Postojanje ( egzistencija )

[u-prolazu]

1. Kako znamo da postojimo?
2. Kako znamo da smo postojali?
3. Kako znamo da ćemo postojati?

Po čemu to možemo zaključiti da postojimo, u jednoj sekundi? u 50 godina života? U vremenu i prostoru ove galaksije, nazvane Mliječni put?
Ako ostavimo djecu iza sebe, imali smo obitelj, postojali smo,....?
Zato što dišemo postojimo?
Zato što nas netko voli, ili što nas netko mrzi, postojimo?

Ovaj niz može ići u nedogled,..... u beskonačnost ali nema prave tvrdnje, dokaza, tako da se ja s ovime ne slažem,.....

Trebalo bi drugačije definirati POSTOJANJE, zar ne?

Pozdrav,

[DavMla]

Po meni da bi nesto nazvali postojanim,moralo bi da postoji zauvek i da ne prestane.Medjutim,sve sto definisemo kao postojano je promenljivo i prolazno.Jednog dana nista za nas nece postojati,sve sto smo definisali,spoznali i doziveli zauvek ce nestati u nistavilu zajedno sa nama kao da niceg nije ni bilo.Postojanje bi definisao kao prevaru.

[Volver]

DavMla kaže:

Po meni da bi nesto nazvali postojanim,moralo bi da postoji zauvek i da ne prestane.

Riječ je o postojanju, ne postojanom.

Postojanje bi definisao kao prevaru.

Što postojanje ima s tim kako bi ga definisao.
Ako je nekome život dosadan, dosadan je njegov pogled na život a ne život.

[Jednostavko]

DavMla kaže:

Postojanje bi definisao kao prevaru.

Prevara je namjerna radnja kojom se netko dovodi u zabludu. To nema nikakve veze s postojanjem.

[DavMla]

Jednostavko kaže:

Prevara je namjerna radnja kojom se netko dovodi u zabludu. To nema nikakve veze s postojanjem.

Znaš na šta sam mislio kad sam rekao prevara ili obmana.Ne mora to biti namerna radnja,već ono šta smo prihvatili kao nešto stvarno i istinito važno,a u stvari nije tako.Ono što postoji nas zavarava da ga prihvatimo kao nešto važno,trajno i stvarno i ono što se dešava,a zapravo nije tako.Ništa ne postoji.

[Sigmund]

DavMla kaže:

Po meni da bi nesto nazvali postojanim,moralo bi da postoji zauvek i da ne prestane.Medjutim,sve sto definisemo kao postojano je promenljivo i prolazno.

Kao što je rekla uvažena kolegica, postojano znači trajno, a ne "ono što postoji". Ništa što postoji nije postojano. Esencija je ono što je postojano u promjeni. Ali, esencija nije pojava, nego suprotnost pojave. No, shvaćajući što si zapravo htio reći, mogu ti savjetovati da se zadržiš upravo pri toj misli - naime, za ono što konkretno postoji je karakteristično baš to da je konačno i prolazno. Nužno je takvo zbog inherentne kontradikcije. Njegova suprotnost (esencija) je - opet logički nužno - suprotna, dakle trajna na podlozi prolaznosti. Ali se ne pojavljuje. Znači nije egzistentna. Međutim, esencija se izvodi iz pojave, uvjetno rečeno, odnosno esenciji je esencijalno to da se pojavljuje. Odnosno, ona je idealitet egzistentnog, bez kojega to egzistentno nije inteligibilno. Nadalje, bitak je esencijalno različit od egzistencije, pa i od aktualnosti. "Biti" je samo infinitiv kopule "jest". A pojam egzistencije proizlazi iz relacije temelja i utemeljenog (konzekventa). Tj. egzistencija bi bila biće ili bitak koji ima temelj, koji je utemeljen. Osim toga, budući da je svaka egzistencija nužno jedinstvo forme i sadržaja, to znači da ako mislimo zasebno formu i zasebno sadržaj (što je, začudo, moguće) onda zapravo mislimo jednu neegzistentnu - nepostojeću - apstrakciju. Preporučam ti također da pogledaš Buddhine "tri oznake egzistencije", koje sam nedavno spomenuo u jednom postu. Tamo ćeš naći isto ovo, rečeno na malo drugačiji način. Gledanje na istu stvar s drugog aspekta često pomaže u shvaćanju.

