Vaši porođaji

[malo_roze_slonce]

Mayflower kaže:
Jesu - Valentina.

hehe, tako se zove moja sestra

[crazy child]

Evo, samo da javim da je moja sestra danas u 12 i 45 rodila preslatku djevojčicu!
Imala je odličan i bezbolan porod (uzela je epiduralnu); jedino joj je grozno bilo slušati jauke drugih rodilja.
Kaže da će joj to ostati cijeli život u sjećanju.

Njezin muž je presretan(vidio je malenu), kaže da se to ne da riječima opisati- ta sreća, onda mogu mislit kak je tek moja sestra sretna.


Baš mi je drago zbog njih i jedva čekam da vidim malu Ružicu.

Blago vama svima koji imate djecu. To je tako divno!!!

[debelakrava]

vidis, moja se mama isto zaklinje u epiduralnu. kaze da je to najbolja stvar na svijetu ali je naravno bitno da ti je strucno naprave.
e a ona je isto slusala neku glupacu koja je urlala, bila ful mladja od nje i imala je normalan porod a derala se ko da je kolju. kaze da je ispizdila.
kod nas znam da ima sad i porod u vodi (u petrovoj) al ja ne bi to nego eto ta epiduralna i moja frendica doktorica pored mene. da me drzi za ruku i sve prati i govori sta ne vlja, sta valja. mislim, necu tako skoro ali sigurna sam da ce bit sve u redu.

[crazy child]

Moja sestra je imala svog doktora na porodu i odmah kad je on došao su se svi ustrčali oko nje (inače je ne bi fermali ni pol posto).
Kaže da joj je to, što je ekipa bila uz nju, ubrzalo porod. To baš ne kužim, al ajde dobro.

Nije njoj bilo grozno što su one jaukale zato jer je to njoj smetalo, nego joj je bilo teško zbog njih (bar tak mislim).

Dakle, debelakrava, uzmi doktora- definitivno pomaže.

[Tinchi]

maristella69 kazˇe:

Nije basˇ tako da si uvijek happy istog trena kad vidisˇ bebicu, normalno je ne osijec´ati nisˇta neko vrijeme, normalno je sve, nemojmo zbedirati buduc´e rodilje koje mozˇda nec´e osjetiti prosvjetljenje odmah nakon poroda. Mozˇda ni kasnije, svejedno.

Dapache, cula sam da je cest postporodjajni shok. Je li koja od vas to dozivjela?

[UnaZG]

Vinogradska bolnica (oba porodjaja).

Prvi porodjaj: trudovi poceli oko 8 u jutro, porodila se isto jutro u 10.45. Doktora sam vidjela samo kad je sve trebalo privesti kraju, jer su se, osim mene, u istoj radjaoni, poradjale jos dvije trudnice, jedna s blizancima, a druga klinka od 14 godina. Tako da su bili zauzeti njima vise nego sa mnom.
Pravi problem je poceo kod dojenja jer moj andjeo nije mogao uhvatiti bradavicu nego je sisao svoju donju usnicu.

Drugi porodjaj: trudovi poceli oko 21 sat, a porodila se istu noc u 23.40. Guska koja je brinula o meni ponasala se nemoguce, ironicno, bezobrazno, .... ma bljak!! Da nisam bila u stanju u kojem jesam, zapamtila bi me!! Nagla promjena u ponasanju je bila kad mi je muz dosao (jer smo htjeli da prisustvuje porodjaju). Mislim, pretvorila se u med i mlijeko. I sve ulazi po nekoliko puta da vidi kako sam. (?!?!?!)
Doktorica se usetala u neko doba i rekla da ne bu nis do 3-4 u jutro. U neko doba ulazi sestra, da jos jednom, jelte, provjeri kako sam, i izjuri vani po doktoricu i babicu jer se glavica vec nazirala, ocevidno puno ranije nego najavljeno od doktorice.

Kako bilo, sve se super svrsilo, bez stvarnih problema tijekom porodjaja.

