Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 19.02.2018., 14:27   #1
Psihologija posla i poziva

Unaprijed se ispričavam ako je bila negdje ova tema, ja je nisam našla. Nisam je stavila na Pik, jer mi se čini da se tamo više orijentira na pronalazak posla i komentare o poslodavcima i slično, a ja sam htjela otvoriti neku temu gdje ljudi mogu pisati svoje poglede na nešto, razmišljanja , ideje i stavove; zato mi se čini ova kategorija prikladnijom.

Jutros sam slušala Oprah (pojavila mi se preporuka na Yt) s temom kako svi imamo neki naš poziv, za koji netko zna ili ne zna. Kao da ljudi počinju raditi posao dok ne shvate što je njihov poziv. Tako ona priča da je radila kao novinarka kako bi zaradila za život i tako dalje i postupno se probijajući; odnosno shvaćajući putem da želi imati vlastiti show (mijenjati živote, upoznavati ljude s različitim životnim pričama, dakle ne samo neke zvijezde i zvjezdice već "obične" ljude i slično) i sve ono što Oprah show jest.
I sad, obzirom da radim posao koji radim i da sam nezadovoljna i poslom i odabranom strukom itd., naravno da kad čujem to da mi se svidi takav način razmišljanja (iako to ne govori samo ona, ima po netu materijala koliko hoćete o toj temi) i da se pitam što je za mene poziv životni? Odnosno što je "moj zadatak" na Zemlji da idemo filozofskim načinom? Kad kaže da svi imamo svoj neki životni poziv, ali kako da ja otkrijem što je to? Netko od malih nogu zna što bi htio biti, a netko jednostavno ne.

Također, zanima me što vi mislite o tome. Da li vjerujete u to? Da li sami radite posao jer morate raditi ili ga želite ? Da li ste završili jedno a radite nešto drugo?
Ako da, što vas je nagnalo na tu promjenu? Što je bio trigger u vašem životu da se to promijeni? Ako nije, a želite, što vas koči?
__________________
Imam ništa, idem na sve.
Maclbeth is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.02.2018., 21:17   #2
Ajmo ovako; kažeš da si nezadovoljna onime što radiš.
Da li možeš reći što je to, koji posao/aktivnost, da u tebi budi vatru, da se ujutro jedva čekaš probuditi kako bi radila baš to?
ONeill is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.02.2018., 22:48   #3
Životno iskustvo definira i oblikuje čovjeka. Većinu života pokušavamo sebe prilagoditi svijetu da bi napokon svijet prilagodili sebi. To znači definirati svoje želje, potrebe i pronaći način kako ih vani najbolje izraziti. Bilo da se radi o poslu, životnom partneru, obitelji i slično.. Svi ljudi to prođu, to se zove sazrijevanje. Dakle dođe dan kada shvatiš kakvi su ljudi za tebe, kakvi su poslovi za tebe, kakvi hobiji, kakvi partneri, prijatelji, kakva mjesta za život..
__________________
Daj Mare pizde....
radical change is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.02.2018., 14:47   #4
Hvala ONeill i radical change.
Cula sam stoput to pitanje, ONeill, ali sto ako ni onda ne znas? Ili ti nesto padne na pamet ali je u potpunosti nenaplativo ( a od cega onda zivjeti?) ? Ne znam, kod mene je stvar sto sam odgajana na nacin da uvijek tezim financijskoj stabilnosti, i onda npr. da se zelim baviti slikanjem ili pisanjem ili nebitno cim uopce sad (lupam primjere), kad znam da je to na jedan nacin neisplativo (iako je sve to relativno, ali hebiga zivimo ipak u RH) onda odmah to otpisem. A mozda je nesto moj poziv koji ni sama ne znam, ali upravo zato sto se moram prehraniti iz dana u dan i sto ljudi ovise o mojoj placi, ne mogu se baviti necim iznebuha nego trebam za neki novi projekt biti itekako potkovana financijama. Da budem preciznija, ne mogu uopce niti saznati/razluciti sto je to moj poziv, mozda sam zakocena pitanjima sadasnjosti, buducnosti, egzistencije, financijske izdrzljivosti koja se prozimaju kroz to famozno pitanje : "koji je poziv za mene" ? Ne znam da li me razumijete.
Jednostavno me zanima kako ljudi znaju da je to to? Kako ljudi znaju da je to" bas posao za njih"? Kako svecenici kazu da su osjetili taj poziv da postanu svecenici, ili lijecnici i slicno.. kako? A opet, sve se mijenja, pa tako i nas vlastiti stav.
U struci sam koja mi se svidjala kada sam ju upisivala, ali sada je na neki nacin ne mogu smisliti. Sluzi mi samo da platim racune i tekuce stvari.

