[QUOTE=Adora;8945916]
Quote:
|
Jedno je društvena inhibicija prema spolnosti uslijed sukobljavanja moralnih načela i različitih stupnjeva svijesti, a drugo je čovjekovo potpuno zastranjivanje i omalovažavanje istinske Prirode.
|
Ma, što je istinska Priroda?
Mit onih koji se sa svojom društevnosti bore i žive u njoj pa idealiziraju prirodu.
Nitko više od nas ne može živjeti prirodu. Ima par ljudi koje je sve poslalo kvragu i otišlo živjeti na Velebit, pa su vuci samotnjaci.
Misliš li da oni tamo žive Prirodu?
Ne, mada piju iz čistih potoka, jedu bobice ili hvataju manju divljač..oni razmišljaju sa umom čovjeka čiji sadržaj je zaražen društvenošću.
Jedan je otišao tamo kad se rastao... drugi zato što mu je netko umro, treći je mu je propala firma...oni nose u svojim umovima misao i sjećanje na društvo, na odnose sa pojedincima.
Prema tome mi smo zastranili kad smo se počeli udruživati a sa tim druženjem došlo je i do omaložavanja istinske prirode koja je postala mit.
Quote:
|
Stoga sam i postavila pitanje, možeš li mi reći sa sigurnošću za slučaj kada su određene životinje isključivo homoseksualnih sklonosti, dakle izričito odbijaju suprotan spol i razmnožavanje?
|
Nisam Brehm a sa nekim životinjma sam odrasla i bavila se njima.
One odbijaju suprotan spol kad nisu u estrusu prema tome imaju ponašanje ciklički uvjetovano.No, njihovim bićima teče rijeka koja se naziva instinkt. One se ponašaju prema njemu.
Kad bi i mogla ti točno odgovoriti na to pitanje zašto neke životinje izbjegavaju drugi spol i razmnožavanje...vjerovato bi dobila Nobelovu nagrada iz područja biologije....ovako...
Quote:
A druga stvar, naravno da nije apsurd, rekoh da se priroda za sve pobrine. Kao što stvori neplodne osobe, tako stvori i homoseksualne. Jedni ne mogu živiti svoju Prirodu, drugi ne žele. Priroda najbolje zna zašto. 
|
TOČNO; priroda zna zašto a naša društevnost ogrezla u moralu pokušava tumačiti kako joj to odgovara.
Quote:
Pitam te s koje ti pozicije tako prosuđuješ?
S duhovne pozicije. Religijske. I biološke. S pozicije Ljubavi prema životu. A ti?
|
Ljubav prema životu znači na sve odgovarati bez predrasuda da nešto jeste a nešto nije, ona je onda neuvjetovana, čista i neosuđujuća.
Ljubav je otpuštanje a ne prijanjanje. To je ljubav koja voli ma što se događa jer je svjesna da našim životima upravlja sila uz našu volju, koju mi ne možemo objasniti, da su naši odnosi ne samo posljedica ponašanja već uvjetovani nekim procesima koje se ne sjećamo-karma a čije posljedice sad vidimo i osjećamo. Ljubav u duhovnom smislu je obznanivanje da smo mi svi JEDNO, ma što smo jer svatko uživa svoju slobodu da bude ono što jeste.
Religijska ljubav-malo čudan termin, je uvjetovana, kritična jer je naslonjena na šablonu ponašanja; nešto je crno nešto je bijelo a bijelo je ono što su drugi utvrdili da je bijelo a ne što smo mi tako odlučili bez iskustva , ona je podložna i ona je nametnuta jer se mora voljeti a onda kad se nešto mora onda se ne voli. Poslušnost se može nametnuti silom i strahom, ali ljubav je jedina emocija koja mora doći iz nas samih i nitko nas ne može natjerati na nju.Ako nas tjera, koristi se strahom, odmazdom, silom a ona ne živi u tim nametnutim uvjetima.
Biologija ne poznaje ljubav jer je za nju ljubav samo privrženost i dijeljenje spolnog iskustva u svrhu nastanka novog bića. Biologija samo iskorištava našu ljubav i stvara život ali samo djelomično uz našu pomoć, ali niti mi ne stvaramo život mi mu dajemo samo odjelo-tijelo.
ova sličica mi je danas uljepšala dan! hvala!
Linearni mod
