Vjernici i predbračni seks?

[Meadow]

Dragi vjernici!

Tražila sam sličnu temu u tražilici, ali nisam ju uspjela naći. Postoji jedna slična, međutim, više je o teoretskom stavu religije spram seksa. Mene ovdje zanima nešto drugo - iskustva iz prakse.

Dakle, jeste li apstinirali od seksa do prve bračne noći? Do par dana/tjedana/mjeseci prije vjenčanja? Do zaruka možda?

Ako jeste, kako je to prihvatila vaša bolja polovica? Je li i ona vjerski opredijeljena? Kako su to prihvatile vaše bivše/bivši? Je li vam se zbog toga raspala koja veza? Gledano iz današnje perspektive - žalite li zbog te odluke? Biste li ju promijenili da možete vratiti vrijeme?


Ako niste, zašto niste? Koji su to razlozi zbog kojih ste odlučili reći 'ne' apstinenciji? Ako niste, jeste li bili seksualno aktivni samo s bračnim partnerom, ili ste apstinenciju odlučili zanemariti odavno prije toga? Žalite li možda za tom odlukom - gledano retrospektivno?



Molim - pišite. Iskustva, praksa... to me zanima.

Zahvaljujem.


EDIT:
Nisam otvorila temu da bi se nekoga optuživalo za ovo ili ono, predbacivalo i sl. Nemam takvih namjera, niti želim da rasprava krene u tom smjeru.
Molim vas, nemojte trolati i svađati se, kao što je ovdje uobičajeno.
Hvala.

[dominik01]

Meadow kaže:

Dragi vjernici!

Tražila sam sličnu temu u tražilici, ali nisam ju uspjela naći. Postoji jedna slična, međutim, više je o teoretskom stavu religije spram seksa. Mene ovdje zanima nešto drugo - iskustva iz prakse.

Dakle, jeste li apstinirali od seksa do prve bračne noći? Do par dana/tjedana/mjeseci prije vjenčanja? Do zaruka možda?

Ako jeste, kako je to prihvatila vaša bolja polovica? Je li i ona vjerski opredijeljena? Kako su to prihvatile vaše bivše/bivši? Je li vam se zbog toga raspala koja veza? Gledano iz današnje perspektive - žalite li zbog te odluke? Biste li ju promijenili da možete vratiti vrijeme?


Ako niste, zašto niste? Koji su to razlozi zbog kojih ste odlučili reći 'ne' apstinenciji? Ako niste, jeste li bili seksualno aktivni samo s bračnim partnerom, ili ste apstinenciju odlučili zanemariti odavno prije toga? Žalite li možda za tom odlukom - gledano retrospektivno?



Molim - pišite. Iskustva, praksa... to me zanima.

Zahvaljujem.

Nisam apstinirao. Griješan sam??? Po serijatu je to zabranjeno pa pretpostavljam da su svh forumski musliman nevini u brak ušli ( malo sutra, znam ja njih ). Inače...džehenem. Apstiniral ti đevojko?

[Crni_Jack]

Meadow kaže:

Dragi vjernici!

Tražila sam sličnu temu u tražilici, ali nisam ju uspjela naći. Postoji jedna slična, međutim, više je o teoretskom stavu religije spram seksa. Mene ovdje zanima nešto drugo - iskustva iz prakse.

Dakle, jeste li apstinirali od seksa do prve bračne noći? Do par dana/tjedana/mjeseci prije vjenčanja? Do zaruka možda?

Djelomično, apstinencija nije bila uvijek potpuna.

Ako jeste, kako je to prihvatila vaša bolja polovica? Je li i ona vjerski opredijeljena? Kako su to prihvatile vaše bivše/bivši? Je li vam se zbog toga raspala koja veza? Gledano iz današnje perspektive - žalite li zbog te odluke? Biste li ju promijenili da možete vratiti vrijeme?

Budući da je i moja bolja polovica vjerski opredjeljena, nije bilo problema oko prihvaćanja. Zbog odluka ne žalim, budući da smo hodali jako dugo, bile su različite u različito vrijeme.

Ako niste, zašto niste? Koji su to razlozi zbog kojih ste odlučili reći 'ne' apstinenciji? Ako niste, jeste li bili seksualno aktivni samo s bračnim partnerom, ili ste apstinenciju odlučili zanemariti odavno prije toga? Žalite li možda za tom odlukom - gledano retrospektivno?

Kao što rekoh, različito vrijeme, različite odluke...nije bilo isto sa 18, 22 i 28. Ali žaljenja nema.

[maher18]

bilo je o tome nekih tema na tv-u, mislim da je vodila trbovićka. naknadno sam to gledala, i ti mladi ljudi su mi se činili poprilično odgovorni, puni ljubavi i brižni jedno prema drugome. u takvim vezama ljudi sazrijevaju zajedno, zajedno uče, uče se prilagođavati, tolerirati, i nekako mi se čini da jedno drugo podržavaju i ohrabruju, što je zapravo ispravni temelj za brak.

no to ne znači da se kasnije neće razići, naprosto zato što ljudii različito sazrijevaju, stvaraju s vremenom drugačije potrebe, u trenucima osobne, bračne illi obiteljske krize ni taj početni sklad ne garntira da će se ljubav nastaviti i dalje. a što onda?

nema garancije da će se svaki brak uspješno održati. u takvim slučajevima, kod vjernika (ne isključivo kod njih, da se razumijemo!), ljudi ostaju u braku iz navike, straha od osude okoline, zbog djece (eh, koliko sam puta čula tu ispriku), vjerskih postulata... i onda u tom braku s vremenom postaješ prazan, neispunjen (u partnerskom smilsu), nesretan, i sve se pretvori samo u rutinu preživljavanja. ni vjera ni predbračno ustezanje nimalo ne garantira da će brak uspjeti.