Mene su vise zanimale tudje price, pa da kroz njihove price izvucem za sebe primjer ili slicno. Zanimalo me kako to ide kod drugi ljudi?

E pa radical, nadam se da ce doci dan kada cu to skuziti koji je posao za mene, iako zavidim ljudima koji od malena ili od tinejđerskih dana znaju vlastiti poziv. A neki, kao ja, se i dalje traze iako su odrasli ljudi.
__________________
Imam ništa, idem na sve.
Maclbeth is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.02.2018., 15:07   #5
Quote:
Maclbeth kaže: Pogledaj post
Mene su vise zanimale tudje price, pa da kroz njihove price izvucem za sebe primjer ili slicno. Zanimalo me kako to ide kod drugi ljudi?

E pa radical, nadam se da ce doci dan kada cu to skuziti koji je posao za mene, iako zavidim ljudima koji od malena ili od tinejđerskih dana znaju vlastiti poziv. A neki, kao ja, se i dalje traze iako su odrasli ljudi.
Ali to ne znači nužno da se i bavimo time.
Pa mislim da sve polazi od toga da imaš u životu nešto ili više stvari koje voliš raditi, jer onda od toga možeš izabrati što bi imalo najviše smisla.

Ja nekako to uvijek vidim kao veći problem, u smislu manjka kreativnosti ili strasti prema nečemu, jer u principu pa valjda sve nudi mogućnost da se nešto razvije iz toga, sve je naplativo, ali se radi o tipu osobe, zna li ona to prezentirati, učiniti zanimljivim, "prodati", osmisliti nešto drugačije...a sve to ne ide bez "strasti".
AceOfCups is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.02.2018., 15:29   #6
Totalno te razumijem Ja sam tek s 22 točno i konkretno znala što želim raditi i znam da se pritom neću obogatiti Štoviše, to je prva stvar koju su nam rekli prvi dan faksa ALI to je tako nebitno. Novac je toliko manje bitan u usporedbi s time da svojim radom i znanjem doprinosiš nečijem boljitku I nikada nije kasno! Ni za upisati faks niti promijeniti karijeru, odnosno ići za onime što te istinski vuče.

Osobno sam znala da je socijalni rad za mene tako što su me životni događaji jednostavno usmjerili ka tome. Nije mi jedan dan sinulo "E pa da, idem na prijemni - to je to" Moja mama ima bratića koji je bio ovisnik i odmalena sam slušala o tome. Oduvijek me zanimalo sve to. Čak i kao maleno dijete sam poskrivečki listala knjige iako sam malo toga razumjela , ali je kroz život to uvijek bilo tako nekako sa strane. I uvijek me zanimala psihologija. A željela sam upisati novinarstvo pa nisam upala. Pa sam dosta razmišljala o sebi i što želim od sebe hehe. Dosta težak zadatak I, eto, presretna sam. Probaj i ti povući neke događaje iz prošlosti. Što te zanima. Ne mora biti samo jedna stvar jer postoje zanimanja koja objedinjuju više toga

Evo, mene usrećuje što u socijalnom radu mogu koristiti fotografiju, pisanje, psihologiju, pomaganje itd.

A iskreno ti preporučam i astrologiju Stvarno ti može dosta pomoći da se nekako posložiš po pitanju izbora vezanih za tebe samu što se posla tiče.
Meni je definitivno pomoglo.
Depeche E. is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.02.2018., 21:32   #7
Hobi ili zanimacije su obično pokazatelj sklonosti ka nečemu.
Fantasist is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.02.2018., 09:50   #8
Quote:
Maclbeth kaže: Pogledaj post
Jednostavno me zanima kako ljudi znaju da je to to? Kako ljudi znaju da je to" bas posao za njih"? Kako svecenici kazu da su osjetili taj poziv da postanu svecenici, ili lijecnici i slicno.. kako? A opet, sve se mijenja, pa tako i nas vlastiti stav.
Tvoj "životni poziv" se ne mijenja o stavu. "Poziv" je tvoj skriveni talent, dar za nešto. Ako ne osjećaš poziv prema nečemu, po meni, iskreno, taj neki talent i nemaš ili si ga potisnula iz nekih svojih razloga.

