Mama bez posla, tata bez plaće, sinovi na ulici

[franjo thahi]

'Dnevnici naših huligana' potresni je zapis žene koja je ostala bez posla u Željezari Split, o tome kako ju je njezin sin uvjeravao da nije gladan kada je došao trenutak da mu više nije imala što dati za jesti. 'Naši sinovi nikada neće znati kako je to kad je zemlja dobra prema svojim sinovima...', piše ona.

Ta divna splitska noć.

Ulica je hladna. Na zidu garavi grafit poručuje, nekom studenom pomirenošću:

"Mama bez posla, tata bez plaće, sinovi na ulici".

Pogled mi se zamagljuje.

Mislima mi prolaze slike... Moja zadnja plaća u Željezari Split... pa mjesec dana iza... kada plaća nije došla po prvi put. Pa po drugi, i treći... mjeseci kada smo se moj sin i ja u stanu osjećali kao na ulici... sjećam se hladnoće zida u kuhinji niz kojeg sam jednog dana skliznula u čistom očaju i skljokala se na pod.

"Mama, danas nismo ništa jeli. Gladan sam."

Sram. Osjećala sam sram. Sjećam se kako je došla i večer, a ja se nisam uspjela "snaći", a rekla sam mu da hoću, da ćemo sigurno nešto jesti navečer. Suze su mi odavno prestale pomagati da vriskovi procure iz duše. Samo sam se skljokala.

Moj sin je tada počeo ubrzano pričati. Uvjeravao me da i nije baš toliko gladan. Da to nije ništa da jedan dan čovjek i ne jede. Molio me da ustanem s poda. Molio me da budem ono što mu u tom trenutku nisam mogla biti – podrška, oslonac, snaga. Molio me da opet postanem... mama. Da brinem o njemu, a ja sam tada jedva uspijevala brinuti o nastavku vlastitog disanja.

Koliko sinova danas, u ovom trenutku, glavinja ulicama ove zemlje? Koliko njih je vidjelo očeve i majke tako slomljene, bespomoćne, ponižene, obezvrijeđene u svojoj ljudskosti i dostojanstvu?

Željezara, Uzor, Kamensko, Dalmacijavino... Gladni radnici nose u kesicama hranu nekim drugim gladnim radnicima, onima koji duže od njih gladuju...

Naši sinovi vani ispisuju grafite beznađa, a oni ih nazivaju huliganima. Naša djeca odrastaju preko noći, preuzimaju ulogu onih koji drže stupove kuće, da se ne uruše do kraja.

Naši sinovi uvjeravaju nas da i nije tako strašno biti gladan, jer ne mogu podnijeti naš očaj. Naš pad na koljena, naše stropoštavanje na pod.
"Mama bez posla, tata bez plaće, sinovi na ulici".

Vrišti čađavi grafit na jednom splitskom zidu, u divnoj splitskoj noći.

Naši sinovi idu u nekakve škole gdje im ponavljaju kako su divlji i neodgojeni, raspušteni i nekulturni.

Naše sinove pendreči policija i urla "Huligani, huligani".

A mi se na jezovitim ulicama naših stanova leđima upiremo u zidove da se ne bi srušili.

Naši sinovi slušaju svakodnevno "kako su prije djeca bila bolja".

Naši sinovi nikada neće znati kako je to kad je zemlja dobra prema svojim sinovima.

Oni nikada neće ispisivati svijetle trenutke svoga odrastanja u dnevnicima svojih života. Oni umjesto toga ispisuju vrišteće grafite.

A njihova zemlja im, kako i treba, otvara policijske dosjee.

Nikad i nigdje neće ostati zabilježeno da su ovi sinovi, prije nego što su postali huligani, sasvim nehuliganski uvjeravali svoje majke kako i nije tako strašno u životu ponekad ne pojesti ništa cijeli dan.

Tekst "Dnevnici naših huligana" prenosim prema uvjetima korištenja i distribuiranja istaknutim na blogu marmontovabb.blog.hr (Creative commons licenca).

Hoćemo li mnogi od nas ako se nastavi ovakva politika rasprodaje i upropaštavanja Hrvatske biti u istoj sitaciji kao ova majka?

[papirlova]

Pročitao sam ovo još jučer i samo mogu reći da je ovo jedan od potresnijih tekstova što sam pročitao u zadnje vrijeme.

