Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca > Školarci i adolescenti

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 08.07.2014., 17:57   #1
Imamo li utjecaj na to kakvo će nam dijete biti čovjek?

Kako mi starija kćer ulazi u onu, uvjetno rečeno, ranu fazu predpuberteta i sve se više socijalizira (8 i pol godina) sve više razmišljam to tome koji ja utjecaj mogu imati na nju...Ok mogu ju odgajati da bude dobar čovjek, tolerantna, da ljude cijeni po djelima ne po boji kože, naciji i sl. Da se kloni sranja, lošeg društva itd., ali koliko je to moguće odn. postići da ta "ispuhavanja" ne prelaze ono što ide "pod normalnu fazu odrastanja" koju smo svi prošli.
Međutim zabrinut sam jer danas su druga vremena. Društvo moralno tone sve dublje i dublje (i na svaki drugi način). Internet, skupi mobiteli, oblekica, agresivno ponašanje, korupmirana okolina i roditelji koji često nemaju vremena (ja nastojim biti puno s djecom, max koliko mogu) ne daju mi nadu...
Nadam se da će biti dobar čovjek...moji starci su samo brinuli da ne upadnem u loše društvo...pa i tada su mnogi iz toga izašli ok kao odrasli ljudi. Danas je to ako model ponašanja. Sve dobij odmah, najskuplje, uspjeh "preko mrtvih tijela" ako tgreba...nađi dečka s parama jebeš to kako te tretira i kakav je čovjek i sl. razmišljanja me izluđuju....
Jel ima ta generacija šanse jer kolko god je i moja generacija radila gluposti ipak je to bio dio odrastanja i znale su se granice...osim toga za svaku ozboljniju glupost imali smo doma batine ili jezikovu juhu.. puno veće ovlasti su imali i učitelji pa i policija....danas je divlji zapad...šaljem cure na sport ali nisam ziher da će ih to stop posto izvuć iz ove okoline. Godinama im skupljam i lovu za studij vani ali tko zna hoće li htjeti..samo da se maknu iz ove ulizničke moralne žabokrečine...
što vi mislite?
gnu is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.07.2014., 18:27   #2
Imamo utjecaja, ali ne onoliko koliko bismo željeli. Drugim riječima nema tu ziher ni sto posto.
Zašto misliš da će ti njihovo studiranje vani pomoći? Misliš da su ljudi vani bolji ljudi?
onix is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.07.2014., 10:46   #3
Mislim da djetetu možeš dati krila, a pod tim krilima mislim na stvari kao primjer, moral, etika, odgoj, sve ono najbolje što u sebi imaš. No ne možeš je staviti pod stakleno zvono. Ono s krilima jednostavno ne ide. Ne možeš je zaštititi od svijeta, života, od nje same, a sigurno će i zasrat povremeno u životu...možeš je jedino usmjeravati, no hoće li ona letjeti u smjeru koji ti želiš- vjerojatno će letjeti tamo gdje ona želi, nadajmo se prema dobrom.
__________________
Kad je baka ovo izrekla, strahovito jeknu cijela dubrava, prestadoše čari u šumi Striborovoj, jer je baki bila draža njezina nevolja, nego sva sreća ovog svijeta.
Ivanicapeca is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.07.2014., 13:56   #4
naravno da imamo utjecaja, i to velikog, ali taj naš utjecaj je jedan dugotrajan proces i započinje praktički od djetetova rođenja. sad ne možeš napraviti puno, osim možda dati pokoji savjet.
sve ovisi o tome koliko si dobar posao napravio do sada. zvučiš kao brižan otac, pa vjerujem da si naravio dobar.
__________________
La vida es sueno T. 1.1.2009. M. 25.1. 2013.
Kakadu is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.07.2014., 15:10   #5
Ja, koja sam jos uvijek dijete, mogu vam reci da mozete uciniti podosta toga. Prije svega, slazem se s ovim komentarom iznad, tj. sve ovisi o tome kako ste ju do sada odgajali. Ako je bila pristojna djevojcica, dobre ocjene, dobro drustvo i slicno velika je vjerojatnost da ce takva biti i kada odraste. Medutim, ja poznajem podosta djevojaka koje su bile vrlo uzorne kao male, a sada puse cigarete i slicno. Ovdje treba napomenuti da nisu sva djeca koja konzumiraju cigarete ili slicno losa. Jednostavno su se navukla na takvo sto zbog nekog razloga. Bilo to problemi kod kuce, znatizelja, nagovor prijatelja... Ako zelite sprijeciti da i ona proba ili se pak navuce na takvo sto, dajte joj na uvid sve negativne posljedice opojnih sredstava. Cak bih se usudila i reci da ju malo "prestrasite" time te ce onda poceti ozbiljnije razmisljati o tome. S druge strane, vi jos uvijek mozete utjecati na nju posto ona nije jos u pubertetu i jos uvijek je poprilicno mala. Pustite nju da sama odabere kojom se izvanskolskom aktivnoscu zeli baviti. Bilo to gluma, pjevanje, ples, neki sport, sviranje nekog instrumenta, likovna radionica i sl. Kada bude malo narasla i dosla u dob od 13-14 godina i kad bude pocela izlaziti, kako bi izbjegli da postane "losa" osoba, potrudite se da znate s kime se druzi, koliko vremena provodi vani s drustvom...Kada bude dosla u situaciju da joj se decki pocinju ozbiljnije svidati recite joj svako toliko sto smije, a sto ne smije, sto je dobro za nju, a sto nije. Dijete je vazno nauciti razmisljati glavom, ponekad i srcem te nauciti ga da samo uvida greske koje je napravilo. To je jako bitno jer onda cete izbjeci da se to stalno ponavlja. Ne trebate se derati na nju, no izrecite to malo ozbiljnijim glasom da vidi da nesto nije u redu te da ce joj to u zivotu stetiti i da sljedeci put malo pripazi. Potrudite se da ima sretno djetinjstvo. Ne trebate joj priustiti sve i svasta, ali ponekad neka sitnica nece nastetiti. Ako se bude pocela zatvarati u neki svoj krugi i da ju nesto muci, porazgovarajte s njom poput prijatelja, a ne roditelja. Onda ce vam se puno vise otvoriti i saznati cete puno vise toga. Neka se u razgovoru s vama osjeca sretno, zadovoljno i sigurno. Nije toliko tesko odgojiti dijete 21. stoljeca kao sto se vama cini, samo treba imati neku granicu izmedu slobode i "zatocenistva".
Eto, to je neki moj pogled na sve to.
lalalalala12345 is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.07.2014., 12:24   #6
Jeste li ikada uhvatili samog sebe u situaciji da ste replika svojih predaka, da djeci namećete ono što ste, prije par desetljeća, mrzili iz dna duše?

