ISTINA

[civilizacija I]

Može li istina biti DRUGAČIJA za recimo jednoga znanstvenika u odnosu na nekoga vjernika?

Ne može. Zašto? Jer istina MORA vrijediti ZA SVE ljude, inače to onda nije ona prava istina.

Međutim da bi došli do istine moramo imati neko MJERILO, koje će nam pokazati što je istinito a što lažno.

Koje bi to mjerilo bilo, što mislite? Postoji li takvo što, mjerilo za univerzalnu sveopću istinu? Pozdrav

[civilizacija I]

Da li RAZUM može biti mjerilo što je istina a što nije?

Ja mislim da on to JEDINO i može biti.

Sve što je nerazumno je i neistinito.

Tu ne mislim na nešto nerazumno kada nešto učimo, pa kasnije SHVATIMO o čemu se tu zapravo radi.

Mislim na APOSOLUTNO nerazumno, dakle što se kosi sa zdravim razumom i logikom. Razum kao JEDINO sredstvo za dostizanje istine o bilo čemu. A osobito istine o postanku svemira i svih nas ljudi. Drugi put do istine siguran sam ne postoji. Pozdrav

[civilizacija I]

Što nam recimo razum kaže, da li MOŽE postojati neka VJEČNA svijest, neko VJEČNO biće, koje može DOSLOVNO stvoriti svijet iz ničega?

Ja mislim da je razumni odgovor da takvo što ne može postojati. Zašto?

Jer vječna svijest znači da je to biće oduvijek svjesno sebe, a to nije moguće jer SVAKO SVJESNO biće mora imati TRENUTAK kada postaje svjesno svojega vlastitoga postojanja, što pak sugerira da prije toga trenutka jednostavno nije bilo SVJESNO da postoji.

Druga stvar je u vremenu. Naime, ako je nešto vječno tada mora biti DOSLOVNO vječno staro, a to znači da kada se ide unatrag tu NEMA kraja, pa nije moguće doći u SVE trenutke same vječnosti, a isti je slučaj i u OBRNUTOM SMJERU. Što će reći da ako bi i moglo takvo nešto postojati da nikako ne bi moglo doći u naše vrijeme, a niti bi moglo bilo kako utjecati na bilo što u našem svijetu.

Treća stvar koja ne dopušta postojanje neke vječne svijesti, je ta da SVE što postoji, egzistira u PROSTOR-VREMENU, a pošto naše prostor-vrijeme ima svoj početak (ne postoji oduvijek), tako ni bilo kakva svijest ne može postojati PRIJE prostor-vremena. Eto ukratko. Pozdrav

[civilizacija I]

Dakle, razum nam govori da nikakva VJEČNA bića ne mogu postojati. Dakle vječna svijest spada u područje fantastike a ne u stvarnost u kojoj svi egzistiramo.

Znam da VEĆINA ljudi danas vjeruje u vječna bića (najveće religije svijeta), ali NE MORA uvijek biti baš većina u pravu. Naprotiv.

A ima i puno onih koji vjeruju da je svijet nastao SAM OD SEBE. Je li to moguće? Da bilo što nastane samo od sebe?

Ako to podrobno proanaliziramo, to bi nekako ovako zvučalo. Ako nešto nastane samo od sebe, to znači da je to nešto moralo postojati PRIJE nego je stvarno postojalo, jer je moralo nastati iz sebe, ako pak je PRIJE postojalo, zašto bi onda moralo nastati kasnije od sebe? Nema to smisla. Niti bilo kakve veze sa razumom. Dakle, da bilo što MOŽE nastati samo od sebe, jednostavno nije moguće, to nam upravo dokazuje naš razum, a on se ne vara. Može istina POSTOJATI nešto samo do sebe, ali ne i NASTATI. Nije to isto. Naprotiv.

Sada imamo jedan mali problem. Ako svijet nije stvorilo nikakvo vječno biće, nikakva vječna svijest (jer nam naš razum kaže da takvo što ne postoji), i ako NIJE MOGUĆE da bilo što nastane samo od sebe (i to nam naš razum također kaže da to nije istina), onda se S PRAVOM moramo upitati:"A kako je zbilja onda nastao ovaj naš svijet?" Pozdrav

[imanuel kant 1]

Sve može da bude kako si rekao,ali opet ništa ne mora da znači.

