i bavi se poljoprivredom, tj, imam moju mamu za roba koja mu sve radi i nas djecu koja su svaku subotu i nedjelju provela na selu kod njegovih roditelja radeći na njivi.. znači sve je apsolutno bilo podređeno njemu, niti jedan rođendan, niti jedan izlazak, niti jedno more, jezero, bazen...vječiti incidenti. Inače, živimo u gradu ali takožer imamo životinje i zemlju.

Uz sve to teški alkos ali ne alkos u smislu da se napije i ne zna za sebe ( iako je bilo i toga) alkos do one mjere kada provocira i maltretira psihički, iako to radi i kada se trijezan ujutro probudi. Da napomenem, profesionalni vozač!
Dočekali nekako i vjenčanje, preplakala sve pripreme, na samom vjenčanju migrena, povraćanje, žalosno za reći jedan od gorih dana ..
E sad nastaje moj problem...tj nastavlja se

Muž i ja fakultetski obrazovani, oboje radimo, unajmili stan, nedavno dobili dijete, odlično se slažemo, sve idealno da nema njega tj da mu se ja mogu oduprijeti. Naime, on se i dalje bavi poljeprivredom i o očekuje da i mi pomažemo a meni se povraća od takvih akcija koje su uvijek nekim incidentima završavali. ON očekuje od mog muža kojega nije mogao smisliti da sudjeluje u kojekakvim akcijama a mojem mužu je nedjelja svetinja dok on za nedjelju kao sveti dan ne zna.

Što je najgore neće meni reći nego mami da mama nama prenese ...muž je par puta otišao ali vidim da mu je već dosta i otvoreno mi je rekao da njemu to ne treba u životu što je istina..mi od toga koristi nemamo.

E sad..mene peče savjest, da li sam ja odvratna kćer koja bi svojem ocu trebala pomoći i skakati na svaku njegovu jer on ima toliko ideja..kao npr, neki dan on je smislio da bi moj muž trebao otići u mađarsku po hranu za životinje jer se njemu to neda ,,ili kao on ima posla, a moj muž očito nema ili kad kaže mami neka nas nazove da mu odemo po pivo ili sl pa kad mama kaže neka si ide sam i šta nas maltretira po njegovom ispada da mi pravimo problem od ničega jer kakav je problem otići po pivo.

Danas bi trebala biti radna akcija, baliranje sijena i on je napravio cijelu frku jer je mama rekla da mu moj dragi ne mislii ići to raditi nego će nedjelju provest sa svojim djetetom..toliko nas je popljuvao da nismo normalni i da nas mama podržava i sad on jadan mora plaćati kojekakve radnike a nema novaca.
Uz sve to, svu plaću baci u prazno tj u poljoprivedu, digao je kredit zbog zemlje, nakon svatova posudio novce od nas zbog zemlje( svaki dan će vraćati-još nije) u minusu zbog zemlje..bitno da on može zaklati janje i prase kada mu se prhtije.

I sad se ja žderem i žderem da li sam ipak trebala muža zamoliti da mu to sutra ode pomoći ili ne...

[Salammbo]

Neće ti otac uništiti brak, nego ti sama ako ne napraviš distancu.

Ne, nisi trebala ići niti tražiti od muža da ide.

[Lucid Mynx]

Ja ne razumijem gdje je tvoj problem.

Ne razumijem zasto si starog uopce zvala na vjencanje.

I ne razumijem sada ovu tvoju dilemu.

Ponasas se kao tvoja mama. Slabicki, na sto tvoj otac i racuna. Umjesto da si ga onog trena kad si se osamostalila odjebala.

Tko te tretira kao smece, njega fino odjebes.

Fakat je jednostavno.

Sent from my GT-I9300 using Tapatalk

[Carla Marx]

Ne, nisi ga trebala tražiti. Ništa mu ne duguješ i apsolutno bi se trebala otkačiti od njega. I Salammbo je u pravu - ne može ti on uništiti brak ako mu ti ne dopustiš.

