Odrastanje u dvojezičnoj/trojezičnoj okolini

[dekameron]

posto sam nova nisam uspela naci da li bila slicna tema...naime, imam trogodisnjaka koji je sticajem okolnosti okruzen sa 3 razlicita jezika...srpski, moj jezik...arapski, ocev i jezik zemlje u kojoj zivimo i engleski, jezik koji govorimo u kuci( muz i ja, medjusobno)i na kojem pohadja nastavu u skoli...
naravno srpski mu je najbolji, potom engleski, arapski najlosiji, jer najmanje vremena provede sa ocem...ali cak ni srpski mu nije dovoljno dobar za dete njegovog uzrasta
ako ima roditelja sa slicnom pricom, molila bih da mi kazu kada su njihova deca pocela normalno da govore...zaboravila sam da napisem da mali odlicno razume sva 3 jezika
hvala
ako je tema vec bila, molila bih nekoga da mi ostavi link

[ksenija_2]

Vidim da ima hrpa toga na netu kad ukucas "bilingual children" u Google (i o vise od 2 jezika). Nisam u toj situaciji, ali koliko znam, dijete ne bi trebalo imati nekih problema, s vremenom ce se sve srediti.

Djeca znaju i mijesati jezike pa kazu npr. "little maca" ili "veliki car"

[Lara123]

Ne znam puno o ovome, ali ja bih ga nastavila učiti sva tri jezika.
Progovoriti mora - a kad progovori - znat će tri jezika.
A to mu je kao 3 fakulteta (dobro, 2 ako ne računamo engleski).

[Alica72]

Moje odrastaju trojezicno. i to se bas trudimo da sva tri jezika dobro savladaju, a to radimo tako da svako od nas (mislim na roditelje) prica sa djecom ISKLJUCIVO na svom maternjem jeziku. Ja se djeci obracam samo na bosanskom, nikad se nije desilo da sam rekla nesto na njemackom (osim ako ne razumije neku rijec na bosanskom, pa joj kazem na njemackom da shvati, ali joj odmah ponovim citavu recenicu na bosanskom), tata samo na madjarskom, a njemacki govore u vrticu/skoli i slusaju kako ga tata i ja pricamo, jer nam je to jezik sporazumjevanja. Meni bi bilo nepojmljivo da mi dijete ne govori moj maternji jezik, da ne moze pricati sa bakom i dedom, a isto tako i muzu. To smo uzeli sebi kao jedan vazan zadatak, djecu nauciti sva tri jezika kako treba. Njemacki prepustamo skoli i vrticu, a za ostalo smo mi zaduzeni. Pricaju sva tri dosta dobro, njemacki im ide najlakse, pa onda malo iza njemackog bosanski (taj pricaju njih dvije medjusobno-i drago mi je ), pa onda madjarski. Mladja od tri godine prica dosta dobro, ja mislim cak i bolje od starije sestre u tom uzrastu (ima mogucnost slusanja kako ja pricam sa starijom, a to starija nije imala). Sve u svemu jako sam zadovoljna. Sad zurim, ako te jos sta zanima pitaj me. Progovorile su obe kad i sva druga djeca progovaraju. Nista kasnije, i to bosanski prvo (logicno), malo kasnije ili skoro paralelno i madjarski, a njemacki tek kad su krenule u vrtic sa tri godine. Kod kuce su ga samo slusale kako muz i ja pricamo.

[lturkano]

mislim da će kasnije progovoriti od druge djece, ali kad progovori znat će više jezika. djeca mog brata žive u švedskoj, s roditeljima govore hrvatski, a švedski u školi. u početku su ih mješale (pa niti roditelji nisu dobro kužili šta žele reći), ali sad tečno govore i jedan i drugi, + engleski u školi. mislim da je to prednost, a ne nedostatak. a arapski iako ne govori dobro ima dobre temelje da ga nauči kasnije. nema mjesta brizi.

[putnica]

našla sam srodnu temu, spojeno

[goblena]

Takva djeca nesto kasnije od jednojezicne djece dodju do stadija kad bismo rekli da su posve svladala jezik (koliko god to bio rastezljiv pojam), ali uglavnom nema nekih vecih odstupanja, nista sto bi laik bas jako primjecivao (ako je jezicni input na svim jezicima kojima su djeca izlozena dovoljno jak).

