Ni džamija ni tekija, nego musafirhana (za one koji prvi put ovdje dolaze preporučujem prvi post)

[Vojnik Gorčin]

valja, bogme, broditi

[Bostan]

To što Âdemom nazivaš nisu noge i glava.
Âdemom se naziva Duša, a ne lice i obrve
Tjelo je od mesa i kože, duša je njegov vladar
Hakkova je to tajna, tjelo bez Duše nije ljepo.
Ahmede - nemoj misliti da si Âdem
Âdem je tvoja suština, a ne tvoje rječi.

[Bostan]

Duša je ta kojoj je Hakk u Kur’anu rekao “nefahtu ”
To je taj dah Milosti - ova apsolutna tajna

[Bostan]

Iz dna duše poželi Voljenog - daj pronađi dušu Voljenog
Vrati svoje postojanje ne bi li ugled’o pojavu Voljenog
Trulo će ti uvjek zdrav biti - a otrov med postati
Bregovi će doline plodne postati – a sav svjet divna bašta.
Jeste težak Hakkov put a i Dergah mu je velik
Ne budeš li Njegov rob iskreni - put ti neće olakšati
Budeš li Mu robovao i suzama danju-noću lice prao
A tvoj pad, ko slap vode bude - brzo ćeš se u moru nać
Budi slavuj te zapjevaj, otvori se poput ruže - zamiriši.
Baci dušu u toj vatri aška - vatra će ti postati sjajna bašta.
Nijazi ti dertom svoju dušu rascjepi – nek ti lice Hakk postane
Svakoga trena ti Dvorac srca čisti - možda ti Sultan u goste naiđe

[Bostan]

Nemoj se sa nikim svađati, nefs ti je dovoljan dušman
Koji se od tebe odvojiti neće, dok ti život ne bude ahir”

[Bostan]

https://youtu.be/iSTh0ybvSLk

[Bostan]

Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i onī na njima; i ne postoji ništa što ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo. – On je doista blag i mnogo prašta 17:44

[Bostan]

Razum je nemoćan u izražavanju Ljubavi. Jedino je Ljubav sposobna da obelodani
istinu o Ljubavi i o stanju Zaljubljenika. Put naših proroka je put Istine. Ako hoćeš da živiš,
umri u Ljubavi; umri u Ljubavi ako želiš da ostaneš u životu.

[Bostan]

Zato što ne mogu spavati
Ja sklapam muziku po noći.
Ja sam uznemiren onime
čije lice ima boju proljetnog cvijeća.
Ja nemam niti sna niti strpljenja,
niti dobre reputacije niti sramote.


Hiljadu ogrtača mudrosti je nestalo.
Svi moji dobri maniri su odbjegli hiljadu milja.
Srce i um su ostavljeni ljuti jedno na drugo.
Zvijezde i mjesec su zavidni jedni drugima.
Zbog ove otuđenosti materijalni kosmos
se sve više skuplja i steže.
Mjesec kaže, "Koliko dugo ću ja biti bez sunca?"
Bez dragulja Ljubavi u meni,
neka se pazar moje egzistencije uništi kamen po kamen.

O Ljubavi, Ti koji si pozivan s hiljadu imena,
Ti koji znaš kako da uspeš vino
u čašicu tijela,
Ti koji daješ rod hiljadama uroda,
Ti koji si bez lica ali imaš hiljadu lica,

O Ljubavi, Ti koji oblikuješ lica
Turaka, Europljana, i Zanzibaraca,
daj mi čašicu iz Tvoje flaše,
ili šaku kanabisa s Tvoje Grane.
Ukloni koru još jednom.
Mi ćemo vidjeti hiljadu gazda ničice na poklonu,
i krug ekstatičnih svirača će svirati.
Onda će ovisnik biti oslobođen požude.
te biti proživljen,
i stajati u strahopoštovanju do Sudnjeg Dana.

[Bostan]

Zaljubljenik ako si ljubavi, tražiš li ljubav pravu,
britke se sablje hvati, prereži grlo sramu.

Znaj da je ugled golema brana na Putu,
dobronamjerne ovo su riječi, pusti da srce ti ganu

Šta drugo bijahu hiljade ludosti što počini Medžnun,
nego hiljade ljubavnih zamki za njegovu draganu

Nekad bi trgao odjeću svoju, nekad bježao u planine
katkad i otrov ispijao, težeći tako nepostojanju

Lovinu mnogu pauk u svoje slabe mreže hvata,
u zamke Svevišnjeg Gospodara pomisli kakvi ulovi stanu

Kad ljubav bješe ono što licu Lejlinu vrijednost dade,
„U noći On prenese roba svoga“, šta reći o takvom stanju?!

