Ne mogu dalje.

[kleokleo]

PureNitro kaže:

20 + trudnoca mj bez intimnosti. ??
To je 2 godine? i koliko mjeseci?

Jako cudno. Tu nekaj ne stima.
Odvojene sobe? wtf?
Vi ste vec razvedeni po ovome.
A cija ideja je bila da spavate u odvojenim sobama?

Spavamo odvojeno od kada je stigla beba....tada smo se zajedno dogovorili,da njegova budilica ujutro ne probudi bebu. Nažalost i još uvijek traje,bez obzira što ja barem jednom tjedno gunđam i govorim već jedno duže vrijeme.

[Pomorac35st]

kleokleo kaže:

Spavamo odvojeno od kada je stigla beba....tada smo se zajedno dogovorili,da njegova budilica ujutro ne probudi bebu. Nažalost i još uvijek traje,bez obzira što ja barem jednom tjedno gunđam i govorim već jedno duže vrijeme.

jeli pricate vi uopce o vasem problemu ili se igrate gluhog telefona??

[kleokleo]

Ja pričam da,uvijek pokrenem razgovor o tome,ali na kraju rasprave.......uvijek sam ja krivac za sve. Kriva sam i za to što je zemlja okrugla. I promjene nigdje. Puno ,puno razmišljam o svemu ovih dana,probati ću još koji put razgovarati,ako se ništa ne promijeni dižem sidro. Jer ovako mi ne pada na pamet i dalje živjeti.

[Pomorac35st]

po meni ti si vec odlucila,samo trazis odobrenje od nekog pa makar i forumasa...

po meni svaki brak u kojem supruznici spavaju u odvojenim sobama (iz bilog kojeg razloga beba,hrkanje,budilica..itd) je falsi brak..

[aljehin]

kleokleo kaže:

Ja pričam da,uvijek pokrenem razgovor o tome,ali na kraju rasprave.......uvijek sam ja krivac za sve. Kriva sam i za to što je zemlja okrugla. I promjene nigdje. Puno ,puno razmišljam o svemu ovih dana,probati ću još koji put razgovarati,ako se ništa ne promijeni dižem sidro. Jer ovako mi ne pada na pamet i dalje živjeti.

Zanimljivo. Javi li ti se ikada seksualna želja prema njemu? Kakvo je stanje bilo prije poroda?

[LUPUSCANIS]

kleokleo kaže:

Pozdrav svima,evo nova sam ovdje čitam vas dosta dugo i odlučila sam se registrirati da se malo izjadam,jer ću pukniti. Unaprijed se ispričavam na dugom postu. Uglavnom u braku sam u kojem više ljubavi nema,sa moje strane a po svemu sudeći niti sa strane mog muža.On to poriče i pravi se da je sve u redu dok ja iznutra umirem jer ne mogu više ovako živjeti. Nikakve ali nikakve intimnosti nije bilo od kada sam zatrudnijela sa manjim djetetom....to djete ima 20 mjeseci + trudnoća....znači jako dugo vremena. Dali je to normalno. Po meni nije nikako,njemu je. Ne spavamo u istim sobama već dvije godine. Njemu je i to normalno.Uglavnom ja nemam muža imam cimera. Psihički sam na dnu. Neznam kako dalje. Više puta sam mu rekla da želim rastavu,drugi dan on se ponaša kao da ništa nije bilo. Probala razgovarati,pitala dali on vidi da nas više nema. Ali ništa,nikakvog pomaka. U zadnje vrijeme,postalo mi je svejedno. Svejedno mi je di je,kada će doći kući,sa kime je. Čak bi voljela i da si ljubavnicu nađe pa da ova agonija završi. Najveći i jedini moj problem su djeca,imamo ih dvoje. Živimo u maloj sredini di svi svakoga poznaju,i gledam ljude oko nas,većina ih je u takvim brakovima i ne razumijem. Ne razumijem kako??? Uglavnom bojim se kako bi djeca reagirala,obožavaju svog tatu. Bojim se kako bi okolina gledala na njih. Neznam što da radim...ali nešto moram je ovako više ne mogu. Pomooooććć.....

šuti i trpi ako ga ne možeš promijeniti. djeca trebaju oba roditelja. iznimka je ako je loš prema djeci i ako loče i mlati te. kod tebe to nije slučaj.

važnije je kako se djeca osjećaju nego ti. trebala si bolje birat muža, a možda nemaš sreće.

