Natrag   Forum.hr > Društvo > Usamljena srca

Usamljena srca Lonely Hearts Club Band
Podforumi: Druženje forumaša

Zatvorena tema
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 22.05.2012., 09:17   #541
Zadaćnice - šezdeset i sedmi tjedan - Jako mi se sviđaš, al' ne smijem ti reći

Temu je, u svom stilu, odabrao The Poet.

Quote:
The Poet kaže: Pogledaj post

Nedostižne ljubavi, život meni kroje,
dolaze mi redom k'o dugine boje.

To ludo zaljubljivanje pa proradi mašta,
al' predobre su zame', pa ispadne svašta.

Tvrdoglavo borit se za naklonost nji'vu,
na kraju je izgubih, sve ode u krivu.

Pa onda bolje ne priznat, već u tajnosti je ljubit,
i tako svoju simpatiju nikad ne izgubit.

Usrećiti je često, uljepšavati joj dane,
podarit joj smješak ujutro kada svane.

U tom tonu i naslov teme, nek misao počne teči:
"Jako mi se sviđaš, al' ne smijem ti reči".

Pa krenite...
__________________
Granice mogućeg možemo odrediti samo onda, ako ih prijeđemo odlaskom u nemoguće (Arthur C. Clarke)
Sves is offline  
Old 22.05.2012., 15:53   #542
Jako mi se sviđaš, al' ne smijem ti reći

Gledam te...
Svaki put kad spustim umorne kapke, gledam tvoje oči, tonem kroz njih u tvoju dušu.
Gledam svoj odraz u njima i čuvam trenutke tišine u kojima sam pokušala upamtiti svaku poru tvojeg lica, svaki zarez kojeg je život ostavio na njemu.
Još uvijek u mislima milujem tvoju meku bradu i grlim te kao da ću te tako zauvijek zadržati uz sebe, udišem miris tvoje kose i urezujem u sjećanje.
Prije nego me san obuzme, još uvijek osjećam tvoje usne na mojima, još uvijek me mame da ostanem budna da ih još malo ljubim, a istovremeno me smiruju i uspavljuju svojom slatkoćom.
Nisam ti nikad rekla da me nitko dotad nije tako ljubio i usnama čuvao moje dok ne zaspim. Ti poljupci će me zauvijek uspavljivati jer su jedan od najljepših dodira koje sam doživjela. Nečim tako malim, dao si mi cijeli svemir.
Fališ mi jako...
Prve dane nakon našeg susreta ponovno sam u mislima proživljavala svaku sekundu našeg razgovora, svaki pogled, svaki dodir, svaki osjećaj, svaku misao.
Ostavio si mi otvorena vrata i to me strašno vuče k tebi, želim ponovno raspravljati o životu do kasno u noć uz čašu vina, želim opet ljubit tvoje usne i gubiti se u tvojim dubokim očima, želim opet slušati kako ti srce divlje kuca, želim samo biti pored tebe u tišini.
Ostavio si mi otvorena vrata da uđem u tvoj kavez, ali nisi mi dozvolio da te povedem sa sobom niti si mi ostavio mogućnost da ti se pridružim i ostanem uz tebe.
Jasno si mi rekao da želiš biti sam, a iza toga sam slušala tvoje srce koje vapi za toplinom i ljubavi.
Odlučila sam da ti neću ništa reći, odlučila sam da te ne smijem voljeti i nisam mislila na tebe danima, no nisam te zaboravila, ništa se nije promijenilo već mjesecima.
Svaki dan se borim da ti se ne javim, jer ne mogu, ne smijem...
Ne smijem ti reći da svaki dan mislim na tebe, ne smijem ti reći da si u mom srcu i da ćeš uvijek imati posebno mjesto u njemu,ne smijem ti reći da čežnju ponekad navečer gasim suzama.
Jer, ako ne znaš što osjećam prema tebi, znam da ću te opet vidjeti i možda ću opet zaspati tako da ti svojim usnama čuvaš moje i imat ću trenutak harmoničnog spajanja dviju duša. Moći ću ti poljupcima udahnuti ljubav za koju ne znaš da postoji.
Potiho te volim, al' ne smijem ti reći...
__________________
..."Ali, ako me pripotomiš, bit ćemo stvarno potrebni jedno drugom. Ti ćeš za mene biti jedini na svijetu. Ja ću za tebe biti jedina na svijetu." Dream of me
RedHairFairy is offline  
Old 24.05.2012., 16:58   #543
U sebi gajim neizrečena osjećanja,
prešućena jer ih ona nije htjela čuti.
Htjedoh je kao mladu svog vjenčanja.
Moju ljubav sumnjam da li iti sluti...

Nikada ne bijah ono što zaista jesam.
Usud je moj pisan bijelom tintom.
Okovano, tijelo je umu otajstvo, hram;
no duša je u njemu zatočenikom.

Jer sam piscem, u meni se vodi bitka;
žrtvovao bih čitavu vječnost ove jave,
prolio krv što je tinta, gorka i pitka,
samo da se snovi nikada ne zaborave...

Zauvijek izgubih bijedna radovanja.
Posjednik utješne riječi vječito šuti.
U javi mislim samo na nju i sanjanja,
jer u samoći ću sanjati sve do smrti.

Da me voliš, moja neznana,
zaklinjao bih te sve do smrti;
lancem ljubavi za mene vezana,
ne dozvoli mi za života umrijeti...

Moja je čežnja nedosanjan san.
Prokleto, vlastita me ljubav učini zlim!
Postadoh okrutan, želeći biti nježan.
Toliko htjedoh voljeti, a sada mrzim...
__________________
Da sad se nadam životu blažem? Ili da mi mašta bude mana?
J'etaisÉCRIVAIN is offline  
Old 27.05.2012., 15:46   #544
Jako mi se sviđaš, al ne smijem ti reći


Draga, već je kasno.
Ja sam star, a ti si daleko.
Kao i uvijek, i sad mi je jasno
Da je s tobom taj drugi netko.