Evo nekoliko odlomaka iz knjige Mirjane Vilke "Vase dijete i jezik."

"J. Fishman (1966) razlikuje tip bilingvalnog govornika koji misli samo na jednom od svoja dva jezika, obicno na materinskom jeziku. To je slozeni bilingvist. Drugi je tip bilingvalnog govornika koji svoja dva jezika drzi odvojenima. On misli na jeziku X kad proizvodi poruke na tom jeziku, a na jeziku Y kad govori tim jezikom."

"Rezultati istrazivanja koje su proveli Peal i Lambert (1962) pokazuju bilingvizam u jos povoljnijem svjetlu. Proucavajuci ucinke bilingvizma na intelektualne funkcije desetgodisnjaka iz sest skola u Montrealu, zakljucili su da su bilingvalna djeca u usporedbi s monolingvalnom izjednacena s obzirom na socio-ekonomski status, spol i dob. Predvidjeli su da ce rezultati biti slicni do tada dobivenim rezultatima, tj. da ce neverbalni testovi inteligencije ici u prilog monolingvalnoj djeci. Medjutim, istrazivanjem se nije potvrdila ni jedna od tih dviju hipoteza. Bilingvalna su djeca naime pokazala mnogo bolje rezultate od monolingvalne i u verbalnim i u neverbalnim testovima inteligencije, a u skoli opcenito pokazivala su bolje rezultate nego monolingvalna djeca. Peal i Lambert zakljucuju: "Intelektualno, iskustvo s dva jezicna sustava daje govorniku mentalnu fleksibilnost, superiornost u formiranju koncepata i raznovrsnije mentalne sposobnosti, jer su putovi kojima se razvijaju te mentalne sposobnosti heterogeniji. Iz te analize ne moze se zakljuciti da li inteligentnije dijete postaje bilingvalno, ili je bilingvizam pomogao njegovu intelektualnom razvoju. Medjutim, nema sumnje da je bilingvalno dijete inteligentnije. Nasuprot njemu, monolingvalno dijete ima homogeniju strukturu inteligencije i nju mora iskoristiti za sve vrste intelektualnih zadataka." (Peal&Lambert, 1962, 20)

"Podaci kojima u ovom casu raspolazemo cini se ne pokazuju da bi bilingvalni mozak bio opterecen necim sto monolingvalni mozak ne zahvaca. Sa cisto neuroloskog stajalista, mozak moze jednako lako kontrolirati dva jezika kao i jedan."

"Neka su se ispitivanja bavila pitanjem uzrokuje li bilingvizam kasnjenje u razvoju govora u djece. I na to je pitanje tesko odgovoriti, jer i medju monolingvalnom djecom postoje velike razlike u dobi kad su progovorila. Grupa kanadskih istrazivaca ispitivala je trinaestoro monolingvalne i trinaestoro bilingvalne djece u dobi od 17 do 42 mjeseca. Sva su djeca prve rijeci progovorila u dobi od 12 mjeseci. Bilingvalna djeca pokazala su slabije poznavanje rijeci u dominantnom jeziku nego monolingvalna, po svoj prilici zato sto je inventar rijeci koje su usvajali bio podijeljen izmedju dva jezika. Kad su zbrojili rijeci koje su bilingvalna djeca usvojila u oba jezika, nije bilo razlike u ukupnom broju usvojenih rijeci izmedju njih i monolingvalne djece. Buduci da je bilingvalno dijete ponekad manje izlozeno svakom od svoja dva jezika, postoji vjerojatnost da ce doci do odredjenog kasnjenja."

Da ne tipkam dalje puno, kod mnoge je promatrane bilingvalne djece podjednako izlozene objema jezicima u dobi od 4 godine doslo do "ravnoteze jezicnih sustava" (puna svijest o odvojenosti jezika, prestanak mijesanja rijeci iz dva jezika). No, normalno je da, ovisno o zivotnim promjenama, usvajanje svih jezika kojima je dijete izlozeno ne ide jednolikim tempom.


Ja sam upoznala djecacica od 2 1/2 godine koji je govorio talijanski i njemacki, a dobro razumio hrvatski (otac Talijan, mama Hrvatica, u kuci se govorilo talijanski, zivjeli su u Njemackoj, mali je isao tamo u vrtic). Napricali smo se nas dvoje odlicno, ja njemu hrvatski, on meni njemacki. Zanimljivo, fino je razumio standardni hrvatski, iako mu se mama i mamina strana obitelji uglavnom na hrvatskom obracaju u dijalektu, cakavskom ikavicom.

