Želim djecu - ali vidim samo loše strane

[miss daisy]

bandera kaže:

Ali tu su, zdravi, veseli, tvrdoglavi zajebanti i ništa što sam ostavila u onom životu prije njih se ne može mjeriti s njima i tim osjećajem kad ti mekana, mirišljava bebica prdi u krilu.

I ne vidim zašto bi netko tko ne želi imati djecu, baš morao postati roditelj. Ne mislim da ti ljudi nešto propuštaju, jednostavno će si ispuniti život na drugi način.

iskreno, meni su ove tvoje dvije rečenice u koliziji.

ljudi koji nemaju djecu, propuštaju imanje djece. možemo filozofirat i biti kul koliko hoćemo, al to se ne može zamijeniti drugim nečim. ne znači da će u životu biti nesretni, al definitivno znači da će nešto propustiti.

jednako kao što, nešto banalnije, onaj koji nikad nije putovao van svog sela, propušta vidjeti sve ono što nije njegovo selo.

[zarana]

istina...i opet ima onih koji bi rado vidjeli svijeta al nemaju para da ga vide pa pate, ima onih kojima se svejedno, pa onda ima onih koji se ne usude, strah ih je, kako će se snaći u bijelom svijetu, a bome ima i onih koji jednostavno ne žele iz svog sela koliko god to ostalima bilo čudno...i sasvim je svejedno da li su tada zadovoljni ili nezadovoljni svojim životom...

roditeljstvo je divno i teško, naporno i uzbuđujuće, čarobno i puno neizvjesnosti, ali takav je i život, šta ne ? nema scenarija, plivaj i uživaj...

znate kako kažu: ako nešto jako voliš uspjet ćeš u tome...kod pokretačice teme toga nema ...zašto onda nešto forsirati...

[bandera]

miss daisy kaže:

iskreno, meni su ove tvoje dvije rečenice u koliziji.

ljudi koji nemaju djecu, propuštaju imanje djece. možemo filozofirat i biti kul koliko hoćemo, al to se ne može zamijeniti drugim nečim. ne znači da će u životu biti nesretni, al definitivno znači da će nešto propustiti.

jednako kao što, nešto banalnije, onaj koji nikad nije putovao van svog sela, propušta vidjeti sve ono što nije njegovo selo.

Možda se nisam izrazila dobro. Ja sam nekako uvijek znala da ću imati djecu i odjednom je ta želja bila toliko jaka da se više ništa nije moglo mjeriti s tim. Ali, da sam se nećkala i odlučila da ipak nisam tip za roditelja, ne bi mi život bio loš. Dapače.
Možda kasnije probam malo jasnije obrazložiti, onaj stariji gore spomenuti se svađa sam sa sobom, mlađi jede maramice pa moram ići.

[ZubaTruba]

zarana kaže:

istina...i opet ima onih koji bi rado vidjeli svijeta al nemaju para da ga vide pa pate, ima onih kojima se svejedno, pa onda ima onih koji se ne usude, strah ih je, kako će se snaći u bijelom svijetu, a bome ima i onih koji jednostavno ne žele iz svog sela koliko god to ostalima bilo čudno...i sasvim je svejedno da li su tada zadovoljni ili nezadovoljni svojim životom...

roditeljstvo je divno i teško, naporno i uzbuđujuće, čarobno i puno neizvjesnosti, ali takav je i život, šta ne ? nema scenarija, plivaj i uživaj...

znate kako kažu: ako nešto jako voliš uspjet ćeš u tome...kod pokretačice teme toga nema ...zašto onda nešto forsirati...

odličan post!