[Bold]

Imao sam sličan slučaj sa svojim ocem...
Nije Bogu hvala pio al je sve ali sve moralo biti po njegovom...subota,nedjelja,vikendi su to bili samo kad je njemu odgovaralo...
Tako se odnosio prema mam,i sestri i meni cili život a i prema mojoj suprugi ubrzo nakon što smo se uzeli...
On je uvijek nešto planirao i to je uvijek bio prioritet...ako se netko pobunio onda smo odma bili neradnici,bez poštovanja prema starijem,roditeljima,prema njemu posebno a on je taj koji nam je kao sve u životu omogučio...
Njegovi planovi i zamisli se nisu mogli mijenjat...
To je dovelo i do problema u mom odnosu sa suprugom...
A onda mi je jednom stvarno puknuo film...u toku jedne naše žučne rasprave sam mu rekao da je jedini prioritet moja obitelj...
Svaka njegov sljedeči pokušaj je kod mene završio ignoriranjem...čak nisam ni ulazio u ikakav razgovor s njim...
Njegova vika,deranje,vrijeđanje...uopće nisam doživljavao...
Napravio sam sebi nekakav klik u glavi...
Doslovno u jednom trenu napravio rez...
Otvoreno sam mu dao do znaja da ga ne slušam,da me uopće više ne diraju njegova vrijeđanja i da me uopće ne zanima njegovo mišljenje, ne zanima me što treba ili ne treba...
Sad nakon nekog vremena kad dolazi nešto pitat,tražit od mene je manji od zrna prašine...pokoran,uljudan...
P.S; Inače i živimo u istoj kuči...on na katu ja u prizemlju...znači vidimo se i susrečemo svaki dan...

[Benny]

Ne roditelji a nedovoljno karakterno jaki ljudi sami uniśtavaju svoja partnerstva.
Roditelji su samo izgovor za njihove slabosti.

Razum u glavu i odrediti granice, tko i śto może i ili/sme u naśem żivotu.

[choupette]

Ovo je tema za podforum psihokauč.
Tema Otrovni roditelji.

Ti još uvijek nisi odrasla osoba čim se ne znaš postaviti i raskinuti pupčanu vrpcu s roditeljima.

I da, mama ti je sukrivac tvojoj muci.

A ti sad svom mužu radiš isto ono što je tebi radila i radi tvoja majka.
Namećeš mu nasilnika i osjećaj krivice.

Razmisli dobro što činiš, jer ako si razjebeš brak činiš prvenstveno loše svom djetetu.
Razmišljaj o njemu jer jedino si njemu nešto dužna. Ni ocu, ni majci, nego svom djetetu.

[ladybug24]

leeonaa kaže:

I sad se ja žderem i žderem da li sam ipak trebala muža zamoliti da mu to sutra ode pomoći ili ne...

ne.
s takvim roditeljem treba imati samo službeni odnos.

[radical change]

leeonaa kaže:

E sad..mene peče savjest, da li sam ja odvratna kćer koja bi svojem ocu trebala pomoći i skakati na svaku njegovu jer on ima toliko ideja..kao npr, neki dan on je smislio da bi moj muž trebao otići u mađarsku po hranu za životinje jer se njemu to neda ,,ili kao on ima posla, a moj muž očito nema ili kad kaže mami neka nas nazove da mu odemo po pivo ili sl pa kad mama kaže neka si ide sam i šta nas maltretira po njegovom ispada da mi pravimo problem od ničega jer kakav je problem otići po pivo.

Danas bi trebala biti radna akcija, baliranje sijena i on je napravio cijelu frku jer je mama rekla da mu moj dragi ne mislii ići to raditi nego će nedjelju provest sa svojim djetetom..toliko nas je popljuvao da nismo normalni i da nas mama podržava i sad on jadan mora plaćati kojekakve radnike a nema novaca.
Uz sve to, svu plaću baci u prazno tj u poljoprivedu, digao je kredit zbog zemlje, nakon svatova posudio novce od nas zbog zemlje( svaki dan će vraćati-još nije) u minusu zbog zemlje..bitno da on može zaklati janje i prase kada mu se prhtije.

