Hiperaktivnost/ADHD

[xanas]

Moja prijateljica je imala hiperaktivnog sina. Kažem imala, jer je to sad dečko od 18 godina. Kad je bio djete, to je bilo nešto nesnosno. Svake, ali baš doslovno svake , budne sekunde svog dana skakao je, vrištao, drečao , trčao i što već sve ne. U školi su mu još i ustanovili disleksiju, pa je imao i poremećaj sa učenjem. Nemiran, preživ, bez truna koncentracije.Kako je ona izdržavala, to samo dragi Bog zna. Sastavljala mu je gradivo do drugog srednje, učila sa njim, i beskrajno puno ljubavi i strpljenja ulagala u njega, iako nije besposlena već vrlo zauzeta žena. U drugom srednje je počela popuštati sa zajedničkim učenjem jer je upisao strukovno zanimanje koje je van njezine struke i o kojem nije imala pojma.Napominjem da mali ima i oca, ali taj je skoro sve prepustio mami.
Prije nekih par godina otkrila je čaroban recept za takvu djecu. Sport, sport i samo sport. Mali trenira veslanje, skijanje, trči, bavi se stolnim tenisom i ni sama ne znam čime sve ne. Trenira dva put dnevno, i čim iz nekog razloga preskoči neki trening taj dan hiperaktivnost opet proradi. Ovako, sav višak energije usmjerava na sport. Danas je to prekrasan dečko, vrlo razborit, društven, i milina je biti sa njim u društvu. Zato, upiši ga u neki sport nek se tamo ispuca.

Definitivno zagovaram sport kao metodu trošenja energije kod takve, aktivnije djece. Moje dijete ide trenutno na 3 sporta, a nekom sportskom aktivnošću se bavi od svoje 3 godine. Mi jedino imamo problema sa disciplinom u školi jer mu je tamo jako teško sjediti (kao što često i sam kaže).

[hoze]

Trebamo pomoć. Imamo sina od 5 godina koji je hiperaktivan. Defektologica nam je predložila da ga upišemo na neku sportsku aktivnost poslije vrtića. Stanujemo na području Dubrave-Zagreb. Da li netko zna gdje ima nešto za njegov uzrast, gdje bi mogao potrošiti višak energije.

[putnica]

plivanje
mislim da ima u dubravi plivacki klub, raspitaj se u skoli.

i malo lakse s terminom "hiperaktivno", olako ga shvacamo.

[hoze]

termin hiperaktivno dijete prvi put je spomenula defektologica iz vrtića, a mi bar zasad nismo išli dalje na dijagnostiku. A da ima višak energije, bome ima.

[putnica]

hiperaktivnost u djece moze biti ozbiljan poremecaj, nije se zgodno njime razbacivati, ali ako je procjena defektologa, ne bi bilo lose ici dalje.

evo tu imas link na stranicu poliklinike grada zagreba o hiperaktivnoj djeci i nesto uputa za rad s njima.

[hoze]

hvala za link. Namjeravali smo ići dalje

[putnica]

evo i linka za plivacki klub dubrava. ne znam kakvi su sad uvjeti, ali imaju skolu plivanja.

[b-mina]

Najbolji bi ti putokaz trebali biti njegovi interesi...što zapravo voli...ako nema za nešto motivacije..pa uz to hiperaktivnost(da li ima poremećaj pažnje?), mogu ga odvratiti od te aktivnosti,da li je više timski igrač ili je individualac...rzmisli malo o tome...što on može i želi...al svakako nek se nečim bavi da mu nije dosadno...jer kad im je dosadno...bude svega...znam iz iskustva

[hoze]

da li imate takvo dijete i kako se nosite s time?

[SaveAss]

Nemam takvo dijete, ali evo link
u kojem možeš pronaći više o ovoj temi.
Nadam se da će ti pomoći

[Alexina]

Ja imam sina od 5g. kojeg su isto okarakterizirali kao hiperaktivnog sa poremećajem pažnje. Isto su nam savjetovali neki sport. Moj sin je pak, veliki individualac i teško funkcionira u grupi. u vrtiću sa 30 djece je ispalio na živce (a tko ne bi), a niti u onom privatnom sa 10-ak djece nije mu išlo. Kad smo ga upisali na sport ostali roditelji su se počeli žaliti da smlati ostalu djecu na treningu, onda smo se ispisali sa ekipnog sporta i upisali na plivanje. Ni u ludilu nije htio da mu trener pokaže kako da nauči plivati, neee, on će to sam savladati. naravno trener je vrlo brzo odustao... pa čak i logopeda smo mijenjali jer je prva osoba odustala nakon mjesec dana rada s njime...