[miss daisy]

zarana kaže:

znate kako kažu: ako nešto jako voliš uspjet ćeš u tome...kod pokretačice teme toga nema ...zašto onda nešto forsirati...

meni je njezin stav sasvim normalan za osobu u svojim dvadesetima. ok, pojma nemam koliko ima godina, ako još prati topic može napisati jesam li u pravu

možda mi je lakše shvatiti nju nego što je vama, jer ja nisam sve do kasnih dvadesetih pomišljala o djeci (tj bila sam odlučna u ideji da ih neću imati), a inače sam također sklona promišljanju svih mogućih crnih scenarija u glavi, kako se ne bi dogodili



a što se tiče neimanja djece i tko koliko žali za čime, to se ipak sudi u starosti. tj jedno je sa 24 pisati po forumu da ne želiš djecu jer si kul i nećeš raditi što selo radi, kad su sve šanse da ćeš sa 64 imati četvero unučadi

[SummerNight]

miss daisy kaže:

a što se tiče neimanja djece i tko koliko žali za čime, to se ipak sudi u starosti. tj jedno je sa 24 pisati po forumu da ne želiš djecu jer si kul i nećeš raditi što selo radi, kad su sve šanse da ćeš sa 64 imati četvero unučadi

da
meni je to bila jedna od cinjenica u razmatranju pri odluci, nikad u zivotu nisam cula da je nekome zao sto je imao djecu a bome od svih starih koji nemaju djecu cujem i vidim da im je jako zao sto ih nisu imali.
inace, ja i kad sam zbilja pozeljela dijete vise sam se bojala promjene i svega sto to nosi nego sto sam se veselila i jedva cekala.
ali znala sam da dijete u principu zelim imati nekada a da su rane tridesete (za mene) krajnje vrijeme da odlucim jel cu imati ili ne

[Incongruity]

Ima stvari koje jednostavno ne možeš zamisliti prije nego što se dese. Koliko god da analiziraš, ispadne totalno drugačije i to na neočekivane načine, pa šteta vremena potrošenog na analiziranje. Ali razumijem da ne možeš bez analiziranja, i ja sam (bila? ne jesam, i dalje) takva.

Ono što uopšte nisam mogla da zamislim vezano da djecu, a nisam to ni skontala iz priča i iskustava drugih, je koliko je nevjerovatno divan njihov zarazni entuzijazam, njihovo radovanje potpuno neočekivanim stvarima. I koliko izaziva ovisnost. I koliko onda uživaš u njihovim radovanjima i njihovi šašavi gušti ti onda donose više uživanja od tvojih, naizgled smislenih.

Moj je malac kao jako mali malac obožavao građevinske mašine. I vrlo brzo sam i u njegovom odsustvu počela da ih primjećujem i čak drugim odraslim osobama pokušavam da ukažem na to koliko je, u stvari, taj bager, ili taj valjak, jako zanimljiva stvar.

Mala je, sa druge strane, prije nego što je pošteno prohodala razlikovala i primjećivala Mikija i Hello Kitty macu i radovala im se. Meni su uvijek predstavljali simbole konzumerizma, ali, gle čuda, ovisna sam o njenom radovanju i bijelih maca i crnih miševa u našem životu ima mnogo više nego što sam kao bezdjecna žena ikad mogla i da zamislim.

Dakako, sve ima granice i ne ispunjava se svaka želja, daleko bilo. Ali upravo to radovanje sitnicama i taj entuzijazam dovedu do toga da promijeniš mnoge stavove i pustiš u život stvari koje inače ne bi. I uživaš.

[Maca Micko]

rastko kaže:

Pošto mi je ovaj forum pomogao u nekoliko situacija, evo me sa još jednim problemom.


Šta kad odlučite da ćete Ipak imati djecu, ali i dalje vidite samo potencijalne probleme??

Znači, zbog mog odgoja, zbog mojih roditelja, problematičnog odnosa u porodici, momaka koji su bili divni, ali odabrani za kratke staze... jednostavno bila sam ubjeđena da neću imati djecu, posebno ne bilošku - ono u krajnjem slučaju bih usvojila. I sad, desilo se da sam promjenila mišljenje, u smislu da i dalje neću patiti ako ne budem imala djece, ali trenutno postoji dio mene koji bi pokušao. I dalje želim posvojiti djete, ali javlja se želja i da riskiram i imam djecu koja imaju moj genetski kod - i moje porodice.