Poziv je "forsiranje, guranje" neke treće sile, okolnosti oko tebe da se s nečime baviš. Okretanje tom pozivu obično te počne činiti sretnijim i odllučnijim, stvori se nekakva institucija u tebi o tome i obično odnekud počnu dolaziti i novci.

Nevažno je uopće o kakvome je pozivu/ pa poslu na koncu riječ.


Quote:
U struci sam koja mi se svidjala kada sam ju upisivala, ali sada je na neki nacin ne mogu smisliti. Sluzi mi samo da platim racune i tekuce stvari.
Nemam komentar o tome. Ja sam sa 15 godina (ispada po svemu danas) znao gdje ću završit i taj poziv sam pratio. Taj poziv je bio ono što sam "htio i volio raditi".

Koliko god je poziv (posao) zanimljiv i ugodan, svega se na kraju zasitiš, ali opet, to moraš nadvladati u međuvremenu u svojoj glavi i nositi se s time.

ps: jel ima nešto uopće s čime bi se iskreno voljela baviti neovisno npr o novcu?
Sexbot is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.02.2018., 15:24   #9
Ne mislim da većina ljudi zna i osjeti što je njihov poziv kao nešto tako veliko i sudbonosno opisano u prvom postu. Mislim da se češće naknadno nađu u onome u čemu su spletom okolnosti završili i unutar toga pokušavaju uskladiti sebe i svoje potrebe sa samim poslom. Ako zbilja kasnije u životu vide da imaju nešto tako sudbonosno što ih vuče, super, go for it! U suprotnom, radi nešto dobro za sebe i druge s onime što imaš i teško mi je zamisliti da nećeš to voljeti.
appletini is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.02.2018., 16:55   #10
Životni poziv svake životinje u prirodi je preživljavanje i lovljenje plijena. Da bi to napravili moramo naći razne načine kako do toga doći pa je najbolja taktika napraviti prekvalifikacije obzirom na tržište da se zabarikadiraš kako u slučaju otkaza odma nađeš drugi posao,da imaš uštedu u slučaju otkaza a ne da te banka drži u podređenom položaju i da eliminiraš iz glave sve one koji te mogu zakočiti na grabljenju plijena. Posao se radi prema potrebama kupca. Kupac ne razumije tvoju ljubav prema poslu i nije ga briga jesi li radio za minimalac i oznojio se,iscrpio već mu je bitno jedino da je ono što on treba stiglo do njega. Svatko tko zarađuje za sebe ima ljubav prema poslu jer ima prihode,nije da ljudi ne vole poslove već kupca koji dolazi u šoping nedjeljom a ne možeš pronaći te zločince jer njima upravlja takozvana nevidljiva ruka na tržištu,dakle ti svoje neprijatelje koji su spremni platiti nešto samo po cijeni koju oni žele (npr. nitko ne bi za kavu dao 100Kn da pomogne radniku ) ne vidiš. Mogu ja pisati blog u obliku članaka koji nije profitabilan jer ima malo čitatelja ali će se moj posao i dangubljenje pretvoriti u mržnju prema istome. Ti voliš onog kupca koji ti je najviše spreman platiti i prema njemu se mjeri ljubav prema poslu.
Detektor is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.02.2018., 21:51   #11
Quote:
Maclbeth kaže: Pogledaj post
Unaprijed se ispričavam ako je bila negdje ova tema, ja je nisam našla. Nisam je stavila na Pik, jer mi se čini da se tamo više orijentira na pronalazak posla i komentare o poslodavcima i slično, a ja sam htjela otvoriti neku temu gdje ljudi mogu pisati svoje poglede na nešto, razmišljanja , ideje i stavove; zato mi se čini ova kategorija prikladnijom.