[civilizacija I]

imanuel kant 1 kaže:

Sve može da bude kako si rekao,ali opet ništa ne mora da znači.

Nije bitno što sam ja rekao.

Već je važno da ISTINA ne može biti protivna zdravom razumu.

U tome je poanta.

Danas milijarde ljudi vjeruje U NEMOGUĆE.

A 21 je stoljeće. Buduća generacija ljudi SAVRŠENO će razumjeti o čemu pišem i ZA ŠTO se borim. Dapače. Pozdrav

[Krvnik]

civilizacija I kaže:

Nije bitno što sam ja rekao.

Već je važno da ISTINA ne može biti protivna zdravom razumu.

zdrav razum nam govori da stojimo na mjestu, a zapravo cijelo vrijeme velikom brzinom kružimo svemirom.

[Dalaj Sanja]

civilizacija I kaže:

Da li RAZUM može biti mjerilo što je istina a što nije?

Ja mislim da on to JEDINO i može biti.

Sve što je nerazumno je i neistinito.

Tu ne mislim na nešto nerazumno kada nešto učimo, pa kasnije SHVATIMO o čemu se tu zapravo radi.

Mislim na APOSOLUTNO nerazumno, dakle što se kosi sa zdravim razumom i logikom. Razum kao JEDINO sredstvo za dostizanje istine o bilo čemu. A osobito istine o postanku svemira i svih nas ljudi. Drugi put do istine siguran sam ne postoji. Pozdrav

Razum barata u sistemu hijerarhije pojmova.
Drugim recima, razumom mozes baratati samo onim pojmovima koje mozes smestiti na neku poziciju izmedju nadredjenog I podredjenih pojmova.

iz cega sledi da razum o apsolutu ne moze zakljuciti ama bas nista, osim da za apsolut ne vaze neka ogranicenja koja vaze za sve ostalo u hijerarhiji.

Ali nije apsolut jedino sto izmice razumu.
Cove lisen iracionalnog I sveden na razum, recimo, nije sposoban da opravda moral (svi razlozi za moralnost su iskljucivo iracionalni)

Evo ti tema.

Dakle, razum jeste sjajan alat saznanja, ali je nedovoljan.

Što nam recimo razum kaže, da li MOŽE postojati neka VJEČNA svijest, neko VJEČNO biće, koje može DOSLOVNO stvoriti svijet iz ničega?

Ja mislim da je razumni odgovor da takvo što ne može postojati. Zašto?

Jer vječna svijest znači da je to biće oduvijek svjesno sebe, a to nije moguće jer SVAKO SVJESNO biće mora imati TRENUTAK kada postaje svjesno svojega vlastitoga postojanja, što pak sugerira da prije toga trenutka jednostavno nije bilo SVJESNO da postoji.

Zbog cega mislis da pravila koja vaze za ograniceno jednako vaze I za neograniceno?

Drugim recima - buduci da razum ne moze znati nista o apsolutu, osim da nije ogranicen na nacin na koji je sve ostalo ograniceno - za koji moj upravo negiras ono jedino razumsko sto mozemo zakljuciti o apsolutu?

(a to je da za njega ne vaze ista pravila)

Druga stvar je u vremenu. Naime, ako je nešto vječno tada mora biti DOSLOVNO vječno staro

wtf?
staro?

Definisi "staro".
Staro je ono sto stari.
Men se cini da ono na cemu baziras svoje misljenje uopste nije razum, nego antropocentrizam.
(vrlo mi se to cini, I osnovano mi se to cini)

Da, sve sto je ograniceno ima ogranicen rok trajanja.
Apsolut nije ogranicen, po definiciji.
Mi o njegovom trajanju ne znamo nista.

, a to znači da kada se ide unatrag tu NEMA kraja, pa nije moguće doći u SVE trenutke same vječnosti, a isti je slučaj i u OBRNUTOM SMJERU. Što će reći da ako bi i moglo takvo nešto postojati da nikako ne bi moglo doći u naše vrijeme, a niti bi moglo bilo kako utjecati na bilo što u našem svijetu.

