Odrastanje u dvojezičnoj/trojezičnoj okolini

[Starfish&Coffee]

Da li se ne koristenje stranog jezika odnosi iskljucivo na govor/razgovor s djecom ili ste totalno izbacili cak i djecje pjesmice i citanje knjiga na stranom jeziku?

Ja si nekako tesko mogu zamisliti ne zapjevati djeci koju pjesmicu na engleskom ili ne procitati s njima ni jednu slikovnicu na engleskom. Mislim, dakako hrvatski bi bio dominantan, ali zar bas nista stranog jezika, cak ni u pjesmi? Bojim se da cu djelovati neprirodno ako mi je zabranjeno to malo umjetnicke slobode.

[bigblue2010]

Mi pricamo s nasom malom hrvatski, ali slikovnice joj citamo i na engleskom i na hrvatskom. A "Twinkle, Twinkle Little Star" je uz bok "Tata kupi mi auto" na top listi pjesmica .

Inace, imam ovdje prijateljicu Njemicu udatu za Argentinca, zive u Americi. Svatko prica s malom svoj jezik, engleski je pokupila usput. Istina, malo manje prica (to je normalno za bilingvalnu i trilingvalnu djecu, da malo kasnije progovore), ali ocito je da razumije sve.

Moja kcer od 18 mjeseci razumije i hrvatski i engleski, a prica kako joj dodje. Uglavnom hrvatski, ali sve cesce joj se zalomi engleski.

[Tijaaa]

Moji pricaju i hrvatski i njemacki.

Sin mi ima sada skoro 10 godina. Sa skoro 4 je posao u vrtic a do tada nije znao ni A na njemackom. Nije proslo 2 - 3 mjeseca i djete je sve onako usput pokupilo.
Cerka je onda od njega kopirala i tako da oboje sada parlaju njemacki ko pravi
I cesto im se dogodi da im neka rijec na hrvatskom zafali i onda ubace njemacku. Zato gledamo da sto vise u kuci hrvatski pricamo.

[FFE]

AFRODITA69 kaže:

a recimo moja manja-koja ce sad uskoro 3 veli meni jucer kad sam se obukla sva u crno-mama,pa kaj si si sve chrno(pazi-chrno)oblekla...i klajdicu i majcu...

Tvoja mala je prava.

Moje sin odrasta (i tek bu zapravo odrastao) u trojezicnoj okolini, i ne vidim u tome nikakav problem. On je pametno dijete, i sve bu naucil.

[Lingua]

A sad jedna prava zavrzlama: moji blizanci od 15 mj. imaju svoj "blizanacki" jezik kojim se medjusobno sporazumijevaju (ja od toga nista ne razumijem), zivimo u Nizozemskoj, dakle, gledaju TV (djecje emisije) na tom jeziku, a naprosto obozavaju BBC djecji program. Doma s njima govorimo hrvatski. I onda se jos, jadnicki, susrecu sa zbunjujucim rijecima kao npr. papa - na nizozemskom znaci tata, na hrvatskom jelo, a pa-pa znaci i bok...Muz i ja se kladimo kojim jezikom ce poceti pricati... I kaj da sada covjek napravi ????

[sunčica]

Kyra kaže:
Veeeeeeeeeeeeeeliki za bilinguizam kod djece!

...Pitaš ga nešto na talijanski, odgovara na talijanski...i obrnuto. Ako se zbuni pa počne odgovarat na hrvatski, sam skuži i odmah ide rewind i talijanski odgovor Genijalno.

mislim da djeca doživljavaju pričanje na više jezika kao potpuno normalnu stvar, jako brzo uče i vrlo, vrlo dobro znaju kako s kim razgovarati (znači, ako treba obrlatit roditelja, umiljavanje obvezno na njegovom/ njenom jeziku )

dok se ne forsira, nije opasno. Kasnije im prebacivanje s jednog na drugi (p)ostane normalna stvar

[ADEX]

Hajde da sada malo kontriram.

Pored vec hvaljenog bilingualizma kod djece, postoji i oni kojima govorni dio jednostavno zakaze i neznaju na koju stranu da se okrenu.

Imamo prijetelje kojima djecak sa tri godine uopce ne prica niti jedan. I najvjerovatnije ce morati da oboje okrenu engleskom.

Jedan bracni par koji je imao slicne probleme sa sinom (to se uglavnom javlja kod djecaka) na preporuku specijaliste pricaju sa svojim malim samo engleski i tako je mali progovorio.
I cudno je slusati kako roditelji sa teskim hrvatskim akcentom pricaju engleski sa svojim djetetom.

Znam i iz mog izbjeglickog zivota o slucaju gdje je mali Bosanac zivio u zajednici sa majkom bosankom, iranskim partnerom (sa velikom porodicom) u holandskom okruzenju. Znaci pricalo se bosanski i farsi sa holandskom pozadinom.
Mali nije progovorio do kraja prve godine skole. I na kraju je progovorio holandski.

