Jesu li ljudi nekoć doista ovako razgovarali?

[Tomislav B]

Uzmimo za primjer ljubavne odnose iz 3 filma iz 21. stoljeća:

- ljubavni odnos iz 50 nijansi sive
-ljubavni odnos u nekoj romantičnoj komediji
- ljubavni odnos u akcionom filmu sa Vin Dieselom.

U sva 3 filma zaljubljivanje ide drugačije i ljubavni razgovori su drugačiji.

U 60-ima imao si:

-romantični film sa Audrey Hepburn
-zaljubljivanje u vesternu sa Johnom Wayneom
-ljuvbavni odnos u krimiću sa Cary Grantom.

Da li u ijednom filmu prikazan točan model zaljubljivanja, točno kako ljudi govore? Malo morgen!

[Éowyn]

hellaa kaže:

Ovdje se uopće ne ulazi u pravo na tvoj izbor, naravno da ćeš izabrat odnos kakav tebi paše i pri tome ga možeš nazvati kako god ti želiš. Problem je, ako ga uopće možemo nazvati problemom tvoje nerazumjevanje pojma pripadnost i vlasništva. To su dva različita pojma koja imaju zajedničku poveznicu ali ista nisu. Za razliku od vlasništva koje bi podrazumjevalo slobodu vlasnika da s tim radiš što hoćeš odnosno primjenjeno na ljudima to bi bio robovlasnički odnos pravo da donosiš odluke umjesto te osobe, da joj krojiš život po svom nahođenju i u konačnici postupaš prema tojoj osobi kako ti želiš ne mareći pri tome za osjećaje te osobe, pripadnost daje samo oznaku kojoj skupini pripadaš a ta skupina je karakteristična po nečem. Ti već sad pripadaš svojoj obitelji, član si te male skupine rođenjem i pri tome eto nisi imala nikakvo pravo izbora. Je li ti zato daj odnos odbojan? Kad sam spomenila brak mislila sam isključivo na svojevoljno pristajanje pripadnosti jednoj novoj zajednici i osobi koju voliš, cijeniš, poštuješ obećaješ da ćeš stajat uz nju u dobru i zlu. Nema tu nikakve poveznice sa religijom. Nisi ništa manje slobodna ako se predaš jednoj osobi i sklopiš s njom gore navedeni odnos. Shvati to kao pakt između vas dvoje. Pa i on se obavezuje na isti takav odnos prema tebi. I kad pričam o braku njega sam samo uzela kao jasni primjer toga, naravno da ne tribate ići pred matičara i izgovoriti to da biste bili u takvom odnosu.

Ako se ne varam, napisala si da nema nista ljepse nego da si ti njegova.

Meni takav koncept odnosa nimalo ne pase. Odmah me podsjeti na sve one luđake koji pobiju zene jer su se usudile ostaviti ih.

Ako si pod time mislila na pripadnost, kojim rijecima bi opisala vlasnistvo?

[saucer]

Tomislav B kaže:

Nikada nije bilo doba gdje su se ljudi ponašali kao u starim romantičnim filmovima. Ljudi ne govore niti se ponašaju kao u filmu. Jedino u čemu je razlika između onda i sada je da današnji gledatelji očekuju da se fiktivni razgovori odvijaju drugačije, ali su i današnji razgovori u filmovima jednako izmišljeni i umjetni kao i onda.

A vitezovi trubaduri?

Sklon sam vjerovati da su razgovori s objektom njihovog interesa, ergo nekom djevom plemićkoga roda, zvučali nadasve inspirativno.

No, moram se složiti da bi danas vjerojatno imali ovakvu reakciju.

[hellaa]

Éowyn FTW kaže:

Ako se ne varam, napisala si da nema nista ljepse nego da si ti njegova.

Meni takav koncept odnosa nimalo ne pase. Odmah me podsjeti na sve one luđake koji pobiju zene jer su se usudile ostaviti ih.

Ako si pod time mislila na pripadnost, kojim rijecima bi opisala vlasnistvo?

Pa da, njegova si. Njegova žena, cura, djevojka nazovi kako hoćeš. Ali njegova si. I on je tvoj, dečko, muž, medo ili konj. Ali je tvoj. Tvoj ljubavnik, prijatelj brat, otac partner izaberi šta hoćeš. I to šta je tvoj stavlja te u drugačiju poziciju spram svih drugih žena. Kao i njega u odnosu na sve druge muškarce kad si njegova.
Nisi njegova ropkinja. Ne znam zašto te toliko strah pripadat nekome?
Opisala sam ti i vlasništvo.

[Misty blue]

Uh ja sam totalno romantična i takav razgovor mi se baš sviđa. Ne volim povišene tonove, svađe, konflikte. U mom savršenom svijetu svi pričaju nježno, književno i tepaju si.