svi smo ljudi, svi se mijenjamo, ili ostajemo na mjestu umjesto da emocionalno i duhovno sazrijevamo. nema nikakve jamčevine, ukoliko nismo više onakvi kakvi smo krenuli u vezu i brak. a što onda? da li onda u slijedećoj vezi nosimo teret "potrošene robe", nečisti, okaljanosti, jer više nismo tako "čisti" po pitanju seksualnog iskustva? da li bi onda u nekoj drugoj vezi bili manje vrijedni zbog toga. bi li ta druga veza bila manje "vrijedna", kvalitetna, ili bi uopće odustali od neke druge veze jer nije krenula s "ispravnih" temelja?

ne mogu odgovoriti na ta pitanja jer mi je odgovoran (!) seks sastavni dio ljubavi, bez obzira na bračnu, formalnu vezanost pred crkvom ii državom. kad ti je stalo do neke osobe ozbiljno, zbog nje same, zbog njenih pozitivnih osobina koje te usrećuju, kad osjećaš obostranu brigu, poštovanje, povjerenje, uvažavanje, kad postoji tolerancija, razumijevanje, (kažu psihoolozi: emocionalna, intelektualna, duhovna, socijalna i fizička kompatibilnost), je li očekivanje braka kao službene objave zajedništva jedini konačni cilj u vezi?

pa brak je ionako formalizirana institucija, a želja za zajedničkim obiteljskim životom pod istim krovom je potpuno prirodna, biološki uvjetovana, i nema nikakva razloga da u svemu tomu se uskraćujemo jedne od mnogih prirodnih potreba kad smo uz partnera koji nam odgovara. zamisli da je jedno od nas bolesno. zar ga ne bi prao, nosio do zahoda, brisao ga, pomagao u ustajanju, oblačenju, čistio za njim? jer i to je pokazatelj ljubavi. ili možda ne bi uživao u zajedničkom (fizičkom) doživljaju planinarenja na nekom izletu? zar to također nije emotivna bliskost? to bi bilo zapravo slično situaciji da sjedimo zajedno za istim stolom, gladni, no uskraćujemo si zajednički ručak jer to pokazuje kako "mislimo ozbiljno"

rekla bih prije da je to pokušaj pokazivanja drugima kako smo ispravni i odgovorni. no, seks je, sociološki gledano, jedina funkcija u kojoj ni država ni religija nema kontrole. sve se dade zakonima zabraniti, propisati, vidljive su skoro sve osobne ljudske aktivnosti, uvijek nas, svudgje, netko može vidjeti i komentirati naše ponašanje. na poslu, u obitelji, u školi, na cesti, susjedstvu. no, nitko ne može zaviriti što se dešava pod plahtama unutar četiri zida (malo karikiram, ima uvijek radoznalih susjeda i kamera, jubitu, naravno, ili bar neki ljubomoran muž ii udvarač ). ni crkva, ni država, ni ćudoredna policija.

jedina mogućnost da drugi kontroliraju nečiji seksualni život je usađivanje "moralnih" zakona putem vjere i religijskih kodeksa. još u pradavno doba jedina mogućnost kontrole populacije i odabira poželjnih društvenih oblika ponašanja je naredba poglavicee, šamana, vrača, uvođenje tabua i kontroliranih vjerskih obreda, usađivanje normi ponašanja od malih nogu, ne samo kao oblik kontrole događanja u plemenu, nego i u svrhu očuvanja imovine. ne zaboravimo da su takvi običaji izrasli iz biološke potrebe za zadržavanjem i proširenjem teritorija, hranidbenih resursa, i kasnije, potrebe za radnom snagom. a seks u tome ipak ima popriličnu ulogu, jer stvara još jedna usta koja treba hraniti, i kasnije još jedno mjesto pod suncem.


i sve se to nakon mnogih stoljeća malo i udaljilo od prvobitne namjene, ni ne razmišljamo o povijesnoj i socijalnoj funkciji svega toga, nego blagonaklono i bezrezervno prihvaćamo vjerske regule kao način najboljeg mogućeg oblika života s parterom.

[krena]

Meadow kaže:

Dragi vjernici!

Tražila sam sličnu temu u tražilici, ali nisam ju uspjela naći. Postoji jedna slična, međutim, više je o teoretskom stavu religije spram seksa. Mene ovdje zanima nešto drugo - iskustva iz prakse.

Dakle, jeste li apstinirali od seksa do prve bračne noći? Do par dana/tjedana/mjeseci prije vjenčanja? Do zaruka možda?

Ako jeste, kako je to prihvatila vaša bolja polovica? Je li i ona vjerski opredijeljena? Kako su to prihvatile vaše bivše/bivši? Je li vam se zbog toga raspala koja veza? Gledano iz današnje perspektive - žalite li zbog te odluke? Biste li ju promijenili da možete vratiti vrijeme?


Ako niste, zašto niste? Koji su to razlozi zbog kojih ste odlučili reći 'ne' apstinenciji? Ako niste, jeste li bili seksualno aktivni samo s bračnim partnerom, ili ste apstinenciju odlučili zanemariti odavno prije toga? Žalite li možda za tom odlukom - gledano retrospektivno?



Molim - pišite. Iskustva, praksa... to me zanima.

Zahvaljujem.


EDIT:
Nisam otvorila temu da bi se nekoga optuživalo za ovo ili ono, predbacivalo i sl. Nemam takvih namjera, niti želim da rasprava krene u tom smjeru.
Molim vas, nemojte trolati i svađati se, kao što je ovdje uobičajeno.
Hvala.

