Strahovi i fobije kod pasa

[Ivanicapeca]

Veliki pas i mali pas se mogu igrati, ali uvijek će mali pas, ako zagusti, a nerijetko i u igri izvuči kraći kraj.
Bili smo nekidan na livadi gdje se istrčavaju psi, ja i moj jorki i jorki još jednog susjeda. Uglavnom, zaletila se u igri rotica koja ih oboje obožava, ravno na susjedovog jorkija, tak da ga je presjeklo i prestao je disat. Davali smo mu umjetno disanje, srećom Pezo je bio blizu. Mislili smo da je gotov. Primio je 4 injekcije. Oporavljao se 2 tjedna.

Mini pasmine imaju jako osjetljive kralježnice i nerijetko dožive diskus hernije od skakanja po stepenicama i foteljama, a kamoli kad se zaleti pes od 30 kila na njih. Bilo bi mi jako drago kada bi to shvatili vlasnici velikih pasmina i vodili računa o tome.

p.s. jako mi je žao što neki ljudi generaliziraju o vlasnicima malih pasmina koje nazivaju modnim dodatcima. Takvih apsolutno ima, ali mislim da je večina ipak zaljubljena u svoje pse i doživljava ih jednako sa 4 ili 40 kila, baš kao što se i oni međusobno doživoljavaju. Pas je pas i svaki normalni vlasnik želi da njegov pas proživi što dulje, sretnije i kvalitetnije.

[Furball]

Ivanicapeca kaže:

Veliki pas i mali pas se mogu igrati, ali uvijek će mali pas, ako zagusti, a nerijetko i u igri izvuči kraći kraj.
Bili smo nekidan na livadi gdje se istrčavaju psi, ja i moj jorki i jorki još jednog susjeda. Uglavnom, zaletila se u igri rotica koja ih oboje obožava, ravno na susjedovog jorkija, tak da ga je presjeklo i prestao je disat. Davali smo mu umjetno disanje, srećom Pezo je bio blizu. Mislili smo da je gotov. Primio je 4 injekcije. Oporavljao se 2 tjedna.

Mini pasmine imaju jako osjetljive kralježnice i nerijetko dožive diskus hernije od skakanja po stepenicama i foteljama, a kamoli kad se zaleti pes od 30 kila na njih. Bilo bi mi jako drago kada bi to shvatili vlasnici velikih pasmina i vodili računa o tome.

Istina, i vlasnici velikih pasmina znaju bit neuviđavni. Imam štene od 4mj i 1.5kg i znalo nam se dogodit da nam u parku dotrči pas od 40-ak kg i počne skakati iz zaigranosti i trčati za njom,a ona se prestraši, počne skvičati i trgati se sa lajne, jer ipak je to njoj strašan prizor. A vlasnici par metara dalje i ne pada im na pamet da bi mogli pozvati svog psa da se moja smiri. U takvoj situaciji stvarno ne znam što bi drugo osim uzela je u ruke i otišla.

[atlantis]

pa prestraši se jer ne zna da je to igra

da se igrala od malena znala bi se postaviti i dočekati ovog od 40 kila tak da na kraju on leži na leđima ispod nje

to radi ova moja blesa

[Furball]

atlantis kaže:

pa prestraši se jer ne zna da je to igra

da se igrala od malena znala bi se postaviti i dočekati ovog od 40 kila tak da na kraju on leži na leđima ispod nje

to radi ova moja blesa

Nije se odmalena mogla igrati kad tek mjesec dana izlazimo van. I nije mi baš svejedno kad neki pas 30 puta teži skače oko nje, već nam se jednom dogodilo da ju je neko slučajno poklopio šapom. A da vlasnici 5 minuta samo stoje i gledaju kako moja u panici cvili i bježi i ne pada im na pamet ništa poduzeti ne kužim. Na taj grubi način sigurno ne bude shvatila da je to igra.