[Éowyn]

hellaa kaže:

Pa da, njegova si. Njegova žena, cura, djevojka nazovi kako hoćeš. Ali njegova si. I on je tvoj, dečko, muž, medo ili konj. Ali je tvoj. Tvoj ljubavnik, prijatelj brat, otac partner izaberi šta hoćeš. I to šta je tvoj stavlja te u drugačiju poziciju spram svih drugih žena. Kao i njega u odnosu na sve druge muškarce kad si njegova.
Nisi njegova ropkinja. Ne znam zašto te toliko strah pripadat nekome?
Opisala sam ti i vlasništvo.

Zato sto mi je sama ideja pripadanja strana Ne zelim pripadati nekome niti zelim da itko pripada meni.

Nacitala sam se svaceg na forumu, a i vidjela razna pripadanja u RL, od uskracivanja slobode kretanja do slobode drkanja.

To pripadanje me odmah asocira na one veze u kojima partneri moraju tocno znati tko s kim ide na kavu, kopaju su po mailovima i drustvenim mrezama, daju si za pravo mijenjati partnerove navike, stil oblacenja i sl. I na ljubomorne ispade.

Tebi nema ljepseg nego biti njegova, meni nema ljepseg nego biti svoja. Ajmo se sloziti da smo razlicite

[Éowyn]

saucer kaže:

A vitezovi trubaduri?

Sklon sam vjerovati da su razgovori s objektom njihovog interesa, ergo nekom djevom plemićkoga roda, zvučali nadasve inspirativno.

No, moram se složiti da bi danas vjerojatno imali ovakvu reakciju.

Jesi li ikad probao?

[AngryNomad]

Misty blue kaže:

U mom savršenom svijetu svi pričaju nježno, književno i tepaju si.

Tepanje da.

Ali, knjizevno tepanje? Grozno.

[hellaa]

Éowyn FTW kaže:

Zato sto mi je sama ideja pripadanja strana Ne zelim pripadati nekome niti zelim da itko pripada meni.

Nacitala sam se svaceg na forumu, a i vidjela razna pripadanja u RL, od uskracivanja slobode kretanja do slobode drkanja.

To pripadanje me odmah asocira na one veze u kojima partneri moraju tocno znati tko s kim ide na kavu, kopaju su po mailovima i drustvenim mrezama, daju si za pravo mijenjati partnerove navike, stil oblacenja i sl. I na ljubomorne ispade.

Tebi nema ljepseg nego biti njegova, meni nema ljepseg nego biti svoja. Ajmo se sloziti da smo razlicite

Ma neee, pa to je i meni grozno. Nama je samo različito shvaćanje pojma pripadnosti. Biti njegova ne isključuje da si prvenstveno svoja. Pa ti mu daješ taj nekakav poseban odnos spram svih ostalih.

AngryNomad kaže:

Tepanje da.

Ali, knjizevno tepanje? Grozno.

Od toga mi se iskreno sere. Mislim da neki frajer dođe s tom nekom milozvučnom šprehicom mislim da bi bila jako gruba

[crvena13]

Tepanje ne. Totalni turn off.

Lako je skliznuti u crno-bijele debate, pa su prije ljudi bili ljubazniji, svijet je bio ljepši i bolji, a razgovori savršeno književni bez gramatičkih grešaka. Time si samo podgrijavamo težnju za žaljenjem i nostalgijom, što nije uvijek baš najkorisnije.
Danas smo možda samo svjesniji da nepismeni idioti žive svuda oko nas jer su zahvaljujući tehnološkom napretku dobili pristup internetu te njihove bedastoće puno češće i lakše dolaze do izražaja. Prije su ti nepismeni krkani ostali zauvijek nečujni, a do nas dopirali samo oni educirani i sofisticirani u čijim djelima i danas uživamo.

[čitatelj]

Da, ljudi su prije bili i pričali puno patetičnije nego danas. Tj., danas nam se čini da su bili patetični.

[Error Flynn]

It's the beauty, not the ugly, that hurts the most.

https://www.youtube.com/watch?v=MnkiUW9QiNs

[Darkyn]

Razgovaraju i danas. Neki.
Pače, pišu slične stvari u pismima.
I najgore od svega (ili ne, ovisi kako se uzme) jest što misle ozbiljno.

[Glavni frajer kaže:]

saucer kaže:

Ili su ovakvi razgovori tek odraz nekakvog scenarija na požutjelim stranicama kakve zaboravljene stare knjige i nemaju veze s realnošću?

prije su ljudi zaista tako razgovarali.
pogledaj emisiju RETRO sa HRT-a,
imaš je na hrt.hr pa odeš na "televizija na zahtjev" ili "gledaj htv",
uglavnom nešto gore desno,
pa pogledaj par emisija,
i obrati pozornost na dijaloge u tim prilozima od prije 30 i više godina.

pretpostavljam da je veliku ulogu odigrao naš sustav obrazovanja zadnjih cca 25 godina.

[warpedcat]

I ja sam fan Audrey i volim Dorucak kod Tiffanyja.