Ma koliko mi djeci pokušali ucijepiti vlastite spoznaje i iskustva, čak i banalne činjenice da vatra peče ili da, ako se penješ na krušku možeš pasti sa iste (i polomiti se), sve sam uvjereniji u to da djecu treba pustiti da odrastajun i samostalno dolaze do spoznaja a na nama je zadatak da to pratimo tek kroz blage korekcije i poticanje na razmišljanje.

Nažalost, dok se kompletna znanost temelji na direktnom prijenosu spoznaja, odgoj vlastitih potomaka nije baš tako jednostavan i većina pokušaja direktnog "prosvjetljenja" završava debaklom pa i sukobom.
fgzcvijetic is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.07.2014., 01:28   #7
Dio možemo usaditi kroz dijela i razgovor, dio je genetika, društvo pa kada sve to ukuhaš ispadne nekakav čobanac koji je jestiv tek kada postanu zreliji.
Sada kada su manji (moja ima 11 godina) puni su sebe, traže se, prkose rječima, nekada i djelima.
No, tek kada postanu "svoji ljudi" vidi se rezultati kakav je čovjek. Svaki iole normalan roditelj pokušava svom djetetu usaditi neke bar osnovne životne vrijedosti i sada je upitno koliko oni slušaju i upijaju.
Gledajući sada iz prespekive odrasle žene meni je ostalo mnogo vrednota iz djetinjstva, prisjećam se nekih rečenica koje su mi tada zvučale samo "bla, bla, bla" a sada sam ih svjesna.
Naravno gledam već sada da joj olakšam (uz njezin trud ne ide) pa uči strane jezike jer mislim da će joj dobro doći. Ako ne ovdje onda negdje drugdje van ove zemlje. No, to nema veze sa tim kakav će čovjek biti.