Problem je naći osobu ili sredinu koja će imati dovoljno strpljenja i razumjevanja, naći pravi pristup, sadašnja logopedica uspjela je u tome nakon pola godine mukotrpnog natezanja s njime, doživjela da je čak da je bacio stolicu na nju, uspjela je ostvariti s njim suradnju
U sportu smo doživjeli da mu je to bilo jako zanimljivo dok je bilo novo i stvarno je bilo umoran dok nije stekao malo kondicije. A kad se malo ufurao u to, postao je još (hiper)aktivniji.
Kod kuće kad mu je dosadno trči u krug ili mlati rukama bezveze, a ja sam našla načine kako ga zaintreresirati za neke stvari

[hoze]

I moj sin ima poremečaj pažnje tako da sporije savladava neke stvari. Primarne boje ne raspoznaje dok sekundarne da. Krenuli smo kod logopeda. Baš je danas prva terapija. Logopedica nam je rekla da je to možda zbog mog povišenog tlaka u trudnoći. Rekla nam je da će sve biti u redu samo takva djeca trebaju puno strpljenja, ljubavi i rada

[Alexina]

Ja sam isto imala problema u trudnoći,gestoza, trudnički dijabetes, pupkovina oko vrata, carski rez...ma trista čuda ...
I to je istina da treba puno ljubavi, razumijevanja, strpljenja, naravno to sve i košta, od logopeda do pregleda, ali to je manje bitno. Razočarana sam jedino što je okolina izrazito slabog sluha, strpljenja i razumijevanja. Ja ću se uvijek potrudit, pa to je moje dijete, a kad krenemo u školu, pitam se na što če to sličiti.
I mi se mučimo oko boja, natežemo se s onim na semaforu, nikako to savladat, a neke druge puno kompliciranije i zahtjevnije stvari on meni objašnjava

[tarmiqua]

ja sam uciteljica koja je imala takvog ucenika, u 6 razredu je bio tada, s dijagnosticiranom hiperaktivnosti. predavala sam likovni doduse, gdje je rad individualan i treba puno paznje posvetiti svom radu, zahtjeva se određena vjestina i brzina. skuzila sam da on taj tempo ne moze pratiti zbog poremecaja paznje. onda smo se dogovorili nas dvoje pred cijelim razredom ako taj rad napravi do kraja kako treba pa makar radio i 5 sati dobit ce 5. dakle preskakao bi po jednu nastavnu jedinicu ali bi to sto je poceo završio i za to bio nagradjen - radovi su uistinu bili za odlicnu ocjenu, ali ga je vjerojatno deprimiralo sto nema brzine završiti sve na jednom ili dva sata i jednostavno se nije niti trudio.
ja s njim nisam imala vecih problema ali kad smo nasli kljuc ponasanja medjusobno. dapace djeca su ga pocela poticati i bila sretna sto je i on dobio dobru ocjenu - ali puno ima do djece kako ga prihvacaju i kako se razrednik s njim trudi.
puno puno rada i razgovora....

[Alexina]

Draga Tarmiqua, voljela bih da nam se u školi jednog dana desi takva dobra učiteljica. Ja sam primjetila da se moj sin lako isfrustrira kad nešto ne uspije brzo napraviti, ili kad mu ne uspije iz prve ili kad ne napravi kao i ostali. Onda se prestane truditi, igrati sa drugom djecom, često završava u kazni 'zbog neposlušnosti', i tako se napravi začarani krug.
Neko vrijeme nisam odlazila po njega u vrtić nego ga dočekivala doma,a išli su suprug ili baka-servis. Kad sam ja počela odlazit po njega primjetila sam da se ostala djeca stalno žale na njega. Te nije dobro radio aerobiku, te nije lijepo nacrtao kuću, te ne zna lijepo pjevati, a još manje recitirati, pa sam ja svima lijepo objasnila da je on malo drukčiji, da ima problema sa govorom, da on to ne radi namjerno, neka mu malo pomognu u vježbanju, u izgovoru riječi, dijelila sam bombone i čokoladice dječici i to je nekako išlo dok mi teta u vrtiću nije rekla da je on dijete sa posebnim potrebama i da mu je mjesto u posebnoj grupi.
onda sam shvatila da je on zbilja poseban i zahtjeva dosta pažnje, strpljenja, razumjevanja, drukčiji pristup i sve ostalo što očito u tom vrtiću ne dobiva i bilo mi je grozno teško, ali sam ga ubrzo ispisala.
sad idemo dalje ...

[hoze]

Alexina kaže:

Draga Tarmiqua, voljela bih da nam se u školi jednog dana desi takva dobra učiteljica. Ja sam primjetila da se moj sin lako isfrustrira kad nešto ne uspije brzo napraviti, ili kad mu ne uspije iz prve ili kad ne napravi kao i ostali. Onda se prestane truditi, igrati sa drugom djecom, često završava u kazni 'zbog neposlušnosti', i tako se napravi začarani krug.
Neko vrijeme nisam odlazila po njega u vrtić nego ga dočekivala doma,a išli su suprug ili baka-servis. Kad sam ja počela odlazit po njega primjetila sam da se ostala djeca stalno žale na njega. Te nije dobro radio aerobiku, te nije lijepo nacrtao kuću, te ne zna lijepo pjevati, a još manje recitirati, pa sam ja svima lijepo objasnila da je on malo drukčiji, da ima problema sa govorom, da on to ne radi namjerno, neka mu malo pomognu u vježbanju, u izgovoru riječi, dijelila sam bombone i čokoladice dječici i to je nekako išlo dok mi teta u vrtiću nije rekla da je on dijete sa posebnim potrebama i da mu je mjesto u posebnoj grupi.
onda sam shvatila da je on zbilja poseban i zahtjeva dosta pažnje, strpljenja, razumjevanja, drukčiji pristup i sve ostalo što očito u tom vrtiću ne dobiva i bilo mi je grozno teško, ali sam ga ubrzo ispisala.
sad idemo dalje ...