Već odavno nismo mladi,
Starci smo sa mnogo ljeta na leđima.
Ipak, sad se smiješim, samo tebe radi,
Radi tvoje slike pred umornim mi vjeđima.

Lijepo je vratiti se u djetinstvo davno
I trčakarti razigrano svuda po svijetu,
Baš kao cesta, sve nam je bilo ravno,
A mi kao pčele: sada na ovom, sad na onom cvijetu.

Tad je sve bilo divno i za uvijek,
Naši prijetelji, škola i knjige.
Sve je bilo lako, za sve je postojao lijek,
Za nepremostive nam razmirice i brige.

Sjetiš li se ti ikad svega i mene,
Našeg zajedničkog djetinstva i malih radosti,
Kakve li su samo tvoje uspomene
Na minule dane naše mladosti?

Kad sam se točno u tebe zaljubio
Teško je reći iz ove perspektive.
Tako sam te želio, a nisam te ni poljubio,
Želio sam da budemo oni što do kraja sretno žive.

Jako mi se sviđaš, al ne smijem ti reći-
To sam si uvijek govorio.
Bojao sam se da bi mi mogla pobjeći,
A u sebi sam te tiho volio.

Tad je došao neki stranac,
Samouvjereniji, sigurniji i očito neodoljiv.
Svu te očarao taj neznanac,
A ja kao da sam prestao biti živ.

Bilo je to davno kad ste se sreli.
Kad se on pojavio od nikud, nepozvan
Kad ste se zaljubili, zavoljeli
A ja ostadoh razočaran i sam.

Znam da si sretna s njime bila,
I da nije bio toliko loš baš.
No sretan kraj koji si s njime imala,
Trebao je biti samo naš.

Sad kad je život odvrtio svoje,
A prijatelji odoše, jedan za drugim,
I sve što je bilo nestalo je,
Ja te još uvijek ljubim.
__________________
Talk to the face, talk to the face!
Starija Sestra is offline  
Old 30.05.2012., 22:38   #545
Zadaćnice - šezdeset i osmi tjedan - Vrijeme je... / Igre za Gustava

Prvu temu za ovaj tjedan je izabrala RedHairFairy.

Quote:
RedHairFairy kaže: Pogledaj post

Nek' tema za ovaj tjedan bude: Vrijeme je...
Pišite o nekim svojim unutarnjim prekretnicama kad ste osjetili da je došlo vrijeme da zatvorite neko poglavlje u svojem životu ili kad ste shvatili nešto novo...ili pišite neku SF ludu priču o budućim vremenima Pišite o svemu na što vas asocira - vrijeme.
Drugu temu je izabrala Starija Sestra.
Quote:
Starija Sestra kaže: Pogledaj post
Jeste li ikada čuli za Yanna Martela i Beatrice i Vergilije? Ako niste, propuštate mnogo, između ostaloga i Igre za Gustava.
Ipak, čuli vi za navedeno ili ne, svejedno možete napisati svoje Igre za Gustava. Pod ovaj naslov možete podvesti sve što vam mašta dopušta. Igre mogu biti što vam god padne na pamet, Gustav može biti tko vam god padne na pamet. Igre za Gustava.
Izaberite jednu i pišite do nedjelje u 21h.
__________________
Those who dance are considered insane by those who cannot hear the music. (G.C.)

Zadnje uređivanje Velia : 31.05.2012. at 10:23.
Velia is offline  
Old 31.05.2012., 22:13   #546
Ljubav je sranje koje ne možeš racionalno objasniti. Kaže osmogodišnja curica sa blago razmaknutim sjekutićima i ogromnom Lara Croft pletenicom. Otac je opet na mrtvo isprebijao majku. Danas me probudila sa hrpom palačinaka. Izgledala je poput klauna. Užasavam se klaunova. Bila je neopisivo ružna u toj svojoj sjebanoj kolorizaciji lica. Gledala me kako jedem sa toplim smješkom na licu.

Sve je počelo prošle godine kada je moj pravi otac poginuo u automobilskoj nesreći. Kažu da je izlazio iz automobila kad se kamion lokalnog trgovačkog lanca odlučio usidriti u njegovom prsnom košu. Sasvim razumljivo - svijet je pun tužnih ljudi. Danas više nismo same. Majci je mnogo lakše jer imamo zoološki vrt u kući. Dlakavog majmuna za kojega majka kaže da ima zlatno srce. Meni se sviđa jer je majka uz njega jako sretna.

*epilog

Plavetni kit plovio je morskom pučinom prskajući oblake obilnim slanim mlazom. Nebo je nepokretno zurilo u komadić stijene koji je stršio presijecajući beskrajno plavetnilo vlastitoga odraza. Sirene su pjevale, dok su mnogi Odiseju nalik mladići, pokušavajući staviti penis na toplo grgljali natrijev klorid prema spužvastom plućnom tkivu. Vrijeme je da odem na spavanje. Jutro nosi neka sretnija vremena. Kroasane i šalicu hladnoga mlijeka.
saša iz voza is offline  
Old 03.06.2012., 15:58   #547
Vrijeme je...

Bio je jedan običan dan, jurila sam s klincima gradom i odjednom shvatim da prolazim pored tvoje kuće.
Nije mi bilo jasno što radim tamo jer kuća ti je izvan grada, ali kad si me ugledao, već je bilo prekasno da se vratim.