Zar nisi nikad čitao stihove o Vaisi i Raminu?
Vamiku i Azri zar ne ču priču stoput ispričanu?

Odjeću zagrćeš, strah te da ju ne smoči voda,
a hiljadu puta zaronit u more htio bi da si u stanju

Put ljubavi same je poniznost i pijanstvo,
jer bujica se niz brdo spušta, zar potok teče uzastranu!

U prstenu zaljubljenih poput dragulja budi,
a svaki dragulj Tvoj je sluga, o moj Gospodaru

Ova je zemlja prašna, tako, sluškinja nebesima,
a tijelo ljudsko sluga je duhu sa kojim je u paru

A zar pamet nije u stvari dobročinitelj tijelu?!
zar vezi između Zemlje i neba možeš naći mahanu?!

Ne možeš doboš pod ćilim skriti, pa po njem sinko udarati
razvij svoj bajrak, ako si vitez, tamo u polju ravnu

Uhom duše osluhni jauke onih što čeznu,
bezbroj se vapaja diže zelenom svodu slavnu

Kad se odjeće svoje, opijen ljubavlju, riješiš,
vidjet ćeš: nebo slavi, Orion zbunjen stanu

Gledaj kako zbog ljubavi čitav svijet se uskomeša,
dok se nada onome počistoti znanu

Kada sunce grane nema mjesta za tminu,
dobrostivost kad se rastre nema mjesta žalovanju

Zaćutao sam, ti zbori, o dušo dušine duše,
žudeći za Tvojim licem i prah sklon je umovanju

[Bostan]

Sretna su vremena kad sjedimo na divanu, ti i ja;
Dva lika i oblika dva, ali jedna duša, ti i ja.

Ljepota bašće, poj ptica, darivaju vodu života,
Kad se u tom vrtu pojavimo, ti i ja.

Zvijezde s neba spuštaju oči svoje prema nama,
Mjesecu mi duše pokazujemo, ti i ja.

Ja i ti, bez mene i bez tebe, sjedinjeni odvajkada,
Od zlih jezika sigurni, u ekstazi ti i ja.

Papagaji nebeski srca čupaju od zavisti,
Na nebesima na kojim se smiješimo ti i ja.

Ah, čudno je da u jednom kutu sjedimo ti i ja,
A ipak smo u Horasanu i Iraku, ti i ja.

[Vojnik Gorčin]

Haj Esmo duso, ljubav daj mi
da sa srca tugu skinem
il' da umirem

[Bostan]

Jednom su neki , tvrdeći da su čisti te počeli zanemarivati propise došli Shemsu Tibriziju.On ih je pitao jeli Poslanik a.s. čist, vele da jeste, jeli Poslanik zanemarivao propise? Nije.Pa kako i zasto onda vi koji ne možete biti čišći od Poslanika a.s. zanemarujete propise?

[Bostan]

Prvo sherijat, propisi...Pa onda tarikat, hakkikat i marifat.
Praksom se skidaju zastori da bi se došlo do tarikata, hakkikata i marifata. Svaki drugi nacin je rizičan.

[Bostan]

Nakon niza spletki Jusuf, a.s., je dospio u zatvor u kojem je boravio s dva mladića. Jedne noći njih dvojica su sanjali snove. Vidjevši da je Jusuf, a.s., pobožan oni mu ispričaše svoje snove moleći ga da ih, ako poznaje tumačenje snova, protumači. Kur'an o tome kaže:
„S njim su u tamnicu ušla još dva mladića. Jedan od njih reče: 'Ja sam sanjao da cijedim grožđe'. 'A ja sam sanjao kako na glavi nosim hljeb koji ptice kljuju', reče drugi. Protumači nam to, jer vidimo, zaista, da si dobar čovjek.... O drugovi moji u tamnici, jedan od vas će gospodara svoga vinom pojiti, a drugi će raspet biti, pa će mu ptice glavu kljuvati. Ono što ste pitali, samo to znači.“

[Bostan]

On nas nije stvorio izuzev radi Sebe, da bi Ga spoznali. Na to se odnose Njegove riječi: "Džine i ljude sam stvorio zbog toga da Mi robuju." (Zarijat, 56). Prema tome stvorio nas je zbog Sebe. Što se tiče Njegove ljubavi prema nama zbog nas, pošto nas je upoznao sa djelima koja nas vode ka našoj sreći i spasu, a koja se ne poklapaju uvijek s našim interesima i naravima, Uzvišeni je stvorio stvorenja koja će Ga slaviti te hvaliti, a i predati Mu se, a zatim nas upoznao s tim rekavši: "Nema nijedne stvari a da ne slavi Boga Njegovom hvalom." (Isra, 44), tj. hvale Ga onakvim kakav je i hvale Ga za ono što je od Njega. Upoznajući nas s tim On kaže: "Zar ne vidiš da Allaha slave oni koji su na nebesima i na Zemlji, a i ptice raširenih krila. Svi oni znaju kako će Mu molitvu obavljati i kako će Ga slaviti." (Nur, 41).