Logika kaže da nemaju svi ružičaste naočale i "jedva čekam da budem Mama" momenat.

Vidiš ono što želiš da vidiš

[tonkica27]

ovakva osvještenost "problema" po meni je ful pozitivna. i isto mislim da ne treba imati djecu ..preko k, sto bi rekli ili samo zato da se uklopi u neke okvire.

ne znam je li tko ovdje spomenuo, jer sam preletila teme, ali jedno bih ti ipak, ak smem, napisala.

osjećaj koji majke osjećaju prema svom djetetu sada ti je nepoznat. i nikad ti nece biti poznat ako ga nemas. ne kazem da ces ti biti druga osoba..ali teorija je jedno a praksa drugo. uglavnom, my point is, da mozda kad osjetis to što ti je sada s pravom nezamislivo, mozda ces se bez beda dizati po noci (to je jedno vrijeme, pa nije zauvijek, pobogu)..ili kad vidis dva para najdrazih okica kak mole za smoki ..kupis joj i das. i pokakas se sam po sebi i svojim principima..jer su principi nastali dok nisi nosila taj osjećaj za nekog u sebi..

u svakom slučaju, zbog sredine - okoline - ili sta vec, nikako se upustati u tu akciju..ali postoji i ona druga strana..da mozda ti neces vise biti ti u punom smislu riječi zbog čega će sve to oko djece dobiti novi smisao i nove poglede..ovak sad, mozes teoretizirati do preksutra

[Latiosa]

Jedan veoma odličan tekst http://e-balkan.net/index.php/drugi-...e-ne-ispunjava

Smatram da treba biti realan i ne se upustiti u bajke koje neki roditelji pričaju a pritom i sami lažu. Roditeljstvo može biti i lagano nekome i teško a to ne mora značiti kako je pojedini roditelj loša osoba koja ne voli svoje dijete, nego suprotno, odgoj je težak koliko god uživali u našoj djeci. I treba biti svjestan toga.
U braku sam i nekada znam razmišljati o djeci, no strah me pomisliti o odgovornosti, o tome da do kraja svojeg života moram brinuti o još jednoj osobi, koja je u početnu ranjiva. O mogućem gubitku posla u budućnosti itd. o svemu što se loše može dogoditi i time oštetiti dijete.

[zarana]

tekst je odličan, većinu toga sam i sama prošla... znalo mi je biti baš tako, gadno i mračno, osjećaj usamljenosti i izbačenosti, izgubljenosti znao je biti jak... čekaš da prođe...(napomena:ja sam od onih koje su jaaaaako željele dijete)...možda i da napomenem da sam rodila carskim i da nakon buđenja iz anestezije to nisam bila ja, probudila se druga osoba s kojom se nisam znala nositi...

sad, nakon 15 godina,(nakon 4 g.sam imala još jedan carski koji je prošao savršeno, dakle, kao nebo i zemlja) sad si eto mislim da sam bila mlađa možda bi još jedno ...

ali ipak mislim da sve to vrijedi svih teških trenutaka....nije da život ne može biti ispunjen bez djece, to ovisi o osobi,ali ipak, ovo daje smisao svemu...i mogu ja sad pisati filozofske traktate al kako da ti pričam o parizu kad nisi bio ??

kao i autorici članka teško mi je palo što više nikada nisam sama, dapače ta misao me užasavala, a opet, nit sam umjetnik nit pisac niti znanstvenik da mi život treba proći u " imala je vremena za sebe"...

ufatile me razne misli, bježim da ne bi sve podijelila s vama

[jana_1979]

uopće nisam pročitala prvi post do kraja (samu temu) jer ne vidim smisla u razbijanju glave (zaista?) stvarima koje će doći tko zna kada i hoće li uopće? Mislim da ne postoji osoba koja je unaprijed sve tako detaljno isplanirala i kojoj je tako i išlo.
samo ću ti reći da sam mama (meni osobno je to najljepši dio mog života) i znala sam da će biti teško i još je teže nego sam mislila i da, znala sam da će biti lijepo i još je tisuću puta ljepše nego sam zamišljala.

sličice iz konzuma, a još ni ne znaš hoćeš li imati djecu?