Doci?
Opet antropocentrizam umesto razuma.
Apsolut nema sta da "dolazi", jer "doci" podrazumeva stici iz pozicije A, na kojoj se trenutno nalazis, u poziciju B, na kojoj se trenutno ne nalazis.

Sto znaci da:

1.
U trenutku X, nesto postoji u tacki A, a ne postoji u tacki B
2.
U trenutku Y, to isto nesto, ne postoji u tacki A, a postoji u takci B

RAZUM nam govori da je ono sto istovremeno postoji na jednom mestu a ne postoji na drugom - OGRANICENO.

Drugim recima, ono sto moze ili ne moze "doci" iz pozicije A u poziciju B u proctor-vremenu svakako nije apsolut.

Trecim recima, pasus koji si napisao nije razumno napisan.

Treća stvar koja ne dopušta postojanje neke vječne svijesti, je ta da SVE što postoji, egzistira u PROSTOR-VREMENU, a pošto naše prostor-vrijeme ima svoj početak (ne postoji oduvijek), tako ni bilo kakva svijest ne može postojati PRIJE prostor-vremena. Eto ukratko. Pozdrav

Sve za sta TI ZNAS da postoji.
Ovo gore, da nista ne moze postojati van prostor-vremena, je zakljucak zabe koja temeljno proucava svet bunara u kome zivi, pa zakljucuje da sve sto postoji, postoji u bunaru.


Jedini razuman zakljucak koji mozes doneti o apsolutu je da o njemu ne znas nista, osim toga da nije ogranicen.

[Dalaj Sanja]

Hm, sad vidim da si ucestvovao na temi koju sam linkovala, ali da nisi pazljivo citao.
Ako budes odgovarao, molim te da ovaj put pokusas pazljivo procitati ono na sta odgovaras.

[Dalaj Sanja]

civilizacija I kaže:

A 21 je stoljeće. Buduća generacija ljudi SAVRŠENO će razumjeti o čemu pišem i ZA ŠTO se borim.

Boris se za nametanje nove ideologije, koja ni u cemu nije bolja od ideologija religija protiv kojih se bori.
Dapace, nasledila je sve njihove mane.

[civilizacija I]

Krvnik kaže:

zdrav razum nam govori da stojimo na mjestu, a zapravo cijelo vrijeme velikom brzinom kružimo svemirom.

Razum nam govori da ako se Zemlja giba da se i mi gibamo, dakle nema tu ničega nerazumnoga. Druga je stvar što zbog naše MALE veličine mi to ne primjećujemo, a i zbog materije koja je svuda oko nas.

Isto kao što i u zraku ne vidimo čega sve tamo ima, a ima dosta toga, samo je to NEVIDLJIVO za naše oči.

Dakle, istina se nikako ne bi smjela suprostavljati zdravom razumu. Dapače.

[civilizacija I]

Dalaj Sanja kaže:

Razum barata u sistemu hijerarhije pojmova.
Drugim recima, razumom mozes baratati samo onim pojmovima koje mozes smestiti na neku poziciju izmedju nadredjenog I podredjenih pojmova.

iz cega sledi da razum o apsolutu ne moze zakljuciti ama bas nista, osim da za apsolut ne vaze neka ogranicenja koja vaze za sve ostalo u hijerarhiji.

Ali nije apsolut jedino sto izmice razumu.
Cove lisen iracionalnog I sveden na razum, recimo, nije sposoban da opravda moral (svi razlozi za moralnost su iskljucivo iracionalni)

Evo ti tema.

Dakle, razum jeste sjajan alat saznanja, ali je nedovoljan.



Zbog cega mislis da pravila koja vaze za ograniceno jednako vaze I za neograniceno?

Drugim recima - buduci da razum ne moze znati nista o apsolutu, osim da nije ogranicen na nacin na koji je sve ostalo ograniceno - za koji moj upravo negiras ono jedino razumsko sto mozemo zakljuciti o apsolutu?

(a to je da za njega ne vaze ista pravila)




wtf?
staro?