[PureNitro]

kleokleo kaže:

Ja pričam da,uvijek pokrenem razgovor o tome,ali na kraju rasprave.......uvijek sam ja krivac za sve. Kriva sam i za to što je zemlja okrugla. I promjene nigdje. Puno ,puno razmišljam o svemu ovih dana,probati ću još koji put razgovarati,ako se ništa ne promijeni dižem sidro. Jer ovako mi ne pada na pamet i dalje živjeti.

1 ili je on pukao
2 ili si ti pukla
3 ili on oma drugu

da i da bi obadvoje tako dalje živjeli morate obadva bit puknuti
i da to je samo moje mišljenje tako da ...šta ja znam

ili ne sviđaš mu se?
jel hidraulika radi? ujutro se vidi?

[Nunna]

LUPUSCANIS kaže:

šuti i trpi ako ga ne možeš promijeniti. djeca trebaju oba roditelja. iznimka je ako je loš prema djeci i ako loče i mlati te. kod tebe to nije slučaj.

važnije je kako se djeca osjećaju nego ti. trebala si bolje birat muža, a možda nemaš sreće.

Joj daj *enja mi se na ovo.
Zamisli ti filozofije. Ako te ne mlati, a još je k tome i relativno dobar otac, živi do smrti u falšem braku.

Klinci uopće neće primjetiti da im roditelji žive ko dva usrana goluba režeći jedno na drugo svaki iz svog prikrajka.
Pa bolje je da su im roditelji sretno razvedeni nego svakodnevni cirkus u kući (koji je neminovan kad tad, čak i ako uzmeš u obzir samo frustru koja se skupi nakon godina apstinencije...a gdje je sve ostalo!) u toksičnom braku u kojem jedno iz drugog izvlače ono najgore i onda takvi hendlaju klince...

[Ailour]

Potpuno razumijem kada kažeš da je razgovor nemoguć

Kod mene je doslovno bilo da je odlazio u drugu prostoriju kada bih započela neku ozbiljniju temu ili bi uvijek našao neko opravdanje da ne razgovaramo (mora raditi, dijete je tu, gladan je, mora na wc i sl), a kad bih ga već u ludilu prisilila da sjedne i da popričamo, ispala bih luda i agresivna, uvijek živčana.

On bi u čudu pitao: "Pa kako možemo razgovarati sat vremena, priča se par minuta" I tak

Tu stvarno nije bilo pomaka, ja sam počela sve više živčaniti, dok jednom nakon duuugo vremena (4 god) nisam jednostavno pukla, primila gitaru i prestala raditi nakon također dugo premišljanja i par pokušaja prestanka rada (oboje smo radili od doma u našoj firmi). Zašto pokušaja - jer mi je bilo žao pustiti firmu da propadne tak da bi moje odustajanje trajalo par sati, najviše 1 dan.

Nisam više servirala stol, pa je gospon ostao u čudu što mora otići po tanjur. Nakon toga sam prestala kuhati za njega. Samo za sebe i dijete. Jednostavno sa ga isključivala iz onoga što sam radila. Nisam više ni čistila. Najteže mu je palo što sam prestala raditi u firmi jer sam držala doslovno sve konce u svojim rukama koje on još uvijek ne može pohvatati.

Bilo mi je teško pustiti firmu i to je jedino zbog čega sam se premišljala. Jer bila je uspješna i stvarno sam bila zadovoljna svojim doprinosom, koji on nikada nije cijenio a cijeni tek sada kada vidi bez čega je ostao.

Ali stavila sam na vagu - hoću li vječito biti nečiji rob (kako u firmi tako i po kući) ili ću biti sretna i zadovoljna žena koja će kćer zagrliti i izljubiti kad se vrati iz vrtića, igrati se s njom i predati joj se potpuno ili ću od jutra do sutra raditi i misliti na posao, u kući bez ljubavi gdje mala nikada nije vidjela da se mama i tata grle, kažu si nešto lijepo ili ne daj bože prime za ruke kad malena hoće plesati u krug s mamom i tatom. Nije nas više bilo. I nije se moglo ništa promijeniti.