I sad se ja žderem i žderem da li sam ipak trebala muža zamoliti da mu to sutra ode pomoći ili ne...

Leeonna dušo, mlada si žena, obrazovana, sposobna, financijski osigurana, o nikome ne ovisiš, imaš muža i djete, govorim i iz perspektive čovjeka koji je bio u tvojoj situaciji i odrezao tu pupčanu vrpcu.. Nije vrijedno niti jedne sekunde tvog života da se baviš svojim ocem, nije to zavrijedio. Ono što tebe muči je ogromna krivnja koju nazivaš savješću. On ti je krivnju nabijao čitavog života i zato si cijeli život podvijala rep i slušala ga.. da se ne pojavi ta krivnja da si loša kćer. Ubacio ti je to tako duboko u glavu da čim zazvoni zvoncem ti trčiš kao da ćeš glavu izgubiti..
To će uništiti tebe, unazaditi odnos sa mužem i upropastiti brak.
Moraš se odvojiti od oca, psihički u svakom pogledu. Ti imaš svoj život i ako ti vrijeme dopušta možeš mu pomoći pod uvjetima koje si ti postaviš. Drugačije ne ide, niti bi trebalo ići. U početku će te strašnom mučiti krivnja, ali ti savjetujem da se tražiš podršku u svom mužu. Kad otac vidi da ga ignoriraš i da si polako stvaraš kičmu udarit će svom silinom na tebe, svim sredstvima, ne smiješ posustati bez obzira da do kraja života ne pričate. Moj otac i majka su bili slični tvom ocu, nakon što sam se postavio, a bilo je jako teško vjeruj mi, nihov odnos prema meni je napokon korektan i respektiramo se. Nažalost trebao se vrč razbiti da ljudi malo razmisle glavom, sa obje strane. To je težak proces no moraš ga napraviti radi sebe i svoje obitelji.
Ljudi koji to nisu prošli ovdje neće te razumjeti, njima jednostavno nije jasno čemu se ponižavaš pred ocem, zašto to radiš.. Ja znam, prošao sam to sve i znam da pucaš po šavovima i nije ti lako, toliko krivnje nosiš u sebi koja te trenutno izjeda da je to strašno. Vrijeme je da uzmeš uzde svog života u svoje ruke, neće biti lako ali drugačije ne ide...pupčanu vrpcu trebaš presjeći... sretno..

[baja]

leeonaa kaže:

...

I sad se ja žderem i žderem da li sam ipak trebala muža zamoliti da mu to sutra ode pomoći ili ne...

to bi napravila tvoja majka
ne preuzimaj njenu ulogu paćenice
nažalost ima težak život s njim ali ti nisi odgovorna za to
odgovorna si samo za vlastiti život, za svoje dijete

[radical change]

Bold kaže:

Njegovi planovi i zamisli se nisu mogli mijenjat...
To je dovelo i do problema u mom odnosu sa suprugom...
A onda mi je jednom stvarno puknuo film...u toku jedne naše žučne rasprave sam mu rekao da je jedini prioritet moja obitelj...
Svaka njegov sljedeči pokušaj je kod mene završio ignoriranjem...čak nisam ni ulazio u ikakav razgovor s njim...
Njegova vika,deranje,vrijeđanje...uopće nisam doživljavao...
Napravio sam sebi nekakav klik u glavi...
Doslovno u jednom trenu napravio rez...
Otvoreno sam mu dao do znaja da ga ne slušam,da me uopće više ne diraju njegova vrijeđanja i da me uopće ne zanima njegovo mišljenje, ne zanima me što treba ili ne treba...
Sad nakon nekog vremena kad dolazi nešto pitat,tražit od mene je manji od zrna prašine...pokoran,uljudan...


P.S; Inače i živimo u istoj kuči...on na katu ja u prizemlju...znači vidimo se i susrečemo svaki dan...

