EU opet odbila Hrvatsku - moguci ulazak tek 2013.

[PoliJones]

Meni Hrvatska liči na ne nekoga tko nije pozvan na tulum ali se uporno gura. I kad su ga već 10 puta redari udaljili od ulaza, on opet pokušava.
Pa dobro, bogamu, jel oni vide da ih EU neće i da samo traži IZGOVORE?
Pa što se onda guraju u društvo u kojem su NEPOŽELJNI?

[Negromant]

Stribor cumez kaže:

To jednostavno nije istina. Oni donose odluke, ali ih gomila drzava ne provodi. Ne postoje mehanizmi "kazne". Bili u Eu ili ne bili opet se sve svodi na nas. A birokratska ekipa iz Brisela je prica za sebe ...

EU ide u pravcu stvaranja nadnacionalne totalitarne države. Zakoni koje donese EU će biti zakoni višeg reda u odnosu na lokalne (nacionalne) zakone (i već jesu). Hrvatska moć u EU je proporcionalna njenoj veličini i utjecaju, pa čak i manja zbog izdajničke politike njenih vođa. Hrvatska u EU nema nikakve šanse.

[Stribor cumez]

Pištolj doktor kaže:

To onda možeš reći i za Sanadera... da je radio sve po pravilima polit-financ inžinjeringa, ali ga je zatekla kriza. Ovi Austrijanci su pazili da ne uruše sustav, ako jesu, iz proste činjenice da onda slijedi robija i konfiskacija, a da tome nije baš tako, sve perfidno i skrupulozno, svjedoći i bivši fin. ministar Grasser koji je totalno šibicarski ojadio sustav. Navodno da je trebao biti i Schusselov nasljednik.
Svi su oni bili sirotinjski sinovi željni pekmeza. Pravi igrači se kriju na drugim nivoima.

Ostah duzan, sorry. Nije Sanadera zatekla kriza. Mi bi u krizi bili neovisno o ovome sto se dogadja vani. Usli bi par mjeseci kasnije, ali to bi poprilici bilo to. Nasi lopovi su se nakrali toliko da je jos 2006 bilo trivijalno matematicki pokazati ovu krizu. Skakala je iz brojki, al eto skvadra se jos palila na nekakva europska prvenstva i slicne gluposti, mislila da prodajom stanova po napuhanim cijenama ili programa za drzavne gubitase zasluzuje svoje place i srednjestaleski europski standard. Jbga ... wrong.

[PoliJones]

Stribor cumez kaže:

Ostah duzan, sorry. Nije Sanadera zatekla kriza. Mi bi u krizi bili neovisno o ovome sto se dogadja vani. Usli bi par mjeseci kasnije, ali to bi poprilici bilo to. Nasi lopovi su se nakrali toliko da je jos 2006 bilo trivijalno matematicki pokazati ovu krizu. Skakala je iz brojki, al eto skvadra se jos palila na nekakva europska prvenstva i slicne gluposti, mislila da prodajom stanova po napuhanim cijenama ili programa za drzavne gubitase zasluzuje svoje place i srednjestaleski europski standard. Jbga ... wrong.

2006. je započelo zlatno doba shoppingholičarstva. Svi su se palili na dizajnerske stvarčice, bjesomučno su se dizali krediti za stanove i automobile, a ja sam se pitao tko je tu lud.
Jer, u državi u kojoj NEMA proizvodnje, ne može se tako bjesomučno trošiti. Imao sam ja bilmaze na poslu koji su uz veličanje Amerike i novog poretka, kupovali nekretnine, ulagali u investicijske fondove, ali i planirali nerealni život. Meni su se smijali jer "živim s mamom" i ne kupujem novi auto. Zaboga, pa cvatu ruže, padaju pečeni pilići s neba a ja se ne trudim pružiti ruku i uzeti što mi život pruža.

Znao sam da će to krahirati, ali sam čak i ja pomislio: a tko zna. Možda je to neki novi kapitalizam koji zapravo pretvara čitavo društvo u raj na zemlji. Dobra sama dolaze bez rada. To se sad nosi.

