|
|
12.03.2007., 00:50
|
#161
|
je maleni kamilion.
Registracija: Aug 2004.
Postova: 4,282
|
Zacepi mu tu prokletu lajavu gubicu- prikolji ga nožem s leđa dok ce vadit šecer iz ormarica. Zapakiraj ga u staklenke.
Zadavi tu njegovu srbočetničku adamovu jabučetinu.
|
|
|
12.03.2007., 00:59
|
#162
|
Registrirani korisnik
Registracija: Feb 2007.
Postova: 26
|
Quote:
m@len@ kaže:
U pravu ste, znam sve. Bila sam tako odlucna u pocetku, i ni sad se moja odluka nije poljuljala. Ali milion pitanja, dilema i strasna griza savjesti mi ne daju mira. I dalje ne osjecam nista prema njemu, osim zaljenja, ali ponekad mi se ucini da sam najsebicnije djubre na svijetu. Svojim izborom bicu sretna, ali moje dijete ce patiti...bar on tako kaze...
|
I ako ti mogu pomoći mojim razmišljanjima...ja se neću predomisliti, ali odlazak nije lak. Mislim da je to zato jer mi žene se milijun puta preispitujemo. Ja sam apsolutno sigurna da ga ne volim. Sigurna sam da je gotovo. Ali, ponekad se sjetim onih početaka, onog nečega što me privuklo k njemu. I pitam se kako smo to izgubili?! Zašto on nije od prvog trenutka shvatio da je ulaskom u naš brak pereuzeo odgovornost za naš zajednički život, koliko i ja? Živili smo s njegovim roditeljima i u svim dilemama uvijek bi se priklanjao njima, jer smo u njihovom stanu. Ponekad sam razmišljala kako se trebao oženiti za njih, a ne za mene. Sve važnije odluke o svom životu prepuštao je njima. Odgovora nemam, ali jedno znam: Meni je iskreno žao što ovaj brak nije uspio. Kada sam se udavala mislila sam da je to za uvijek. No, jednostavno više nemam u sebi ni zrno nade da bi to ikada više moglo profunkcionirati. Ne postoji ni ljubav, ni razumijevanje, ni tolerancija, jednostavno ništa. Koliko god mislim da život samohrane majke neće biti jednostavan, još uvijek imam više snage za to, nego za ostanak. A što se tiče djece....misliš da njima nije dosadilo slušati naše svakodnevno prepucavanje? Moja kćer mi je na pitanje o tome što ona misli o našem razvodu rekla : Radite šta god hoćete, samo da ne moram slušati vaše svađe oko ničega.
Eto...potpuno te razumijem. Okrećemo novu stranicu. Mislim kako je to veliki korak u našem životu i muče nas razne dileme. Nisam ni ja apsolutno sigurna u to kako ću se kasnije nositi sa svime, ali ponavljam ti: u usporedbi s ovim što ostavljam iza sebe, imam više snage za novi početak, nego za ostanak.
|
|
|
12.03.2007., 21:27
|
#163
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2003.
Postova: 102
|
Vama je vise zao izgubljenog vremena, vaseg ´´promasaja´´ na koji niste ni u snu pomislili da bi se dogodio.
Sve dok se ne otarasite tog pritiska na vas djelovace kobno na vase daljnje veze.
Ni jedan rastanak nije tako jednostavana pa ni kada moras baciti cipele koje su isluzenea bile ti tako drage...ali cemu gomilanje cipela koje nisu vise za nosenje.
__________________
covjek je samo radio i nije postao nista a majmun se samo penjao po drvecu i postao covjek
|
|
|
13.03.2007., 09:45
|
#164
|
Registrirani korisnik
Registracija: Feb 2007.
Postova: 26
|
Quote:
pediculis pubis kaže:
Vama je vise zao izgubljenog vremena, vaseg ´´promasaja´´ na koji niste ni u snu pomislili da bi se dogodio.
Sve dok se ne otarasite tog pritiska na vas djelovace kobno na vase daljnje veze.