Jutros sam slušala Oprah (pojavila mi se preporuka na Yt) s temom kako svi imamo neki naš poziv, za koji netko zna ili ne zna. Kao da ljudi počinju raditi posao dok ne shvate što je njihov poziv. Tako ona priča da je radila kao novinarka kako bi zaradila za život i tako dalje i postupno se probijajući; odnosno shvaćajući putem da želi imati vlastiti show (mijenjati živote, upoznavati ljude s različitim životnim pričama, dakle ne samo neke zvijezde i zvjezdice već "obične" ljude i slično) i sve ono što Oprah show jest.
I sad, obzirom da radim posao koji radim i da sam nezadovoljna i poslom i odabranom strukom itd., naravno da kad čujem to da mi se svidi takav način razmišljanja (iako to ne govori samo ona, ima po netu materijala koliko hoćete o toj temi) i da se pitam što je za mene poziv životni? Odnosno što je "moj zadatak" na Zemlji da idemo filozofskim načinom? Kad kaže da svi imamo svoj neki životni poziv, ali kako da ja otkrijem što je to? Netko od malih nogu zna što bi htio biti, a netko jednostavno ne.

Također, zanima me što vi mislite o tome. Da li vjerujete u to? Da li sami radite posao jer morate raditi ili ga želite ? Da li ste završili jedno a radite nešto drugo?
Ako da, što vas je nagnalo na tu promjenu? Što je bio trigger u vašem životu da se to promijeni? Ako nije, a želite, što vas koči?
Vjerujem. No, sljeđenje svog poziva ne jamči da će ti računi biti plaćeni na vrijeme i da ćeš imati što namazati na kruh. A ja volim jesti i biti na toplom. Površna sam, znam.
__________________
#HoldMyRakija
Leteća is online now  
Odgovori s citatom
Old 22.02.2018., 15:00   #12
Quote:
appletini kaže: Pogledaj post
Ne mislim da većina ljudi zna i osjeti što je njihov poziv kao nešto tako veliko i sudbonosno opisano u prvom postu.
Oprah nebi trebala biti 'baš' the primjer "poziva". Siguran sam da uopće nije imala projekciju svog poziva (točnije da će imati globalni utjecaj i završit priču tako bogata). Jednostavno je pratila.. svoj poziv. Osmijeh i žar. To je ono što normalan čovjek treba raditi.

Zanimljivim pozivom za ovaj topik (i puno logičnijim) bavi se npr Tony Robbins. Svoj "poziv" počeo je na način da je kao nezaposlen sakupljao hranu za siromašne i nosio im pakete pred vrata da imaju što jesti. Davio ljude koji imaju novaca da pomognu onima koji jedva žive.
Kasnije je znao bogatima prodati priču "kako u štednji nema puno užitaka", znao ih je motivirat na donacije i potom registrirao malu zakladu. Na koncu je stvorio užasno moćnu fundaciju koja godišnje ubere 6 milijardi dolara za pomoć ljudima u problemima.

Jednostavno su ljudi u njegovom (volonterskom) "pozivu".. našli puno smisla i zadovoljstva. Kad se te dvije stvari poklope (u kupcima), ljudi obično to i kupuju.

Potpuno je nevažno što radiš. Možeš dobro šivati i suknje doma u slobodno vrijeme, i za par godina se sve može pretvorit u mali Kamensko. Možeš dobro adaptirat i WC-e i postat top majstor za to.

Bitno je "imati poziv". Novci su manji problem.


Quote:
Mislim da se češće naknadno nađu u onome u čemu su spletom okolnosti završili i unutar toga pokušavaju uskladiti sebe i svoje potrebe sa samim poslom. Ako zbilja kasnije u životu vide da imaju nešto tako sudbonosno što ih vuče, super, go for it! U suprotnom, radi nešto dobro za sebe i druge s onime što imaš i teško mi je zamisliti da nećeš to voljeti.
Jedno je sigurno. Ukoliko se gušiš u onome što radiš, neovisno o potrebama plaćanja računa i mazanja putra na kruh.. moraš mjenjati ono (ili neke detalje u onome) što radiš.

Jer u protivnom plaćene režije i putar neće imati puno smisla. Ja osobno, puno puta sam skakao po jajima u životu, al za režije i kruh uvijek se skupilo.