Mama, biti će sve u redu. Držim fige

[gogica]

nadovezujem se na temu "hiperaktivnog klinca".
Ja isto imam klinca sad će 5 godina koji ne da ima viška energije, nego ima i viška emocija koje ne zna kontrolirati.I s takvom djecom je stvarno teško i traže puno vremena samo za sebe.Tako da u potpunosti razumijem roditelje koje imaju takvu djecu.Moje dijete nije prespavalo cijelu noć do svoje 3,5 godine a naravno da sam smatrala da to više nije baš ok pa sam krenula to rješavati. Na EEG-u mi je jedna gospođa koja to radi rekla da je sve više takve djece i da se puno takvih stvari dešava kod poroda,pitala me je dal vam je dijete zaplakalo isit tren kad se rodilo -sjetila sam se da nije ,a ona meni kaže a dobio je apgar ocjenu 10/10 naravno.Pri tome što nije odmah zaplakao ostao je malo bez zraka što se pripisuje onda ovim posljedicama.Najgore je to što te okolina uopće ne razumije -mislim na one koji nemaju takvih problema.Moje se dijete plače non stop ili je stalno ljut a okolina smatra da sam ja neznam kakva mama jer ja neznam s djecom pa se moje dijete non stop plače itd.I sad ti njima objasni da si i ti umoran od toga i da stalno sebe preispituješ gdje griješiš i kako da postupaš s takvim djetetom.

[georgeWtheNuclear]

Neki dan sam u skoli bio na razgovoru kod uciteljice mojeg djecacica. Njemu je sedam godina i ide u drugi razred. Skolski program sam po sebi nije mu problem, ali ima problema i to se odrazava na njegov uspjeh u skoli. Prvi jasan znak da nesto ne stima bio mi je kada je dobio slabu ocjenu iz crtanja. Govorimo naime o covjeku koji je nebrojene blokove za crtanje ispunio crtezima i to od dana kada je prvi puta mogao drzati olovku u ruci.

Primjetio sam i to da mu je kratkotrajna memorija jako problematicna i da ne moze zapamtiti sto mu se govori. A sjeti se u detalje sto se dogodilo na putu u Hrvatsku prije cetiri godine.

Ljeto je proveo u privatnoj skoli gdje su mu razinu citanja i pisanja doveli na nivo primjeren njegovoj dobi.

Uciteljica je rekla da na satu jednostavno ne prati sto se dogadja, odsutan je i ukratko ne razumije sto se od njega trazi kada treba rijesiti neki zadatak i slicno te je sugerirala da odemo kod obiteljskog lijecnika koji ce nas dalje uputiti sto trebamo ciniti.
Na zalost, kanadski komunisticki zdravstveni sustav je takav da se ceka po godinu dana na testiranje pa cemo morati platiti privatno, ono sto smo vec platili kroz porez.

Ovdje cesto pribjegavaju kemiji u tretmanu i to me cini uzasno nervoznim, ali ako je to ovdje jedina opcija tada sto? Moram djetetu pomoci, jer vidim da ce u skoli zaostajati iz dana u dan sve vise.

[deatwin]

Ajoj George....nemoj odmah misliti na kemiju......
To je put kojim tvoj klinac neće doć do cilja - biti sretan mladi čovjek.

Gledaj, put "obuke" roditelja (dva puta tjedno), pa terapija s klincem-socijalni pedagog (dva puta tjedno), pa terapija s klincem-psiholog (svakih 10 dana), pa terapija ja sama, klinac sam s psihijatrom (jednom mjesečno), i isto tako ali zajedno s klincem jednom mjesečno - to je DUG I NAPORAN put....
Ali vodi do toga da dijete samo sa sobom može izaći na kraj. Formira neke njegove "protokole" u glavi, sisteme "red alerta", nauči živjeti sam sa sobom kao takvim, nauči gdje je taj gumb samokontrole....
Dijete postaje sposobno za sretan život.

Bojim se da kemija ne pruža tako nešto. Ona djecu smiri, stonira, ne vježba ih, ne gradi ih... Samo radi neku vrstu "kemijske ravnoteže"...

Od srca - ja ne bih, nikako, prihvatila kemiju kao rješenje.
Naoružaj se strpljenjem (tko god ima ADHD-ića zna kako ovo prazno zvuči )...budi spreman na promjene svojih stavova...budi spreman na borbu sa "sistemima školstva"....i guraj!