[amary]

kako bi bilo lijepo da biramo djecu po nekom katalogu,a roditeljstvo po unaprijed zacrtanim principima,a dijete još ni nije začeto!
Svaki roditelj odrasta zajedno s djetetom,osobito prvim.
Kod sljedećeg već postoje određena iskustva,prilagodljivost, postojanost.
Svako je dijete,već kao novorođenče osobnost,s vlastitim potrebama i reakcijama,čak kad ih još nije u stanju verbalizirati.
Mislim da je najbitnije za roditelja da toga bude svjestan.
Ništa se ne može precizno unaprijed planirati.
I ništa se ne može mjeriti s osječajem ljubavi prema djetetu.A ta ljubav mijenja i roditelja,nikad više nije onakva osoba kakva je prije dolaska djeteta.Mijenjaju se principi,očekivanja,raste osječaj odgovornosti,razumijevanja itd.
Biti majka je predivno i teško istovremeno.

Autorici teme:
Bez uvrede,ali smatram da ti još nisi dovoljno zrela da postaneš majka.Mogla bi se pretvoriti u kontrol frika,a to može za posljedicu imati samo nesretno dijete,nezadovoljnu majku i niz nevolja..

[old_time]

Imala sam 27 g.kada smo moj dečko(sadašnji muž) i ja počeli živjeti skupa iz razloga što smo puuuuuno radili,od jutra do noći,a ja sam živjela 15 km od posla i zbog straha da mi se zbog umora nešto ne desi u vožnji odlučili smo živjeti zajedno i zajedno odlaziti na POSLOVE( ja sam tada radila na 3 mjesta on na 2).
Tada smo bili godinu dana zajedno i jako smo puno pričali o djeci.Obzirom na zauzetost poslom u tom maštanju o djeci uvijek bi na kraju došli do zaključka da imamo vremena,mladi smo,a i treba raditi i prvo stvoriti nešto(bili smo podstanari).Ali nas je sve više savladavala ta želja za djetetom i u jednom momentu smo ipak odlučili 'sada je vrijeme'.Ja sam odmah zatrudnijela i sreći nije bilo kraja! U tom periodu jedino što me brinulo je da sa bebom bude sve ok,niti u jednom momentu nisam razmišljala kako ću se morati buditi noću(da naglasim da sam se, kada je mali imao mjesec i pol vratila na binu sa svojim bandom svaku večer pjevanju.U krevet sam išla u 24.30,taman bih zaspala i mali bi se probudio za papanje u 1.30 i tako svaka 2 sata ,a u 9 h bih nas spremila i odlazila pomagati do 14h mužu u našoj voćarni)Nisam razmišljala o konzumerizmu,da li ću biti dobra majka ni da sam htjela nisam mogla znati ,ali trudila sam se i trudim se da to budem,puno sam čitala stručnih tekstova o tome.Nisam sumnjala u sebe ,nego sam radila i radim na sebi.I dan danas ,sada imam dvoje djece i jaaaako sam htjela i treće,učim.
Mali je pred pubertetom,ustvari već je zagazio,i sada se prilagođavamo toj situaciji i sve je to i teško i predivno.Mala ima skoro tri ,ona je naša igračkica,princeza ,opet drugačija od maloga,unijela je među nas opet nove radosti i osvježenje.
Porodi su mi bili bolni,ali brzi, ali ni o tome nisam puno razmišljala ,opet mi je bilo najvažnije da je sa bebom i samnom sve u redu.Rodile su i druge pa ću i ja...

Ima jako lijepih i pametnih postova na ovom pdf-u,a posebno na ovoj zadnjoj stranici.Pročitaj pažljivo,pa ako i dalje imaš crne misli bolje majčinstvo pusti za moment kada više ne budeš po glavi toliko prebirala o negativnim stranama i za moment kada u srcu stvarno osjetiš da to želiš.U suprotnom možeš naškoditi i sebi i svojoj vezi,a za majčinstvo treba puno pozitivne energije i volje.
Vjeruj mi da malo što unaprijed možeš isplanirati,ali kasnije ,kada dijete dođe,možeš prilagoditi ...