Sretno nam svima bilo.
Ribež is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.08.2014., 17:18   #8
Dakle, meni je jasno da svi moraju (kao što smo i mi) proći tu neku fazu (nazovimo to "iživljavanja") Ali iz iskustva znam da tko se do neke 20 godine života nije "sredio" jadna mu majka njegovim roditeljima. Kažem, moralno propadanje društva (plus ekonomska situacija) samo pridonosi svemu. Plus novi zakoni koji više idu na ruku delikventima nego nomralnoj djeci. Učitelji pa i policija imaju manje ovlasti nego prije. KAd se radi o maloljetnicima. PA i roditelji.

Ja recimo imam prijatelje koji imaju klinku od 12 godina i sve što traže je da bude odličan đak. Za uzvrat ona dobije što želi. Ima svoj fejs profil na koji imaju pristup starci (i neki njihovi frendovi) i slika selfije od kojih su neki na granici tolerancije za dijete. A naslovi su često tipa "dok trepneš ja ću vladati svijetom" i sl. narcisoidne pizdarije. To je prvi korak prema tome da mala jednog dana postane pokvarena izrabljivačka i pretvaračka kuja. Malo grubo zvučim ali tako razmišljam.
Također, znam kasno noću (dakle i iza ponoći) vidjeti po parkićima klinke od 13-15 godina kako loču, puše cigare i sl. Osim što su premlade da bi to sve radile pitam se i tko su im starci i kako je moguće da oni doma pajke dok su im klinke u parku u jedan ujutro i loču. A nisu to nikakva zapuštena djeca alkoholičara i sl.
Bio je i slučaj kad su frendu klinci od nekih 14-15g bacili boce u dvorište (živi u kući). On pozove policiju pa kinci pobjegnu i vrate se. TOliko bahatog i neodgovornog ponašanja. I onda kad je izašao vani, dečki iz društva se povlače i ispričavaju a cura (ohrabrena spoznajom da je ispred nje punoljetni muškarac i činjenicom da ju štiti sud jer je maloljetna a i žensko) mu se unosi u facu. Ona zna da ako ju pljusne ili štogod on ide u zatvor. Još mu spomene "mene otac nikad ne tuče" pa nećeš ni ti. E u takvog mosntruma ne želim da mi se pretvori kćer a ne želim ju niti šamarati za svinjarije.
Odgoj današnjih roditelja je teži jer se mi više bavimo djecom nego naši roditelji a škola niti može niti ima ovlasti. Ulica nije ista. Mi smo vani bili cijeli dan, murje je bilo svugdje a danas ih gotovo nema dok maloljetna delikvencija raste.
Nikad neću zaboraviti reakciju jednog oca koji je poludio u policijskoj stanici jer su mu priveli maloljetnog sina koji je demolirao inventar kafića jer mu nisu hjteli točiti alkohol. Takvi starci su zlo.

Zadnje uređivanje gnu : 07.08.2014. at 17:30.
gnu is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.08.2014., 04:05   #9
Djeca će probati, iskušavati, upoznavati, istraživati i raditi svašta (nama "užasnog")... dok se ne "nađu" i ustabile... To je jednostavno dio sazrijevanja i odrastanja, i to prolaze sva "normalna" djeca.

Sjećam se sebe dok sam bila u tim ludim godinama, danas znam da mi roditeljima nije bilo nimalo lako, iako sam uvijek bila super-odlikašica. Bilo je svađa, sukoba, plača, zabrana, inata, otpora, teških riječi...
Jedno ipak znam: zapravo sam bila sasvim dobro dijete - u smislu da nisam bila nikad ni zla, ni loša, ni pokvarena kao osoba/čovjek. I da se s vremenom (čitaj: prestankom hormonalnog divljanja) sve sredilo/sjelo na svoje mjesto.