[DavMla]

Sigmund kaže:

Kao što je rekla uvažena kolegica, postojano znači trajno, a ne "ono što postoji". Ništa što postoji nije postojano. Esencija je ono što je postojano u promjeni. Ali, esencija nije pojava, nego suprotnost pojave. No, shvaćajući što si zapravo htio reći, mogu ti savjetovati da se zadržiš upravo pri toj misli - naime, za ono što konkretno postoji je karakteristično baš to da je konačno i prolazno. Nužno je takvo zbog inherentne kontradikcije. Njegova suprotnost (esencija) je - opet logički nužno - suprotna, dakle trajna na podlozi prolaznosti. Ali se ne pojavljuje. Znači nije egzistentna. Međutim, esencija se izvodi iz pojave, uvjetno rečeno, odnosno esenciji je esencijalno to da se pojavljuje. Odnosno, ona je idealitet egzistentnog, bez kojega to egzistentno nije inteligibilno. Nadalje, bitak je esencijalno različit od egzistencije, pa i od aktualnosti. "Biti" je samo infinitiv kopule "jest". A pojam egzistencije proizlazi iz relacije temelja i utemeljenog (konzekventa). Tj. egzistencija bi bila biće ili bitak koji ima temelj, koji je utemeljen. Osim toga, budući da je svaka egzistencija nužno jedinstvo forme i sadržaja, to znači da ako mislimo zasebno formu i zasebno sadržaj (što je, začudo, moguće) onda zapravo mislimo jednu neegzistentnu - nepostojeću - apstrakciju. Preporučam ti također da pogledaš Buddhine "tri oznake egzistencije", koje sam nedavno spomenuo u jednom postu. Tamo ćeš naći isto ovo, rečeno na malo drugačiji način. Gledanje na istu stvar s drugog aspekta često pomaže u shvaćanju.

Ne mislim da je nužno da je bez esencije ovo egzistentno inteligibilno.Postoji ideja po kojoj esencija nije bila retrokauzalni princip naše egzistencije. Mogao bi tu ideju prezentovati,medjutim to ne bi bilo kompatibilno sa temom.

[samting]

DavMla kaže:

Po meni da bi nesto nazvali postojanim,moralo bi da postoji zauvek i da ne prestane.Medjutim,sve sto definisemo kao postojano je promenljivo i prolazno.Jednog dana nista za nas nece postojati,sve sto smo definisali,spoznali i doziveli zauvek ce nestati u nistavilu zajedno sa nama kao da niceg nije ni bilo.Postojanje bi definisao kao prevaru.

Zašto nije moguće zamisliti da baš ničega nema?

[Nea--]

samting kaže:

Zašto nije moguće zamisliti da baš ničega nema?

To da ničega nema je zapravo totalno mrtvilo i nepomičnost, i to se pokušava zamisliti ali je sliku moguće zadržati tek tren ili dva s obzirom da je um koji to zamišlja ŽIV, što hoće reći u stalnom pokretu, a to znači da svakako mora "ići dalje" (na nove slike i nova zamišljanja...)

[DavMla]

samting kaže:

Zašto nije moguće zamisliti da baš ničega nema?

Nije moguce zamisliti nistavilo,ako na to mislis.Da bi nesto video i zamisljao potrebna ti je svest i cula,ali toga nema.Kao kad se nisi rodio,takvo je stanje nistavilo.Znaš li kako je bilo kad te nije bilo? Ne znas normalno.Nistavilo nije neka crnina,to je praznina apsolutna praznina bez icega i to je nemoguce zamisliti jer sve sto zamislis je nesto.

[Nea--]

DavMla kaže:

.Znaš li kako je bilo kad te nije bilo? Ne znas normalno.Nistavilo nije neka crnina,to je praznina apsolutna praznina bez icega i to je nemoguce zamisliti jer sve sto zamislis je nesto.

Znaš li kako je to bilo kada si se tek rodio?
Prvi dan života? Drugi dan?
Treći mjesec, četvrti?
Prva godina života... ?
Ne znaš?
To dakle znači da toga i nije bilo

[Šabović Adis]

Nea-- kaže:

Znaš li kako je to bilo kada si se tek rodio?
Prvi dan života? Drugi dan?
Treći mjesec, četvrti?
Prva godina života... ?
Ne znaš?
To dakle znači da toga i nije bilo

Ne nago nas navodi na to da se zapitamo o čemu to mi zapravo pričamo kada pominjemo rođenje...o kojem, kao, ne znamo ništa.