" Hej, stani!" rekao si. Stala sam ko zaleđena, nespremna suočit se s tvojim pogledom. Glavom su mi munjevito prolazile misli, što da ti kažem, zašto ti se nisam javila? Što ako mi u očima ugledaš osjećaje? Mjesecima se borim sa sobom, trudeći se iz petnih žila da te zaboravim, svjesna da je sav moj trud uzalud.

" Kako si? Što radiš ovdje? Baš mi je drago da te vidim!" s osmjehom si mi pružio ruku.
Nasmješila sam ti se iskreno i osjetila olakšanje.
" Eto, tražim nešto, nisam ni skužila da ću proći pored tebe. Dobro sam. A ti? Prošlo je puno vremena..."
" Kad ću t opet vidjeti?" - upitao si.
" Ne znam, zar želiš da se opet vidimo? "
" Naravno da želim, kako uopće možeš to pitati?"
" Onda ću ti se uskoro javiti. A sad moram dalje, uživaj u danu. Drago mi je da sam te vidjela!"

Otišla sam dalje svojim putem pokušavajući shvatiti što se upravo desilo.
Razmišljala sam tako o tom susretu, nastavljajući svoj put, no odjednom me nešto trgnulo. Otvorila sam oči i shvatila da se nalazim u krevetu i sanjam.
Prva misao koja mi je prošla glavom bila je "Zašto?" Konačno sam se prije par dana dogovorila sama sa sobom da ti se neću javljati da ću te konačno zaboraviti. Čemu ovo sve? Zašto sam te sanjala? Što znače ti glupi snovi? Govore li išta ili je to samo igra moje mašte?

Ustala sam i odlučila da pustim vremenu da vidim što će biti i lagano olabavila kočnicu za koju sam se dotad grčevito držala.
Za nekoliko dana rekla sam ti porukom da te opet želim vidjeti, pustila sam tračak želje koja se skupila u meni, ne znajući kakav ću odgovor dobiti.
Odgovorio si mi uskoro. Svakom tvojom napisanom riječi, bila sam bliže rješenju, bila sam bliže odluci.
Shvatio si što me muči, nisi pobjegao, a zadnje što si rekao pokrenulo je eksploziju svih misli i želja koje sam svakodnevno potiskivala, gurala, skrivala od sebe, od tebe, od svih.
U tom trenu bilo je kristalno jasno da je vrijeme da se prestanem boriti protiv sebe.
Vrijeme je... da prestanem razmišljati, da se prestanem bojati, da otpustim tu kočnicu koju tako čvrsto zatežem i koja samo sve više urezuje bolni ožiljak u moje srce.
Legla sam u tišinu i mrak sobe, zatvorila oči i pustila da sve što osjećam poput bijele zrake izleti iz mene daleko u svemir. Preplavili su me osjećaji i osmjeh se razlio mojim licem, više nisam osjećala bol, ni gorčinu ni strah ni strepnju. Osjetila sam samo mir i sreću i ljubav koji su me odveli u neko neobično stanje svijesti i donijeli mi spokojan san.

Vratio se sjaj u moje oči i mir u moje srce, opet sam na putu bez trnja, ostavila sam okove tamo negdje iza sebe i ne vraćam se više u njih nikad.
Ne bojim se više...
__________________
..."Ali, ako me pripotomiš, bit ćemo stvarno potrebni jedno drugom. Ti ćeš za mene biti jedini na svijetu. Ja ću za tebe biti jedina na svijetu." Dream of me
RedHairFairy is offline  
Old 04.06.2012., 04:23   #548
Igre za Gustava

IGRA PRVA

Do kraja života moraš biti ili gluh, ili slijep. Što ćeš odabrati?

IGRA DRUGA

Znaš da možeš podnijeti više fizičke boli nego bilo tko drugi na svijetu, ali nitko ti to ne vjeruje. Što ćeš učiniti?

IGRA TREĆA

Prijatelj te nazove i kaže da je odlučio počiniti samoubojstvo, ali je neodlučan bi li se ustrijelio, objesio, ili prerezao vene na zapešćima. Koju ćeš mu metodu savjetovati?

IGRA ČETVRTA

Dana ti je knjiga u kojoj je detaljno opisan tvoj cijeli život, od početka pa do kraja, iako kraj još nisi ni proživio. Smiješ pročitati samo jednu stranicu. Koju ćeš stranicu odabrati?

IGRA PETA

Zadatak ti je na sredinu velika travnjaka postaviti znak zabranjeno gaziti po travi. Što ćeš učiniti?

IGRA ŠESTA

Doznao si da umireš od neizlječive bolesti. Kako ćeš to priopćiti neprijatelju koji te već dugo vremena želi mrtvog?

IGRA SEDMA

Član si streljačkog voda koji će upravo pogubiti dezertera, no doznao si da upravo tvoja puška ima lažni metak. U koji ćeš dio tijela ciljati?

IGRA OSMA

Na nečijem si pogrebu. Zazvonio ti je mobitel. Koja je melodija zasvirala?

IGRA DEVETA

Na svome si vjenčanju. Gledaš u oči svoje buduće žene, one ti uzvraćaju pogled pun ljubavi. Svećenik je upitao prisutne neka se, ukoliko imaju nešto protiv vašega braka, izjasne sada ili zauvijek šute. Mladenkina sestra blizanka ustaje i obznanjuje svoje protivljenje. Što je navela kao razlog?

IGRA DESETA

U ponoć ti je dan uredjaj za detaljno programiranje snova. Odmah odlaziš na počinak, odredivši točno što ćeš sanjati. Za kada ćeš namjestiti budilicu?

IGRA JEDANAESTA

Ti si taksist. Mušterija ulazi u taksi sva zadihana, preznojena i nervozna. Otresito ti naredi neka je odvezeš bilo kamo. Kamo ćeš je odvesti?