Svi oni se toga drže i u tome su ustrajni. Ovim riječima Uzvišeni se obraća Svome Vjerovjesniku s.a.v.s. kojem je On to predočio da to vidi i zato je rekao: "Zar ne vidiš…", a nije rekao: "Zar ne vidite" Mi to ne vidimo ali vjerujemo u to, a za Muhammeda s.a.v.s. je to očevidno. Zato mu je takođe rekao pošto mu je predočio da se pred Bogom pokorava i ničice pada svaka stvar: "Zar ne vidiš da pred Allahom ničice padaju oni koji su na nebesima i oni koji su na Zemlji, te Sunce, Mjesec, zvijezde, brda, bilje, životinje i mnogi ljudi" (Hadž, 18).

Uzvišeni tu nije propustio nikoga spomenuti. Spomenuvši one na Nebesima i na Zemlji, spomenuo je visoki i niski svijet, pa mu je tako predočio padanje ničice (sedždu) svake stvari. Svako onaj kome Allah predoči to i on to vidi potpada pod one kojima se Bog obraća ovim riječima.

[Bostan]

Neka razmišljanja... U kvantnom fizici čestice se pojavljuju usred kolapsa valne funkciije, što meni izgleda kao sedzda. Sve je u vibraciji i u makro i u mikro svijetu, a ta vibracija je zikr.Sve je u hvali pred Njime, i Zemlja čini zikr tj. ima svoj način veličanja Boga.
La illahe illelah

[Bostan]

Moja uzda je postala vlasništvo tri lijepe djevojke

One su moje srce u potpunosti obuzele.

Tajna se ovdje krije u njegovim riječima moja uzda, jer je to upotrijebio u jednini tako da spomenutim voljenima nije dao od svoje strane različite uzde (više njih) što upućuje da onaj ko voli ne voli osim sa jednim značenjem iako je složen, pa i po pitanju ove tri djevojke, tj. to jedno značenje postoji kod svake od njih, a dokaz tome su njegove riječi na kraju stiha: "One su moje srce u potpunosti obuzele". Da je on svaku od njih sa posebnim smislom i značenjem volio, onda bi bile različite i uzde i bilo bi ih više, pa dio srca koje bi obuzela jedna, ne bi obuzela i druga. To je jedan, voli jednoga, a taj jedan voljeni postoji u mnogima te zbog toga voli mnoge. Ovo je poput naše ljubavi prema Uzvišenom Allahu zbog Njega.

[Bostan]

Ima nas koji Ga volimo zbog sebe, a ima nas koji Ga volimo i zbog Njega i zbog sebe, a onaj ko tako voli ima potpuniju ljubav, jer je i takav potpuniji po pitanju spoznaje i osvjedočenja Allaha, jer nas ima koji Ga znamo na osnovu osvjedočenja, odnosno viđenja, pa Ga volimo i zbog jednog i zbog drugog razloga, u isti mah, a ima nas koji Ga znamo po čuvenju ali ne i po viđenju na osnovu obavještenja pa Ga po tome volimo.

Ima nas koji Ga znamo na osnovu blagodati pa Ga volimo zbog sebe. Ima nas koji Ga volimo i zbog jednog i zbog drugog a to zato što viđenje (Njega) biva jedino u nekom liku, a lik je složen, a i onaj koji voli ima složen lik pa Ga s jednog aspekta čuje i zavoli Ga po čuvenju, kao što su Njegove riječi izrečene preko jezika Njegovog Vjerovjesnika a.s.: "Jesi li zbog Mene prijateljevao s nekim prijateljem ili neprijateljevao s nekim neprijateljem?" Ako nešto zavoliš zbog Njega ili si neprijatelj nečemu zbog Njega, to je, i ništa drugo, značenje naše ljubavi prema Njemu radi Njega. Zato mi drage volje izvršavamo sve ono što On voli da mi izvršavamo

[Bostan]

Duša reče: "Nisam bila pa sam postala." Misao joj kaže: "Taj koji te je stvorio, jesi li to ti lično ili neko drugi? Porazmisli o tome i obistini se i uposli me za to, jer ja sam dana za taj posao." Duša je porazmislila pa na osnovu dokaza saznala da ona nije sama sebe stvorila i da ju je neko drugi uveo u postojanje. Njena ovisnost o stvoritelju je sama njena priroda koju ona osjeća u sebi, s obzirom na prirodne bolove koji je znaju zadesiti pa ona biva ovisna o uobičajenim uzrocima za otklanjanje tih bolova. Na osnovu te ovisnosti ona zna da je ovisna u svom ličnom postojanju o uzroku koji ju je uveo u postojanje.