[judolino]

Strašno.

Bojim se samo da se ne temu ne jave dežurni forumski ekonomski i pravni genijalci koji će reći: "Pa šta, ko ih jebe, što mama nije diplomirala na FER-u, a tata nije uspješni privatnik koji posluje s državom."

Jebem onoga tko je upalio svjetlo.

[ivan.ridjan]

Uistinu potresno svjedočanstvo preneseno iz tako mnogih obitelji nažalost. Prokletstvo zvano loša politika i stravične pljačke i krađe firmi , pod onom - sve je transparentno ide daleko najviše onima koji su 17 godina na vlasti - KRADEZEU (HDZ) . Dok smo ratovali , već se pakovalo , poslije 1992 , 1993 je kolosalna pljačka krenula . Umjesto da smo postali jaka država i stabilna , mi smo , sve samo ne to što smo trebali . Prosvjedi idu dalje i izdajničku vlast neće spasiti ni tisuće policajaca . No, upitno je šta dolazi iza njih . Ipak , idemo dalje , od ovih šta može biti gore ? Bez hdz-a uskoro .

[franjo thahi]

papirlova kaže:

Pročitao sam ovo još jučer i samo mogu reći da je ovo jedan od potresnijih tekstova što sam pročitao u zadnje vrijeme.

Moram reći da sam post sa identičnim tekstom postavio jučer na podtemi Blisko politici da bi danas vidio da je cjelokupni tekst sa 12 komentara netragom nestao -izbrisana tema bez zaključavanja i komentara .
Bez namjere da provociram moderatore pitam se zašto? , ovakovih priča ima na tisuće u Hrvatskoj, što treba učiniti da i mi ne postanemo samo ovakova priča? Želja mi je da se svi zapitamo to i probamo biti konstruktivni , samo prihvaćanje realnosti ovoga trenutka može rezultirati ispravnim rješenjima , skrivanje istine i bijeg od nje ,može rezultirati nekontroliranom erupciom nezadovoljstva sa nesagledevim posljedicama za budućnost Lijepe Naše - a to vjerujem većina nas ne želi , želimo konstruktivan dijalog za koji na žalost institucije nemaju sluha.

[Kanzas]

franjo thahi kaže:

Moram reći da sam post sa identičnim tekstom postavio jučer na podtemi Blisko politici da bi danas vidio da je cjelokupni tekst sa 12 komentara netragom nestao -izbrisana tema bez zaključavanja i komentara .
Bez namjere da provociram moderatore pitam se zašto? , ovakovih priča ima na tisuće u Hrvatskoj, što treba učiniti da i mi ne postanemo samo ovakova priča? Želja mi je da se svi zapitamo to i probamo biti konstruktivni , samo prihvaćanje realnosti ovoga trenutka može rezultirati ispravnim rješenjima , skrivanje istine i bijeg od nje ,može rezultirati nekontroliranom erupciom nezadovoljstva sa nesagledevim posljedicama za budućnost Lijepe Naše - a to vjerujem većina nas ne želi , želimo konstruktivan dijalog za koji na žalost institucije nemaju sluha.

Ako želiš konstruktivni dijalog o konkretnom slučaju, netko bi tu obitelj trebao uputiti u centar za socijalnu skrb, gdje bi dobili socijalnu pomoć i iskaznicu za javnu kuhinju, da ne budu gladni. Prije toga zatvoriti željezaru i zabraniti joj daljnji rad jer ne isplaćuje plaće.
Nova radna mjesta otvoriti će se kad se smanje porezi i doprinosi, trenutno su među najvišima na svijetu, pa je neisplativo bilo što raditi u Hrvatskoj.

[Epic hero]

Prestrašno ali nažalost i istinito. Mnogo patnje, previše.

[hrvatina_i_po]

Jedna od mnogih sličnih priča u Hrvatskoj.Za plakati.

[Smotani2]

papirlova kaže:

Pročitao sam ovo još jučer i samo mogu reći da je ovo jedan od potresnijih tekstova što sam pročitao u zadnje vrijeme.

x

Sramota za državu.
Sramota za jacu.
Sramota za adecet.
Sramota za sve političare.

[Flat]

i zato vam hdz biraci hvala...
sramite se jer ovo je vasa zasluga!

