Plan za zaposljavanje

[mosquito]

S obzirom na situaciju u drzavi i jako losu ponudu poslova zanima me na koji nacin sve trazite posao. Znam da postoje slicne teme, ali me zanima na koje sve nacine ljudi traze posao. Zbog cega je tako jako puno nezaposlenih i postoji li nacin na koji bi mogli sami sebi pomoci.

Koliko se trudite?
Trazite li veze ili cekate da vam nesto padne s neba?
Imate li neki plan za zaposljavanje?
Koje portale za poslove pratite?
Na koje portale ste se registrirali?
Saljete li otvorene ponude?
Koliko se trudite u pisanju molbi?

[a7x]

S obzirom da sam već 2 mjeseca doma tražim na sve moguće načine... pregledavam nekoliko internet portala i onda kontaktiram, javljam se na hzzo natječaje, šaljem otvorene ponude, već dugo nisam kupila plavi oglasnik jer imaju to internet izdanje...mislim da mi je zamolba standardna, kratko i pristojno sročena, nekada dobijem odgovor, nekada ne ... ako ga dobijem većinom mi se zahvale na prijavi i kažu da su spremili životopis pa će me zvati ako zatrebaju, ne čekam da mi posao padne sa neba ali opet ne prihvaćam ni sve što mi se ponudi jer ipak postoje granice...aktivno tražim i po nekoliko sati dnevno sam zaljepljena za portale sa ponudom poslova, kako sami sebi pomoć?

[PoslopriMka]

mosquito kaže:

S obzirom na situaciju u drzavi i jako losu ponudu poslova zanima me na koji nacin sve trazite posao. Znam da postoje slicne teme, ali me zanima na koje sve nacine ljudi traze posao. Zbog cega je tako jako puno nezaposlenih i postoji li nacin na koji bi mogli sami sebi pomoci.

Koliko se trudite?
Trazite li veze ili cekate da vam nesto padne s neba?
Imate li neki plan za zaposljavanje?
Koje portale za poslove pratite?
Na koje portale ste se registrirali?
Saljete li otvorene ponude?
Koliko se trudite u pisanju molbi?

Prva molba je uvijek najteza. Jednom kad sam stvorila neki svoj ''kostur molbe'' bilo je lakse slati drugu i trecu, i 56. Ja sam relativno blesavo uletjela u potragu za poslom, sa općim stanjem u glavi da eto samo mene poslodavci čekaju. Da ne bude zabune, nisam očekivala da će se poslodavci meni klanjati i moliti me da radim baš za njih , već sam nekako (sad kad razmišljam poprilično blesavo) mislila da ću kroz maksimalno mjesec dana naći posao (kako mi to sad smiješno zvuči ).
Moj trud se u počecima sastojao od toga da sam prvih mjesec dana provodila 24h dnevno na Internetu. Svakih 10 minuta refreshajući stranice portala u nadi da se eto baš te sekunde pojavio neki novi posao. Prijavljivala sam se na sve i svašta, nisam prezala ni u javljanju na oglase koji su zahtjevali (puno) više godina iskustva nego što imam i čudila se kako mi se nitko ne javlja. Sve je bilo poprilično pa mogu reći mrtvo, prvih mjesec dana. Čudno je to, ali postaviš si neke ciljeve u glavi, na koje realno nemaš utjecaja no to te ne sprječava da si u glavi složiš idealan scenarij u kojem si već sutra zaposlen. I još k tome na nekoj prekokrasnoj poziciji A onda kad ti počnu stizati odbijenice za radna mjesta na koja si se prijavio iz očaja, a u biti si prekvalificiran za tu poziciju, e onda te fino realnost dostigne.
Onda te malo počnu zvati na testiranja/intervjue pa imaš čar upoznati i taj aspekt traženja posla. Testiranje - super si im, intervju - divan si im, drugi intervju - došla je odbijenica. Ipak su se odlučili za onog drugog koji je bolji od tebe zbog nečega. U ovom pogledu sam još i relativno sretna, jer imam realan razlog (ili način utjehe ) u pogledu toga zašto su odabrali tog drugog kandidata. Nakon nekog vremena otupiš i na testiranja i intervjue i počneš odlaziti forme radi. Pritom ne kažem da se manje trudiš na istima, ali (što se meni pokazalo izuzetno korisnim) više to nije neka horor priča već ugodno čavrljanje koje će te sutra učiniti zaposlenim čovjekom. Ili neće.
Umalo zaboravih, poslala sam hrpetinu (ovo je zapravo umanjenica ) otvorenih ponuda. Počelo je sa tvrtkama koje su me zaista zanimale, a onda sam ih samo proslijeđivala ostatku poslovnog svijeta u stilu ''pa valjda će jednom nekome nešto nekad...'', od toga zasad ništa.
Trenutno moram priznati da se ne mogu žaliti, zadovoljna sam testiranjima i intervjuima na koje sam sve češće pozvana. I dalje sam svaki dan na portalima, na dnevnoj bazi provjeravam ponudu poslova i javljam se na one oglase koji mi profesionalno odgovaraju.