[Ivanicapeca]

atlantis kaže:

pa prestraši se jer ne zna da je to igra

da se igrala od malena znala bi se postaviti i dočekati ovog od 40 kila tak da na kraju on leži na leđima ispod nje

to radi ova moja blesa

Evo, meni nije jasno zašto neki ljudi jednostavno odbijaju prihvatiti neke zakone fizike.
Vidi, ne moguće je ponekad čovjeku dočekati razdraganog psa u trku a da ga ne sruši, a kamoli švrći od jedva 2,5 kg. Podsjećam da su jorkiji i rotica dugogodišnji frendovi.
Treba biti oprezan i preuzeti svoj dio odgovornosti.

[atlantis]

okej

dižite svoje minijature na ruke, pri tom po mogućnosti prestrašeno tepajte istima i psujte vlasnike svih pasa koji su barem malo veći od njih i to ako ih samo i pogledaju

[suzuki750]

atlantis kaže:

okej

dižite svoje minijature na ruke, pri tom po mogućnosti prestrašeno tepajte istima i psujte vlasnike svih pasa koji su barem malo veći od njih i to ako ih samo i pogledaju

bez brige nije sve tak crno-bijelo kak se tebi cini! ja kad sam imala boxerice koje nikad nitko nije napao i posto sam zivjela zivjela u blizem centru di su bili svi psi manji od njih nije mi ni padalo na pamet da bi ju neki pas u igri ili u svadi ili u svom histericnom ispadu mogao ozljediti!

[hella]

ljudi, otišli ste u krajnosti..

ako netko hoće maknut svog malog psa od velikog a ima za to realan razlog- to je savršeno normalno. i ne znači da se psi onda dižu na svakog psa koji je iole veći od njih..

mislim da je ovdje već većini, barem vama stalnima, jasno da ja imam malog psa koji je uvjeren da je velik. i najviše voli igru s velikim psima. i ne dižem je na ruke. ali ima jedna labradorica s kojom se moja ne smije igrat. jer je labica pre prokleto luda. Vinnie joj šalje vrlo jasne signale da joj je pregruba - ova ne ferma. i kaj sad, da pustim da mi ju strga? u takvim situacija je savršeno normalno da vlasnik makne psa iz te situacije. i to uopće ne znači da čovjek tog istog malog psa inače diže na svakog psa..

najgore je to vrijeme kad manji psi tek krenu van. onda je i gazda nesiguran a i pas. i treba pustit. da sam svoju dizala sad bi imala koma situaciju jer je većina pasa koje srećemo velika. i ona je bježala u početku, ko manijak, ali se naučila pokazat psu da se smiri, da joj je previše, ili pregrubo.. ali kada dođe do situacije da vlasnik vidi da se igra neće smirit, i da je to za psa, iz zdravstvenih razloga, previše - mora intervenirat. i to isto bi morali razumijeti i vlasnici većih pasa.

[Misery's Crown]

hella kaže:

ljudi, otišli ste u krajnosti..

Slazem se.

hella kaže:

...ali kada dođe do situacije da vlasnik vidi da se igra neće smirit, i da je to za psa, iz zdravstvenih razloga, previše - mora intervenirat. i to isto bi morali razumijeti i vlasnici većih pasa.

Naravno.
Moj pas ima 20 kila, pa se isto maknem dalje od svakog psa (makar i iste velicine) ako vidim da vlasnik istog ne reagira na pretjeranu grubost svog psa i/ili se moja ne makne odmah sama jer je prezaigrana.
Isto tako je micem od manjih ako ona pretjera, makar mali pas u pitanju volio takvu igru i makar njegov vlasnik ne reagirao.
Obje situacije nam se stvarno rijetko dogadaju, ali micanje u tim situacijama mi je nesto najnormalnije za napraviti i spada mi pod ono "ne zelim da moj pas ni u kojem trenutku ugrozava druge ili bude ugrozen".