Ja nisam neki vjernik. Ali i da jesam ne bih bio u predbračnom celibatu

Ono što sam vidio oko sebe, možda bi se pronašao 0.01 % parova koji će čekati prvu bračno noć. Ja mislim da su to oni parovi koji će se ionako seksati u braku jednom tjednom.
Ima i ovaj primjer: https://www.forum.hr/showpost.php?p=3...5&postcount=22

[logicar]

Meadow kaže:

Dragi vjernici!

Tražila sam sličnu temu u tražilici, ali nisam ju uspjela naći. Postoji jedna slična, međutim, više je o teoretskom stavu religije spram seksa. Mene ovdje zanima nešto drugo - iskustva iz prakse.

Dakle, jeste li apstinirali od seksa do prve bračne noći? Do par dana/tjedana/mjeseci prije vjenčanja? Do zaruka možda?

Ako jeste, kako je to prihvatila vaša bolja polovica? Je li i ona vjerski opredijeljena? Kako su to prihvatile vaše bivše/bivši? Je li vam se zbog toga raspala koja veza? Gledano iz današnje perspektive - žalite li zbog te odluke? Biste li ju promijenili da možete vratiti vrijeme?


Ako niste, zašto niste? Koji su to razlozi zbog kojih ste odlučili reći 'ne' apstinenciji? Ako niste, jeste li bili seksualno aktivni samo s bračnim partnerom, ili ste apstinenciju odlučili zanemariti odavno prije toga? Žalite li možda za tom odlukom - gledano retrospektivno?



Molim - pišite. Iskustva, praksa... to me zanima.

Zahvaljujem.


EDIT:
Nisam otvorila temu da bi se nekoga optuživalo za ovo ili ono, predbacivalo i sl. Nemam takvih namjera, niti želim da rasprava krene u tom smjeru.
Molim vas, nemojte trolati i svađati se, kao što je ovdje uobičajeno.
Hvala.

A dali znamo zbog čega Sveti Spisi svih Glasnika nas uče o apscinaciji prije braka? Zbog čega je to zakon? Zbog čega je to u svim religijama? Koja je svrha zakona?

[maher18]

logicar kaže:

A dali znamo zbog čega Sveti Spisi svih Glasnika nas uče o apscinaciji prije braka? Zbog čega je to zakon? Zbog čega je to u svim religijama? Koja je svrha zakona?

u prethodnom postu sam iznijela zbog čega su se sa sociološkog stanovišta takve rečenice u obliku vjerskih zakona uopće našli u raznim vjerskim spisima. imalo je to svoju iskustvenu podlogu iz bioloških zakona opstanka vrste, koji su se daljnjom socijalizacijom i stvaranjem društvenih odnosa uobličili u pisana i nepisana pravila poželjnog ponašanja. slične verzije postojale su već daleko prije svetih spisa, u prvobitnoj zajednici, u svakom plemenu, klanu ili narodu. jer, sve se može kontrolirati nekim pravilima i društvenim kodeksom, jedino intimnost ne. jedina je mogućnost kontrole i tih događaja iz ljudskog života da ih se postavi u nadljudske, osnosno vjerske okvire kao nebeski zakon ili preporuka. a to je, zapravo koristilo isključivo onima koji su imali vlast i kontrolu nad pučanstvom. kao i uvijek, uostalom. najlakše je neki zahtjev vladajućeg sloja poturiti kao vjerski element. jer onda postaje bezuvjetan.

[logicar]

maher18 kaže:

u prethodnom postu sam iznijela zbog čega su se sa sociološkog stanovišta takve rečenice u obliku vjerskih zakona uopće našli u raznim vjerskim spisima. imalo je to svoju iskustvenu podlogu iz bioloških zakona opstanka vrste, koji su se daljnjom socijalizacijom i stvaranjem društvenih odnosa uobličili u pisana i nepisana pravila poželjnog ponašanja. slične verzije postojale su već daleko prije svetih spisa, u prvobitnoj zajednici, u svakom plemenu, klanu ili narodu. jer, sve se može kontrolirati nekim pravilima i društvenim kodeksom, jedino intimnost ne. jedina je mogućnost kontrole i tih događaja iz ljudskog života da ih se postavi u nadljudske, osnosno vjerske okvire kao nebeski zakon ili preporuka. a to je, zapravo koristilo isključivo onima koji su imali vlast i kontrolu nad pučanstvom. kao i uvijek, uostalom. najlakše je neki zahtjev vladajućeg sloja poturiti kao vjerski element. jer onda postaje bezuvjetan.

a sto je sa spolno prenosivim bolestima, nezeljenoj trudnoci, zaljubljivanjem izabirom loseg partnera? mjenjanjem cestih partnera? promiskuitetu? i zbog cega covjek tj zena ima nevinost? Koja je svrha nevinosti? dali druge zivotinje to imaju i koje?

[maher18]

logicar kaže:

a sto je sa spolno prenosivim bolestima, nezeljenoj trudnoci, zaljubljivanjem izabirom loseg partnera? mjenjanjem cestih partnera? promiskuitetu? i zbog cega covjek tj zena ima nevinost? Koja je svrha nevinosti? dali druge zivotinje to imaju i koje?

ovo sve su ti već odavno detektirane nepoželjne nuspojave nekontroliranog seksualnog života. neke od njih su još dan-danas zadržane u nekim polemenima i narodima. dakle, kako je već navedeno, u društvu koje potpada pod nekakvo organizirano vodstvo, sve nepoželjne pojave po društvo i vođe su postojale, i kasnije se sankcionirale zakonom. no, kako je seksanje teže kontrolirati, moralo se pribjeći većem utjecaju na čovjekovu narav. tu je vjera učinila krasnu korisnu uslugu.