[Neve031]

prestrašno

[shtefy]

Kanzas kaže:

Ako želiš konstruktivni dijalog o konkretnom slučaju, netko bi tu obitelj trebao uputiti u centar za socijalnu skrb, gdje bi dobili socijalnu pomoć i iskaznicu za javnu kuhinju, da ne budu gladni.

Ti zaista misliš da je to rješenje? Sve koji ne rade, ne mogu se zaposliti, zaposleni su, ali ne primaju plaću, od svje plaće ne mogu živjeti (ne pristojno i normalno, nego nikako) - neka žive od socijalne pomoći i pučke kuhinje?

Da treba po kratkom postupku zatvarati firme koje ne ispunjavaju obveze, s tim se slažem. Ali nekako sumnjam da će samo smanjenje cijene rada nešto značajno doprinijeti ekonomskom procvatu. Prvenstveno što je poslovni moral toliko nizak da će poslodavci gledati izrabljivati što manje ljudi za što manje plaće ili bez plaća jer im zakon to dopušta. Neisplata plaće nije kriminalizirana, inspekcije su korumpirane... Zašto onda uopće zaposliti novog čovjeka ako možeš ovog kojeg već imaš tjerati da radi prekovremene, bez vikenda, godišnjeg, bez plaće ili na minimalcu...

Da ne spominjem od kuda više skupiti novce za sve te socijalne pomoći (i sve ostalo što ova država dijeli šakom i kapom onima od kojih očekuje zahvalnost na izborima). Ovo malo ljudi što još radi i pima plaću u realnom sektoru je iscrpljeno do kraja, svaki dan se gube poslovi, broj zaposlenih samo pada... Kad jednog dana svi završimo na socijali, tko će nam je zaraditi? Državni službenici?

[Assange]

...nema to veze s Vlaisavljevickom, sve je to počelo s kukavnim poklonstvima Tuđmanu još 1990.

[šarafciger]

gladni su, neka jedu kolače

[ivan.ridjan]

šarafciger kaže:

gladni su, neka jedu kolače

Antoneta Kosor , davni preci njeni rekoše ... Nije rješenje socijala , to je put u beskučništvo i još dublje probleme. Ne smiju imati ništa od nekretnina i pokretnina , a koliko čujem , još se tek pooštravaju kriteriji . Jel jedna RH nemože izdržati tolike socijalne slučajeve .

[šarafciger]

ivan.ridjan kaže:

Antoneta Kosor , davni preci njeni rekoše ... Nije rješenje socijala , to je put u beskučništvo i još dublje probleme. Ne smiju imati ništa od nekretnina i pokretnina , a koliko čujem , još se tek pooštravaju kriteriji . Jel jedna RH nemože izdržati tolike socijalne slučajeve .

naravno da država ne može izdržati tolike socijalne slučajeve pogotovo država bez proizvodnje koja je orjentirana na trgovinu i dva mjeseca masovnog turizma.

[KRIN1]

šarafciger kaže:

naravno da država ne može izdržati tolike socijalne slučajeve pogotovo država bez proizvodnje koja je orjentirana na trgovinu i dva mjeseca masovnog turizma.

i država, koja ne procesuira i ne oduzima - kriminalom i ratnim profiterstvom, otuđenu imovinu poreznih obveznika i stvarnih vlasnika.
jedna od takvih je i ova jadna majka.
sram bilo i hdz-e, sa bijedom od svojih satelita i kukuriku !

[Michael Collins]

Na ulici bi trebalo biti 330.000 plus 70.000 ljudi a ne bijednih 5.000

[hrvatina_i_po]

Assange kaže:

...nema to veze s Vlaisavljevickom, sve je to počelo s kukavnim poklonstvima Tuđmanu još 1990.

x ko kuća

[PoliJones]

franjo thahi kaže:

'Dnevnici naših huligana' potresni je zapis žene koja je ostala bez posla u Željezari Split, o tome kako ju je njezin sin uvjeravao da nije gladan kada je došao trenutak da mu više nije imala što dati za jesti. 'Naši sinovi nikada neće znati kako je to kad je zemlja dobra prema svojim sinovima...', piše ona.

Ta divna splitska noć.