Negdje tamo iza ugla stiže nam svima posao, osjećam to.

[a7x]

PoslopriMka kaže:

Negdje tamo iza ugla stiže nam svima posao, osjećam to.

držim fige svima nama onda

[marlasr]

mosquito kaže:

Koliko se trudite?

Proporcionalno ocekivanim primanjima.

Trazite li veze ili cekate da vam nesto padne s neba?

Networking, kontakti i self-branding su najvaznije stavke kod trazenja "posla iz snova".

Imate li neki plan za zaposljavanje?

Vrlo jednostavan. Radim na trenutnom poslu dok ne nadjem bolje placeno/izazovnije/zanimljivije/potencijalnije za daljnji napredak.

Koje portale za poslove pratite?

www.monster.com recimo... zvijer od portala.

Na koje portale ste se registrirali?

Vidi gore...

Saljete li otvorene ponude?

Nikad.

Koliko se trudite u pisanju molbi?

Vidi prvi odgovor.

[maneo]

mosquito kaže:

Koliko se trudite?
Trazite li veze ili cekate da vam nesto padne s neba?
Imate li neki plan za zaposljavanje?
Koje portale za poslove pratite?
Na koje portale ste se registrirali?
Saljete li otvorene ponude?
Koliko se trudite u pisanju molbi?

U traženju posla uzmite ove činice u obzir:

1. Ako je potražnja za poslom veća od ponude , netko će sigurno izvisiti.

2. Ne vlada za svim poslovima ista potražnja, dakle puno više ljudi će izvisiti.
(Naprimjer, uredski posao gdje većinu vremena sjediš za kompjuterom i visiš na fejsbuku u odnosu na posao pod 3.)

3. Za neke poslove uopće nema potražnje, ali to nisu ponude za posao već isto potražnja za poslom ali od strane navodnog poslodavca. (akviziteri, prodaja stvari koje nikom ne trebaju i kojima je teško naći kupca i plaćenje po učinku)

[mosquito]

PoslopriMka kaže:

Prva molba je uvijek najteza. Jednom kad sam stvorila neki svoj ''kostur molbe'' bilo je lakse slati drugu i trecu, i 56. Ja sam relativno blesavo uletjela u potragu za poslom, sa općim stanjem u glavi da eto samo mene poslodavci čekaju. Da ne bude zabune, nisam očekivala da će se poslodavci meni klanjati i moliti me da radim baš za njih , već sam nekako (sad kad razmišljam poprilično blesavo) mislila da ću kroz maksimalno mjesec dana naći posao (kako mi to sad smiješno zvuči ).
Moj trud se u počecima sastojao od toga da sam prvih mjesec dana provodila 24h dnevno na Internetu. Svakih 10 minuta refreshajući stranice portala u nadi da se eto baš te sekunde pojavio neki novi posao. Prijavljivala sam se na sve i svašta, nisam prezala ni u javljanju na oglase koji su zahtjevali (puno) više godina iskustva nego što imam i čudila se kako mi se nitko ne javlja. Sve je bilo poprilično pa mogu reći mrtvo, prvih mjesec dana. Čudno je to, ali postaviš si neke ciljeve u glavi, na koje realno nemaš utjecaja no to te ne sprječava da si u glavi složiš idealan scenarij u kojem si već sutra zaposlen. I još k tome na nekoj prekokrasnoj poziciji A onda kad ti počnu stizati odbijenice za radna mjesta na koja si se prijavio iz očaja, a u biti si prekvalificiran za tu poziciju, e onda te fino realnost dostigne.
Onda te malo počnu zvati na testiranja/intervjue pa imaš čar upoznati i taj aspekt traženja posla. Testiranje - super si im, intervju - divan si im, drugi intervju - došla je odbijenica. Ipak su se odlučili za onog drugog koji je bolji od tebe zbog nečega. U ovom pogledu sam još i relativno sretna, jer imam realan razlog (ili način utjehe ) u pogledu toga zašto su odabrali tog drugog kandidata. Nakon nekog vremena otupiš i na testiranja i intervjue i počneš odlaziti forme radi. Pritom ne kažem da se manje trudiš na istima, ali (što se meni pokazalo izuzetno korisnim) više to nije neka horor priča već ugodno čavrljanje koje će te sutra učiniti zaposlenim čovjekom. Ili neće.
Umalo zaboravih, poslala sam hrpetinu (ovo je zapravo umanjenica ) otvorenih ponuda. Počelo je sa tvrtkama koje su me zaista zanimale, a onda sam ih samo proslijeđivala ostatku poslovnog svijeta u stilu ''pa valjda će jednom nekome nešto nekad...'', od toga zasad ništa.
Trenutno moram priznati da se ne mogu žaliti, zadovoljna sam testiranjima i intervjuima na koje sam sve češće pozvana. I dalje sam svaki dan na portalima, na dnevnoj bazi provjeravam ponudu poslova i javljam se na one oglase koji mi profesionalno odgovaraju.

Negdje tamo iza ugla stiže nam svima posao, osjećam to.

Ja imam jako slicnu pricu. Samo sto nisam bila na jako puno razgovora. Kako si iskoristila te intervjue? Jesu li ti rekli da ce sacuvati zivotopis i kontaktirati se ako bude potrebe? Jesi li ponude slala postom ili si osobno isla u sve te kompanije?

[anaLiza]

Nekako se pronalazim u priči od PoslopriMke Ja sam počela prije 2mjeseca tražiti posao čistačice, spremačice iliti kućne pomoćnice, tj kad mi se smanjio porodiljnji.. Imala sam sreće da sam u roku par dana našla 2 posla s tim da na jednom radim i danas (nažalost samo jedan dan u tjednu), a drugi sam otpisala jer mi je bio predaleko s obzirom na plaćanje.. Uglavnom ja sam si zacrtala u glavi kako svi mene čekaju, jer radim u državnoj firmi koja je ozbiljna i kad ljudi to čuju znat će da imaju posla s poštenom osobom no,odjednom su se ponude smanjile na forumima i portalima i zapravo već mjesec i pol ništa ne pronalazim, ako i nađem izaberu nekog drugog (očito sa više iskustva).. Tako da sam se tu i tamo javila za posao dadilje, eto čisto da pošaljem molbu iako sam svjesna da me nitko neće uzet bez iskustva, a i vraćam se na svoj posao za par mjeseci.. No, trebaju mi novci i nadam se da će netko prepoznati da sam baš ja TA koju traže..

[PoslopriMka]

mosquito kaže:

Ja imam jako slicnu pricu. Samo sto nisam bila na jako puno razgovora. Kako si iskoristila te intervjue? Jesu li ti rekli da ce sacuvati zivotopis i kontaktirati se ako bude potrebe? Jesi li ponude slala postom ili si osobno isla u sve te kompanije?

Kako sam iskoristila te intervjue, hm... Pa rekla bih loše pošto još nijedan nije urodio plodom. Opet kažem, najgore je što se (barem je meni tako) nakon svakog osjećaš kao da si bio super, a na kraju stigne odbijenica (direktno ili putem tihe mise). Jedino što sam iz toga izvukla je to što više ne ''treperim'' na intervjuima.