IGRA DVANAESTA

Ti sii smrt. Kada umreš, što će ti pisati na grobu?
__________________
Da sad se nadam životu blažem? Ili da mi mašta bude mana?
J'etaisÉCRIVAIN is offline  
Old 04.06.2012., 15:08   #549
Igre za mene

Noćas sam bio zaokupljen nekim osobnim problemima koji mi nisu dali spavati pa sam izašao prošetati gradom. Ne bih znao objasniti zašto volim puste ulice, ali taj nedostatak ljudi, prometa i zvukova kao da mi omogućava da se bolje usredotočim na sebe i da neometano privedem misli kraju. Ne bih znao opisati miris noćnog zraka (a i nije bio ništa posebno), ali primijetio sam već više puta kako se ti mirisi ponavljaju i kako primjećivanje tog fenomena često završava povezivanjem sadašnjosti sa nekim skrivenim trenutkom iz prošlosti u kojem je zrak jednako mirisao. Taj miris je bio poput čarobne riječi, one jedne riječi s vrha jezika koje se ne možemo sjetiti, a koja otvara vrata neke uspomene bitne samo nama.

Danas je to bio lunapark. Dok sam se vozio autićem nisam bio svjestan kako će me miris zraka, koji ću udisati puno godina kasnije, vratiti u to isto crveno vozilo. Tada sam bio koncentriran na svoju prvu vožnju i za mene je postojao samo podij kojim sam vozio i volan kojim sam trebao spretno upravljati kako bih izbjegao druge vozače. Noćas je čitava ta vožnja samo uspomena igre, i shvaćam da, koliko god sam se tada trudio izbjeći sudare i što bolje voziti, ishod nisam mogao izmijeniti. Deset minuta kasnije glazba bi se ugasila, autići bi stali i svo uzbuđenje bi nestalo u trenu.

Uskoro me pjesma nekog pijanca iz susjedne ulice vratila u sadašnjost. Kao i jednom davno, pogledom sam se oprostio od svog malog vozila i mislima produžio dalje, a koracima kući. Po povratku, problemi koji su me brinuli nisu (naravno) bili riješeni, ali barem sam znao da ću sada lako zaspati.

Zašto?

Zato što sam ostavio balkon otvoren:

Jednom, kada svi poznati meterološki parametri temperature, tlaka, vlage i još neki, možda nepoznati, budu zadovoljavali istu tajanstvenu jednadžbu kao i noćas, zrak će opet jednako mirisati. Osjetit ću ga, prisjetiti se ove noći i shvatiti kako su sve moje brige bile još samo jedna vožnja podijem. Autić je promijenio boju, glazba je bila drugačija, ali nikada nisam napustio lunapark.

Zadnje uređivanje Vodenbuba : 04.06.2012. at 15:23.
Vodenbuba is offline  
Old 05.06.2012., 05:38   #550
Vrijeme je ...

''Vrijeme je''


''Vrijeme za što?'' – pitam još uvijek pospana, rastežući ruke ..


''Vrijeme da saznaš''


''Da saznam što?'' – pitam zbunjeno ..


''Da saznaš istinu''


''Ma kakvu istinu, kakvo saznavanje, o čemu pobogu govorite?'' – pitam već poprilično nervozno, ništa mi nije jasno ..


''Uostalom tko ste vi?'' – tek sada shvaćam da nepoznata silueta stoji kraj odškrinutog prozora moje sobe, koju uvijek zaključavam pri odlasku na spavanje .. Već me polako hvata panika tko je ovaj tu, što želi, kako je ušao, ne znam da li da razgovaram s njim ili vrištim, da zovem upomoć ..


''Amo se za početak dogovorit nešto'' – kaže mi potiho .. ''Prvo ja postavljam pitanja, ti odgovaraš, a kasnije ti meni postavljaš pitanja, ja ti kažem sve što te zanima''


Gledam ga .. Glavom mi prolaze rojevi misli .. Da pristanem i vidim što želi ili da zovem pomoć .. A što ako ga to razljuti i podivlja? Za sada mi, doduše, izgleda kulturno, ali budi sad ti siguran da je normalan .. Uostalom, kako može biti normalan kad mi upada preko noći u sobu i započinje nekakve bolesne razgovore? A koji su to uopće razgovori? Nismo još razgovarali. Ali vjerojatno je nešto čudno .. Jer što se normalno može pričati u ovakvoj situaciji? A možda ipak sve samo sanjam? I možda je najbolje da igram po pravilima sna, da saznam koja je bit tog sna sutra ujutro u sanjarici .. Ali, ako sam već svjesna da je ovo san, znači da ga sutra neću zaboraviti, da ću se probuditi usred sna i sjećati ga se, jer odsanjane snove zaboravljamo .. Ma kvragu sve, zanima me što ima za pitati ..


''Dogovoreno'' – kažem glasno ..


''Zašto si pristala? Odgovarati na pitanja strancu koji je nepozvan usred noći u tvojoj sobi?''


''Pa eto, zanima me što imaš za pitati ..'' – tek nakon što sam izgovorila te riječi shvatim da smo u nekom trenutku prešli na ''ti'' ..


''Odgovara li ti ovo? Da na pitanja odgovaraš u polusnu u polutami?'' – upita ..


Pogledam kroz prozor iza njega, svjetlost ulične svjetiljke udarala je o njegova leđa i na taj način stvarala uistinu dojam polutame u sobi ..


''Pa da, odgovara mi''


''Osjećaš se zaštićenom ovako?''