[Rita]

MOja je sad 3 i sve manje zeli pricat hrvatski. Kad joj ja nesot kazem na hrvatski onda ona meni odgovori, recimo mama kaze ROZA a ja kazem PINK i to sve na engleskom. Sve me razumije na hrvatski ali samo odgovara na engleski.
Kad joj dodje baka iz HR onda se ipak malo vis epotrudi ali uglavnom pici samo na engleskom. Zao mi je ali posto sam ja jedina u familiji koja prica hrvatski a i nemamo bas nesot oko sebe nasih tesko nam ide. Sve teze

[ja i bash ja]

Rita kaže:

MOja je sad 3 i sve manje zeli pricat hrvatski. Kad joj ja nesot kazem na hrvatski onda ona meni odgovori, recimo mama kaze ROZA a ja kazem PINK i to sve na engleskom. Sve me razumije na hrvatski ali samo odgovara na engleski.
Kad joj dodje baka iz HR onda se ipak malo vis epotrudi ali uglavnom pici samo na engleskom. Zao mi je ali posto sam ja jedina u familiji koja prica hrvatski a i nemamo bas nesot oko sebe nasih tesko nam ide. Sve teze

bez uvrede, ali meni se čini da ni tvoj hrvatski nije baš nešto ...pa onda, bolje odustani pa nek ti dijete bar jedan jezik zna dobro nego da šepa na dva

ja sam dvojezična od rođenja na dva potpuno nesrodna jezika (hrvatski i mađarski) i jako rano sam postala elokventna (brbljava ) na oba , ali su moji učitelji (pradjed, prabaka, obije bake i oboje roditelja) jednako dobro vladali sa oba jezika ...stagnacija mojeg mađarskog počela je sa polaskom u 1. razred osnovne u hrvatskoj školi, a koincidentno - pradjed s kojim sam prije provodila najviše vremena je umro samo mjesec dana prije početka škole

i, našla sam tu i tvoj stariji post :

Rita kaže:

Hobbit ,idealno bi bilo(sto ja i planiram) svako ljeto provesti s djetetom ili ju poslat svojima doma barem mjesec dana. A tamo ce svi s njom pricat hrvatski pa joj nema druge

moji su se upravo na taj način trudili nadoknaditi gubitak - poslali bi me na 2-3 tjedna preko ljeta kod rodbine u Mađarsku i stvarno bi se vratila prava mala mađarica

[Alica72]

ja i bash ja kaže:

i, našla sam tu i tvoj stariji post :moji su se upravo na taj način trudili nadoknaditi gubitak - poslali bi me na 2-3 tjedna preko ljeta kod rodbine u Mađarsku i stvarno bi se vratila prava mala mađarica

To upravo i mi radimo. Ovo ljeto su jako puno vremena provele sa nasom djecom (sa rodicom i rodjakom) te na moru, te u Sarajevu, i maltene iz dana u dan sam vidjela da im je sve lakse i lakse govoriti nas jezik, plus sto su pokupile dosta novih rijeci. Tako u igri sa drugom djecom se najbolje uci. A muz ih vodi skoro svaku subotu (mamin dan za odmaranje ) u Madjarsku kod prijatelja (koji isto imaju djecu) i tu imaju mogucnost cijeli dan pricati sa njima. Ostalo se trudimo kod kuce, stavljamo im kasete sa djecjim filmovima da gledaju, muz svoje ja svoje... i ide. Treba se samo potruditi.

[ja i bash ja]

al1972 kaže:

Ostalo se trudimo kod kuce, stavljamo im kasete sa djecjim filmovima da gledaju, muz svoje ja svoje... i ide. Treba se samo potruditi.

OK ...važan je trud, ali i zajednički provedeno vrijeme ...zašto kazete i filmovi ? zašto ne uzmete, jednostavno, klinca pod jednu ruku, a u drugu slikovnicu ili knjigu priča (Priče iz davnine, I.B.M. naprimjer ...) i čitate svom djetetu te mu prenosite jezik svojim, njemu prepoznatljivim glasom ?