Tako se to rješava, i kod mene je ista situacija danas...uljudni su i respektiraju moje odluke..(iako se dure ponekad ali znaju da drugačije neće ići kada sam ja u pitanju)
Inače ja sam pokupio ženu i odselio se iz obiteljske kuće, tada sam bio spreman odreći se svega, njih, nasljedstva, nekretnine koju sam snjima pomagao podizati, svega...

[TincH]

leeonaa kaže:

Uh, mislila sam da će biti lakše započeti jer stalno sve prevrćem po glavi a zapravo ne može biti lagano kad je u glavi totalna zbrka.

Nisam nikada do sada bila na forumu i otvarala teme iz privatnog života ali što dalje imam osjećaj da ću puknuti i da će moje dijete ispaštati.

Djetinjstvo nisam imala, uništio ga je ON, moj tzv otac. Konstantna psihička i fizička zlostavljanja mame, sestra i ja smo sve gledali, 1000 puta odlazili i 1000 puta se vraćali. Mamam uvijek opraštala jer nije imala podršku obitelji i nije radila. Uporno vrtim po glavi pokušavajući se sjetiti jednog lijepog događaja koji je povezan s njim ali ne ide, nikada ga nije bilo. Sjećam se straha u očima moje mame, sjećam se igre ispred kuće i njegove galame koja me je od sramote uvijek vraćala u kuću, svađe do dugo u noć, bježanje kod susjeda, istjerivanje mame van a mi za njom itd itd.

Pubertet , izlasci, moj prvi dečko – sada muž, skrivanje, plakanje..ali nekako je i to prošlo. Prije udaje sam bila 13 g s muže-sve moje prvo, sve naj naj. U tih 13 g nije kročio u kuću ..od toga 10 g nije znao za njega-konstantno laganje. Kada je saznao, znači tada smo bili već 10 g-prvi puta odlazimo na more, na što sam bila nazvana kurvom jer to normalne osobe ne rade-ne idu s dečkom na more. On je nazivan svakakvim pogrdnim imenima i nesposobnjakovićem itd... ( dakle, u to doba sam već radila, nisam išla njegovim novcem na more)

ON radi u firmi i bavi se poljoprivredom, tj, imam moju mamu za roba koja mu sve radi i nas djecu koja su svaku subotu i nedjelju provela na selu kod njegovih roditelja radeći na njivi.. znači sve je apsolutno bilo podređeno njemu, niti jedan rođendan, niti jedan izlazak, niti jedno more, jezero, bazen...vječiti incidenti. Inače, živimo u gradu ali takožer imamo životinje i zemlju.

Uz sve to teški alkos ali ne alkos u smislu da se napije i ne zna za sebe ( iako je bilo i toga) alkos do one mjere kada provocira i maltretira psihički, iako to radi i kada se trijezan ujutro probudi. Da napomenem, profesionalni vozač!
Dočekali nekako i vjenčanje, preplakala sve pripreme, na samom vjenčanju migrena, povraćanje, žalosno za reći jedan od gorih dana ..
E sad nastaje moj problem...tj nastavlja se

Muž i ja fakultetski obrazovani, oboje radimo, unajmili stan, nedavno dobili dijete, odlično se slažemo, sve idealno da nema njega tj da mu se ja mogu oduprijeti. Naime, on se i dalje bavi poljeprivredom i o očekuje da i mi pomažemo a meni se povraća od takvih akcija koje su uvijek nekim incidentima završavali. ON očekuje od mog muža kojega nije mogao smisliti da sudjeluje u kojekakvim akcijama a mojem mužu je nedjelja svetinja dok on za nedjelju kao sveti dan ne zna.

Što je najgore neće meni reći nego mami da mama nama prenese ...muž je par puta otišao ali vidim da mu je već dosta i otvoreno mi je rekao da njemu to ne treba u životu što je istina..mi od toga koristi nemamo.