''Pa recimo da jesam'' – pomislim kako sam u polutami, ne vidi me jasno, a opet sam još nekako zbunjena, pospana, pa što god da kažem, ako se predomislim mogu kasnije reći da nisam baš tako mislila, da sam se krivo izrazila .. Ali čekaj malo, zašto bih se ja uopće pravdala? Kome? Zašto? Za ono što kažem? Ili možda sanjam? Ali opet, imala sam nekakav čudan osjećaj sigurnosti u svom krevetu, svojoj sobi, čak i ispred nepoznate siluete koja mi se doimala sve nekako prijatnijom ..


''O čemu trenutno razmišljaš?''


''O puno toga''


''Trebam konkretniji odgovor''


''Pa razmišljam o tome kako sam zapravo sretna .. Kako imam toliko razloga da se svako jutro budim s osmjehom .. Kako imam sve u životu .. A opet stalno tražim nešto drugo, nešto novo, nešto što nemam .. I tu sitnicu dižem na prijedestal i radim drame praktički oko ničega .. I razmišljam kako to sve zapravo nema smisla, ali opet to radim .. I ne mogu prestati ..Ne znam zašto, ali nešto me gura da uvijek tražim više, bolje, da nikad nisam zadovoljna s postignutim, dosegnutim ..'' – zastanem malo ..

''Razmišljam i o tome kako me sutra čeka razgovor za posao .. Kojega nisam sigurna da uopće želim raditi .. A opet nije situacija da se bira''

''Razmišljam o čovjeku kojeg volim više nego što zaslužuje, kojemu dajem cijelu sebe, kojem sam od početka bila iskrena i vjerna, a koji to očito nije zaslužio .. Ali bojim se i biti sama .. Užasno me strah samoće ..''

''Razmišljam i o tome zašto pobogu govorim sve ovo strancu'' – viknem kao da sam se upravo trgnula iz dubokog sna .. Stvarno sam nakon bujice riječi o mojim razmišljanjima tek sada shvatila da ja zapravo pričam s neznancem koji je u pola noći banuo u moju sobu, koji je povrijedio moj osobni, privatni prostor, u koga inače nitko ne zalazi ..


''Da saznaš da sutra umireš, bi li prihvatila taj posao?''


''Ne'' – odgovorim brzo - ''To je jasno kao dan''


''Bi li provela taj zadnji dan s čovjekom kojeg nije briga ili sama?


''Pa ne znam, vjerojatno bih željela provesti ga s njim, ali pitanje je bi li on našao dovoljno vremena da cijeli jedan dan posveti meni, jer on je prilično zaposlen i to sve, tako da kad bolje promislim vjerojatno bih ga provela sama, čekajući njega da dođe''


''Da imaš pravo na jednu želju, što bi poželjela?''


''Da budem sretna''


''Taj zadnji dan života, prije vječnog počinka, kako bi ga provela?''


''Ustala bih se i sjela na balkon, promatrala ljude .. Gledala bih ih kako prolaze i zamišljala kamo idu, o čemu razmišljaju .. Otišla bih na more, gledala bih valove kako zapljuskuju o obalu, slušala bih zvukove koje inače ne primjećujem, upalila bih najdražu pjesmu na Youtube-u i vrtjela bih je do beskonačnosti .. Ukratko, bila bih sretna''


On je šutio nekoliko trenutaka, a onda zapitao:


''Imaš li ti koje pitanje za mene?''


Zastala sam .. Što da ga pitam? Ništa mi nije padalo više na pamet, niti jedno jedino pitanje .. A znam da ih je bilo mnogo ... Odjednom su sva dobila odgovor .. Nekako ..


''Nemam'' – odgovorim tiho ..


Od je stajao tu još nekoliko trenutaka, a onda iščeznuo ... Baš kako je i došao .. Odjednom ... Bez riječi ... Bez pozdrava ... Bez objašnjenja ... Bez odgovora na sva moja pitanja ...


Ostala sam sama u mračnoj sobi .. Ništa mi nije jasno .. Tko? Što? Odakle? Kako? Zašto? Milijun pitanja je bilo u mojoj glavi, a opet su sva na neki čudan način imala odgovor ..


''Vjerojatno je sve samo san ..'' – pomislim ..


Najbolje da se lijepo ušuškam ovdje u toplom krevetu i do jutra zaboravim ovo što se upravo dogodilo .. Sve je u redu, opet sam sama u svojoj sobi, sa zaključanim vratima .. Sigurna sam .. Nema nikoga .. On je negdje na putu, na poslu, kao i uvijek. Kao i danas cijeli dan, dok sam ga čekala i zvala .. Tko zna je li me primijetio danas onaj čovjek sa psom, koji je nekoliko puta prolazio .. Je li pomislio da besposličarim cijeli dan? Ma koga briga zapravo, meni je bilo lijepo .. Odmorna sam, puna života, mlada, lijepa, ima sve što mi treba, pa i više .. Nemam nikakvih briga, ni obveza .. Mogu i sutra, kao danas, cijeli dan sjediti na plaži i uživati u šumu mora, pokojem lavežu psa, djetetu koje se veselo igra .. Nitko mi ne brani .. A pustit ću još koji put i ''It's a beautiful life'' .. Ta pjesma me nekako uvijek vrati u život .. Radit ću sve što me veseli i biti sretna ..


''Svečano obećajem'' – kažem tiho ..




U tom miru i spokoju, dok su mi se oči polako sklapale, odjednom me prođu neki trnci .. Nekakav hladan, arktički hladan, zrak zapljusne cijelo moje biće ..




I u bolnoj spoznaji, suza krene niz moje lice ..

Zapekla je poput kakve kiseline …

Zadnje uređivanje Loreanna : 05.06.2012. at 05:48.
Loreanna is offline  
Old 05.06.2012., 10:48   #551
U tišini čujem glas kako mirno odzvanja,
krade noći danima meni život odbraja.
Kol'ko dana imam još? Kojim putem krenuti?
Da'l sad kartu imam ja? Da'l sad znam gdje skrenuti?
Znam da neću žaliti kad pred ulaz dođem ja,
zadnji pogled bacit ću da te s njim ulovim ja.