Našla sam posao, otišla sam s kćerkom u podstanarstvo. Na minimalcu sam ali sam presretna. I dalje mi je ostalo ono da moram nešto obavljati pa sam nerijetko dekoncentrirana u igri, tj misli mi vrludaju. Ali sretne smo. Ja nemam baka/deda servis. Uspijevam sve sama. I može se, nije teško

Kada je i najmanji zagrljaj i podrška od osobe, s kojom se odlučiš dijeliti život i imati dijete, toliko nedostižan....čemu to? Lijepo je vidjeti ljubav. Ja ju kao dijete nisam vidjela od roditelja, težila sam ju u braku ali je nestala (a možda je nije ni bilo). Ne želim da isto doživi moja mala. Ne voli se grliti i ljubiti iako joj je 4 godine. Nikada nije vidjela da se mama i tata grle i vole. Vidjela je kako tata odgurne mamu, kako mama plače. Vidjela je mamu da je živčana i bijesna. Toga više nema.

Tako da, draga....ti ćeš sama odrediti koji ćeš točno dan u tjednu otići (u tvom slučaju kad ćeš njega otpratiti).
Ja sam svom govorila da odlazim, da ne mogu više. Nije vjerovao. Rekao bi ok, idi, iako to ne možeš. Podcjenjivao je sve moje odluke i ideje, iako smo živjeli od njih.

Našla sam posao nakon mjesec dana traženja i zvanja, ispisala malu iz jednog vrtića i upisala u drugi u drugom gradu (30 km od bivšeg), preselila se s malom... Iznenadio se ali nije ništa rekao, čak mi je pomogao prenijeti stvari u novi stan. :klap:

Ali mi i dalje govori kako sam sebična jer sam otišla iz firme
I don't care

Sretno, draga

[OneHitWonder]

nausikaja123 kaže:

Znaci, draze bi ti bilo da djeca ispastaju zbog njegove odluke?

I tako ces, u konacnici ti ispasti majka mucenica, a on nezahvalna ms? To ce sigurno biti apsolutno fenomenalno za emotivno zdravlje tvoje djece

Bravo.
ovo je zadovoljstina mnogim zenama.
ON je zajebao i sve pokvario, a one su toliko patile i zrtvovale se.

[PureNitro]

Ailour kaže:

Potpuno razumijem kada kažeš da je razgovor nemoguć

Kod mene je doslovno bilo da je odlazio u drugu prostoriju kada bih započela neku ozbiljniju temu ili bi uvijek našao neko opravdanje da ne razgovaramo (mora raditi, dijete je tu, gladan je, mora na wc i sl), a kad bih ga već u ludilu prisilila da sjedne i da popričamo, ispala bih luda i agresivna, uvijek živčana.

On bi u čudu pitao: "Pa kako možemo razgovarati sat vremena, priča se par minuta" I tak

E ovo mi je tak poznato.
U zdrav mozak.

[Mignon30]

imala jako jako slicnu situaciju kao tvoja,skoro ista,pa recicu ti ovako...dode trenutak kad vidis da si dao sve od sebe,da vise nije ostalo nista ama bas nista da ucinis da bi nesto promjenuo u tom braku i onda uradis zadnje il se spakujes il ga spakujes.to njegovo ignorisanje tebe on svjesno radi.brak je da bi dvoje ljudi sjeli i porazgovarali o problemu kad ga imaju jer se valjda u braku sve djelizato i jeste brak.sto se tice djece..da taj mlatimudan imalo pomisli na njih nasao bi pola sata za tebe da vidi sta te muci al eto,izgleda sve mu prece od tebe,i vase situacije u kuci.takve osobe razumiju samo kad ih jakim udarcem nokautiras nazalost tek onda vide da je jebo davo salu.

[Jay Cutler]

kleo, koliko vidim, ti više ne možeš izdržati sa njim. Jednostavno si nađi vremena, otiđi na sud, potpiši zahtjev za razvod, i kad ti "dragi" dođe doma odnekud, prostri mu ih na stol. Najbezbolnije, a time si odmah i riješila njegovo pakiranje.