E sad..mene peče savjest, da li sam ja odvratna kćer koja bi svojem ocu trebala pomoći i skakati na svaku njegovu jer on ima toliko ideja..kao npr, neki dan on je smislio da bi moj muž trebao otići u mađarsku po hranu za životinje jer se njemu to neda ,,ili kao on ima posla, a moj muž očito nema ili kad kaže mami neka nas nazove da mu odemo po pivo ili sl pa kad mama kaže neka si ide sam i šta nas maltretira po njegovom ispada da mi pravimo problem od ničega jer kakav je problem otići po pivo.

Danas bi trebala biti radna akcija, baliranje sijena i on je napravio cijelu frku jer je mama rekla da mu moj dragi ne mislii ići to raditi nego će nedjelju provest sa svojim djetetom..toliko nas je popljuvao da nismo normalni i da nas mama podržava i sad on jadan mora plaćati kojekakve radnike a nema novaca.
Uz sve to, svu plaću baci u prazno tj u poljoprivedu, digao je kredit zbog zemlje, nakon svatova posudio novce od nas zbog zemlje( svaki dan će vraćati-još nije) u minusu zbog zemlje..bitno da on može zaklati janje i prase kada mu se prhtije.

I sad se ja žderem i žderem da li sam ipak trebala muža zamoliti da mu to sutra ode pomoći ili ne...

Zivis (koliko sam shvatila) odvojeno od njega.
Financirate se 100% sami. Punoljetna si. Odrasla.

Ne, nisi mu duzna udovoljavati.
Sto ce se najgore dogoditi ako ga odbijes? Naljutit ce se? I kaj onda
Barem ga necete gledati vikendima.

[Lucid Mynx]

Zelis li da deda i unuku pocne nabijati istu tu krivnju i pocne diktirati zivot?

Razumijem ja savrseno dobro tvoju situaciju i dilemu (prosla sam i ja to), al rjesenje je vrlo jadnostavno kad skines te lece krivnje koje te zasljepljuju.

Moras uzgojit kicmu i pokazat zube da bi te poceo postovati i ponasati se korektno. Dok mu dozvoljavate ovakvo ponasanje, on se mijenjat nece.

Sent from my GT-I9300 using Tapatalk

[QMSBiaaač]

Ja donekle razumijem tvoju majku, ali mi je ona svejedno najveći i najgori krivac tu.
Primarni zadatak majke je zaštita potomstva, pa čak i ako je otac u pitanju, a ne podilaženje budali da se ne bi derao i pravio scene.
Nema te nezaposlenosti, tog kredita, te podrške okolnih ljudi i ne znam ni ja čega da bude izgovor da se djeci toliko zasere život.
Znam da ju voliš, al da je jednom pokazala zube kako treba, ne bi sad bilo ovako...

al to svejedno ne znači da bi ti trebala nastavljat ponašati se onako kako je on navikao. Koliko sam skužila, više on ima koristi od tebe nego ti od njega. Pa uzmi mu korist, sjedi nedjeljom sa svojom obitelji i nemoj mislit ko će sijeno balirat il istovarat kukuruz.

Moj tata je recimo bio super otac i obožavam ga, prije svega mi je prijatelj... Moj dragi se s njim slaže fantastično i vole provoditi vrijeme skupa. Idu na pecanje, imaju neke radne akcije po dvorištu itd.
Ali moj tata ima taj neki nenamjerno i nezlonamjerno glup čin gdje on ne pita jel mi "možemo u subotu to i to" nego već isnosi što će se u subotu raditi sa rečenicom tipa " e u subotu se radi to i to, znači ti ćeš to i to, on to i to i blablabla".
Mene je to smetalo. Ja sam mu rekla da on ne može određivati naše vrijeme i nama praviti rasporede, da se sve možemo dogovoriti ako svima paše. Mene je zapravo smetala razlika između upitne rečenice i praktički naredbe i vidjela sam da mom mužjaku to smeta... i srezah u korjenu.
Zalomilo mu se još koji put, ali bi redovito okrenuo na šalu kad je skužio što radi.

Probaj i ti tako. I pobogu, izbaci mamu iz te jednadžbe. Reci tati u facu kako je i amen. Svejedno mi se čini ko tip koji se dere bez obzira što je na stvari.