Roditeljima neki važniji savjeti:

- brinuti o djeci stvarno, a ne lažno - kupujući mir u kući materijalnim

- maksimalno izbjegavati osuđivanje i zabrane - pokušati svoje neodobravanje/neslaganje s djetetom i njegovim postupcima obrazložiti, izdiskutirati u "ravnopravnom" razgovoru kad god je to moguće

- uvijek biti s djecom "na vezi", nikad ne izgubiti povezanost (iako se djeca u pravilu u nekim periodima nastoje "udaljiti"/emancipirati) - razgovarati, istinski biti zainteresirani, angažirani i truditi se biti upućeni u važne stvari koje im se događaju - njegovati maksimalno odnos povjerenja

- još bih dodala: ne "raditi od buhe slona" - ne pretjerano i prečesto dramiti i sukobljavati se, te tako ruinirati odnos s djetetom zbog sukoba oko benignih "prekršaja" kakvih je u to ludo, "hormonsko doba", uistinu na pretek. Imat ćete svađu svaki dan, a to je svakako loše za cilj - odnos povjerenja.

Na kraju, za autora teme: mislim da se izuzetno rijetko dogodi da roditelji koji ozbiljno i predano promišljaju svoj odnos s djetetom odgoje lošeg čovjeka. Tj. dogodi se, ali rijetko, da neke druge okolnosti/faktori prevladaju, pa rezultat na kraju ne bude dobar.

Mislim da su ipak roditelji/obitelj ključni za formiranje čovjeka (uključujući gene ), bez obzira što se nama ovog časa čini kako je okolina (i to njen loš utjecaj) preuzela važniju ulogu u tome.
__________________
Danas nema Drugoga kao izrabljivača koji nas tjera na rad i iskorištava. Danas sami sebe samovoljno izrabljujemo i pritom vjerujemo da se ostvarujemo. Danas se ostvarujemo na smrt. Optimiziramo se na smrt. U tom kontekstu nikakav otpor ni pobuna, nikakva revolucija nisu mogući.
Byung-Chul Han - filozof, kulturni teoretičar

Zadnje uređivanje Špranja : 08.08.2014. at 04:16.
Špranja is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.08.2014., 05:15   #10
Možda ćete ponekad razočarati nekim svojim ponašanjem, ali vjeruj mi, ono vrijedno što joj kažeš tokom odrastanja će prevrtjeti par desetaka puta, ako ne i stotinu, kroz misli i to će ju odrediti za čitav život. S obzirom na to da vidim da imaš normalne stavove vjerojatno je već polovica toga dobro usađeno u nju. Vidjet ćeš.
Lozimka is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.08.2014., 15:18   #11
Quote:
Špranja kaže: Pogledaj post
Mislim da su ipak roditelji/obitelj ključni za formiranje čovjeka (uključujući gene ), bez obzira što se nama ovog časa čini kako je okolina (i to njen loš utjecaj) preuzela važniju ulogu u tome.
Slažem se. Naravno postoje iznimke. Ali ipak kod većine je utjecaj roditelja ključan. Problem je ako je on nikakav ili nepostojeći. Ili u najgorem slučaju pogrešan, što isto nije rijetkost.
Problem je u tome što mnogi roditelji misle da je za odgoj njihovog djeteta odgovorna (i) škola. E pa nije.

Quote:
Lozimka kaže: Pogledaj post
Možda ćete ponekad razočarati nekim svojim ponašanjem, ali vjeruj mi, ono vrijedno što joj kažeš tokom odrastanja će prevrtjeti par desetaka puta, ako ne i stotinu, kroz misli i to će ju odrediti za čitav život. S obzirom na to da vidim da imaš normalne stavove vjerojatno je već polovica toga dobro usađeno u nju. Vidjet ćeš.
PA upravo to me i najviše muči. Koliko će mojih savjeta poslušati dok joj glavom bruje "mušice" i onaj prkos osobe u odrastanju. Jer na kraju krajeva, dobar roditelj (što god to značilo, heh) uči i na greškama iz svog minulog života i na greškama svojih roditelja. Meni ne pada na pamet biti tata koji sve brani ali bi volio i da onda kada savjetujem ili opravdano prigovorim. Da tshvati da to činim iz dobre namjere i is svog ISKUSTVA a ne jer volim braniti stvari, jer to mogu. Jer i tata je jednom bio mlad i radio "nekakve gluposti". Pitanje je samo granice. Često joj kažem da ću uvijek biti tu za nju. Uvijek podrška. Ali mora znati da podrške nema za teške svinjarije. Zato ne razumijem oca koji brani sina koji je prebio pol društva ili demolirao park, jer eto on je u odrastanju pa što ga policajci zločesti privedoše.