Moje curice su hvala bogu, dobro i sa jednim i sa drugim.

[Lingua]

hobbit kaže:
Pored vec hvaljenog bilingualizma kod djece, postoji i oni kojima govorni dio jednostavno zakaze i neznaju na koju stranu da se okrenu.

e, upravo toga se bojim (vidi gornji post)

[BlueMoon]

moj prijatelj je rodjen ovdje i zivi 23 godine al cesto se zbuni kad govori hrvatski, talijanski mu puno bolje ide.

[Lali Puna]

bez uvrede afro, ali mislim da ako si već htjela da ti djeca pričaju, nauče i znaju tvoj materinji jezik da si ih trebala učiti standardni jezik s tek pokojom šatrom, a ne učiti djecu šatru (masakrirani 'jezik', simpa, ali masakrirani) i djeca su to prihvatila kao hrvatski jezik.

I sad ti kćeri u Hrvatskoj mogu jedino u Zagrebu funkcionirati i sporazumijevati se!
I sad su male, ali kad odrsate će misliti da je to - hrvatski jezik!

Isti slučaj je s dalmatinskim iseljenicima - djeca im obično pričaju ikavicu samo!
Ne razumijem - ako je netko drži do jezika i bitno mu je da ga djeca znaju - zašto onda djecu ne uči TOM jeziku?????
Jer šatra nije hrvatski, ikavica nije hrvatski, kajkavica nije hrvatski...

Btw - kod dvojezičnih sredina mi je najgore kad roditelji, a onda i djeca počnu govoriti riječi jednog jezika s nastavcima drugog jezika i takve ubacivati u kojekakve grozne miš-maš rečenice....

Tipa (primjer djeteta iz Njemačke, roditelji Hrvati) - Pitao sam Anu warum se ona neće špilat sa mnom!

Koliko god djeca brzo i nesvjesno učila, primjetila sam kod svojih sestrični (otac Hrvat, majka Njemica, žive u Njemačkoj) da su prvo naučile njemački,a zatim hrvatski, ali sa sintaksom njemačkog.
One ne kažu - Nećemo se više igrati, nego Igramo se ne više.

[dora]

Joj, daj molim te. Misim, pa nejdu studirat Hrvatski jezik i knjizevnost, vjerojatno im nikad taj hrvatski satro ili ne-satro nikad nece ni zatrebati osim u komunikaciji doma, vise-manje, misim cemu uciti dijete knjizevnom? Kaj da govori ko Ladan jebote?

Pa ni mene nisu doma ucili knjizevni jezik, a zivim u Kroejsi. Bezveze.

[Clea]

moja frendica govori s malom iskljucivo hrvtaksi, a njen muz engleski...kad pocne s muzem govorit engleski, mala ju cudno gleda...dijete ima 10 mjeseci ...

[Rita]

a kaj je to molim te nego hrvatski jezik i ikavica i cakavstina i kajkavstina ,sve je to hrvatski jezik. Ja cu biti sretna da mi djeca zanju i to a ne pravilni knjizevni,pa ni ja ga ne govorim. Ne koristim ni pre vise satre ali bolje da su i to naucile nego ko ovi tvoji u njemackoj,to bi tek bilo smijesno. Kak su tvoja djeca (ako ih imas) s jezikom?

[Lali Puna]

nemam djece

nisam ja ni rekla da ih treba učiti standardni i isključivo jezik po pravilima ( na kraju krajeva - postoje različiti jezični registri i govorni jezik je sasvim legitimna jezična razina).

No, mislim da je pomalo pretjerano djecu učiti isključivo šatru i onda pričati o tome kako ti je jaaako bitno da ti djeca znaju pričati hrvatski i da se jezik održi u tuđini...

Moja poanta je bila - djecu učiti iskljičivo (naglašavam - isključivo )šatru je krajnost i ne sviđa mi se
Ne trebaju djeca učiti niti gramatički isključivo pravilan jezik - ali neki normalni govorni HRVATSKI jezik je sasvim okej ako želiš djecu upoznati i uputiti u svoj materinji jezik....

[Rita]

Mislim da si afroditu krivo shvatila,ona je dala primjer ali sumnjam da joj djeca govore tak bas sve, i ono za klajdu i chrno ,pa to niti nije satra to je samo dijalekt.