Ulica je hladna. Na zidu garavi grafit poručuje, nekom studenom pomirenošću:

"Mama bez posla, tata bez plaće, sinovi na ulici".

Pogled mi se zamagljuje.

Mislima mi prolaze slike... Moja zadnja plaća u Željezari Split... pa mjesec dana iza... kada plaća nije došla po prvi put. Pa po drugi, i treći... mjeseci kada smo se moj sin i ja u stanu osjećali kao na ulici... sjećam se hladnoće zida u kuhinji niz kojeg sam jednog dana skliznula u čistom očaju i skljokala se na pod.

"Mama, danas nismo ništa jeli. Gladan sam."

Sram. Osjećala sam sram. Sjećam se kako je došla i večer, a ja se nisam uspjela "snaći", a rekla sam mu da hoću, da ćemo sigurno nešto jesti navečer. Suze su mi odavno prestale pomagati da vriskovi procure iz duše. Samo sam se skljokala.

Moj sin je tada počeo ubrzano pričati. Uvjeravao me da i nije baš toliko gladan. Da to nije ništa da jedan dan čovjek i ne jede. Molio me da ustanem s poda. Molio me da budem ono što mu u tom trenutku nisam mogla biti – podrška, oslonac, snaga. Molio me da opet postanem... mama. Da brinem o njemu, a ja sam tada jedva uspijevala brinuti o nastavku vlastitog disanja.

Koliko sinova danas, u ovom trenutku, glavinja ulicama ove zemlje? Koliko njih je vidjelo očeve i majke tako slomljene, bespomoćne, ponižene, obezvrijeđene u svojoj ljudskosti i dostojanstvu?

Željezara, Uzor, Kamensko, Dalmacijavino... Gladni radnici nose u kesicama hranu nekim drugim gladnim radnicima, onima koji duže od njih gladuju...

Naši sinovi vani ispisuju grafite beznađa, a oni ih nazivaju huliganima. Naša djeca odrastaju preko noći, preuzimaju ulogu onih koji drže stupove kuće, da se ne uruše do kraja.

Naši sinovi uvjeravaju nas da i nije tako strašno biti gladan, jer ne mogu podnijeti naš očaj. Naš pad na koljena, naše stropoštavanje na pod.
"Mama bez posla, tata bez plaće, sinovi na ulici".

Vrišti čađavi grafit na jednom splitskom zidu, u divnoj splitskoj noći.

Naši sinovi idu u nekakve škole gdje im ponavljaju kako su divlji i neodgojeni, raspušteni i nekulturni.

Naše sinove pendreči policija i urla "Huligani, huligani".

A mi se na jezovitim ulicama naših stanova leđima upiremo u zidove da se ne bi srušili.

Naši sinovi slušaju svakodnevno "kako su prije djeca bila bolja".

Naši sinovi nikada neće znati kako je to kad je zemlja dobra prema svojim sinovima.

Oni nikada neće ispisivati svijetle trenutke svoga odrastanja u dnevnicima svojih života. Oni umjesto toga ispisuju vrišteće grafite.

A njihova zemlja im, kako i treba, otvara policijske dosjee.

Nikad i nigdje neće ostati zabilježeno da su ovi sinovi, prije nego što su postali huligani, sasvim nehuliganski uvjeravali svoje majke kako i nije tako strašno u životu ponekad ne pojesti ništa cijeli dan.

Tekst "Dnevnici naših huligana" prenosim prema uvjetima korištenja i distribuiranja istaknutim na blogu marmontovabb.blog.hr (Creative commons licenca).

Hoćemo li mnogi od nas ako se nastavi ovakva politika rasprodaje i upropaštavanja Hrvatske biti u istoj sitaciji kao ova majka?

Ovo je priča koja kod mene ne izaziva bijes nego tugu, sve dok se ne pojave tehnomenadžeri koji ovdje počnu objašnjavati kako je hrvatski radnik preskup, kako postoji slobodno tržište na kojem treba postojati konkurentnost, tržišne utakmice.
Ne ispunjava me bijesom sve dok ne počnem čitati poglavlje u knjizi Velimira Sriće o mladim nadobudnim tehnošmokljanima koje on zove MILENIJUMAŠI.

A onda, kada me obuzme bijes, i kada počne progovarati istina, onda se neki trude da me crvenim kartonima ušutkaju.