I kroz suzu što klizi i obraz mi nataplja,
posljednje sjećanje na tebe ishlaplja.
Da sam ti prizn'o? Dal' bi vrijedilo na duge staze?
Il' bi bila još jedna u nizu od onih koje odlaze?
Al' dileme te više neće da me more,
jer pazit ću na tebe ja tamo od gore.

Jer vrijeme je ... to sam siguran ja ...
A ti se pitaš, vrijeme je za šta?
__________________
"... ěvery dream begins by taking one step ..."
The Poet is offline  
Old 06.06.2012., 03:18   #552
Što je danas lijep dan, pomislio sam.
Kiša pada, rekao je glas.
Svejedno je lijep dan, volim kišu.
Majmune, odgovorio je glas.
Mater ti je majmun!
...
Mogao bih spavati jos malo.
Ne može, rece glas.
Ti ces mi reci!
...
Ne mogu zaspati.
Hahahahaha, nasmije se glas.
Umukni!
...
Idem napraviti djir po gradu.
Cuvaj nogu, rece glas.
Zasto?
...
Jebote kako mi je drag eduardo.
...
Jebote, uganuh nogu mislec na eduarda.
...
evo tekma na teve.
...
Jadni eduardo, gle sto mu ovaj napravi.
Rekao sam ti, rece glas.
Pa nisi valjda ti...?
...
tko je ovaj glas?
...
Tko si ti?
Rekao bih ti da si covjek, rece glas.
Pa sto sam ako nisam covjek?
...
Gorštak is offline  
Old 11.06.2012., 18:37   #553
Zadaćnice - šezdeset i deveta - Na poljima od snova ne pušta se korijenje..

Temu za ovaj puta je odabrala Loreanna:

Quote:
Loreanna kaže: Pogledaj post

Na poljima od snova ne pušta se korijenje..


Koliko puta smo u životu radili planove, maštali o ostvarivanju nekih ciljeva i režirali sve moguće scenarije u svojim glavama ... Koliko smo samo puta smislili unaprijed razgovor ili do u detalje razradili kako će neka situacija izgledati ... I koliko je samo puta sve bilo obrnuto ... Ništa nije krenulo kako je bilo zamišljeno i sve se razriješilo na jedan sasvim drugačiji način negoli smo tako minuciozno isplanirali ..
Teme će u ljetnom periodu biti otvorene po dva tjedna, znači ova završava 24.06.2012.
Pa, raspišite se.
__________________
Granice mogućeg možemo odrediti samo onda, ako ih prijeđemo odlaskom u nemoguće (Arthur C. Clarke)
Sves is offline  
Old 13.06.2012., 12:51   #554
Breme iznošenih godina ulijevalo je sumnju u glavu sredovječne žene. Još uvijek je čvrsto stiskala zaručnički prsten što ga je dobila od kurvinog sina prije nekoliko godina uz obećanje da će ju voljeti i brinuti se o njoj do kraja života. Tada je bio dječak sa snenim pogledom u očima, bilo je fantastično slušati sva ta snatranja, želje, planove. Imati ćemo kuću negdje u planinama, živjet ćemo sa dva bernardinca voleći se kraj otvorenoga kamina, na škripavim drvenim stubama, na livadi dok nas okružuje stado znatiželjnih ovaca. Jednoga dana roditi ćeš mi djecu.

A: Slavice, daj još jednu hladnu. Evo Luka se upravo sprema pucati penal.
A: Jesi mi oprala hlače? Pa jebem mu mater, znaš da sam ti rekao da ne mogu zmazan među ljude.
A: Još mi samo treba da netko pomisli da sam nekakav klošar.
A: Daj mi nešto novca, da imam za okrenut rundu dečima.
B: Ali dragi, to štedimo za kuću, sjećaš se?
B: Naše ljubavno gnijezdo. Gdje ćemo napokon biti daleko od svega, samo nas dvoje, zajedno.
A: Da zlato, obećavam da budemo. Daj mi samo malo da imam za pivu popit.
A: Nadomjestit ću čim dobijem plaću. Znaš da to želim jednako kao i ti.


Nekad smo vodili ljubav, nježno i strastveno, satima. Danas, kao da više nema vremena za takve stvari. Sjećam se prošloga tjedna kad se vratio pijan sa utakmice. Sa vrata me je podignuo upuhujući mi nekoliko promila alkoholnog evaporata u nosnice. Potrgao mi je grudnjak i nabijao svoj ionako predimenzionirani falus toliko jako i nasilnički da sam imala osjećaj da ću se raspuknuti od boli. Zatim me okrenuo sa stražnje strane, primio za kosu divljački nabijajući i urezivajući nokte u bedro, nakon čega me spustio na koljena i neko vrijeme upoznavao moje glasnice sa svojim ponosom. Napokon je gotov. Odgurnuvši me od sebe poput gubavca započeo je stimulirajući dijalog.

A: Daj mi stavi nešto za jelo, gladan sam.
B: Odmah ljubavi.
A: Opet si napravila varivo od kupusa.
B: To je jedino što imamo.
A: Jebalo te varivo da te jebalo. Nisam ja govedo da me travom hraniš. Izgledam li ti možda ko govedo?