[Alica72]

ja i bash ja kaže:

OK ...važan je trud, ali i zajednički provedeno vrijeme ...zašto kazete i filmovi ? zašto ne uzmete, jednostavno, klinca pod jednu ruku, a u drugu slikovnicu ili knjigu priča (Priče iz davnine, I.B.M. naprimjer ...) i čitate svom djetetu te mu prenosite jezik svojim, njemu prepoznatljivim glasom ?

zasto kazem filmovi?? Kazem filmovi, jer ih djeca isto tako ponekad gledaju, a zar ne bi trebali? Ako je ograniceno na recimo dva filma sedmicno? Jedan na mom jeziku, jedan na tatinom jeziku? Sta je tu lose? I govorim o bajkama, onda filmovi tipa "Lesi se vraca kuci" i tako..Mama i tata uglavnom koriste uvijek jedan te isti vokabular, zasto ne i da cuju drugaciji naglasak, drugacije rijeci nego sto ih mama i tata vecinom koriste. A knjige im citamo svako vecer, jedno vecer ja , jedno vecer tata, i trudim se da citam bas onako kako pise, upravo iz ovog gore razloga. A ako vidim da im pokoja rijec nije jasna, onda je objasnim malo drugacije. Recimo citam pricu i dodje rijec ruho, ili odaje, ili nesto sto stvarno nikad ne koristim, stanem i objasnim im sta to znaci. Upravo je cilj u tome da djeca sire vokabular, fond rijeci, a kasete i knjige im, pored roditelja, sigurno pomazu u tome.

[Rita]

Hm ne znam po cemu si zakljucila da imam problema sa hrvatskim, mozda fakat ja tu nesto ne kuzim ili sta? NIje knjizevan ili mi gramatika steka,koji bog.Ajd mi molim te to objasni pa da se i ja potrudim oko sebe. Jedan od razloga zasto i pohodim forum, da ne zaboravim pricat a bome i pisat.
Nego mislim da ce ovo sa putovanjem u HR biti naj ucinkovitiji nacin ucenja hrvatskog ali kod nas je to ipak malo teze nego vama koji pljunete do doma.
I mi imamo knjigice, i citamo i gledamo crtice sinhronizirane na hrvatski i tak,trudimo se i ona fakat sve kuzi ali nece pricat, vidjet ce mo.

[Alica72]

Nista se ti ne brini Rita, pusti komentare. Bitno je da govoris sa djetetom, pa sta ako i napravis (napravimo) koju gresku. I moje prave greske, pa sta, ispravljam ih, kazem hajde sad ponovi jos jednom, nekad ih i ne ispravim. Svi ce imati razumjevanja jer ipak imaju tri jezika za savladati. I sta je bolje, nikako govoriti ili govoriti sa pokojom greskom tu i tamo.

osim par zamjenjenih slova, sto nam se svima desava, jedinu gresku vidim u "razumije na hrvatski i odgovara na engleski" (razumije hrvatski i odgovara na engleskom.. bi ja rekla)

[Ollantay]

Nase je dijete iz dvojezicne obitelji, nema jos ni mjesec dana, ali joj se tata od prvog dana obraca na svom materinjem, iako hrvatski govori gotovo pa odlicno. Mi medjusobno razgovramo kako kada, ponekad hrvatski ponekad spanjolski. Trudit cemo se da nam KSy govori i ocev jezik kao i mamin, iako ce to mozda biti tesko radi okruzenja. No, nastojat cemo je sto cesce okruziti i s nasim juznoamerickim amigosima. A i buduca teta cuvalica je izvorni govornik. Mislim da nema veceg blaga od te privilegije, odrastanja u visejezicnoj obitelji ili okolini. A vidjela sam u jednoj knjizari u centru i slikovnice na spanjolskom, odusevila sam se!