Definisi "staro".
Staro je ono sto stari.
Men se cini da ono na cemu baziras svoje misljenje uopste nije razum, nego antropocentrizam.
(vrlo mi se to cini, I osnovano mi se to cini)

Da, sve sto je ograniceno ima ogranicen rok trajanja.
Apsolut nije ogranicen, po definiciji.
Mi o njegovom trajanju ne znamo nista.




Doci?
Opet antropocentrizam umesto razuma.
Apsolut nema sta da "dolazi", jer "doci" podrazumeva stici iz pozicije A, na kojoj se trenutno nalazis, u poziciju B, na kojoj se trenutno ne nalazis.

Sto znaci da:

1.
U trenutku X, nesto postoji u tacki A, a ne postoji u tacki B
2.
U trenutku Y, to isto nesto, ne postoji u tacki A, a postoji u takci B

RAZUM nam govori da je ono sto istovremeno postoji na jednom mestu a ne postoji na drugom - OGRANICENO.

Drugim recima, ono sto moze ili ne moze "doci" iz pozicije A u poziciju B u proctor-vremenu svakako nije apsolut.

Trecim recima, pasus koji si napisao nije razumno napisan.





Sve za sta TI ZNAS da postoji.
Ovo gore, da nista ne moze postojati van prostor-vremena, je zakljucak zabe koja temeljno proucava svet bunara u kome zivi, pa zakljucuje da sve sto postoji, postoji u bunaru.


Jedini razuman zakljucak koji mozes doneti o apsolutu je da o njemu ne znas nista, osim toga da nije ogranicen.

Ne slažem se s tobom. Mi možemo sve znati o bilo čemu, pa i o APSOLUTU, zašto ne?

Samo ne možemo RAZUMNO objasniti DOGME o tome APSOLUTU, koje nemaju veze sa razumom.

Poput postojanja nekih vječnih bića.

I sve što postoji u našoj stvarnosti egzistira u našem prostor-vremenu, jer ne možeš postojati NIGDJE (dakle bez prostora), i NIKADA (bez vremena).

Dakle, JEDINO nam razum može dati istinu o svemu, a ono što se kosi sa zdravim razumom jednostavno nije istina. To je moje čvrsto uvjerenje. A ti imaš pravo isto kao i ja na RAZLIČITO mišljenje. Ali ne zaboravi, da je istina samo JEDNA. Dva plus dva su četiri, i to vrijedi za sve, ne samo za jednoga. Tako je i sa istinom, koja ako ne vrijedi ZA SVE, onda to i nije. Dapače.

[civilizacija I]

Dalaj Sanja kaže:

Boris se za nametanje nove ideologije, koja ni u cemu nije bolja od ideologija religija protiv kojih se bori.
Dapace, nasledila je sve njihove mane.

Nema tu nikakve ideologije.

Razum ne poznaje dogme.

Već upravo razdvaja ono što je moguće od nemogućega. Ali ti i dalje možeš vjerovati u svoje dogme. Dapače. Ako te to usrećuje. Mene usrećuje jedino istina, bez obzira kakva ona bila.

[Dalaj Sanja]

civilizacija I kaže:

Mi možemo sve znati o bilo čemu, pa i o APSOLUTU, zašto ne?:

Iz razloga koje sam gore navela.

Koji je nadredjeni pojam pojmu "apsolut"?

Pokusaj razumeti ono sto sagovornik pise (za promenu)

I batali argumentum ad nauseam.

(btw, tvrdnja "mi mozemo znati sve o bilo cemu" je prilicno smesna I preambiciozna kad je izrekne osoba nije razumela cak ni to sta je sagovornik napisao)

[civilizacija I]

Dalaj Sanja kaže:

Iz razloga koje sam gore navela.

Koji je nadredjeni pojam pojmu "apsolut"?

Pokusaj razumeti ono sto sagovornik pise (za promenu)

I batali argumentum ad nauseam.

(btw, tvrdnja "mi mozemo znati sve o bilo cemu" je prilicno smesna I preambiciozna kad je izrekne osoba nije razumela cak ni to sta je sagovornik napisao)

Ti izgleda mene ne razumiješ.

Apsolut ili bilo što drugo NE MOŽE biti nešto što bi se protivilo razumu, stoga je razum i jedino mjerilo istine.