Zadnje uređivanje gnu : 08.08.2014. at 15:25.
gnu is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.08.2014., 23:55   #12
Quote:
gnu kaže: Pogledaj post
PA upravo to me i najviše muči...
Neke će stvari vjerojatno iskusiti na svojoj koži i ti to nikako ne možeš spriječiti jer su pogreške dio učenja i odrastanja. Kod tebe je stvarno ok to što razumiješ da se vlastito dijete ne zastupa bez obzira na sve, kao što su neki roditelji krivo shvatili da to znači biti dobar roditelj. Opet, ne valja biti prestrog i soliti pamet radi Fb objava tipa 'bit ću vladar svijeta'. To je benigno i zafrkancija.
Lozimka is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.08.2014., 09:22   #13
Quote:
gnu kaže: Pogledaj post
Kako mi starija kćer ulazi u onu, uvjetno rečeno, ranu fazu predpuberteta i sve se više socijalizira (8 i pol godina) sve više razmišljam to tome koji ja utjecaj mogu imati na nju...Ok mogu ju odgajati da bude dobar čovjek, tolerantna, da ljude cijeni po djelima ne po boji kože, naciji i sl. Da se kloni sranja, lošeg društva itd., ali koliko je to moguće odn. postići da ta "ispuhavanja" ne prelaze ono što ide "pod normalnu fazu odrastanja" koju smo svi prošli.
Međutim zabrinut sam jer danas su druga vremena. Društvo moralno tone sve dublje i dublje (i na svaki drugi način). Internet, skupi mobiteli, oblekica, agresivno ponašanje, korupmirana okolina i roditelji koji često nemaju vremena (ja nastojim biti puno s djecom, max koliko mogu) ne daju mi nadu...
Nadam se da će biti dobar čovjek...moji starci su samo brinuli da ne upadnem u loše društvo...pa i tada su mnogi iz toga izašli ok kao odrasli ljudi. Danas je to ako model ponašanja. Sve dobij odmah, najskuplje, uspjeh "preko mrtvih tijela" ako tgreba...nađi dečka s parama jebeš to kako te tretira i kakav je čovjek i sl. razmišljanja me izluđuju....
Jel ima ta generacija šanse jer kolko god je i moja generacija radila gluposti ipak je to bio dio odrastanja i znale su se granice...osim toga za svaku ozboljniju glupost imali smo doma batine ili jezikovu juhu.. puno veće ovlasti su imali i učitelji pa i policija....danas je divlji zapad...šaljem cure na sport ali nisam ziher da će ih to stop posto izvuć iz ove okoline. Godinama im skupljam i lovu za studij vani ali tko zna hoće li htjeti..samo da se maknu iz ove ulizničke moralne žabokrečine...
što vi mislite?
Možda mogu pomoći...

Prvo bih napomenula da nisam sigurna da je van RH toliko bolje nego ovdje što se tiče mogućnosti odgoja djeteta, ako ništa čini mi se sigurnije.

Vidim da misliš da današnje vrijeme ništa ne valja a "mi" (možda smo neka generacija) samo imali više mogućnosti za postati dobrim čovjekom, možda su naši roditelji ili bake i djedovi takođem mislila da vrijeme dok smo mi bili mali nije dobro za nas.

Nije tako loše doba za našu djecu, samo se trebamo prestati bojati toliko. Naši klinci će imati navike ponašanja onakve kakve su preslikali iz kuće. Ne ono što smo im govorili nego ono što su vidjeli i osjetili a to je naše ponašanje. Usput će vjerujem nadograđivati sebe kroz svoja iskustva, kroz svoje dobitke i gubitke. Mi kao roditelji ne možemo puno utjecati na to osim biti uz njih emotivne potrebe i pokoju financijsku.
Osim nas, djecu nam odgaja i ulica, pa neka... osobno ne bojim se toga i to je neko iskustvo, živimo i na ulici i u društvo pa trebamo znati plivati i u tom moru.