[indy]

moja odlicno govori i njemacki i hrvatski, ide u prvi razred i njemacki je naucila tek sa 5 g kad je krenula u "malu skolu", do tada je znala vrlo malo
cak me iznenadilo kad sam bila u petak na roditeljskom i uciteljica me pitala kako pricamo doma i dal uopce zna hrvatski jer ima fond rijeci cak veci nego djeca svicaraca koji pricaju samo njemacki
naravno da ce naucit drugi jezik i da ce znati i materinji ako se prica doma pa cak i treci ako ga slusa
eto i moja je sa tih 5 g otprilike savladala njemacki i cak i podravski koji prica muzeva familija koju vidi 3 puta godisnje i smjesno mi je kad dodjemo tamo i teta pita: Nina el pemo a ona odgovori: aha pemo

[Alica72]

indy kaže:

naravno da ce naucit drugi jezik i da ce znati i materinji ako se prica doma pa cak i treci ako ga slusa

Iskreno da vam kazem nas je pedijatrica odgovarala od toga da djecu ucimo od samog starta tri jezika. Rekla je da se jedno od roditelja odrekne svog maternjeg i da pricamo samo, recimo ja bosanski, a muz njemacki sa njima (ja i muz ionako samo njemacki medjusobno). A kao kasnije kad budu vece, nek pocnu uciti madjarski. Bojala sa da ce doci do zbrke u glavi, i da na kraju nece govoriti ni jedan kako treba.Kad sam to muzu ispricala kaze da ne dolazi u obzir, on hoce da prica sa svojom djecom onako kako mu je prirodno a to je na madjarskom, a zeli i da djeca mogu komunicirati sa njegovim roditeljima. I tako smo gurali svako svoj jezik, i islo je i jos uvijek dobro ide. Njemacki su pocele uciti tek sa tri godine(pocetak vrtica) a do tada su ga samo slusale i nismo insistirali da ga igdje govore. I evo sad ga starija govori najbolje od sva tri jezika jer vec 3 godine ide u vrtic, mala najbolje govori bosanski, i polako progovara njemacki (tek krenula u vrtic-mada ga zna vise nego sto ja mislim-cesto me iznenadi). Tata kaze da je i on zadovoljan kako govore madjarski ( to ja ne mogu procjeniti). I eto nije doslo do zbrke, jer smo ih ja mislim na pravilan nacin ucili. Svako svoj, bez mjesanja, mama nikad ne ubaci kakvu njemacku rijec, tata isto tako ne, i tacno znaju kako prica mama, kako tata, a kako u vrticu i sve

[goblena]

Mislim da pedijatri bas i nisu kompetentni za podrucje lingvistickog razvoja.

(Imam rodjake lijecnike i poznanicu pedijatricu, i bogme sam ih znala cuti da lupe kojesta o nemedicinskim aspektima djecjeg razvoja i odgoja i ostanu zivi.)

Edit: jos nesto sto se tice koncepta "pricekati, pa onda uciti drugi/treci jezik:" postoji opasnost da dijete kasnije, iz raznih razloga, bude slabo motivirano i odbija govoriti jezik kojemu nije bilo izlozeno od rane dobi. Poznanici iz Austrije, recimo, su austrijsko-bosanska kombinacija (mama Bosanka), i mama je inzistirala da se doma govori njemacki, jer je brinula da ce se djeca slabije uklopiti u sredinu i biti obiljezena kao auslenderi ako im se u govoru bude "cuo" drugi jezik osim njemackog (sto, usput, uopce ne mora biti slucaj, i najcesce nije, jer su djeca i doma i u vrticu izlozena izvornom jeziku svoje sire sredine i poprimaju ga bez stranog naglaska). Djeca, sada osnovnoskolci, uopce ne govore bosanski, iako ga donekle razumiju. Zanimljivo, njihov tata je naucio bosanski sasvim solidno, iz cistog zanimanja i postovanja prema zeninoj kulturi (covjek inace govori par jezika), i zao mu je sto djeca odbijaju bosanski. Mamin je stav vise "a sto ce im to." Slican slucaj je s ujakom mog supruga i njegovom obitelji: tata Hrvat, mama Njemica, troje sad vec odrasle djece donekle razumiju hrvatski ali prakticki ga ne govore, a mama Njemica je naucila dovoljno hrvatskog da lijepo poprica s muzevljevom rodbinom. U kuci se uvijek govorilo njemacki (ujak se germanizirao totalno).

[Alica72]

goblena kaže:

Mislim da pedijatri bas i nisu kompetentni za podrucje lingvistickog razvoja.