[Kalista]

Samo bez panike jer mene je moja mama izludila upravo zbog toga. Ja sam ti plivala u moru, k'o velika, kad su počeli trudovi. Naravno nisam se obazirala na to nego nastavila dalje bućkati se u moru...
A, onda me "uhvatilo"...
Uglavnom, ja sam bila potpuno smirena dok ona nije skužila što se dešava, a onda.....ajme meni majko moja.... Kolaps (njen), panika, ja sam ti nju morala tješit i smirivat, a mene je ispizdila za poludit. Na kraju sam skoro kleknula pred nju moleći ju da se makne iz mog vidokruga.

Eto.

[Winona]

probudila se mokra ( najvise se bojala da pocne po noci i da kao ne skuzim na vrijeme, ha,ha poslije se smijala ideji – kao necu skuziti ako pocne), negdje oko dva ujutro, otisla u kupaonu, otusirala se, probudila njega i rekla mu „tulum je poceo“ on iskocio iz kreveta, obuo slape , uzeo torbu ( cekala mjesecima spremna ) i rekao – ajde, ajde sto cekas.

Cekla sam da obuce jos nesto na bokse koje je jedine imao na sebi

Pobio sve rekorde u tome. Pola sata kasnije primljeni i ja u radjaoni. Malo sam hopsala na lopti, malo sam usla u bazen , to je sve u jednoj prostoriji, ( pa se ispostavilo da ne to ipak nije za mene ) malo tusirala ledja toplom vodom, za mene se ispostavilo najgore lezati i to na ledjima.....na kraju sam zavrsila na nekoj cudnoj stolici na kojoj kao klecis/cucis i tako sam mogla najbolje tiskati.

….bila uvjerena da cu vristati, on pitao sestre sto nije u redu zasto ja ne vicem ( kao obicno )

uspjela procijediti ako ne zacepi da cu ga poterati van. Sa mnom bila moja Hebamme – nesto kao babica ali tesko objasniti nije to bas isto kao u Cro, s njom sam se druzila prije poroda ( posjecuje doma) a i isla sa mnom iz bolnice direkt doma i sve mi pokazala, cijeli prvi tjedan dolazi svaki dan, poslije jednom tjedno ili po potrebi ali ostaje u kontaktu do prve godine zivota.

Mama bila vani i molila krunicu. Ja nisam bas religiozna ali njoj je to tog trena trebalo a meni skodilo sigurno nije.
Ne sjecam se svega. On kaze da sam rekla da ne bu skoro hebal.I da sam rekla jednom da hocu doma ( ha,ha super ideja idem ja doma ne da mi se vise tulumariti)

Ne mogu opisati onaj zadnji push. Samo znam da su mi ga dali odmah onako mokrog i krvavog, samo malo, onda je tata isao u drugu sobu gdje su sve provjerili i vagali i onda su opet dosli k meni.

Hebame me masirala cijelo vrijeme nekim uljem, vlazili su mi celo a i dali su mi da pijem po par gutljaja.Meni bilo glavno da me nisu rezali.
Ali osjecaj kad smo ga vidjeli ( oke on malo prije nego ja)…to se ne da rijecima opisati. Znam da necu zaboraviti dok sam ziva.Svi su ponavljali kako je savrsen muzu je i suza potekla bio je ono …gotov. Meni moj andjeo nije bio tog trena lijep.Ne znam nisam par sekudni kopcala da je to zaista on na kojeg sam cekala svo ovo vrijeme. Bila sam sva smusena, tek malo kasnije sam skopcala cijelu situaciju.

E da isla sam i na onaj trudnicki tecaj, na trudnicku jogu cijelo vrijeme rekli su da sam bila dosta pokretna...i da mi je to pomoglo.

[Winona]

Netko je rekao da pravi show pocinje tek kasnije ( magic mislim) i cini mi se da je u pravu. Sad imam pomoc sa svih strana i nista mi ne daju raditi ali uskoro smo nas dvoje sami i toga me strah.

[Samantha]

Neces biti jedina sama....i ja sam sama vec 2 mjeseca.

i nije mi tesko,setamo,nosamo se,igramo....neznam ni koliko je sati ni koji je dan...vrijeme mi je stalo i pretvorilo se u nju.

Poljubac malom cvrcku.

[Winona]

hvala
Doci cu ti na kavu.