[Azaleja]

Zar je bitno da li djeca pričaju isključivo književni hrvatski jezik. Nitko ne priča takav jezik. Zašto se stranci koji znaju hrvatski, sramote pričati hrvatski. Jer će se uvijek naći netko pametan koji govori superknjiževnim jezikom a ako ne govori svi će mu se smijati. Mi se smijemo drugima, a ni sami super ne pričamo engleskim, njemačkim, talijanskim, francuskim, ruskim i itd. Što ima veze ako djeca ne kažu: nećemo se više igrati, nego Igramo se ne više. Njemačka gramatika je teža, a naša je još teža. Ako nisi znala u Njemačkom jeziku je više-manje predikat na drugom mjestu u rečenici. Zar ti to tako smeta? Ti sigurno znaš perfektno hrvatski književni jezik. Bitno je da djeca koja žive u dijaspori i njihovi roditelji žele naučiti materiniji jezik. I to je pohvalno, a manje je bitno kojim dijalektom pričaju. Oni koji će ih htjeti razumjeti, razumjeti će ih i ovako, bez hrvatskog književnog jezika, bilo gdje da se nalaze u Hrvatskoj. Po tebi bi svi trebali pričati hrvatski književni jezik. To je ono što me najviše smeta, a to da nikako da promijenimo svoj mentalitet. P

[Lali Puna]

fulala si poantu
Igramo se ne više je bio primjer kako djeca usvajaju jedan jezik kad već znaju drugi. Ne kritika.
A o standardnom/književnom jeziku i učenju djece istome sam već rekla gore pa nemam volje pet puta objašnjavati pet puta isto.....

[ADEX]

nemam djece

nisam ja ni rekla da ih treba učiti standardni i isključivo jezik po pravilima ( na kraju krajeva - postoje različiti jezični registri i govorni jezik je sasvim legitimna jezična razina).

No, mislim da je pomalo pretjerano djecu učiti isključivo šatru i onda pričati o tome kako ti je jaaako bitno da ti djeca znaju pričati hrvatski i da se jezik održi u tuđini...

Moja poanta je bila - djecu učiti iskljičivo (naglašavam - isključivo )šatru je krajnost i ne sviđa mi se
Ne trebaju djeca učiti niti gramatički isključivo pravilan jezik - ali neki normalni govorni HRVATSKI jezik je sasvim okej ako želiš djecu upoznati i uputiti u svoj materinji jezik....

Mozes ti ih uciti koliko hoces. Vremenom ce jedan da prevagne na stetu onog drugog.

Recimo djeca sa deset godina, vec mnogo teze koriste jezik koji govore samo u kuci. Ako i dodju u kontakt sa drugom djecom hrvatskog porijekla obavezno pricaju na jeziku zemlje u kojoj se nalaze, jedino ako im treba da drugi vrsnjaci ne razumiju.

I onda uporedi fond hrvatskih rijeci koji se koriste svakodnevno. I vidjeces da je jako mali. Ono, kuca, skola, kuhinja, odjeca i to je to. Tako da je prava sreca i da im ostane ista od svega toga.
Vecina ipak zavrse tako da razumiju jezik ali ga ne govore (sa recimo 15 godina). Nedavno meni jedna nasa koja je rodjena ovdje kaze:"Idem kenjati." I ja onako u soku. Pa rekoh:"ne kaze se kenjati, nije lijepo, kaze se "idem u WC". Ona na to:"Pa tako se kod nas prica".

I isto tako je jako naivno govoriti da se recimo radi sa njima makar 1sat dnevno ili tjedno. Nema se vremena, sto su stariji to su im obaveze prema skoli jos vece i traze vise vremena.
Dobro je da ista ostane.

[ADEX]

Lingua kaže:
A sad jedna prava zavrzlama: moji blizanci od 15 mj. imaju svoj "blizanacki" jezik kojim se medjusobno sporazumijevaju (ja od toga nista ne razumijem), zivimo u Nizozemskoj, dakle, gledaju TV (djecje emisije) na tom jeziku, a naprosto obozavaju BBC djecji program. Doma s njima govorimo hrvatski. I onda se jos, jadnicki, susrecu sa zbunjujucim rijecima kao npr. papa - na nizozemskom znaci tata, na hrvatskom jelo, a pa-pa znaci i bok...Muz i ja se kladimo kojim jezikom ce poceti pricati... I kaj da sada covjek napravi ????

Djecaci, jelde.

Sacekaj da budu jedno dvije godine i onda ih otpeljaj doma na jedno 3 mjeseca ili vise.

Jedan je tako do 4 godine i onda ga otpeljali doma i onda kada je se vratio poceo automatski da prevodi. Ono, ode u sobu i gleda TV i trci nazad da prevede sta je ovaj na tv rekao.

Znam da ti je frka, i jednoj nasoj prijateljici je isto tako njen ima vec tri godine.

Sve to dodje na svoje.

[Rita]

Hobbit ,idealno bi bilo(sto ja i planiram) svako ljeto provesti s djetetom ili ju poslat svojima doma barem mjesec dana. A tamo ce svi s njom pricat hrvatski pa joj nema drugeI tata ce morat naucit