Slazem se, i zato je nismo ni poslusali. Nek ona gleda mom djetetu grlo, pluca, nek prati razvoj, a ovo drugo cu ja po svom instinktu. Da sam vidjela da im slabo ide, da ih bunimo,. da ne progovaraju na vrijeme...ili bilo sta ,odustali bi od tri jezika. Ali posto to nije bio slucaj, nastavili smo raditi po svom.

goblena kaže:

Poznanici iz Austrije, recimo, su austrijsko-bosanska kombinacija (mama Bosanka), i mama je inzistirala da se doma govori njemacki, jer je brinula da ce se djeca slabije uklopiti u sredinu i biti obiljezena kao auslenderi ako im se u govoru bude "cuo" drugi jezik osim njemackog (sto, usput, uopce ne mora biti slucaj, i najcesce nije, jer su djeca i doma i u vrticu izlozena izvornom jeziku svoje sire sredine i poprimaju ga bez stranog naglaska). Djeca, sada osnovnoskolci, uopce ne govore bosanski, iako ga donekle razumiju..... Mamin je stav vise "a sto ce im to."

E ovo meni nije jasno niti ce mi ikad biti jasno. Ma poludim kad ovako nesto vidim. Pa kako uciti djete samopostovanju i samopouzdanju kad ga ni sama mama nema. Ma govoricu sa svojom djecom onako kako mi pase, pa bilo to na sred ulice, tramvaju, metrou, zaboli me sta ce ko pomisliti. Toliko sam sigurna u sebe, toliko sebe i svoju djecu cijenim, pa bilo to sa razlogom ili ne, da sam oko sebe stvorila stit, barijeru i komentari tipa "ausländeri" me uopce, ali uopce ne dodiruju. Niti cu dozvoliti da njih dodiruju. I stavila sam ih sa velikim razlogom i u vrtic i u skolu u kojoj skoro nema stranaca, a nisam se vodila onim kao sto se vecina nasih ljudi ovdje vodi kao stavicu ih u skolu gdje su pretezno stranci (ima skola i sa udjelom od preko 90% stranaca), da se djeca bolje osjecaju, da su medju svojima, da im se niko ne ruga. Ma zasto je moje dijete manje vrijedno od ijednog drugog djeteta pa bilo ono austrijanac, ili amerikanac ili zaboli me odakle. Lose ce se osjecati oni koji ne zele da se integrisu, koji bjeze od austrijanaca, a ne moje dijete koje se od samog starta uklapa u sredinu u kojoj ce zivjeti. Ma ovaj primjer mi je bljak. Cuj samo dva jezika u pitanju, i mama nece da ih uci svoj. Ma skoro sramota.

[luca]

Mil@ kaže:

Zamisli npr. kako je njegovati svoj jezik u drugoj obitelji tj. dijete rastavljenih roditelja gdje otac i majka govore razlicite jezike. Pa se otac ozeni sa zenom koja govori treci jezik i koja u brak dovede svoju djecu. Pa za stolom polu majka i polubraca pricaju npr. finski, tata sa svojim prvim potomstvom njemacki, zajedno pricaju svedski i slicno. Kod mame koja se preudala i sada zivi sa spancem prica se pak spanski... Ma cirkus koji ljudi svejedno dovedu u red.
Eto , kao utjeha onima koji se brinu radi samo drugog jezika

tata je Danac do sad su svi likovi iz ove price zivjeli u Danskoj:
jedna mama je Feroazanka, decki znaju i danski i feroeski, kuze svedski i sluze se engleskim
druga mama je Svedjanka, curica zna danski i kuzi svedski, zbog mene zeli znati engleski i trudi se, zna reci par recenica kao I miss you i I love you (misli da je to moj materinji, pile maleno necu ju jos dodatno zbunjivat sad, ona misli da je Hrvatima nativni engleski )
ja, nativni mi je hrvatski, engleski i francuski su mi standard za komunikaciju vec godinama...
i sad se on i ja i decki i curica i njena mama, selimo u Svedsku. doma govorimo engleski, englesko-danski, englesko-dansko-francusko-nesto... kad odemo u Svedsku, decki ce ionako ici u medjunarodnu skolu tako da cemo i dalje govorit engleski ali malena ce ici u svedsku skolu tako da cemo uvesti s njom jos i skandinavsku verziju (to je kad oni pomijesaju sve svoje slicne jezike i razumiju se).

kad ovako napisem, zvuci sumanuto
u praksi je zapravo sasvim u redu. jos kad ih sve pocnem ucit hrvatski