[amary]

radical change kaže:

Leeonna dušo, mlada si žena, obrazovana, sposobna, financijski osigurana, o nikome ne ovisiš, imaš muža i djete, govorim i iz perspektive čovjeka koji je bio u tvojoj situaciji i odrezao tu pupčanu vrpcu.. Nije vrijedno niti jedne sekunde tvog života da se baviš svojim ocem, nije to zavrijedio. Ono što tebe muči je ogromna krivnja koju nazivaš savješću. On ti je krivnju nabijao čitavog života i zato si cijeli život podvijala rep i slušala ga.. da se ne pojavi ta krivnja da si loša kćer. Ubacio ti je to tako duboko u glavu da čim zazvoni zvoncem ti trčiš kao da ćeš glavu izgubiti..
To će uništiti tebe, unazaditi odnos sa mužem i upropastiti brak.
Moraš se odvojiti od oca, psihički u svakom pogledu. Ti imaš svoj život i ako ti vrijeme dopušta možeš mu pomoći pod uvjetima koje si ti postaviš. Drugačije ne ide, niti bi trebalo ići. U početku će te strašnom mučiti krivnja, ali ti savjetujem da se tražiš podršku u svom mužu. Kad otac vidi da ga ignoriraš i da si polako stvaraš kičmu udarit će svom silinom na tebe, svim sredstvima, ne smiješ posustati bez obzira da do kraja života ne pričate. Moj otac i majka su bili slični tvom ocu, nakon što sam se postavio, a bilo je jako teško vjeruj mi, nihov odnos prema meni je napokon korektan i respektiramo se. Nažalost trebao se vrč razbiti da ljudi malo razmisle glavom, sa obje strane. To je težak proces no moraš ga napraviti radi sebe i svoje obitelji.
Ljudi koji to nisu prošli ovdje neće te razumjeti, njima jednostavno nije jasno čemu se ponižavaš pred ocem, zašto to radiš.. Ja znam, prošao sam to sve i znam da pucaš po šavovima i nije ti lako, toliko krivnje nosiš u sebi koja te trenutno izjeda da je to strašno. Vrijeme je da uzmeš uzde svog života u svoje ruke, neće biti lako ali drugačije ne ide...pupčanu vrpcu trebaš presjeći... sretno..

Dodala bih.
Autorica je psihološki još uvijek dijete koje vapi za ljubavlju i poštovanjem oca,koje nikada nije imala a niti će ikada zadobiti.
I neka odbaci također sliku trpljenja koju je izabrala njena majka,koja nije smogla snage da poštedi i sebe i djecu takvog življenja.


također
@QMSBiaaač

Ja donekle razumijem tvoju majku, ali mi je ona svejedno najveći i najgori krivac tu.
Primarni zadatak majke je zaštita potomstva, pa čak i ako je otac u pitanju, a ne podilaženje budali da se ne bi derao i pravio scene.
Nema te nezaposlenosti, tog kredita, te podrške okolnih ljudi i ne znam ni ja čega da bude izgovor da se djeci toliko zasere život.
Znam da ju voliš, al da je jednom pokazala zube kako treba, ne bi sad bilo ovako...

al to svejedno ne znači da bi ti trebala nastavljat ponašati se onako kako je on navikao. Koliko sam skužila, više on ima koristi od tebe nego ti od njega. Pa uzmi mu korist, sjedi nedjeljom sa svojom obitelji i nemoj mislit ko će sijeno balirat il istovarat kukuruz.

[Lucid Mynx]

amary kaže:

Dodala bih.
Autorica je psihološki još uvijek dijete koje vapi za ljubavlju i poštovanjem oca,koje nikada nije imala a niti će ikada zadobiti.
I neka odbaci također sliku trpljenja koju je izabrala njena majka,koja nije smogla snage da poštedi i sebe i djecu takvog življenja.

Tocno. Treba ostaviti to iza sebe.