Pa ipak išlo mi je na živce rušenje tvornica na žitnjaku i gradnja onih grozomornih staklenih užasa, išlo mi je na živce što je ujutro avenija zakrčena automobilima, a sretni i ozareni tateki šetaju pored djećice svoje košuljice i kravatice. I što šupljeglave stilistice i dizajnerice govore o svjetlim prostorima u supermodernim kutijama šibica uređenim po principima "feng shuija" i načičkanim onim beskorisnim policama sa beskorisnim stvarčicama, u svakoj pregradi po jedna. Onda ti blesavi arhitekti što su se iživljavali, a na kraju bi rezultat bio nekakva sterilna kockasta rugoba na obronku nekad lijepog brda ili na rubu šume. Ili to čičkanje litica ružnim betonom i zidićima što se pak vidjelo na 3dhr-ovom portalu gdje se svaki klinjo koji je naučio Cinema4D ili Max, odjednom bavio ARHIVIZ-om.

Kad je počeo krah, postalo mi je jasno da perpetuum mobile ipak ne može postojati. A upravo je to bilo hrvatsko društvo u doba Sanadera, od 2006-2009.

[Pištolj doktor]

Stribor cumez kaže:

Pa zapocetak upravo to sto su svi rezignirani. Pred pet godina kad nas se nekoliko zivciralo oko Bandicevog zaduzivanja, gradjenja dvorana i mostova, upornog glasanja za kolektiv d....a koji je konstantno povecavao unutarnju zaduzenost drzave i gusio i ovako slabo gospodarstvo, vecina je jos uvjek brijala na to gdje smo mi na fifinoj tablici u odnosu na srbe,

Aa kad se sjetim da mu je 800 tisuća dalo glas... dođe mi da se samoubijem.

PoliJones kaže:

2006. je započelo zlatno doba shoppingholičarstva. Svi su se palili na dizajnerske stvarčice, bjesomučno su se dizali krediti za stanove i automobile, a ja sam se pitao tko je tu lud.
Jer, u državi u kojoj NEMA proizvodnje, ne može se tako bjesomučno trošiti. Imao sam ja bilmaze na poslu koji su uz veličanje Amerike i novog poretka, kupovali nekretnine, ulagali u investicijske fondove, ali i planirali nerealni život. Meni su se smijali jer "živim s mamom" i ne kupujem novi auto. Zaboga, pa cvatu ruže, padaju pečeni pilići s neba a ja se ne trudim pružiti ruku i uzeti što mi život pruža.

Znao sam da će to krahirati, ali sam čak i ja pomislio: a tko zna. Možda je to neki novi kapitalizam koji zapravo pretvara čitavo društvo u raj na zemlji. Dobra sama dolaze bez rada. To se sad nosi.

Pa ipak išlo mi je na živce rušenje tvornica na žitnjaku i gradnja onih grozomornih staklenih užasa, išlo mi je na živce što je ujutro avenija zakrčena automobilima, a sretni i ozareni tateki šetaju pored djećice svoje košuljice i kravatice. I što šupljeglave stilistice i dizajnerice govore o svjetlim prostorima u supermodernim kutijama šibica uređenim po principima "feng shuija" i načičkanim onim beskorisnim policama sa beskorisnim stvarčicama, u svakoj pregradi po jedna. Onda ti blesavi arhitekti što su se iživljavali, a na kraju bi rezultat bio nekakva sterilna kockasta rugoba na obronku nekad lijepog brda ili na rubu šume. Ili to čičkanje litica ružnim betonom i zidićima što se pak vidjelo na 3dhr-ovom portalu gdje se svaki klinjo koji je naučio Cinema4D ili Max, odjednom bavio ARHIVIZ-om.

Kad je počeo krah, postalo mi je jasno da perpetuum mobile ipak ne može postojati. A upravo je to bilo hrvatsko društvo u doba Sanadera, od 2006-2009.

Evo i tebi

... posebno za kocke na obroncima Medvednice koje samo nijansa dijeli pd bogataških ciganskih kuća.
Kako su se isforsirali ti điberi pa se još počeli častiti imenima japija, a ono najobičnijji skorojevići i sirotani. Znam ih i ja dosta. Kad su ubirali plaće od 7-10 soma kuna, držali su se ko bogom dani. Besmrtni, neuništivi. Pa fondovi pa stanovi od dva soma/kvadrat pa auti itd.
Ali nije to još dosegnulo dno. Još uvijek se krpaju, nedaju se, nadaju se da je ovo prolazno.
Ali generalno... ne bih volio biti u koži onome koji je uzeo feng-šui na trideset godina misleći da je neuništiv pa danas gleda tu istu kvadraturu u pola cijene.
Ala ih je oderao hdz... alal im vera.
Ostaće samo dugmići.