Ni jedan rastanak nije tako jednostavana pa ni kada moras baciti cipele koje su isluzenea bile ti tako drage...ali cemu gomilanje cipela koje nisu vise za nosenje.
|
Upravo to sam pokušala reći. Ti si to rekao-la mnogo jednostavnije i u manje riječi, ali da...to je upravo to. Znam da će me to pratiti neko vrijeme još, ali se nadam da ću se s vremenom osloboditi tog pritiska. To je u prvom redu odgoj koji nam je duboko usađen i teško se toga osloboditi preko noći. No, mislim da sam svjesna tih stvari kroz koje prolazim, pa tako i razmišljam često u stilu: to je normalno da mi se sada događa, ali proći ću ja tu fazu....
|
|
|
16.03.2007., 10:39
|
#165
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jan 2005.
Lokacija: Spalatum
Postova: 398
|
Quote:
riba1973 kaže:
Lijepo vas molim,ako itko zna.Odgovor
Kome ide alimentacija,kada su djeca kod tate mjesec dana na moru (žive sa mamom)
Dali ima zakonskih propisa ???
|
Alimetacija se plaća normalno....
Uzdržavanje za djecu je određeno mjesečno i ono se tako i isplaćuje onome kod koga djeca žive....
__________________
Sunce grije , toplo mi je!!!
|
|
|
16.03.2007., 10:43
|
#166
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jan 2005.
Lokacija: Spalatum
Postova: 398
|
Quote:
pediculis pubis kaže:
Tuzno je ako je taj jedan mjesec alimentacije vazan a ne da se djeca dobro i ugodno osjecaju.
Bezzakonski je da otac ne bi trebao platiti i bezzakonski je da bi majka trebala nesto djeci dzeparca dati .Zakon je cesto sranje i to sranje pokusa obicno neduzni.
Jedno pitanje tebi :
Ako otac uredno placa 11 mjeseci i ako djecu odvede na odmor cime se pokazuje volja da djeca odrastaju u zdravoj atmosferi, tko bi trebao dobiti alimentaciju?
|
Da tužno je da netko uopće povlači to pitanje... jer naravno ako se Gdin. otac smilovao uzeti djecu na mjesec dana... normalno da vrtić ne treba platiti, normalno da troškovi stanovanja ne postoje više, normalno je da majka dok su djeca na moru neće kune potrošiti na djecu, a ne daj bože da slučajno im kupi koji komad odjeće na sniženju, ili slučajno iskoristi novac od alimentacije za kupovinu školskih knjiga.... naravno kad otac uzme velikodušno djecu na ljetovanje... onda majka više nema nikakvih troškova oko djece... dapače možda bi morala i platiti ocu da ih uzme...
__________________
Sunce grije , toplo mi je!!!
|
|
|
16.03.2007., 11:02
|
#167
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2007.
Postova: 28
|
[QUOTE=m@len@;7294812]nada se da cu mu se vratiti. Ne zeli cuti sta mu govorim i skroz je pobenavio. Ili me preklinje da se vratim ili mi prijeti da ce me ubiti, unistiti mi zivot, okrenuti dijete protiv mene, ubiti ovog drugog, itd.
QUOTE]
Jel gledas istragu??
|
|
|
16.03.2007., 15:20
|
#168
|
ja sam dijete mašte
Registracija: Oct 2006.
Postova: 78
|
ma joj, naslušala sam se takvih priča,.....to su ti one zadnje faze kad zna da te je izgubio i da povratka nema, onda se koristi svime i svačime, čula sam par tih priča, koje su uglavnom završavale odlaskom jednog od supružnika ...
budi odlučna, dosljedna i čvrsta, pokušaj kontrolirati emocije, jer u ovovm trenutku ti treba hladna glava da tu više nemaš što tražiti u strahu hoće li učiniti ovo... ili ono...pokupi svoje dijete i svoje stvari i to naravno dok njega nema, neka netko bude uz tebe da ti pomogne....a on kad dođe brzo će se otrijezniti, a ti ćeš biti na sigurnom...
__________________
....tijelom ja sam covjek...
....a dusa mi je more....
|
|
|
|
|
Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 09:12.
|
|
|
|