[_Golubica_]

kleokleo kaže:

Pozdrav svima,evo nova sam ovdje čitam vas dosta dugo i odlučila sam se registrirati da se malo izjadam,jer ću pukniti. Unaprijed se ispričavam na dugom postu. Uglavnom u braku sam u kojem više ljubavi nema,sa moje strane a po svemu sudeći niti sa strane mog muža.On to poriče i pravi se da je sve u redu dok ja iznutra umirem jer ne mogu više ovako živjeti. Nikakve ali nikakve intimnosti nije bilo od kada sam zatrudnijela sa manjim djetetom....to djete ima 20 mjeseci + trudnoća....znači jako dugo vremena. Dali je to normalno. Po meni nije nikako,njemu je. Ne spavamo u istim sobama već dvije godine. Njemu je i to normalno.Uglavnom ja nemam muža imam cimera. Psihički sam na dnu. Neznam kako dalje. Više puta sam mu rekla da želim rastavu,drugi dan on se ponaša kao da ništa nije bilo. Probala razgovarati,pitala dali on vidi da nas više nema. Ali ništa,nikakvog pomaka. U zadnje vrijeme,postalo mi je svejedno. Svejedno mi je di je,kada će doći kući,sa kime je. Čak bi voljela i da si ljubavnicu nađe pa da ova agonija završi. Najveći i jedini moj problem su djeca,imamo ih dvoje. Živimo u maloj sredini di svi svakoga poznaju,i gledam ljude oko nas,većina ih je u takvim brakovima i ne razumijem. Ne razumijem kako??? Uglavnom bojim se kako bi djeca reagirala,obožavaju svog tatu. Bojim se kako bi okolina gledala na njih. Neznam što da radim...ali nešto moram je ovako više ne mogu. Pomooooććć.....

Na tvom mjestu počela bih mijenjati prvo sebe,ako to ne bi pomoglo onda bih razmišljala o rastavi.
Počela bih se sređivati,našla neki hobi baš za svoj gušt. Npr. pilates ili nešto takvo. I onda bi rekla mužu da mi u tih sat,dva pričuva djecu.
Uvela bih tako nešto novo u rutinu i bila bih super volje,nasmješena,vesela. Pa nek si mužić misli šta se događa.
Ako to ne bi pomoglo,onda bi samo nastavila svoj đir i sa smješkom mu uručila papire za razvod.

Nisam bila u braku,pa nisam relevantna za davanje savjeta ove vrste. No,za razvod ti ipak prepoučam da iskoristiš prvo sve mogućnosti pa da tek onad ideš u proces rastave. Jer tog čovjeka si nekad voljela valjda i on tebe.

[EmiliaK]

_Golubica_ kaže:

Na tvom mjestu počela bih mijenjati prvo sebe,ako to ne bi pomoglo onda bih razmišljala o rastavi.
Počela bih se sređivati,našla neki hobi baš za svoj gušt. Npr. pilates ili nešto takvo. I onda bi rekla mužu da mi u tih sat,dva pričuva djecu.
Uvela bih tako nešto novo u rutinu i bila bih super volje,nasmješena,vesela. Pa nek si mužić misli šta se događa.
Ako to ne bi pomoglo,onda bi samo nastavila svoj đir i sa smješkom mu uručila papire za razvod.

Nisam bila u braku,pa nisam relevantna za davanje savjeta ove vrste. No,za razvod ti ipak prepoučam da iskoristiš prvo sve mogućnosti pa da tek onad ideš u proces rastave. Jer tog čovjeka si nekad voljela valjda i on tebe.

Ideja je dobra ali i mac sa dvije ostrice.. da se navikne na zivot bez njega ali sa njim sto na duze vrijeme nece finkcionati kad ga ona zamrzi. Zavisi ako gospodin pristane na takav zivot gdje se ona izmice i "zivi svoj zivot ". Ne treba zaboraviti da je autorica izjavila da ona njega ne voli.. sta ce jos donijeti to sto ce zivjeti kraj njega?

[Antiopejae]

_Golubica_ kaže:

Na tvom mjestu počela bih mijenjati prvo sebe,ako to ne bi pomoglo onda bih razmišljala o rastavi.
Počela bih se sređivati,našla neki hobi baš za svoj gušt. Npr. pilates ili nešto takvo. I onda bi rekla mužu da mi u tih sat,dva pričuva djecu.
Uvela bih tako nešto novo u rutinu i bila bih super volje,nasmješena,vesela. Pa nek si mužić misli šta se događa.
Ako to ne bi pomoglo,onda bi samo nastavila svoj đir i sa smješkom mu uručila papire za razvod.

Nisam bila u braku,pa nisam relevantna za davanje savjeta ove vrste. No,za razvod ti ipak prepoučam da iskoristiš prvo sve mogućnosti pa da tek onad ideš u proces rastave. Jer tog čovjeka si nekad voljela valjda i on tebe.

Golubice, biti nasmiješena i pronaći nešto za sebe u braku koji je agonija je kao savjet utopljeniku da duboko diše i lagano meditira.