No dobro, za praćenje poziva treba imati i "guts", ne baš kalkulator u ruci.
Sexbot is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.02.2018., 15:43   #13
Quote:
Sexbot kaže: Pogledaj post
Potpuno je nevažno što radiš. Možeš dobro šivati i suknje doma u slobodno vrijeme, i za par godina se sve može pretvorit u mali Kamensko. Možeš dobro adaptirat i WC-e i postat top majstor za to.
Ovo je apsolutno točno. I naravno da je na kraju bitno da voliš i uživaš u tome što radiš. Ali nemojmo se zavaravati da će svatko tko pronađe svoj 'poziv' nužno biti jako ili uopće uspješan u njemu. Nemaju svi predispozicije za stvaranje nečeg velikog i značajnog i to je u redu. Svejedno se sve treba poticati da rade što vole, u granicama zdravog razuma.

Quote:
Sexbot kaže: Pogledaj post
Bitno je "imati poziv". Novci su manji problem.
Novci su manji problem dok ih ima za pokrivanje elementarnih potreba. Ako je tvoj poziv slikanje i ti slikaš i slikaš i slikaš i gradiš se cijeli život u tom smislu, ali slike ne prodaješ, znači li to da si i dalje sretan? Jer baviš se svaki dan svojim pozivom i onime što voliš, samo to nitko ne prepoznaje i ne možeš s time prehraniti ni sebe ni obitelj. Treba zadržati dozu realnosti tu ipak. Mislim da se ljudi mogu pronaći i izgraditi u različitim područjima. Većina struka ima nezamislivu širinu. I sada jedno nepopularno mišljenje. Većina sposobnih ljudi naći će kako se ostvariti i postići svoj potencijal te pronaći poziv u velikom dijelu struka, ako baš nisu potpuno suprotne u svim segmentima interesima osobe, a mislim da to ipak nije tako često.

Quote:
Sexbot kaže: Pogledaj post
Jedno je sigurno. Ukoliko se gušiš u onome što radiš, neovisno o potrebama plaćanja računa i mazanja putra na kruh.. moraš mjenjati ono (ili neke detalje u onome) što radiš.
Bez rasprave. Ako se gušiš zbog bilo čega promjenjivog u životu, moraš to mijenjati. Samo se bojim da je nekada lakši put proglasiti svoj život i svoje odluke promašenim te maštati u beznađu što si moglo da si tada, nego recimo zrelo nastaviti s onime što imaš, pa se usmjeriti prema onome što te vuče.
appletini is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.02.2018., 17:54   #14
Quote:
appletini kaže: Pogledaj post
Ovo je apsolutno točno. I naravno da je na kraju bitno da voliš i uživaš u tome što radiš. Ali nemojmo se zavaravati da će svatko tko pronađe svoj 'poziv' nužno biti jako ili uopće uspješan u njemu...
Jasan mi je tvoj "zicer" personalni profil, ali to je tako demotivirajuće od poante naslova ove (i potencijalno JAKO zanimljive) teme. Tema nije "plati robu za 10kn i prodaj za 30kn tek kad nađeš kupca". I je, možebitno je valjda da "poziv" nije zicer, ali po svom iskustvu i mnogim tuđim iskustvima još - čisto sumnjam.

Prije je poanta znaš li koji je tvoj poziv ili ne.

Čisto za primjer, prije 25 let, bila ti je žena koja je smislila i osnovala "Plavi oglasnik" (koji je u vrijeme bez interneta bio top medij za oglase). Nakon što je postigla ogroman uspjeh, dala je intervju negdje, ne sjećam se. No zapatmio sam jednu šokantnu notu.

Citiram je: "Kako sam krenula? Znala sam da mogu više, dala sam otkaz na poslu, posudila 3 tisuće tadašnjih DEM i zbog toga (njenog "poziva" (i odluka)) ostavio me moj tadašnji muž prije nego što sam počela s poslom."

Da joj je bilo do režija i putra i tople sobe kak bi rekla "Leteca" (ironično rečeno i obitelji), matematički i "zicer" gledano na priču - sumnjam da bi to učinila. Ono što je bilo šokantno jest to što joj je glavna kočnica "poziva" bila osoba koja joj je trebala biti najveća podrška - obitelj. Tj. njen muž.

Tu je ta ključna razlika između pozvanih i neodazvanih i - odazvanih.

Ja kad sam imao "poziv", uložio sam sve što sam imao, 3 tadašnje plaće, dao isto otkaz, posudio od mame 35kn da mogu otić na poslovni sastanak i u prve dvije godine zaradio 100 000x više.