što se tiče himena, kao jedinog "dokaza" nevinosti (pri tome se zaboravlja da je himen kod mnogih žena elastičan ili naprosto ne postoji, ili postoji u rudimentarnom obliku, što je mnogima pri pokazivanju plahte činilo nepriliku ), to ionako vrijedi samo za žene. a preostatak je široke međice (perineuma) koju inače imaju četvoronožne živine. u toku uspravljanja mišićni dio se evolucijski povukao, no preostao je rudiment tanke kožice. a za muške, jel se nevinost dokazuje da nisi spolno općio sa ženom, ili da nisi nikad bacio ručni rad?

[blue bird]

Atensn! U uvodnom postu stoji :

Dragi vjernici!

elem, pustimo vjernike da odgovaraju.

[Lucija222]

Krštena sam i odgajana u kršćanskoj obitelji. No, kada sam došla na faks upoznala sam ljude za koje mogu reći da su pravi vjernici i nekako preko njih sam i sama počela više odlaziti u crkvu i približavati se vjeri. Shvatila sam da nije dovoljno dijete samo krstiti, a nikada se u kući zajedno ne moliti i sl. No ne moli se zajedno ni nekim obiteljima od tih ljudi koje znam jer su se oni sami obratili Kristu, dakle, nisu toliko roditelji utjecali na njih. Zašto je to tako, ne znam.
Prije sam mislila: mah, tko još ulazi nevin u brak?!
Valjda sam se u srednjoj kretala u takvom društvu. Onda sam kasnije proširila vidike i vidjela da takvi ljudi zapravo postoje i da ih nije malo.
Onaj tko je doživio istinski susret s Isusom shvaća da je funkcija i svrha te "zabrane" ne prije braka u biti očuvati našu sreću i spasiti nas od onog što je loše. Ne, nije loše spavati s nekim, to kao sam čin nije loše. Ali loše bi moglo biti prije braka zato što postoji mogućnost da netko bude iskorišten/povrijeđen/ostavljen. Naravno, nije ni brak garancija, ali opet - netko tko se planira jednom udavati učinit će to s razumom i iz ljubavi, dakle, ne će se udati za bilo koga, već za nekoga za koga je siguran da će mu s njim biti dobro. A u vezama to često tako ne ide, uleta se u njih zbog zaljubljenosti, privlačnosti, ponekad se ljudi koriste da bi se osvetilo bivšima, ponekad se bude s nekim iz dosade itd.
Veza u kojoj nema sexa nije čudna niti bolesna, kako forumaši znaju reći. To je samo veza u kojoj se odlučilo čekati i u kojoj to dolazi kao "točka na i". Onda se ostavlja više prostora za razgovor, nailazi se ranije na potencijalne probleme i rješava ih se s partnerom, ili se prekida, ovisno o tome koliko je netko za nekoga.
Za sadašnjeg dečka mislim da je pravi i za njega se želim udati. On se složio s time da čekamo do braka, iako nije vjernik koji je svake nedjelje na misi. Zbog toga ga još više cijenim jer vidim da me poštuje. I znam da će se to isplatiti na ovaj ili onaj način.
To ne znači da u drugačijim vezama ima manje ragovora, ljubavi i sl., nisam to rekla. Samo govorim da je za mene ovako najispravnije, a drugi - imaju svoja mišljenja i to je ok. No svatko bi tko smatra da je pravi kršćanin trebao znati i razumjeti svrhu čekanja prije braka.

[maher18]

ovo je jedno od rijetkih lijepih i razumljiviih osobnih objašnjenja takve odluke. svaka čast! bilo bi sjajno da i drugi imaju takav stav.

[Rade Kumitkata]

Meadow kaže:

Dragi vjernici!

Tražila sam sličnu temu u tražilici, ali nisam ju uspjela naći. Postoji jedna slična, međutim, više je o teoretskom stavu religije spram seksa. Mene ovdje zanima nešto drugo - iskustva iz prakse.

Dakle, jeste li apstinirali od seksa do prve bračne noći? Do par dana/tjedana/mjeseci prije vjenčanja? Do zaruka možda?

Ako jeste, kako je to prihvatila vaša bolja polovica? Je li i ona vjerski opredijeljena? Kako su to prihvatile vaše bivše/bivši? Je li vam se zbog toga raspala koja veza? Gledano iz današnje perspektive - žalite li zbog te odluke? Biste li ju promijenili da možete vratiti vrijeme?


Ako niste, zašto niste? Koji su to razlozi zbog kojih ste odlučili reći 'ne' apstinenciji? Ako niste, jeste li bili seksualno aktivni samo s bračnim partnerom, ili ste apstinenciju odlučili zanemariti odavno prije toga? Žalite li možda za tom odlukom - gledano retrospektivno?



Molim - pišite. Iskustva, praksa... to me zanima.

Zahvaljujem.


EDIT:
Nisam otvorila temu da bi se nekoga optuživalo za ovo ili ono, predbacivalo i sl. Nemam takvih namjera, niti želim da rasprava krene u tom smjeru.
Molim vas, nemojte trolati i svađati se, kao što je ovdje uobičajeno.
Hvala.

Nisam :P

Prvo. Svjestan sam da je danas život značajno drugačiji od vremena naših djedova i pradjedova, te da se mora ostvariti niz preduvjeta kako bi se ušlo u brak, zbog čega se oni sklapaju u značajno poznijem (28. - 30 god.) dobu nego li ranije (15 - 20. godine). Pokraj toga, bombardirani smo erotikom i pornografijom u medijima, a vjera kod većine je, uslijed militantnog ateizma u periodu komunizma značajno oslabila u masama. Zbog svega toga, smatram da apstinencija po svaku cijenu nije riješenje.

