Pada li prekid teže muškarcima?

[Sophie Philo]

U nekoliko navrata sam čula da su žene te koje odmah nakon prekida padaju u depresiju, plaču, nalaze utjehu u hrani, jadaju se frendicama i osjećaju se kao da im je život gotov, ali nakon te faze koja intenzivno traje tjedan, dva, polako sve dolazi na svoje i počnu se osjećati bolje.
S druge strane, muškarci su prvih tjedan-dva predobre volje, sretni što su se napokon "riješili tereta", prakticiraju svoju novostečenu slobodu, izlaze, bare okolo... nakon te početne faze, shvate što se zapravo dogodilo, padaju u depresiju, pitaju se što će i kako će dalje itd., i zapravo im puno teže pada prekid i treba im puno duže da se "oporave".

Što vi mislite o tome? Kakva su vaša iskustva?

Otvorila sam ovu temu jer trenutno prolazim kroz prekid- long story short, bili smo 2 godine zajedno, živjeli skupa, voljeli se najviše na svijetu ali jednostavno nije išlo, previše smo različiti i ljubav je jedino što nas veže. Ja sam u totalnoj banani, premda znam da je tako najbolje, ali jednostavno mi je sve to skupa prevelik šok. On je, s druge strane, presretan- sad se konačno može posvetiti poslu, više ne osjeća taj teret, misli da možemo i dalje ostati u dobrim odnosima i da će to biti super (moramo ostati u dobrim odnosima jer radimo skupa)
Meni je neobično to što je on to tako super prihvatio, s obzirom na to da je prije tjedan dana (prekinuli smo prekjučer), rekao da bi doslovno umro bez mene.
Je li ovo naše cijelo vrijeme bila laž ili mu samo još nije došlo iz guzice u glavu što se dogodilo?

Ne znam, pišite

meni pada jako teško što živim u blizini ovakvih debila
ne znam, pišite
vam teško pada što živite u blizini ovakvih debila?

[Sophie Philo]

deppra kaže:

meni pada jako teško što živim u blizini ovakvih debila
ne znam, pišite
vam teško pada što živite u blizini ovakvih debila?

U čemu je problem?

[tjuner]

teze pada onoj strani koja vise voli.

a ova teorija se vjerojatno temelji na tome da su muskarcima uvijek velike oci pa misle da bi mogli bariti sve sto hoda samo da nisu u vezi, a onda kad izadju iz veze ne podje im to bas za rukom i onda depra. s druge strane zene obrnuto, kad malo dodju sebi lijepo se srede, izadju van, lagano padaju ponude, uleti, ego titra i odmah je lakse.

nemoj se oslanjati na to da ce shvatiti i da ces mu poceti faliti, jer ce to biti faza kad ce mu faliti *BILO TKO* a ti mu jos svjeza u pamcenju. ako mu je dobro sad kad ste prekinuli po meni to nije bila ljubav.

[versilov]

Pomalo, to je početna euforija, kad sazna da imaš drugog, il da vidi da trzaš na drugog.

Super šta zajedno radite... krasno.

[violeta1980]

Ja mislim da sve ovisi o drugim preokupacijama, angažiranosti ili ne, odnosno količini slobodnog vremena za analizu i žalovanje. Život nam zadaje tempo i u tom tempu mnogo toga prebolimo u hodu, fokusirani na nešto drugo. Pogotovo kada nam fokus uz nešto, odvuče i netko drugi. Ili negdje cvilimo sami skvrčeni u kutu s beskrajno mnogo vremena na raspolaganju i osjećajem da je bez njega Svijet naprosto stao, a i vrijeme kao da je stalo. Novi doživljaju prekrivaju stare, izbjeljuju ih i relativiziraju. Ili ne.

[vampirizam]

To nije euforija, to je bolest. Nitko nije zbog tebe depresivan i tvoje frustracije nisu nužno povezane sa frustracijama tvojih bivših ili kvazi bivšvih ili već poznanika. Mada ih ti očito tako doživljavaš.

[nemouzagrebu]

Jednom sam to vidio divno ilustrirano


I naravno, tko ima više svog života, svojih prijatelja, općenito sebe, puno lakše će si naći distrakcije, zanimacije i puno manje vremena će posvetiti patnjama za prošlosti.

Nema veze kojeg je tko spola, svi smo ljudi, i oba spola su sposobna i voljeti i tugovati.