Prije nego sam počeo sad ću ti reć kaj mi je bilo (matematički) na pameti: "a valjda bum si zaradio 2-3 tisuće kuna za plaću to mi je dost". Već nakon 3 mjeseca mi je plaća bila 10x veća.

Što mi je bio motiv? Pa.. najobičniji "poziv". Nije bio jedini, i nikad me nisu izigrali.

ALI.. da sam slušao druge (pa i obitelj).. ne bih se odazvao ni jednom. Iz toga se svakako dade naučiti nešto.
Sexbot is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.02.2018., 19:56   #15
Quote:
Sexbot kaže: Pogledaj post
Jasan mi je tvoj "zicer" personalni profil, ali to je tako demotivirajuće od poante naslova ove (i potencijalno JAKO zanimljive) teme...
Mislim da nije demotivirajuće, mislim da je razumno.

Ti meni možeš nabrajati osobe koje su ostavile svu sigurnost koju su imale, riskirale, stvorile iz ničega čuda i ostvarile se u onome što vole. I svaka im čast!

Ja tebi mogu nabrajati osobe koje su se zbog svojih vizija i 'poziva' potpuno izgubile. Koje su izgubile sve što su imale, zadužile, zadužile obitelji, izgubile obitelji, uništile obitelji i propale. A nema malo takvih primjera.

Lijepo je idealizirati, ali može biti opasno.

I da se razumijemo, ja jesam za rizik! I jesam za traženje poziva. Svakom želim da radi ono što obožava! Ali postavljati stvari kao da svatko ima jednaku šansu u području svog interesa uz malo ili puno rizika ostvariti bogatstvo i slavu (karikiram) je smiješno. Većina ljudi je prosječna! Ljudi koji se ovdje daju za primjere su debele iznimke.
appletini is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.02.2018., 21:30   #16
Quote:
appletini kaže: Pogledaj post
Većina ljudi je prosječna! Ljudi koji se ovdje daju za primjere su debele iznimke.
Nisuuuu uopće Oni su samo ispali "iznimke" - a unazad x godina nisu bili primjer ičega. Evo Oprah ti je bila novinarka, preživljavala, ta iz Oglasnika ti je bila referent.. bili su obični, prosječni ljudi. Kao ja i ti. : p

U biti Oprah je nevažan primjer, samo je spomenula da je u njenom uspjehu taj neki skriveni "poziv" imao ključnu rolu. Ne da bude popularna i da se obogati. Već samo da ima svoj show i pomaže ljudima.


Quote:
Ja tebi mogu nabrajati osobe koje su se zbog svojih vizija i 'poziva' potpuno izgubile. Koje su izgubile sve što su imale, zadužile, zadužile obitelji, izgubile obitelji, uništile obitelji i propale. A nema malo takvih primjera.
Da, ali samo da znaš: "želja za (novčanim) uspjehom" i "poziv" nisu jedno te isto. To cijelo vrijeme pokušavam reći. Al neću te više davit s time.

Obično se iza "poziva" skrivaju novci, iza "želje (potrebe) za uspjehom" obično problemi i propast.

Zato je 'poziv' jako bitna stvar. To je kad ti nešto govori da nešto radiš i da ćeš uspjeti u tome. Prije nego što uopće počneš.


Quote:
Lijepo je idealizirati, ali može biti opasno.
Ovo je "zvučalo" baš simpatično..


Quote:
I da se razumijemo, ja jesam za rizik! I jesam za traženje poziva. Svakom želim da radi ono što obožava! Ali postavljati stvari kao da svatko ima jednaku šansu u području svog interesa uz malo ili puno rizika ostvariti bogatstvo i slavu (karikiram) je smiješno.
Jest da u pravu si. Ali nije lijepo i obeshrabriti nekoga s pozivom da se odrekne toga samo zato jer je to možebitno "opasno". Nikad ne znaš, zar ne?

Jestda, put u neovisnost je uvijek opasan posao. Ali ne mora nužno biti baš tako opasan kako misliš. Nekad je malo opasno. A nekad je ta opasnost nešto jako lijepo, zanimljivo, korisno i lagano na kraju i nešto što te čini još više živim

Life is a box of chocolate you know. Ako ne gurneš ruku u bombonieru nikad nećeš znati.
Sexbot is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 10:10.