[Jaksha]

nisu li nas u matematici učili da zbrajanje dva minusa daje plus?
nitko ne može odgovoriti na pitanje netkome tko se toliko dvoumi i konstantno odvaguje, ,islim da je tvoj problem hrpetina konstantnih strahova i vlastitog omalovažavanja ako ne i samosaželjena ili pak to dijete nije dovoljno dobro da mu budeš majka. što se nasljednih genetskih predispozicija tiče mislim da su glupost jer djete je plod dvaju roditelja i ne nasljeđuju se samo negativnosti. Ni sam ne vidim kod sebe neke pozitivne karakteristike gdje je veći problem što svoje vrijednosti uzimamo zdravo za gotovo i kao nešto što svi imaju a konstantno se punimo negativnostima, gdje životna situacija poprilično pomaže.
Savjet je prelako dati kad se radi o drugima, a možda baš to dijete tebi život promjeni na bolje jer mi se čini da imaš i previše negativnosti oko sebe

[ZubaTruba]

Latiosa kaže:

Jedan veoma odličan tekst http://e-balkan.net/index.php/drugi-...e-ne-ispunjava

.

Je, sad nam je odličan i slažemo se.
Ja bih htjela čuti šta na njega kažu roditelji starije djece.
I zapravo bih najradije voljela čitati istu ovu autoricu za 10-15-20 godina...

Bedasto mi je sud o nečemu što traje cijeli život donositi na osnovu prvih par mjeseci.

[SummerNight]

ja citam ovaj clanak i mislim si, di je ona zivjela? kako jedna odrasla zdrava osoba moze misliti da je imati bebu pjesma?
ozbiljno, ja to ne razumijem
i zato su mi puno normalniji ovi upisi o tome da se bojis i da smatras da ce biti uzasno nego ovi kaj imaju roza naocale.
ne shvacam sto uopce lijepo mozes vidjeti u imanju djeteta dok ga nemas

[old_time]

Ma,ja neznam što bih rekla za sadržaj tog članka....Kada sam došla do otpr. polovice već sam stvorila u glavi sliku razmažene i sebične osobe koja je ljuta,a nije ni svjesna na sve oko sebe i na svog supruga što su na ovaj ili onaj način djelovali na nju da napravi taj korak u životu,a od malena joj je kroz odgoj usađeno u glavu da je ona jedina i najvažnija na ovome svijetu i da je sve drugo što imalo narušava njenu rutinu života samo smetnja i onda kako da odmah zavoli svoju malu bebu kada je do sada voljela samo sebe i onda joj ,kao nije jasno da li je to moguće....
Ma naravno da dobiti prvo dijete nije lako,velika je nepoznanica,neznaš kako će proći porod i da ne nabrajam,ali brate mili kada su mi maloga( sada 13 g.) stavili na prsa ,malo, mekano, bespomoćno biće nastalo iz ljubavi i želje supruga i mene ,ma nego šta da sam se zaljubila i ta je ljubav danas ista,samo sada sa drugim brigama,ali opet tako normalnih za svaki period života.
Da je sve tako crno i nepremostivo,pa da li bih bila toliko luda da idem na drugo dijete( sada 3 g.curica) i toliko nam je veselja unijela u kuću ,toliko da smo lani već planirali treće,ali zbog tempa života,a i godina smo ipak odlučili da ne,a potajno se stalno nadamo da će se ipak desiti...
Meni je samo važno i za to se svaki dan zahvalim Bogu,da su zdravi,a sve drugo je život....

[arorua]

uh, na stranu sve, al ne bih voljela biti u kozi djeteta autorice teksta.

[SummerNight]

ja mislimd a je autorica u depresiji jer joj zivot ne izgleda onako kako si je zamslila i sad krivi dijete tj majcinstvo za to.