A ovo si tako lijepo napisala

[Shtefitza]

Joj, Winona! Koji lijepi post si napisala! Puse tebi, bebachu, hrabrom tati i sretnoj baki!

[allegra]

Winona čestitam

malom bebaču šaljem ... bez brige proljepšat će se on slijedećih mjeseci ... uvijek se proljepšaju

[Nerea]

a moja Winona ...ja san plakala ka godina kad mi je mater nakon mjesec i pol otishla...uuufff....kakav grozan osjechaj..da se necu znat brinit za dite...daq cu bit losa majka..da ce umrit od gladi....itd itd...i na kraju evo ga mamlazich mali od godinu dana..

[maristella69]

Winona, porod je bio divan, rekla bih!! (boliti mora, ne može se to eskivirati...na žalost..)

Ne boj se ničega, ti si svom malcu cijeli svijet, ništa mu drugo nije potrebno, imaš sve za njega, neko vrijeme biti ćeš mu samo ti dovoljna, a ako i budeš zabrinuta, to je samo za njegovo dobro.
Sigurna sam da si se prilično 'umrežila' sa prijateljicama i poznanicama, pa to stalno koristi, nikome nećeš dosađivati , vjeruj mi!
Onaj tko je rodio, zna kako stoje stvari.

Puno zdravlja, sreće a napose ljubavi vam želim!

[Winona]

hvala ....

[ahava]

Ovo su stvarno divne novosti ....Pa cestitamo Winona i sve najbolje od srca zelim

[mimi2003]

vidiš da je sve super prošlo, ma najbolje

i sada se možeš sva posvetiti malom vražićku, to je nešto prekrasno i predivno, ne trebaš se bojati, jer tvoja blizina je njemu najveća sreća i veselje, i ja sa prvi puta bila sa mamom ali ona ga se bojala primit, muž je morao raditi, malo je dobio slobodno, rodila carski, ali vjeruj kada sam vidjele te vesele okice kako su me tražile ma ništa mi nije bilo teško

....a kad poćne gugutati tek onda ćeš vidjeti veselja, mi smo se igrali ko mali, pričala mu non stop, i pjevala mu od malena, zato kažu danas, pa sin ti prava pričalica i zabavljač, a pjeva ponekad čak i dok spava

sretno, i udri brigu na veselje, i poljubi malog vražićka

[kentaur]

evo ja sam nekoliko mjeseci kasnije doznala da sam sretna da mali i ja nismo ''otišli'', po svim zakonima i logici trebala sam dobiti sepsu (reko mi ginekolog)

naime - nitko nije niti skužio da mi je zdjelica preuska (fetopelvina disproporcija) pa sam 6 sati nakon puknutog vodenjaka doznala da uopće ne znaju kak će me porodit, da ću valjda na sekciju, ali nema anesteziologa, bla bla, tlakovi mi se počeli izdjednačavati 65/60....tek popodne sam završila na stolu još dok sam udisala kisik baba je neka histerizirala da šta će oni sa mnom (umjesto da se pitaju šta će sa sobom)


kako ti grah padne, tak ti i bude


Winona tebi čestitam, bravo

[sanjalica]

Prvo što želim napomenuti je da je sva bol u trenu nestala kada su mi mog bebača stavili na prsa...ali do tada...hm, ne mogu se pohvaliti da je brzo prošlo i da nije bilo teško. Trudovi su mi počeli u ponoć i nešto, u dva mi je pukao vodenjak, a u tri i pol sam bila u rodilištu. U pet sam bila otvorena 4,5 prstiju. U šest i pol sam bila otvorena 6 prstiju i rekla dotoressi da želim epiduralnu. No, rekla je da mi ne treba jer da ću roditi za dva sata, da se super otvaram itd, ajde dobro, mislim si ja, koji će mi k... epiduralna kada ću roditi tako brzo, u 7 su me stavili na drip, u 11 sam bila otvorena 10 prstiju, a rodila sam u 12 i to uz "skakanje" dr. po mom trbuhu i toliko rezanja da još sada imam sranja sa šavovima . No, kada pogledam mog mališana sve loše nestane u trenu

čestitke svim hrabrim mamama i pusa svim mališanima