Drugo, zbog mene samoga. Seksualna energija u čovjeku je velika sila, koja, ukoliko se ne kanalizira pravilno, može biti usmjerena protiv čovjeka samog i odraziti se na njemu vrlo negativno, bilo u smislu fizičkog, bilo psihičkog, zdravlja.

Treći razlog. Partnerica. Danas ima svakakvih djevojaka, samo dobrih nema. To isto važi i za nas momke. Zato, ne bih želio pronaći neku dobru djevojku koju bih zavolio, pa da doživim da me odbaci zbog moje apstinencije po svaku cijenu. Isto tako, smatram da ako se volimo i ako veza ide u nekom ozbiljnom smjeru, moramo dijeliti međusobne slabosti i križeve i razumijeti jedno drugo. Ako jedno realno ne može izdržati apstinenciju ovog drugog, mislim da ovaj drugi mora načiniti takvu žrtvu i stati pred Boga za ono što je učinjeno.


Sve ovo ne znači da sam ja protiv apstinencije. Ne! Ja sam za to da čovjek bude realan prema sebi i realno vidi kako stoje njegovu unutarnje sile te da se na osnovu toga ravna - može li apstinirati prije braka ili ne. Ako može, samo naprijed! Ako ne može, neka to čini odgovorno i savjesno, kako prema sebi tako i prema partneru. Pravoslavna duhovnost uči da je svaki čovjek osoba za sebe, te da ne može postojati jedno pravilo koje važi za svakog pojedinca.

Eto, ukratko

[dominik01]

Lucija222 kaže:

Krštena sam i odgajana u kršćanskoj obitelji. No, kada sam došla na faks upoznala sam ljude za koje mogu reći da su pravi vjernici i nekako preko njih sam i sama počela više odlaziti u crkvu i približavati se vjeri. Shvatila sam da nije dovoljno dijete samo krstiti, a nikada se u kući zajedno ne moliti i sl. No ne moli se zajedno ni nekim obiteljima od tih ljudi koje znam jer su se oni sami obratili Kristu, dakle, nisu toliko roditelji utjecali na njih. Zašto je to tako, ne znam.
Prije sam mislila: mah, tko još ulazi nevin u brak?!
Valjda sam se u srednjoj kretala u takvom društvu. Onda sam kasnije proširila vidike i vidjela da takvi ljudi zapravo postoje i da ih nije malo.
Onaj tko je doživio istinski susret s Isusom shvaća da je funkcija i svrha te "zabrane" ne prije braka u biti očuvati našu sreću i spasiti nas od onog što je loše. Ne, nije loše spavati s nekim, to kao sam čin nije loše. Ali loše bi moglo biti prije braka zato što postoji mogućnost da netko bude iskorišten/povrijeđen/ostavljen. Naravno, nije ni brak garancija, ali opet - netko tko se planira jednom udavati učinit će to s razumom i iz ljubavi, dakle, ne će se udati za bilo koga, već za nekoga za koga je siguran da će mu s njim biti dobro. A u vezama to često tako ne ide, uleta se u njih zbog zaljubljenosti, privlačnosti, ponekad se ljudi koriste da bi se osvetilo bivšima, ponekad se bude s nekim iz dosade itd.
Veza u kojoj nema sexa nije čudna niti bolesna, kako forumaši znaju reći. To je samo veza u kojoj se odlučilo čekati i u kojoj to dolazi kao "točka na i". Onda se ostavlja više prostora za razgovor, nailazi se ranije na potencijalne probleme i rješava ih se s partnerom, ili se prekida, ovisno o tome koliko je netko za nekoga.
Za sadašnjeg dečka mislim da je pravi i za njega se želim udati. On se složio s time da čekamo do braka, iako nije vjernik koji je svake nedjelje na misi. Zbog toga ga još više cijenim jer vidim da me poštuje. I znam da će se to isplatiti na ovaj ili onaj način.
To ne znači da u drugačijim vezama ima manje ragovora, ljubavi i sl., nisam to rekla. Samo govorim da je za mene ovako najispravnije, a drugi - imaju svoja mišljenja i to je ok. No svatko bi tko smatra da je pravi kršćanin trebao znati i razumjeti svrhu čekanja prije braka.

Vrijedna si čekanja!

[Ztisa]

Lucija222 kaže:

Krštena sam i odgajana u kršćanskoj obitelji. No, kada sam došla na faks upoznala sam ljude za koje mogu reći da su pravi vjernici i nekako preko njih sam i sama počela više odlaziti u crkvu i približavati se vjeri. Shvatila sam da nije dovoljno dijete samo krstiti, a nikada se u kući zajedno ne moliti i sl. No ne moli se zajedno ni nekim obiteljima od tih ljudi koje znam jer su se oni sami obratili Kristu, dakle, nisu toliko roditelji utjecali na njih. Zašto je to tako, ne znam.
Prije sam mislila: mah, tko još ulazi nevin u brak?!
Valjda sam se u srednjoj kretala u takvom društvu. Onda sam kasnije proširila vidike i vidjela da takvi ljudi zapravo postoje i da ih nije malo.
Onaj tko je doživio istinski susret s Isusom shvaća da je funkcija i svrha te "zabrane" ne prije braka u biti očuvati našu sreću i spasiti nas od onog što je loše. Ne, nije loše spavati s nekim, to kao sam čin nije loše. Ali loše bi moglo biti prije braka zato što postoji mogućnost da netko bude iskorišten/povrijeđen/ostavljen. Naravno, nije ni brak garancija, ali opet - netko tko se planira jednom udavati učinit će to s razumom i iz ljubavi, dakle, ne će se udati za bilo koga, već za nekoga za koga je siguran da će mu s njim biti dobro. A u vezama to često tako ne ide, uleta se u njih zbog zaljubljenosti, privlačnosti, ponekad se ljudi koriste da bi se osvetilo bivšima, ponekad se bude s nekim iz dosade itd.
Veza u kojoj nema sexa nije čudna niti bolesna, kako forumaši znaju reći. To je samo veza u kojoj se odlučilo čekati i u kojoj to dolazi kao "točka na i". Onda se ostavlja više prostora za razgovor, nailazi se ranije na potencijalne probleme i rješava ih se s partnerom, ili se prekida, ovisno o tome koliko je netko za nekoga.
Za sadašnjeg dečka mislim da je pravi i za njega se želim udati. On se složio s time da čekamo do braka, iako nije vjernik koji je svake nedjelje na misi. Zbog toga ga još više cijenim jer vidim da me poštuje. I znam da će se to isplatiti na ovaj ili onaj način.
To ne znači da u drugačijim vezama ima manje ragovora, ljubavi i sl., nisam to rekla. Samo govorim da je za mene ovako najispravnije, a drugi - imaju svoja mišljenja i to je ok. No svatko bi tko smatra da je pravi kršćanin trebao znati i razumjeti svrhu čekanja prije braka.

Odlično napisano, i u potpunosti se slažem

[logicar]

[QUOTE=maher18;41436199]vjerojatno će mi ovo biti izbrisano, no dokazuje da imaš neke pogrešne postavke o nastanku tih pojava.



tko to tvrdi da jesu? a orgije starog vijeka? a priležnice jahvine odabrane muškadije? a haremi? a poliandrija kod nepalaca? a predbračne provjere kod nekih naroda i plemena još dan-danas? zar su raspuštenost i razuzdana konzumacija seksa izmišljotine jubitua i današnje tehnologije?[/QUOT


u tome je poanta!! tu su da nebude bas toga svega!!! sodoma i gomora, propast civilizacije li "kulture"

[with_one]

Meadow kaže:

Dakle, jeste li apstinirali od seksa do prve bračne noći? Do par dana/tjedana/mjeseci prije vjenčanja? Do zaruka možda?

Ako jeste, kako je to prihvatila vaša bolja polovica? Je li i ona vjerski opredijeljena? Kako su to prihvatile vaše bivše/bivši? Je li vam se zbog toga raspala koja veza? Gledano iz današnje perspektive - žalite li zbog te odluke? Biste li ju promijenili da možete vratiti vrijeme?

Sa bivšom curom je pukla veza zbog njene nemogućnosti da se suzdrži i općenito zbog nemogućnosti da me prati, i njenih previranja; iako je na početku bilo sve doista super i zajedno čak na mise išli. No ona je prekinula.

A sa drugom djevojkom, prije ove; je veza pukla također zbog vjerskih razloga, no zbog toga što sam shvatio da moram imati jednodušnog partnera koji diše istu vjeru kao i ja; koji živi Gospodina, a ona je vjerovala u nešto drugo, mi smo tu bili strani svijet koji se nije razumio i koji se čak i poprilično neslagao u tim nekim pitanjima, da bi ja shvatio da mi je to previše bitno.
Inače nisam iz nikakve pobožne obitelji, nego i manje nego tradicionalne današnje. Dakle nitko ne ide ni na misu od njih. Tako je i moj razvoj tekao - nisam od malena ili u pubertetu mario za neke stvari za koje marim sad; i za koje znam da ću svoje potomke odgojiti u onome što su meni moji propustili reći.

Ima jedna rečenica u Bibliji koja kaže:

"Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima".

Drugo pak Pismo veli ovo:

"Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima".

Prije braka, čovjek zapravo ne čini puno ako se odrekao recimo seksualnih odnosa, a nije recimo grijeha samozadovoljavanja. Bilo da je čovjek u bilo kojoj mjeri bludnik; i uđe takav u brak, i dalje je bludnik. A bludan se može biti i u braku. Zbog toga zahvaljujem Bogu što sam nakon 15-tak godina se uz pomoć molitve riješio tog opakog grijeha samzadovoljavanja; to sada Gospodin kontrolira i sada je sve toliko lako. Slava dragom Bogu.

Pravi kršćanski brak dakle, kada obje osobe idu jednodušno - nikada ne može propasti.

Inače; dobro je znati, a to i svećenici poput Linića naglašavaju - kada ima vatre između dvije osobe u smislu iskri; tj. da je opiranje i da se duh opire tijelu - to je dobar znak. Nije dobro kad osobe nikakvu privlačnost ne osjećaju prema osobi. Seksualna privlačnost je naravno Božji dar; pri tom ju vjernici ne bi trebali zlouptrebljavati (no tu sad onaj Zli ulazi a to je jedna sasvim druga i duga tema). Za kršćanina - seks je doslovno život. A brak sveti čin koji je ništa drugo nego služenje Bogu - ne u drugoj zajednici, nego obiteljskoj.

[Meadow]

dominik01 kaže:

Nisam apstinirao. Griješan sam???

To mene pitaš jesi li zgriješio?
Nisam ti ja prava osoba za to pitati. Ne promatram grijeh kroz prizmu religijskih učenja, već kroz onu međuljudskih odnosa: ukoliko tim činom drugom nisi nanio namjernu štetu/bol (a pretpostavljam da nisi), onda nisi zgriješio.

Crni_Jack kaže:

Djelomično, apstinencija nije bila uvijek potpuna.