Nešto vremena kasnije, ležao je zureći u grede podstanarskog potkrovlja koje su se provlačile stropom. U njegovim očima ponovno sam vidjela onu iskru. Beskrajno zaljubljenog mladića koji mi je poklonio prsten sa početka priče. Čvrsto me stisnuo uz sebe obećavajući da će sve biti u redu. Govoreći da ćemo i mi jednoga dana naći svoje mjesto pod suncem i živjeti sretno sa dva bernardinca i gomilom djece. Sa smiješkom sam zaspala, znala sam da je naša ljubav još uvijek tu. Nakon svih ovih godina nije iščezla. Ja sam još uvijek ja, beskrajni romantik, a on je još uvijek on, isti dječak krupnih sanjarskih očiju koji sve ove godine čeka jedno naše svitanje.
lycantrophy is offline  
Old 13.06.2012., 13:11   #555

I stoji još danas ta ruža kraj polja,
prema nebu ona se penje.
Svjedoči našoj ljubavnoj priči,
što ne može savladat kamenje.

I volio sam jednom blesavo i silno,
prava ljubav što svakoga spasi.
Al' kako to nekad u ljubavi biva,
taj plam se brzo ugasi.

I prođe kraj mene sa jednim tipom,
ne pušta već se svako malo javi.
I sasvim dovoljno da me raspemeti,
napravi bluez u mojoj glavi.

A tjeram je od sebe, tjeram daleko,
jer sama zna tko mnogo je voli.
Ne dopušta lako da odem od nje,
a zna da srce me boli.

I stoji još danas ta ruža kraj polja,
prema nebu ona se penje.
Zašt' nisam znao da na poljima od snova,
ne pušta se korijenje.

__________________
"... ěvery dream begins by taking one step ..."
The Poet is offline  
Old 15.06.2012., 19:46   #556
Otvorila je oči. Okruživao ju je mrak. Začudilo ju je koliko joj se prekrasno, savršeno, normalno probuditi uz njega, u njegovom stanu, u nepoznatom krevetu... kao da i nije prvi put. Osjećala je toplinu njegove kože i shvatila da se ne može pomaknuti koliko su bili međusobno isprepleteni. Ma nije se niti htjela pomaknuti. Niti centimetar. Bila je točno tamo gdje je već dugo htjela biti. Probudila se onako kako je sanjala da se budi.

Osjećala je njegov dah na svom vratu i nije mogla izdržati da ga ne počne ljubiti. Činilo joj se kao da je oduvijek tu, miris njegove kože bio je tako poznat, kao da je već tisuću puta čula te neartikulirane zvukove, kao da se već toliko puta budila uz njega. Nije mogla izbrisati osmjeh sa usana, a on je iz polusna nije mogao prestati ljubiti. Pokušavala je dotaknuti svaki komadić njegovog tijela jer je cijelo vrijeme nekako bila u strahu da će nestati, da će se probuditi i shvatiti da je sve bilo nestvarno, da je sve bio san... kao toliko puta do sada.

Sati su letjeli kao sekunde i sve joj se činilo nestvarno. Jedino čega je bila svjesna bila je kiša koja je neumorno padala. Tek bi povremeno pomislila na tako opipljivu činjenicu da zapravo ne bi smjela biti tu i pogledala na parket u drugom dijelu sobe gdje je ležao njen isključeni mobitel na kojemu je do sada bilo tko zna koliko poziva od osobe koju je voljela najviše na svijetu. No, u idućem pogledu, dodiru, poljupcu, osmjehu nestajalo je sve izvan te sobe, nestajalo je sve osim njegovih dječjih okica i blesavog osmjeha. Opet bi legla na njega i otkucaji njegovog srca i ritam disanja smirili bi je u sekundi.

Govorio joj je da će sve biti ok, da će se sve riješiti, da se ne brine, da su prijateljstva iznad svega, da će joj M. oprostiti, da je M. voli. U tom trenutku mu je vjerovala. Iako je znala puno bolje od njega što je čeka kad izađe iz njegovog stana koji joj se činio kao nekakav međuprostor snova i stvarnosti, kao mjesto na kojem vrijeme stoji i ništa ružno se ne može dogoditi, kao da je ništa ne može dotaknuti. Povremeno bi shvatila da bi se trebala pokrenuti iz tog sna, no on bi je bez ikakvog truda u svega nekoliko sekundi nagovorio da ostane.

Prolazili su sati u nježnostima i spavanju. Nije se mogla odlijepiti od njega. I sve je bilo tako prirodno, tako savršeno da je jednostavno bilo nemoguće da je nešto toliko predivno uopće moglo užasno povrijediti nekog koga je toliko obožavala, nekog tko je bio uz nju u svim sekundama života, propadajućim i savršenim. To je bio neki treći svemir u kojem se ništa osim njih dvoje nije događalo, a ako slučajno i je, nije imalo nikakve važnosti ni utjecaja.

Sati su se pretvorili u dane kad je skupila hrabrosti unatoč njegovom nagovaranju stupiti u stvarnost. Već je nekoliko puta do tada pomislila kako bi možda najbolje i najjednostavnije bilo nikad više ne izaći kroz ta vrata i jednostavno živjeti zauvijek taj nemogući san, imati njega i sebe kakva je bila samo s njim. Ipak, morala se vratiti, morala se „probuditi“... Kiša je prestala padati. To je bila jedina promjena koju je kužila, nije znala ni koje je doba dana ili noći. Ljubila ga je dugo prije nego je prekoračila prag ulaznih vrata, granicu snova i stvarnosti. Trudila se zapamtiti svaki detalj tog osjećaja. Nije bilo stvarno, nije moglo postojati ... I ovako je uništilo sve, sve što je obožavala. I koliko god možda bilo glupo, nije joj moglo biti skroz u potpunosti žao.

Trebalo joj je vremena da upali mobitel. Trebalo joj je vremena da shvati da se to stvarno dogodilo i da se suoči s posljedicama. M. joj je na kraju oprostila. Nakon nebrojenih suza i teških riječi sve je došlo na staro. No, prešutno je znala da se taj osjećaj letenja jednostavno ne smije ponavljati.