Pošto intervjui uvijek prođu u maniri ''svakako se čujemo'' (baš svaki) onda ne znaš što će biti dok ti ne stigne odbijenica. U njoj uvijek piše, ili ti ljubazna teta koja te nazove kaže, da eto samo što nisi prošao, ali ipak su uzeli xy-a koji je bio kompetentniji i kako ti žele sreću u daljnoj potrazi.

Što se otvorenih molbi tiče - bez iznimke su svi mailovi bili u stilu ''nažalost trenutno nemamo otvorenih pozicija koje odgovaraju Vašim kompetencijama, bit ćemo tako slobodni i zadržati Vaš životopis u bazi podataka''. Ja se ne oslanjam pretjerano na njihove baze i na sigurnost da će baš tamo tražiti nove zaposlenike, tako da se ja unatoč tome, ukoliko tvrtka kojoj sam već bila poslala otvorenu molbu ima natječaj, prijavljujem na natječaj kao da se nikad nismo ''ni čuli ni vidjeli''.

Što se samog slanja tiče - sve sam slala emailom ili eventualno upisivala svoje podatke u njihove online baze (npr. Coca cola ima taj sistem).

Zapravo sam nakon nekog vremena počela tražiti i drugima poslove, slati natječaje, pisati molbe, uređivati životopise... Sve samo da prođe vrijeme u kojem razmišljam o tome hoću li biti pozvana na drugi razgovor. Baš sam danas bila na jednom intervjuu za koji imam super osjećaj, a opet znam da moj osjećaj i ono kako su me oni možda percipirali nisu dvije iste stvari. Tako da me ponovo čeka živciranje, neprospavane noći i sanjarenje o nekom tamo Poslu s kojim se igram skrivača.

[PoslopriMka]

anaLiza kaže:

jer radim u državnoj firmi koja je ozbiljna i kad ljudi to čuju znat će da imaju posla s poštenom osobom

E točno to. Doduše kod mene je još stvar što se nisam nikad znala prodati, samopromocija mi je stran pojam, funkcioniram na principu ''daj mi da radim pa ćeš vidjet kao sam dobra'' Ne moram ni napominjati da sam morala u potpunosti promijeniti stav kad sam krenula na intervjue.

[bniedem]

Možda zvuči glupo ali zakon privlačenja je jako bitan u pronalasku posla. Istina, kriza je i teško je nać posao, ali ONAJ KOJI TRAŽI taj će i pronać (samo je pitanje vremena).

I ja sam bio 14 mjeseci nezaposlen i vjerujte znam kako se nezaposleni osjećaju. I to je navjeći problem - osjećaju se kao nezaposleni (što je na jednu ruku istina ali opet krivo razmišljanje). Mi (ljudi) smo stvaratelji svog života, što god mislimo to se ostvaruje. Dakle, sve je u mislima - ako mislim da sam nezaposlen - to će se i ostvarit - i dalje ću bit nezaposlen. Ali ako promijenim način razmišljanja na način da mislim da ću se zaposlit - ili čak mislim da već radim i da sam zadovoljan sa poslom - onda češ privlačit takvu energiju i vjerujte mi pitanje vremena je kada ćete dobit posao. Stim da napominjem da za ostvarenje želje morate riješit neke preduvjete (nemožeš očekivat posao ako se ne prijavljuješ na oglase) - a nakon toga se prepustite mislima i pozitivnom razmišljanju i želja se ostvaruje.

Ovo govorim iz osobnog iskustva, pročitao sam jednu knjigu (u kojoj se spominje zakon privlačenja), promijenio način razmišljanja, dosta dugo sam meditirao (malo je smiješno ali znao sam se u tim trenucima smijati od veselja "kao da sam dobio posao ili da već radim") - i uspjelo je, pronašao sam posao u roku od 2 mjeseca. Evo dosad radim i zadovoljan sam, stim da sam u tih 2 mjeseca bio na razgovoru i za još 2 firme. Još je bitno napomenuti da morate biti spremni na "odvajanje od rezultata", a to ću najbolje objasniti osobnim primjerom - moja želja je bila pronać posao u struci i to u zg ili vž, ali sudbina me odvela na drugi kraj i to u Dubrovnik i posao nije u struci - što znači da se svaka želja nemora odmah ostvarit 100% onako kako mi želimo i zato treba prihvatiti druge opcije (ako je želja "općenitija" tad će se i prije ostvarit - npr. jedno je želit posao a drugo je želit posao i početnu plaću od 15 000 kn što je nerealno, ajd pogodite što će se prije ostvarit stim da ne tvrdim da nemožete dobit tih 15000 kn - sve je moguće samo je pitanje vremena ) . Svijet je ogroman i nudi beskonačno mnogo mogućnosti a mi smo kao prijamnici - trebamo prihvatiti to što nam se nudi i život postaje zanimljiv