Ne volim patetiku ali mislim da je u tom filmu tih par recenica bilo potrebno reci bas tako kao sto su i izrecene. Mislim, ne moze se vaditi iz konteksta. Nije on njoj rekao da zeli da mu ona pripada kao neki objekat. To se pogresno tumaci, on je htio da pripadaju jedno drugom - da vole jedno drugo, a ona se bunila jer je u zivotu naisla na previse razocarenja i nije vise nikada htjela voljeti na taj nacin:

"You know what's wrong with you, Miss Whoever-you-are? You're chicken, you've got no guts. You're afraid to stick out your chin and say, "Okay, life's a fact, people do fall in love, people do belong to each other, because that's the only chance anybody's got for real happiness." You call yourself a free spirit, a "wild thing," and you're terrified somebody's gonna stick you in a cage. Well baby, you're already in that cage. You built it yourself. And it's not bounded in the west by Tulip, Texas, or in the east by Somali-land. It's wherever you go. Because no matter where you run, you just end up running into yourself."

(bas sam patetikus )

[Blonde bitch]

Nikad nisam bila romanitčarka, dapače želudac mi se vrtio na takve scene koje su mi uvijek bile preforsirane i kad bi mi neka frendica pričala neke romantične događaje iz svojeg ljubavnog života, nikada tu nisam vidila ništa iskreno ni lijepo. Sve mi je izgledalo kao kopija neke romantične američke komedije... U svojim vezama uvijek dam bila realna i objektivna, nikad nisam padala na ruže i tako neke rečenice...

Sada , godinama poslije shvaćam da nisam padala na to jer jednostavno niti sam osjećala potrebu za tim, niti je druga strana osjećala potrebu to raditi.

Sada, nekada, reći volim te - mi se čini premalo za ono što osjećam, pa u trenutcima nježnosti iz mene izađe puno rozog mirišljavog govna sa tisuće leptirića...a sve to potaknuto s druge strane jastuka. Na svijetu ne postoji ljepše mjesto od njegovog zagrljaja

ti si moja i ja sam tvoj - znamo si reći i pod time ne mislimo na fizički dio nas, nego na ono puno vrijednije i osjetljivije. definitivno prvi put u životu, u 27.godina osjećam nešto tako jako da dodiri i pogledi nisu dovoljni, jednostavno nešto moraš reći jer osjećaš kao da češ eksplodirati.

dijaloge poput navedenih bih mogla ispisati ovdje, ali ipak su previše intimni da bi ih djelila ovdje...

ah, divno je biti zaljubljen

[warpedcat]

Blonde bitch kaže:

ah, divno je biti zaljubljen

jeste

[Tonnie]

saucer kaže:

Ono što me zanima.... mogu li u 21. stoljeću dvoje ljudi razgovarati ovako, a da netko od njih ne zvuči kao da je progutao lizergičnu kiselinu?

Meni je ovo baš predivan razgovor, i volio bih nekoj naočitoj djevi reći: Ali ne želim te zatvoriti u kavez. Želim te voljeti!!!

Zašto mi se čini da bi me pogledala kao da sam progutao malo prije spomenutu kiselinu?

Gdje su nestali bečki maniri, Meine Bocken, te razgovori uz čaj o književnosti i dražesnim pupoljcima svibanjskim?

Ili su ovakvi razgovori tek odraz nekakvog scenarija na požutjelim stranicama kakve zaboravljene stare knjige i nemaju veze s realnošću?

i meni je taj razgovor super, bas mi je dobra ta njegova recenica 'ne zelim te zatvoriti u kavez, zelim te voljeti' da mi se bar netko obraca danas s tim knjizevnijim izrazima i svom tom retro romantikom.

no bojim se da ovakvi scenariji nemaju puno veze sa danasnjom realnoscu, tj. vjerujem da ljudi stvarno jesu nekad razgovarali na taj nacin. i ne samo da su se knjizevnije izrazavali, nego stvarno imam dojam da je bilo manje nepismenih idiota, da su vokabulari bili siri a ljudi opcenito pametniji.

zato, izmedju ostalog, obozavam stare filmove i glumce ( i starije od vremena Audrey Hepburn, veselim se ko malo dijete kad vidim da je na tv film iz npr. 1932. ), glazbu iz 50-i i 60-ih, te klasicnu knjizevnost.

Darkyn kaže:

Razgovaraju i danas. Neki.
Pače, pišu slične stvari u pismima.

pisma mislim da nikad u zivotu nisam dobila pismo od nekoga.

oduvijek saljem s ljetovanja razglednice, vec se i tome svi oko mene cude, mogu si misliti sto onda o pismima misle.

[Almost Rosey]

Nekadašnji su ljudi bili pismeniji i pametniji zato što su oni pismeni i pametni iza sebe ostavili trag.

[timid atenjanin]

... a ponekad je razgovor bio i suvišan.
https://www.youtube.com/watch?v=uJaT4Hm2a8k