Utvrdivši da je ona nastala i utvrdivši da ima uzrok svog postojanja dalje je porazmislila i saznala da taj uzrok ne bi trebao da joj je sličan, u smislu da i on bude ovisan poput nje, te da nije sličan uobičajenim uzrocima koji otklanjaju njene bolove, s obzirom da vidi da su i ti uzroci takođe nastali nakon što ih nije bilo i da se mogu transformisati i nestajati. Ona time utvrđuje da ima Stvoritelja koji ju je uveo u postojanje a da je takođe u postojanje uveo i sve ono što joj je slično bilo da se radi o stvorenjima ili uzrocima koji otklanjaju njene bolove. Time se ona osvijesti da tu ima nešto koje, kad ga ne bi bilo, ona bi ostala bolesna trajno. Od milosti Toga prema njoj On joj je stvorio te uzroke koji otklanjaju njene bolove. Voljela je te uzroke i težila je njima po svojoj prirodi, pa joj je to omogućilo da prenese ljubav na Uzrok koji je uveo u postojanje te uzroke i zaključila je: "On mi je preči da Ga volim, međutim, ne znam s čime je On zadovoljan da bih to činila i radila". Time se kod nje pojavila ljubav prema Njemu, pa Ga ona zavoli zbog toga što joj je dao tu blagodat da postoji a takođe da postoji i ono što njoj odgovara.

Ona je tu zastala, pri svemu tome bivajući u nemaru i zaboravu svog priznavanja još u praiskonu da je Onaj ko ju je uveo u postojanje njen Gospodar. Dok je još u takvom stanju dolazi joj onaj ko poziva iz vanjskog svijeta, a iz njene vrste tvrdeći da je on poslanik Onoga koji joj je dao postojanje, u tom slučaju ona mu reče: "Ti si poput mene i ja se bojim da ne govoriš istinu. Posjeduješ li ti nešto što će ti to potvrditi? Ja imam moć mišljenja i pomoću nje sam došla do spoznaje o Onome ko me je uveo u postojanje (o mome Stvoritelju)". On joj pruži dokaz koji potvrdi njegov poziv, a ona razmisli o tome dok ne utvrdi da on govori istinu te povjerova u njega. On nju upozna s time da je Onaj koji ju je uveo u postojanje, tj. njen Stvoritelj, nju držao u šaci (u praiskonu) i tražio od nje da Ga zasvjedoči kao Gospodara, te da je to ona i učinila. Ona (duša) mu na to reče: "Ja o tome nisam obaviještena. Međutim, od sada ću udovoljavati onome što proizilazi iz tog priznanja, jer ti govoriš istinu u onome što dostavljaš. Međutim, ja ne znam kojim mojim djelovanjima je On zadovoljan. Kada bi mi odredio granice i propisao propise, ja bih ih se pridržavala, te bi ti znao da ja spadam u one koji ispunjavaju obavezu zahvaljivanja prema Njemu na blagodatima koje mi je dao." On joj propiše zakon i ona to prihvati sa zahvalnošću iako se taj zakon ne mora poklopiti s njenim interesima, sve to čineći ne iz straha niti pohlepe, jer kad joj je On propisao to što joj je propisao, stavio joj je do znanja da ona tim svojim pridržavanjem propisa udovoljava Uzvišenom, ne spomenuvši joj kakva je nagrada čeka za to niti pak kazna ako se suprotstavi. Ova čista duša je požurila i pristupila da udovolji Uzvišenom izjavivši: "Nema boga osim Allaha", kako joj je i rečeno. Nakon toga On je nju upoznao kakva obilna nagrada nju čeka i kakve je potpune blagodati takođe očekuju za to, a takođe i kakva kazna čeka onoga ko odstupi od Njegovog vjerozakona. Njenom bogoslužju koje je činila iz ljubavi i da bi On bio zadovoljan dodato je drugo bogoslužje koje proizilazi iz njene želje za nagradom i iz straha od kazne, tako da je ona objedinila oba aspekta služenja Bogu. Jedan zbog ljubavi prema Njemu a jedan zbog sebe, s obzirom da je ona mnoštvena po svojoj prirodi i duhovnosti.