[Vaxxx]

Mene itekako pogodi prekid. Evo svoju zadnju sam tek nedavno prebolio, baš smo trebali proslaviti 2 tjedna kako smo zajedno i bam. Na sreču našao sam utjehu u njenoj sestri, tako da mi je olakšalo patnje.

[Puky Lee]

ja sam u zadnjem težem prekidu u početku osjetio olakšanje, ali me poslije primilo. dok je ona već za par mjeseci ušla u drugu vezu.

al dobro, to je više povezano sa egocentričnim osjećajima koji nemaju realne veze s vezom.

sada sam ipak u drugačijoj situaciji i drugačije gledam na sve to prije

[Seascape]

Pogodi uvijek teže onu stranu koja se više vezala neovisno o spolu.

[Afro Dita]

versilov kaže:

Pomalo, to je početna euforija, kad sazna da imaš drugog, il da vidi da trzaš na drugog.

Super šta zajedno radite... krasno.

Ovo.

Bit će mu dobro neko vrijeme, onda će krenuti drugi dejtovi pa mu cure neće odmah dati, pa će mu na kraju faliti neka stabilnost. A kad sazna da si si ti našla dečka... Moglo bi biti loše po njegov ego. -.-

[LutkicaZG]

Sophie Philo kaže:

U nekoliko navrata sam čula da su žene te koje odmah nakon prekida padaju u depresiju, plaču, nalaze utjehu u hrani, jadaju se frendicama i osjećaju se kao da im je život gotov, ali nakon te faze koja intenzivno traje tjedan, dva, polako sve dolazi na svoje i počnu se osjećati bolje.
S druge strane, muškarci su prvih tjedan-dva predobre volje, sretni što su se napokon "riješili tereta", prakticiraju svoju novostečenu slobodu, izlaze, bare okolo... nakon te početne faze, shvate što se zapravo dogodilo, padaju u depresiju, pitaju se što će i kako će dalje itd., i zapravo im puno teže pada prekid i treba im puno duže da se "oporave".

Što vi mislite o tome? Kakva su vaša iskustva?

Otvorila sam ovu temu jer trenutno prolazim kroz prekid- long story short, bili smo 2 godine zajedno, živjeli skupa, voljeli se najviše na svijetu ali jednostavno nije išlo, previše smo različiti i ljubav je jedino što nas veže. Ja sam u totalnoj banani, premda znam da je tako najbolje, ali jednostavno mi je sve to skupa prevelik šok. On je, s druge strane, presretan- sad se konačno može posvetiti poslu, više ne osjeća taj teret, misli da možemo i dalje ostati u dobrim odnosima i da će to biti super (moramo ostati u dobrim odnosima jer radimo skupa)
Meni je neobično to što je on to tako super prihvatio, s obzirom na to da je prije tjedan dana (prekinuli smo prekjučer), rekao da bi doslovno umro bez mene.
Je li ovo naše cijelo vrijeme bila laž ili mu samo još nije došlo iz guzice u glavu što se dogodilo?

Ne znam, pišite

Smatram, da ovisi kome je vise stalo do te veze, ali da obadvoje na neki nacin pate. Samo sto zene to pokazuju i zele razgovarati o tome,a muskarci ne zele ispast preveliki emotivci pa to drze u sebi i samo se pretvaraju da su to super prihvatili, tj da ih nije briga.

[Solo761]

Valjda brže prođe onima koji se ne suzdržavaju, muški se u pravilu više suzdržavaju i zato im duže treba da se "iščiste" od emocija.

[Flat]

manje pati onaj koji si zna sve bolje posloziti u glavi, onaj koji sam sebe bolje razumije.

[Dayvan Cowboy]

Muskarcima svakako prekid pada teze, pod uvjetom da pricamo o vezama gdje je bila donekle podjednaka kolicina ljubavi sa obje strane.
I to nije zato jer osjecamo vise nego upravo suprotno .. cijeli zivot smo kondicionirani da ne pokazujemo emocije, zatomljujemo plac, emotivan frajer je slab frajer .. zivot nas i tlaci vise, vise odgovornosti i tako sami razvijemo odredenu dozu cvrstine..
Cure imaju svoj ispusni ventil ako nis drugo onda barem par dana mjesecno .. decki ne..
I kad se desi neko traumaticno iskustvo, a prekid to je, sve zatomljene emocije navale svom zestinom na nas.. a mi nemam vjestine kojim bi ih pomirili .. zato se i decki cesce ubijaju zbog prekida veza nego cure

Ali cijeli svijet je izokrenut i sva nasa losa stanja, brige i povrede proizlaze iz apsolutnog nedostatka iskrenosti i naravno sebicnost i opcinjenost novotarijama .. jer zaista svatko zna da je trava uvijek zelenija na drugoj strani

[Rodion]

Ovisi o puno cimbenika u toj prici. Meni naime nije uopce tesko pao prekid,patio dan dva al sam skuzio da nemam potrebe za time jer to nije ni zasluzila! Depra dodje nakon duzeg soliranja al ne za bivsom vec bas zbog predugog soliranja. Sretno na poslu!