[DavMla]

Nea-- kaže:

Znaš li kako je to bilo kada si se tek rodio?
Prvi dan života? Drugi dan?
Treći mjesec, četvrti?
Prva godina života... ?
Ne znaš?
To dakle znači da toga i nije bilo

Primali smo informacije iz sveta oko sebe preko cula i registrovali.Dakle tu smo opet bili na neki nacin svesni okoline iako se toga ne secamo.

[u-prolazu]

Postojanje nije znati da je osoba živa, da ju vidimo, da možemo s njom razgovarati.
Postojanje je, kada tu osobu ne možemo više fizički vidjeti, dodirnuti, osjetiti - ali vjerujemo da ona negdje postoji.

Postojati - to znači biti prisutan sa samim sobom u trenutku.
Postojiš ako se ostvaruješ kroz druge osobe - pomažeš im, voliš ih, mrziš ih - tako i ti postojiš. Inače, ne postojiš, samo si sjena svoga fizičkog ja.

[Šabović Adis]

samting kaže:

Zašto nije moguće zamisliti da baš ničega nema?

Zato što u tom slučaju nisi ništa ni zamislio.

[planinar]

u-prolazu kaže:

...Kako znamo da postojimo
...
Ovaj niz može ići u nedogled,..... u beskonačnost ali nema prave tvrdnje, dokaza, tako da se ja s ovime ne slažem,.....

Trebalo bi drugačije definirati POSTOJANJE, zar ne?

To je ono što um čini čovjeku, jedna nuspojava...Ne treba previše vjerovati odgovorima, ali ni pitanjima. Imali smo davno temu "Svako pitanje je netočno" (ako ne znamo i odgovor ) Npr. pogledaj zavrzlamu:

DavMla kaže:

Postojanje bi definisao kao prevaru.

Ili "Život je mrak." (kaže čovjek koji u sobi nije upalio svjetlo)

[Volver]

u-prolazu kaže:

1.Kako znamo da postojimo?

Tko pita ovo pitanje?

Po čemu to možemo zaključiti da postojimo, u jednoj sekundi? u 50 godina života? U vremenu i prostoru ove galaksije, nazvane Mliječni put?

Da bi išta zaključivao, moraš najprije postojati, zar ne?
Da bi se služio jezikom, da bi govorio, pisao koristeći se gornjim terminima i pojmovima, moraš postojati.

Ako ostavimo djecu iza sebe, imali smo obitelj, postojali smo,....?

A kako bi išta od ovog da nije postojanja?

Zato što dišemo postojimo?

Da bi postojao, moraš disati.

Zato što nas netko voli, ili što nas netko mrzi, postojimo?

To su već kvalitete.

Trebalo bi drugačije definirati POSTOJANJE, zar ne?

Postojanje znači da nešto jest.
Kako bi ti to definirao "Jest".

[Jednostavko]

volver kaže:

Postojanje znači da nešto jest.
Kako bi ti to definirao "Jest".

Točno, ali nije bitno samo ovo "jest" nego i "nešto". Postojati znači biti nešto određeno, konkretno, a ne naprosto biti.

[Volver]

Jednostavko kaže:

Točno, ali nije bitno samo ovo "jest" nego i "nešto". Postojati znači biti nešto određeno, konkretno, a ne naprosto biti.

Naravno. Postojati, biti, ono je što biva, jest.
Ili, nema bitka bez bića.

[Volver]

Jednostavko kaže:

Točno, ali nije bitno samo ovo "jest" nego i "nešto". Postojati znači biti nešto određeno, konkretno, a ne naprosto biti.

Isto tako, pitam(o) se o postojanju kao tajni. Kako li je to, gledajući i misleći iz svog postojanja, "ne postojati" - pitala sam se kao dijete.
I, eto, nikad se nisam pitala - postojim li? (osim u pjesničkim slikama ili takvim raspoloženjima) ali jesam o nepostojanju.
Kako to? Kako? .... Da jednom nema ničeg. Što je to i kakvo Ništa? Ili kroz optiku vremena - Nikad (više).
To (mi) je nekako nepredstavljivo. Naravno, i mora biti.
Misao o tako nečemu gubi se u svom spiralnom kretanju...