Sent from my GT-I9300 using Tapatalk

[Bold]

radical change kaže:

...Inače ja sam pokupio ženu i odselio se iz obiteljske kuće, tada sam bio spreman odreći se svega, njih, nasljedstva, nekretnine koju sam snjima pomagao podizati, svega...

Uh..koliko sam samo puta htio to napravit...
E ali onda sam stao i rekao sam sebi NEĆU...e neću mu dati taj gušt...
Ostajem tu ali sad okrečemo ploču...
Uglavnom...sad je situacija točno onakva kakva je trebala bit od početka...
Moja krivica je tu najveća...
Ja sam pokušavao nekako balansirat između oca i svoje familije...i iz respekta prema svima i iz tog razloga što mi je on ipak roditelj...
Na kraju sam ja i moja obitelj papali g#vna, a nikad nije bilo OK...
Sad ponekad kad se sretnemo na dvorištu ja mu kažem "Dobar dan susjed...kako smo danas?!"...Sve mu bude jasno u trenu...hahahahaha

[radical change]

Bold kaže:

Uh..koliko sam samo puta htio to napravit...
E ali onda sam stao i rekao sam sebi NEĆU...e neću mu dati taj gušt...
Ostajem tu ali sad okrečemo ploču...
Uglavnom...sad je situacija točno onakva kakva je trebala bit od početka...
Moja krivica je tu najveća...
Ja sam pokušavao nekako balansirat između oca i svoje familije...i iz respekta prema svima i iz tog razloga što mi je on ipak roditelj...
Na kraju sam ja i moja obitelj papali g#vna, a nikad nije bilo OK...
Sad ponekad kad se sretnemo na dvorištu ja mu kažem "Dobar dan susjed...kako smo danas?!"...Sve mu bude jasno u trenu...hahahahaha

Ja to nažalost nisam mogao tolerirati, stoga sam skupio ženu zbog psihičkog zdravlja svoje obitelji. Ja sam već tada bio (ponovo) psihički dotučen i nisam želio da moja žena sudjeluje u nategnutim odnosima kao i da sluša kako mi se otac i mater svađaju svaki jebeni dan. To je toliko bolesna atmosfera da je najbolji izbor maknuti se zauvijek. Nisam htio ulagati u stan u obiteljskoj kući nego sam skupio svoje novce i zajedno sa ženom krenuo u izgradnju vlastite kuće. Kad razmislim mogao sa sa 20 000 Eura srediti stan od 80kvadrata vrhunski i sad uživati po svijetu i voziti dobra kola mjesto da se bavim građevinskim radovima, žbukanjem i fasadom ali eto to radim za svoj gušt i sretan sa zbog toga, imamo svoju kuću, svoje snove, svoj mir i ljubav i svoje životno ostvarenje...

[Bjesomarica]

Imala sam takvog oca i kad sam se konacno osvijestila, dresirala sam ga kao psa. Nazoves, krene se derat. Smirenim glasom kazes da se tak necete razgovarat i da ide na hladjenje mjesec dana. Mjesec dana se ne javljas. Slijedeci put je hladjenje 2 mjeseca. I tak. U par mjeseci je moj bio kao bubica. Naravno, s vremena na vrijeme bi opet pokusao s agresijom. Ustanes i odes i opet se ne javljas. Kad pita zasto, lijepo smireno kazes "zato sto se ne znas civilizirano pomasat prema meni, a ja sam puno prestara da to toleriram i dalje. Ak se ne znas kontrolirat, budi sam." Zivot je prekratak, a ti si vec dovoljno propatila zbog njega.

[Nica]

Ti svom ocu nisi ništa dužna, a pogotovo nije tvoj muž. Ako budeš vršila na njega bilo kakav pritisak da treba žrtvovati svoje vrijeme i živce radi mira u kući gdje i ne živite, jedino ti ćeš biti kriva što te ostavio, ne i tvoj otac. Stari može trabunjati što hoće, to je njegov problem, zamoli mamu da ti ne prenosi njegove riječi jer te ne zanimaju. Nedjelja je, imate slobodan dan, uzmi muža i dijete za ruku i odite na sladoled i u park.