Sretnu se od tada svako toliko ... Prošle su već godine, ali i dalje se sjeća svake sekunde tih nekoliko kišnih dana koji su se nekako stopili u jedan i danas u njenom sjećanju ostali kao jedna jedina malo duža i preposebna noć. „Ja i ti imamo skroz dobar odnos“ rekao joj je pri posljednjem susretu „Vidim te svako par mjeseci, procjenjujem s kim si i da li ti se smijem javiti, sakrijemo se u neki najtamniji kutak i smijemo se satima kao idioti... Onda na brzinu podijelim s tobom svoj život od prošlog susreta i ti nestaneš, a ja razmišljam o tome do idućeg puta“. U njoj se stvorilo nešto između osmjeha i suze. Kao i toliko puta do tada samo ga je htjela poljubiti, ali se umjesto toga okrenula i brzim se korakom vratila se u stvarnost.
zoe zzz is offline  
Old 23.06.2012., 18:46   #557
Zadaćnice - sedamdeseta - Zombie apokalipsa / Erotska proza/poezija

Temu tj. teme za zadaćnice odabrao je lycantrophy.

On kaže:
Quote:
Zombie apokalipsa ili Erotska proza/poezija. Ako je nekoga sram pisati o prvome, nek napiše koju rečenicu drugoga. Kombinacija je uvijek dobro došla.
Raspišite se. Tema je otvorena do nedjelje, 8. srpnja!
__________________
Those who dance are considered insane by those who cannot hear the music. (G.C.)
Velia is offline  
Old 24.06.2012., 03:28   #558
Sanjala san noćas da ustajen iz kreveta i iden do kužine, mudante su mi se bile okrenule dok san spavala pa san ih puten natezala ne bi li ih namistila na predviđeno i dok sam tako bauljala na slipo, zveknula san nogon o sidalicu i pasmater opsovala u bradu. Uzela san tetrapak mlika iz frižidera i naguzila kolutajući očima, nisam mogla stati tankat koliki užitak mi je to hladno mliko pružalo, nevjerojatno nešto. Odjednom se u veceu upalilo neko svitlo na moment i za čas san ositila topli dah na leđima, nešto mi se priljubilo uz guz, vraga nešto, bokun čovika me najednom zgrabija grubo i odlučno, mliko san isprolivala po sebi, strga mi one labave mudante i stira mi ga brate bez dobardan, večer, kurčepalče, ništa, samo udri najednom. E miki, ka da si mene pita štaćeš i kakoćeš, odma san ufurala gejm i namistila se na prste, isturila guz i uvatila ga za zapešća dok me je drža za bokove. Nabija me majstorski s šou ritmon kad san se naglo izvukla i okrenula, podiga me na sudoper ka od šale i udri en face, e kad smo već kod en face, išla san ga pogledat, da vidin šta, ko i kako, kad ono keptn Pikard s onon svojon ćelon, gleda me ka manijak, lude oči. Jebate, ja se uložila još i žešće, više mi sudoper nije bija dosta pa smo se bacili na pod zguza, sprida, uzazid, sve do vecea vratolomije. Skončali smo u tuš kabini uz ledene pločice i njegovo vruće tilo, nenormalna temperatura mu je bila, ka da nije odavde. E kakav orgazam je to bio, kozmički neki, a i poza je bila van kamasutre, nisan sigurna da san to uopće bila ja jerbo ne mogu toliko visoko nogu dignit inače, al svakako me rascipija tuta forca i dok san tako delirično zgužvana i zatvorenih očiju dolazila k sebi, skužin da njega nema. Bilo mi je čudno pa san na jedvite jade otišla do dnevne, nije ga bilo, nemam pojma, znan da san se samo strovalila na kauč i zaspala.
Jutros kad san se digla, skužin da san zaflekana i neman pojma od čeg su fleke, u veceu svi šamponi pobacani, prigorene žarulje, odvaljena zavjesa od tuša, ja u čudu.

Sad me muči to da nisan mjesečarila noćas pa zadrkarila po stanu il je pikard stvarno bija tu. I još je nesta u tuš kabini. Kabini, ej. Ka ono, beam me up Scottie.
Nisan pametna al ludo svakako. Ka da je stvarno bilo.
Gorštak is offline  
Old 24.06.2012., 05:15   #559
…upravo čita napisano…

biiip

…ajme kako volim ovu cenzuru,
rukom bi te tresnuo po
~biiip~,
ne bi žalio niti retka,
hajmo mila sve od početka…


(izvor texta poznat autoru profila s lijeve strane)
__________________

Zadnje uređivanje Sves : 24.06.2012. at 14:17. Reason: Cenzura :)
tomisličak is offline  
Old 04.07.2012., 22:00   #560
Ocean

tvoje su ruke
valovi oceana
namočio si mi kosu
i sad stojim tu pred tobom
gola
i mokra
drhtim
gledat ću te još kratko
prije no što zaronim
u biserno bijele
plahte
jedan će mjesec vani
vrisnuti
za sve naše čežnje
naježio si se
i tvoje mi oči pričaju priču
koju mi nikad
nisi želio ispričati
goli smo
ogoljeni do kostiju
besramni
skinuli smo kožu
poput zmija
i ostavili je na podu
da trune sa svim našim
strahovima
tvoja je soba puna nas
priljubljeni smo
i samo nas dijele oči
gutamo se dodirima
osjećaš li kako drhtim iznutra
strah ne postoji
u tvojim su očima zapisane
sve jeseni
čuvat ću ih
na dnu svog ormara
da se odmoriš
Nuria Monfort is offline  
Zatvorena tema


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 12:10.