Smijem li pitati pojašnjenje, ukoliko time ne narušavam tvoju intimu?

Zašto djelomična apstinencija? Nekako mi nema logike. Ili možda ne promatram stvari iz pravilne perspektive. Ili potpuna apstinencija ili seksualna aktivnost - to mi ima smisla (gledano u vjerskim okvirima). Ali kud baš djelomična?

Koliko sam shvatila iz daljnjeg teksta, radilo se o zaručnici tj. sadašnjoj supruzi?

Kao što rekoh, različito vrijeme, različite odluke...nije bilo isto sa 18, 22 i 28. Ali žaljenja nema.

Cijelo to razdoblje sa suprugom? Lijepo.

krena kaže:

Ja nisam neki vjernik. Ali i da jesam ne bih bio u predbračnom celibatu.

Što je ovo, revijalan si?
Vjernik na papiru?

Čisto da znam, jer je bitno za ovu temu, da znam tko odgovara.

Ono što sam vidio oko sebe, možda bi se pronašao 0.01 % parova koji će čekati prvu bračno noć. Ja mislim da su to oni parovi koji će se ionako seksati u braku jednom tjednom.

Što se tiče vjernika s kojima sam ja u doticaju, nisu čekali prvu bračnu noć, to potpisujem. Ali, nisu ni bili promiskuitetni, ulazili u ONS, avanture i sl. Većinom su imali seks s jednim ili dva partnera. I nemam dojam da se, posljedično, seksaju jako rijetko.

Da ne bude zabluda, ovdje govorim o vjernicima koji se trude i živjeti vjeru, ne onima na papiru.

S druge strane, kvazi vjernici i oni formalno-pravni, bez ispunjenja praktične strane, pokazali su se kao iznimno promiskuitetni i moralno izopačeni. Tipa, velika vjernica koja je i uvjerena u priče da je vjernica, u autu joj vise dvije krunice, ide nedjeljom na misu i pjeva u zboru, a s druge strane, ima paralelno dva, tri ljubavnika, spava s oženjenom starijom gospodom itd., da sad ne nabrajam dalje.

Dakle, moja iskustva su podijeljena. Zato sam i otvorila temu.

Lucija222 kaže:

Ali loše bi moglo biti prije braka zato što postoji mogućnost da netko bude iskorišten/povrijeđen/ostavljen. Naravno, nije ni brak garancija, ali opet - netko tko se planira jednom udavati učinit će to s razumom i iz ljubavi, dakle, ne će se udati za bilo koga, već za nekoga za koga je siguran da će mu s njim biti dobro.

OK. Sukladno tome, zašto je potreban papir kao garancija (sama kažeš da garancije nema) da bi se upustilo u seks, ako smo npr. u dugoj vezi, planiramo zajednički život s tom osobom i sigurni smo da je to TO?
Npr. ovo što dolje navodiš:

Za sadašnjeg dečka mislim da je pravi i za njega se želim udati. On se složio s time da čekamo do braka, iako nije vjernik koji je svake nedjelje na misi. Zbog toga ga još više cijenim jer vidim da me poštuje. I znam da će se to isplatiti na ovaj ili onaj način.

Ako si uvjerena da je on pravi, zašto ti je potrebna pismena potvrda ubračenja da biste imali seks? Jedino što mi se tu nameće kao odgovor jest simbolična vrijednost koju ti taj papir predstavlja.

No svatko bi tko smatra da je pravi kršćanin trebao znati i razumjeti svrhu čekanja prije braka.

Ja nisam kršćanin, i ne razumijem.
Možeš li mi pojasniti što ti točno predstavlja taj papir?

Da se razumijemo, ja sam prva koja je protiv avantura, stupanja u seksualne odnose s bilo kim... općenito, neodgovornog ponašanja u pogledu seksa. Ali s druge strane, nije mi jasna ni simbolika papira kao takvog. Što će za tebe kokrentno biti drugačije jednom kad vi potpišete? Što ti daje papir... sigurnost?

Molim te, nemoj ovo shvatiti kao napad, nemam takve namjere.
Drago mi je da si sve lijepo pojasnila.
Ali eto, zanima me još ponešto.

with_one kaže:

A sa drugom djevojkom, prije ove; je veza pukla također zbog vjerskih razloga, no zbog toga što sam shvatio da moram imati jednodušnog partnera koji diše istu vjeru kao i ja; koji živi Gospodina, a ona je vjerovala u nešto drugo,

Radi se o drugoj vjeri ili ateizmu?

Prije braka, čovjek zapravo ne čini puno ako se odrekao recimo seksualnih odnosa, a nije recimo grijeha samozadovoljavanja.

Vidiš, pametno si ovo spomenuo, totalno sam zaboravila na onaniranje!
Trebala sam i to uvrstiti u pitanja.


Što se tiče ostatka tvog posta, dakle, nakon 15-ak godina molitve, došao si do stupnja svijesti kad si potpuno 'čist', te molitvom rješavaš seksualne nagone? Stvarno impresivno, svaka čast.

Smijem li još nešto pitati, čisto me zanima: gdje upoznaješ potencijalne cure koje bi ti bile kompatibilne?
(nije provokacija; ovo što pišeš je uistinu neuobičajeno, pa eto, pitam).


************************************************** ************************************
Inače, drago mi je da je tema malo krenula!
Hvala svima na odgovorima!

[with_one]

Meadow kaže:

Inače, samo da komentiram da ostalim forumašima baš i nisi sportski odgovorila - sama si navela da nećeš nikome ništa predbacivati, baš tako i nije ispalo. Pusti, ima svatko svoje barem sitne grijehe i bez da ti prizna otvoreno. Nitko nebi nikome smio ništa predbacivati, jer svi traže jedni od drugih da budu sveci; a to je u krajnju ruku bezobzirno postavljati pred čovjeka, jer pravi svetac nikada za sebe to neće ni tvrditi da je. Nemojmo tako.