[maki83_]

definitivno muškarcima..jer se u tome svemu moraju nekoliko puta više truditi i sve im je zapravo nekoliko puta teže nego ženama.

em je muškarcima manji izbor partnerica(jer žene imaju mnogo veće kriterije,jer imaju veći izbor),em moraju uložiti nesrazmjerno veliki napor da bi došli do veze(budimo realni flert je meni izrazito naporan i dosadan),em se u globalu od njih očekuje mnogo više u vezi,em kad vole onda vole i trude se(zato jer više cijene to do čega su došli,jer nisu došli do toga olako)
em se od muškaraca očekuje da rade,da imaju bar prosječnu plaću,da su bar obrazovani kao i dotična,da osiguraju gnijezdo itd...dok dotična daje samo pičku i da je oku ugodna,ništa drugo ne mora imati.
em moraš bit aktivan u krevetu,em je moraš stalno animirati i vucarat simo-tamo

jer ako joj ne ispuniš očekivanja, ona ti prijeti da će otići..
riga mi se na emocionalne ucjene.
iskreno ne vidim za muškarce smisao da ulaze u brak.

dakle muškarcima teže pada prekid, jer im je i gubitak minimalno nekoliko puta veći.a shodno tome i više cijene subjekt koji su izgubili!

a ovo sve znam po sebi jer sam otišao tek kada me je do kraja psihički izmasakrirala,kastrirala i isponižavala u usporedbi sa bivšim!

jednostavno retrospektivno shvatiš kakva je to osoba i što ti svaki dan radi,kako se lagano gasiš i gubiš samopouzdanje radi nje,pogotovo kad vidiš da je boli krasni kurac za tebe jer propadaš...ločeš litre i litre alkohola i izgledaš ko zombi,a na predjelu vrata osjećaš fizički osjet gušenja,radi stresiranja..
počneš lupat sa autom druge automobile,stupiće,zidiće jer su toliko postao rastresen i razjeban drkanjem da ti počinje padati koncentracija i ne možeš obavljat radnje normalno...i onda bi ja trebao osjećat krivnju,jer sam ja nju ostavio,jer sam ja puka više,po njoj sam ja za ama baš sve kriv,a onda je svetica..

a sam bog zna koliko sam joj puta rekao da me psihički ne uništava i shvatiš da te ta ženska osoba niti trunke ne volio i odjednom ti postane jasno što moraš radit,a volio sam je i volim je i dalje,ali to ništa ne mijenja na stvari!

[nemouzagrebu]

maki83_ kaže:

definitivno muškarcima..jer se u tome svemu moraju nekoliko puta više truditi i sve im je zapravo nekoliko puta teže nego ženama.

em je muškarcima manji izbor partnerica(jer žene imaju mnogo veće kriterije,jer imaju veći izbor),em moraju uložiti nesrazmjerno veliki napor da bi došli do veze(budimo realni flert je meni izrazito naporan i dosadan),em se u globalu od njih očekuje mnogo više u vezi,em kad vole onda vole i trude se(zato jer više cijene to do čega su došli,jer nisu došli do toga olako)
em se od muškaraca očekuje da rade,da imaju bar prosječnu plaću,da su bar obrazovani kao i dotična,da osiguraju gnijezdo itd...dok dotična daje samo pičku i da je oku ugodna,ništa drugo ne mora imati.
em moraš bit aktivan u krevetu,em je moraš stalno animirati i vucarat simo-tamo

jer ako joj ne ispuniš očekivanja, ona ti prijeti da će otići..

riga mi se na emocionalne ucjene.

iskreno ne vidim za muškarce smisao da ulaze u brak.

dakle muškarcima teže pada prekid, jer im je i gubitak minimalno nekoliko puta veći.a shodno tome i više cijene subjekt koji su izgubili!

a ovo sve znam po sebi jer sam otišao tek kada me je do kraja psihički izmasakrirala,kastrirala i ponižavala u usporedbi sa bivšim!

jednostavno retrospektivno shvatiš kakva je to osoba i što ti svaki dan radi,kako se lagano gasiš i gubiš samopouzdanje radi nje i odjednom ti postane jasno što moraš radit,a volio sam je i volim je i dalje,ali to ništa ne mijenja na stvari!