Pa nećemo se sada opet vraćati u srednji vijek, da bi morali vjerovati u neke dogme koje s razumom nemaju nikakve veze.

Poput postojanja nekih VJEČNIH bića koja sa abrakadabra i čarobnim štapićima stvaraju svjetove i nas ljude.

Jasno je da je to dogma koja nema veze sa razumom. Dakle, to nije istina. Ne znam što tu nije jasno. Probaj ti malo bolje razumjeti što ti neki sugovornik napiše. Bez zamjere. Pozdrav

[Luxferre]

Istinu kao pojam je beskorisna pojedincu, dapače nepotrebna, ali isto kao laž moćan alat za kotrolu masa. Kad sam mislim o filozofiji ili o bilo čemu drugom nikad sebe ne pitam dali je ovo istina ili ne samo mislim (dakle jesam).

[Sigmund]

Dalaj Sanja kaže:

Razum barata u sistemu hijerarhije pojmova.
Drugim recima, razumom mozes baratati samo onim pojmovima koje mozes smestiti na neku poziciju izmedju nadredjenog I podredjenih pojmova.

iz cega sledi da razum o apsolutu ne moze zakljuciti ama bas nista, osim da za apsolut ne vaze neka ogranicenja koja vaze za sve ostalo u hijerarhiji.

Ali nije apsolut jedino sto izmice razumu.
Cove lisen iracionalnog I sveden na razum, recimo, nije sposoban da opravda moral (svi razlozi za moralnost su iskljucivo iracionalni)

To što razum barata u sistemu hijerarhije pojmova nije nikakav argument za tvrdnju da razum ne može znati ništa o apsolutu. Nije ti palo napamet da hijerarhija nije linearna, nego kružna? Evo ja ti mogu logički i racionalno reći puno toga o apsolutu: apsolut je krajnje, sveobuhvatno jedinstvo koje u jednu realnost inkorporira sve što jest. Totalitet koji obuhvaća potpuni sadržaj cjeline, u kojem su rastvorene sve višestrukosti i sve determinacije. Refleksija ne može biti izvanjska apsolutu. Mišljenje je dio apsoluta ili atribut apsoluta. Kao i bilo koja determinirana osobina ili stvar, mišljenje ima apsolut kao svoj izvor i temelj. Zato Hegel (uvjetno) razlikuje mišljenje kao relativni apsolut od apsolutnog apsoluta. Dakle, mišljenje sadrži totalitet apsoluta kao radikalnog identiteta ali samo kao partikularna determinacija. Apsolut u načelu ima neodređen broj takvih atributa koji se svi stapaju u njegovom jedinstvu. Stapaju se zato da bi on ostao jednostavni identitet, jer to logički mora biti. Svi ti atributi su kao modusi supstance - jedno ne može bez drugog.

Što se tiče racionalnog opravdavanja morala, to i nije tako komplicirano. Moral proizlazi iz života u zajednici, organski izrasta iz tog konteksta. Čini se iracionalan samo ako promatramo izoliranog pojedinca. Nekakav rudimentarni moral nalazimo kod svih socijalnih životinja, dakle u "proto-racionalnom" okruženju, samo što to kod njih ne zovemo "moral".

I ono što je bitno - nema nikakvog razloga da se razumu postavljaju apriorna ograničenja. U naravi razuma nije da trpi takva ograničenja.

[civilizacija I]

Sigmund kaže:

I ono što je bitno - nema nikakvog razloga da se razumu postavljaju apriorna ograničenja. U naravi razuma nije da trpi takva ograničenja.

Slažem se.

Razum nema ograničenja.

I po meni je JEDINO pravo mjerilo istine. Ako postoji još koje mjerilo istine neka ga onda neko i navede. Pozdrav

[PashkoPata'q]

civilizacija I kaže:

Razum nema ograničenja.

Sigmund kaže da "nema smisla stavljati razumu apriorna ograničenja", a ne da razum nema ograničenja. Naravno da razum ima ograničenja, sve materijalno ima ograničenja jer je determinirano (odnosno, nešto točno određeno je, sve ostalo nije), samo što nije, na neki način, produktivno apriorno odrediti ograničenja.