Meadow kaže:

Ja nisam kršćanin, i ne razumijem.
Možeš li mi pojasniti što ti točno predstavlja taj papir?

Papir ne predstavlja aposlutno ništa, ali savez pred Bogom je sklopljen za sva vremena. Bolje se ne ženiti, ako čovjeku nije stalo do duhovnog života u braku - u suprotnom si čovjek samo prokletstvo stvara jer obećanje pred Bogom gazi ako recimo dođe do rastave pa ode za drugim ženama.

Meadow kaže:

Radi se o drugoj vjeri ili ateizmu?

Spiritizmom se počela baviti; dakle možeš to nazvati i drugom vjerom. Za nju to čak i nije bio spiritizam; ali je bitnije da je za mene.

Meadow kaže:

Što se tiče ostatka tvog posta, dakle, nakon 15-ak godina molitve, došao si do stupnja svijesti kad si potpuno 'čist', te molitvom rješavaš seksualne nagone? Stvarno impresivno, svaka čast.

Ne, krivo si protumačila. Ja sam se 15 godina pokušavao svojim snagama odreći samozadovoljavanja. Ja sam u stalnoj i dužoj molitvi tek negdje 2 godine, malo i manje.
I imao sam poprilično veliku grižnju jer sam u srcu osjećao da je to bludno. Ono što je zanimljivo da sam to osjećao i dok sam to prvi puta kao dijete učinio, dok nisam ni čuo pošteno za Isusa.
A to sam počeo kontrolirati tek nakon uvođenja svakodnevne molitve. Mašta zna doći i svakakve misli, i nekad nije lako; to su rekli bi standardno u vjerskim okvirima napasti. Ali dosta je lakše; barem meni i ja na tom zahvaljujem Bogu. A poprilično je zanimljiv pogled kada se čovjek toga odrekne. Onda opet vidi koliko je recimo malo dao - onda mu počne smetati sam požudan pogled recimo ako se desi. Jer ti možeš cijelo vrijeme maštati o nečemu. Jedina je razlika što ništa ne radiš. Ali i dalje bludničiš mislima. No s molitvom čovjek može sve i udaljiti se od takvih misli. Svaki se čovjek treba obratiti i obraćati i težiti savršenstvu.

Meadow kaže:

Smijem li još nešto pitati, čisto me zanima: gdje upoznaješ potencijalne cure koje bi ti bile kompatibilne?
(nije provokacija; ovo što pišeš je uistinu neuobičajeno, pa eto, pitam).

Put vjernika je put soli, i kad se sol baci na zemlju, po njoj ljudi gaze. Nije lako.. prije nisam gledao toliko da cura bude vjernica. Sada to želim, iako čak nije ni prema Bibliji nužno zato jer je žena nevjernica posvećena mužem vjernikom i obratno; ali ja zbog svoje sigurnosti i jednodušja sa ženom to želim; zbog potomaka nadam se jednog dana.

Na nekim duhovnim zbivanjima tipa zajednica ili putovanja se daju upoznati ljudi. A i online čak. Kako i radim za računalom, znam biti online, pa se čuješ s nekim.
I tko kaže da čovjek ne može otići negdje i van pa da bi rado upoznao srodnu dušu. Ili nekakvo druženje negdje. Ne mora se pritom opijati i koristiti razna sredstva i raditi od sebe komedju. Možeš uvijek doći s dobrim namjerama, a nikad ne znaš gdje ti je On namijenio nekog. (Mada je naravno, vjerojatnost veća da ćeš ga među sličnim ljudima prije upoznati). Krećeš se uglavnom. Čovjek bi se trebao kretati. Jednom je jedan svećenik rekao o muško-ženskim odnosima: Bog napravi situaciju. Ali uvijek očekuje i tvoj korak. Uvijek. Da istupiš. Da priđeš; da nešto napraviš. Napraviš korak. I On će djelovati, ali očekuje i korak od nas. Nitko se ne može žedan napiti vode ako ne uzme čašu ili barem otvori usta. Nitko ne može sjediti doma zakopan i aposlutno ništa ne činiti a tražiti; mora se jednostavno bar na nekakav načina aktivirati.
Eto ukratko.

[Lucija222]

Kod vjenčanja se radi o papiru ako se sklapa građanski brak, no u Crkvi se sklapa kršćanski brak pred Bogom, a zašto mi je to važno nekako mi je teško objasniti tebi ako kažeš da nisi vjernica. Radi se o sakramentu (to ne ću pojašnjavati) i želji tog čovjeka da oženi mene i samo mene pred svom svojom rodbinom i ljudima do kojih mu je stalo. I onda smo pred Bogom u braku zauvijek, i nakon što se (u slučaju) razvedemo. Dakle, zauvijek njegova. Ne znam kako da drugačije opišem. Meni osobno ne treba življenje prije braka skupa i ne shvaćam zašto ljudi prave toliku dramu oko toga, pr. "ako ne živiš s njim, kako znaš njegove navike?!" Nisu ni moji roditelji živjeli skupa prije, pa imaju stvarno dobar brak. I kada prespavaš kod nekoga par dana, vidiš njegove navike. Mislim, ako je čovjek pristojno odgojen da sam zna skuhati, oprati, donijeti ti čisti ručnik i sl. - u čemu bi bio problem da "ne znaš što te očekuje ako ne živiš s njim"? (Ovo nije tebi direktno pitanje, već svim forumašima koji stalno cmolje oko toga.)