Ne ne, tell us what you really feel!

Iako ovo kako opisuješ, stvarno trebaš poraditi na svom ukusu u ženama, nije ti zdravo da takve loviš

[Flat]

maki83_ kaže:

definitivno muškarcima..jer se u tome svemu moraju nekoliko puta više truditi i sve im je zapravo nekoliko puta teže nego ženama.

em je muškarcima manji izbor partnerica(jer žene imaju mnogo veće kriterije,jer imaju veći izbor),em moraju uložiti nesrazmjerno veliki napor da bi došli do veze(budimo realni flert je meni izrazito naporan i dosadan),em se u globalu od njih očekuje mnogo više u vezi,em kad vole onda vole i trude se(zato jer više cijene to do čega su došli,jer nisu došli do toga olako)
em se od muškaraca očekuje da rade,da imaju bar prosječnu plaću,da su bar obrazovani kao i dotična,da osiguraju gnijezdo itd...dok dotična daje samo pičku i da je oku ugodna,ništa drugo ne mora imati.
em moraš bit aktivan u krevetu,em je moraš stalno animirati i vucarat simo-tamo

jer ako joj ne ispuniš očekivanja, ona ti prijeti da će otići..
riga mi se na emocionalne ucjene.
iskreno ne vidim za muškarce smisao da ulaze u brak.

dakle muškarcima teže pada prekid, jer im je i gubitak minimalno nekoliko puta veći.a shodno tome i više cijene subjekt koji su izgubili!

a ovo sve znam po sebi jer sam otišao tek kada me je do kraja psihički izmasakrirala,kastrirala i isponižavala u usporedbi sa bivšim!

jednostavno retrospektivno shvatiš kakva je to osoba i što ti svaki dan radi,kako se lagano gasiš i gubiš samopouzdanje radi nje,pogotovo kad vidiš da je boli krasni kurac za tebe jer propadaš...ločeš litre i litre alkohola i izgledaš ko zombi,a na predjelu vrata osjećaš fizički osjet gušenja,radi stresiranja..
počneš lupat sa autom druge automobile,stupiće,zidiće jer su toliko postao rastresen i razjeban drkanjem da ti počinje padati koncentracija i ne možeš obavljat radnje normalno...i onda bi ja trebao osjećat krivnju,jer sam ja nju ostavio,jer sam ja puka više,po njoj sam ja za ama baš sve kriv,a onda je svetica..

a sam bog zna koliko sam joj puta rekao da me psihički ne uništava i shvatiš da te ta ženska osoba niti trunke ne volio i odjednom ti postane jasno što moraš radit,a volio sam je i volim je i dalje,ali to ništa ne mijenja na stvari!

iako mi se ne svidjas sa teme o siriji zao mi te je kao covjeka.

sad si jos povrijedjen i u panici od onoga sto te ceka, ali doci ces k sebi.
i sam sam bio u istoj situaciji donedavno, drugi mjesec razdvojenosti se blizi kraju, predali smo papire za rastavu i sve ide svojim tokom.

isto me hvatala panika da necu naci nikoga normalnog, odjecao sam se zrtvom, bez samopouzdanja, bez nade, bez icega.

na kraju skuzis da je najbolje zapamtiti sve dobro iz veze i osjecati se pocascenim sto si imao priliku biti sretan kroz jedan dio zivota, ono lose osvjestiti kao dobre razloge zasto ti ona vise ne treba i trebas si poceti stvarati novi zivot, pomalo mijenjati rutine, ici puno van, a i alkohol pomogne.
nauci voljeti sebe i raditi najbolje za sebe. to sto si ti mislio da radis za nju iz ljubavi u stvari si radio iz straha da ne ostanes sam. da si nastupao iz ljubavi prema sebi davno bi se govna rijesio.

nista se od tebe ne ocekuje kao od muskarca. bitno je samo ono sto ti ocekujes i kako se volis.
lijepo je imati partnera, ali dobrog partnera uz kojeg ces rasti, a ne nekoga tko ce te ciniti jadnim. zato dok ne nadjes nekoga normalnog shvati da ti je bolje biti sam.

glavu gore.