Na netu imate puno tehnika koje možete koristit da promijenite način razmišljanja, evo primjer (http://zakonprivlacenja.blogger.ba/):

Proces Manifestacije odvija se u tri koraka:
1. Traži
2. Daće ti se
3. Prihvati/Dopusti

Da bismo bilo šta privukli u naše živote prvo što moramo uraditi je da definišemo namjeru (1.korak), odnosno cilj šta ustvari hoćemo. Namjeru treba definisati što jasnije, bez ikakvih blokada i negativnih emocija. Vizuelizovati sebe kao da je naša namjera već ostvarena i fokusirati se na tu emociju. Maštati o njoj. Sve dok se osjećamo dobro kad mislimo o toj namjeri, sve dotle je treba definisati.
Davanje je 2.korak u Procesu Manifestacije. Ovaj korak nije naš posao. Svaka naša želja, namjera, san, cilj... je već ostvaren! na višem energetskom nivou. Već postoji sve što smo ikad poželjeli i zamislili. Univerzum (Viša Sila, Bog, Svemoguće, Majka Priroda...nazovite to kako hoćete) je već ostvario našu želju na našu zapovijest. Sve što mi treba da uradimo da bi se to prikazalo u fizičkom obliku u našem životu je 3. korak.
Naš najveći i najteži zadatak je da dopustimo da se to materijalizuje. To ćemo raditi tako što ćemo se prepustiti životnom toku. Nećemo "plivati" uzvodno. Prosto opušteno ići kroz svakodnevnicu. Ni sekunde ne sumnjati da to neće doći do nas. Sa apsolutnim uvjerenjem ZNATI da je to već na putu i da od naših emocija zavisi koliko vremenski će nam trebati da to i dobijemo. Biti na istoj vibraciji kao i ta želja. Osjećati se baš onako kako bi se osjećali da to već imamo. I kad imamo takav mentalni stav i eliminišemo sumnju u ostvarenje naše namjere, to što nam je namjera MORA da se pojavi u našem životu. Sumnja i nevjerovanje da ćemo to dobiti su najveći neprijatelji u procesu manifestacije. Što više sumnjamo, manifestacija naše želje je sve dalje od nas. Onog trenutka kad povjerujemo u njeno ostvarenje i prepustimo se, ona će doći. Zakon Privlačenja "tvrdi" da mora. Bilo koja želja, bez izuzetka. Jer mi smo kreatori svoje sudbine. I sve što već imamo u životu, sve smo već privukli našim razmišljanjem. PAZITE O ČEMU RAZMIŠLJATE!

Još jedan odličan link, ja sam slijedio te korake i uspjelo mi je - "Ostvarite svoju sudbinu. Na osnovu istoimene knjige Wayne W. Dyera. Pripremio Adrian Predrag Kezele"


I zapamtite, vi niste NEZAPOSENI, nego OSOBE KOJE TRAŽE POSAO (i koje će uskoro raditi!), sretno i držim fige!

p.s. ovo što sam naveo je opće poznato (svi znamo da pozitivnim razmišljanjem privlačimo pozitivu, i obrnuto), ali ljudi to zaborave i više se brinu i bave problemom (biti nezaposlen), umjesto da razmišljaju pozitivno; a društvo nas bombardira negativnim vijestima (kriza, otkazi) što vodi prema još većem pesimiznu (npr. zašto u HZZ-u nema predavanje o pozitivnom razmišljanju? kao da im je u interesu da su ljudi nezadovoljni i nezaposleni). Ali to je tako VAŽNO i bitno.
p.s.s. ispričavam se na greškama, malo sam se žurio