Svoju djecu imam na oku koliko mogu i to iz prikrajka, škicam i čekam da me pitaju za pomoć ili savjet. Srećom, moja djeca iako su srednjoškolci izlaze s nama puno u naše društvo i vidjeli su kako izgleda okorjeli drogeraš, kako izgleda poslovni čovjek, kako izgleda domaćica, kako izgleda nezaplosleni čovjek, koja razmišljanja ima netko tko se ne bavi ničime osim šta će pojest ili obući, i razmišljanja nekoga ko je prošao dio svijeta.
To je dio kad našu djecu odgajaju drugi, pod smislom da im pružaju svoja iskustva a ja kao roditelj sam netko sa strane i pružam im mogućnost da budu sve to navedeno ako misle da je to dobra star za njih.

Naravno da nisu odabrali biti drogeraši kao naš prijatelj, ali su iz našeg iskustva naučili da mogu živjeti uz drogeraša a da budu društveno prihvatljivi.

Pa dobro ako žele bolje tenisice ili bolji mobitel, na kraju i ja isto želim prave kožne cipele i torbu a ne pvc a to košta, ne smijemo ih zbog toga osuđivati.

Ne bojim se odgoja svoje djece u danjašnje vrijeme, tu smo gdje smo i tako bavimo i tražimo najbolje što možemo izvući.
SAY is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.08.2014., 14:52   #14
Quote:
gnu kaže: Pogledaj post
Slažem se. Naravno postoje iznimke. Ali ipak kod većine je utjecaj roditelja ključan. Problem je ako je on nikakav ili nepostojeći. Ili u najgorem slučaju pogrešan, što isto nije rijetkost.
Problem je u tome što mnogi roditelji misle da je za odgoj njihovog djeteta odgovorna (i) škola. E pa nije.

PA upravo to me i najviše muči. Koliko će mojih savjeta poslušati dok joj glavom bruje "mušice" i onaj prkos osobe u odrastanju. Jer na kraju krajeva, dobar roditelj (što god to značilo, heh) uči i na greškama iz svog minulog života i na greškama svojih roditelja. Meni ne pada na pamet biti tata koji sve brani ali bi volio i da onda kada savjetujem ili opravdano prigovorim. Da tshvati da to činim iz dobre namjere i is svog ISKUSTVA a ne jer volim braniti stvari, jer to mogu. Jer i tata je jednom bio mlad i radio "nekakve gluposti". Pitanje je samo granice. Često joj kažem da ću uvijek biti tu za nju. Uvijek podrška. Ali mora znati da podrške nema za teške svinjarije. Zato ne razumijem oca koji brani sina koji je prebio pol društva ili demolirao park, jer eto on je u odrastanju pa što ga policajci zločesti privedoše.
Kratkoročno, nemaš utjecaja. Dugoročno, sve si već napravio, ili gotovo sve. Ako od treće godine osjeća da je dobro biti dobar i da nije dobro povrijediti drugoga, to će imati uvijek, makar nekad i pogriješi.

Još imaš priliku utjecati najduže 10 godina, najviše primjerom, pri čemu ćeš koji put, kad je primjereno, objasniti svoj postupak. Ako je s vašim odnosom sve OK i ako dobiva što mora dobiti, tada se ne moraš brinuti, sve će doći na pravo mjesto čak i ako katkad učini nešto što ti nije po volji.

Pusti sitnice, koncentriraj se na bitno. Na sitničavosti roditeljskoj gubi se povjerenje. Pusti je i da katkad pogriješi, neka i ispašta, neka iskusi posljedice. Daj joj primjer i daj joj prostora da sama donese dobru ili lošu odluku, naravno ako to neće utjecati na sav njezin život.

Opusti se. Pubertet nije sinonim za probleme. Nije ni opravdanje za loše ponašanje. Ono što sada hitno trebaš raščistiti jest pitanje povjerenja: da ti kaže ako je u gabuli i da bude sigurna da ćeš je podržati što god se događalo.

Ako misliš da možeš živjeti njezin život, jasno ti je da si zadaješ nemoguć zadatak. Ti možeš biti njezin diskretni dobri duh dok si tu. Kasnije, ako ne bude naoružana strategijama raznih vrsta, a tebe više ne bude, imat će problema. Malo se opusti. Još je dijete, uživaj u tome.
buditedobro is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.08.2014., 15:20   #15
Problem i je u tome što većina roditelja danas malo i razmišlja o tome...sinko odi van a ja lezi lebce.....

Zadnje uređivanje gnu : 24.08.2014. at 15:26.
gnu is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 08:49.