I po meni je JEDINO pravo mjerilo istine. Ako postoji još koje mjerilo istine neka ga onda neko i navede. Pozdrav

"Mjerilo istine", baš je loša fraza, pa se s njom lako i/ili svojevoljno, netko, zavede u krivom smjeru.

Logika, znanstvena metoda, matematika... te discipline su jasne oko toga što je istinito/valjano, a što laž/nevaljano kod njih. Tako da kad se tamo dobije nekakvi rezultat, može se provjeriti je li to validno ili nije validno.

Razum je kvarljiv, lako dojmljiv, uporno u krivu, ponekad otporan na istinu, pogrješan redovito... Reći da je razum jedino pravo mjerilo istine, znači samo da se uzimaju u obzir razumi svih ljudi, čime zavarava se jer ga se postavlja kao nekakvog nematerijalnog apsolutističkog arbitra validnosti i nevalidnosti koji je neovisan od ljudi, a zapravo se stavlja kao temeljni uvjet zadovoljenje svih ljudskih razuma. Moglo bi se slobodno umjesto one "svatko tko ima guzicu ima i mišljenje", staviti "svatko tko ima razum ima neosporno bogomdano pravo na neograničenu količinu veta na istinu, odnosno, and my way or no istina way".

Definicija: Istina je kad se zadovolje svačiji razumi (kad se svačiji razumi usuglase) u kakvom god onli bili stanju, jer stanje je nebitno, bitno je jedino da ima se razum.
Onda postaje da što je istina je sporedna stvar, neke druge su primarne.
"Misliti, dakle znati.", kaže tamo se.
"Imati razum, dakle držati odlučujući udjel, jednakopravni svim drugim udjelima, u određivanju istine.", kaže ovdje se.
"Ima se (razum), može se (određivati istina).", svagdje veseli se.
Meh.

[civilizacija I]

PashkoPata'q kaže:

Sigmund kaže da "nema smisla stavljati razumu apriorna ograničenja", a ne da razum nema ograničenja. Naravno da razum ima ograničenja, sve materijalno ima ograničenja jer je determinirano (odnosno, nešto točno određeno je, sve ostalo nije), samo što nije, na neki način, produktivno apriorno odrediti ograničenja.

"Mjerilo istine", baš je loša fraza, pa se s njom lako i/ili svojevoljno, netko, zavede u krivom smjeru.

Logika, znanstvena metoda, matematika... te discipline su jasne oko toga što je istinito/valjano, a što laž/nevaljano kod njih. Tako da kad se tamo dobije nekakvi rezultat, može se provjeriti je li to validno ili nije validno.

Razum je kvarljiv, lako dojmljiv, uporno u krivu, ponekad otporan na istinu, pogrješan redovito... Reći da je razum jedino pravo mjerilo istine, znači samo da se uzimaju u obzir razumi svih ljudi, čime zavarava se jer ga se postavlja kao nekakvog nematerijalnog apsolutističkog arbitra validnosti i nevalidnosti koji je neovisan od ljudi, a zapravo se stavlja kao temeljni uvjet zadovoljenje svih ljudskih razuma. Moglo bi se slobodno umjesto one "svatko tko ima guzicu ima i mišljenje", staviti "svatko tko ima razum ima neosporno bogomdano pravo na neograničenu količinu veta na istinu, odnosno, and my way or no istina way".

Definicija: Istina je kad se zadovolje svačiji razumi (kad se svačiji razumi usuglase) u kakvom god onli bili stanju, jer stanje je nebitno, bitno je jedino da ima se razum.
Onda postaje da što je istina je sporedna stvar, neke druge su primarne.
"Misliti, dakle znati.", kaže tamo se.
"Imati razum, dakle držati odlučujući udjel, jednakopravni svim drugim udjelima, u određivanju istine.", kaže ovdje se.
"Ima se (razum), može se (određivati istina).", svagdje veseli se.
Meh.

Ne slažem se.

Razum, dakle naš UM, sigurno nema nikakvoga ograničenja.

Ako ima, onda navedi barem jedno ograničenje. Mislim da ti pod razumom smatraš SAMO nešto materijalno. Ali ja ne mislim tako. Dapače.