Kako me znaju izivcirati vlasnici manjih pasa koji panicare bez veze, tako me izivciraju i ovi sa vecima koji ne reagiraju kada njihov pas pretjera.
Bilo bi me sram da se nadem u situaciji gdje je moja veca i pocinje imati pregrubu igru, a da ja ne reagiram odmah sa micanjem vec stojim i gledam .

[daancing queen]

Pozdrav svima. Evo jucer sam isla po psa,po mjesanca njemackog pticara. Ima godinu i 3 mj. Vlasnik ga je dovezao do pola puta autom,ali se on tako prestrasio da je odmah cim se zaustavio istrcao van i pobjegao. Nakon 2 sata lova po snijegu i mraku,i neuspjesnih pokusaja,odlucio ga je pustiti da tamo prenoci i smiri se. Ujutro je vlasnik dosao po njega,naravno cekao ga je,ali prestrasen jos uvijek i smrznut. Nakon par sati uspio ga je uloviti. I opet je uslijedila voznja do mene.
Dakle,u soku je od auta,provedene noci na hladnome i nepoznatome,mi smo mu novi vlasnici,novi dom... Uopce ne zeli hodati,moram ga doslovce vuci,kada ga ustanem on samo poklekne dole. Sada lezi na dekici kraj peci i grije se,ali kada je ugledao hranu ustao i mahao repicem kao brisacima. Kada je pojeo punu zdjelu u 2 sekunde,opet se vratio na staro. Ali barem se ne trese vise od zime i cega sve ne.
Mene zanima kako da mu pomognem da se smiri i prilagodi na navonastalu situaciju?Inace,nezna hodati na lajni ni nista,pa sto predlazete nakon koliko bi mogla krenuti s njim u setnje?S obzirom na to da je sav izbezumljen,a htjela bi da se prvo privikne na ovo. I kako ga nauciti na voznju autom bez straha i panike?Posto je lovacki pas isli bi s njime u sumu u setnju,ali mozemo samo autom...I kako da piski?Jedva ga mogu nositi,nije bas lagan,a i ne zeli stajati

[atlantis]

očito je teško istraumatiziran micek mali

prvo mora tebi početi vjerovati

budi puno s njim, mazi ga, pričaj mu, hrani ga iz ruke

pa si sjedni na pola metra i pozovi ga da dođe - bitno! - on mora sam doć, ne ga vuć za ogrlicu

kad dođe, nagradi ga, pomazi, pričaj s njim

tako polako da dođe za tobom u tvoju sobu, kuhinju, kupaonicu... ... ...

nek piša po kući jedan dan, neće ti ništa biti. puno je bitnije njegovo povjerenje prema tebi

moja se mala beštija na lajnu naučila drugi dan... al ona nije bila istraumatizirana

dan po dan, korak po korak, brzo će se opustiti samo budi dobra prema njemu

[Slucajnigost]

Bitno je znati u kakvim je uvjetima živio prije. Nadam se da ti to nije prvi pas uopće.
Ne forsiraj ga ništa. Pusti ga da se malo odmori, ne obraćajte mu se. Dajte mu da se smiri i da malo onjuši situaciju.
Onda kasnije sjedi blizu njega, ali mu okreni leđa - tako ćeš mu ostaviti 'prostor' koji mu je potreban za povlačenje. Trebala bi mu dati onoliko vremena koliko je njemu potrebno da se ON tebi približi (da ga zainteresiraš nekako). Onda bi sve trebalo krenuti lakše.
Ovo je za prvu ruku.
Sretno

[spyro]

Imala sam donekle sličnu situaciju. Uzela sam bernardinku staru godinu dana iz azila. Samo ga puno mazi i ne ostavljajte ga samog nekoliko dana ni na minutu. On če sam tražiti za vani kada mu bude trebalo, onda ga je najbolje prošetat kratko na flexi uzici, tako da ne osjeća prisilu. Moja Beti odma legne , čim je povućem. Nakon tjedan dana što je ona mene šetala, više nema problema. U pet shopovima ima za kupit " Halti" , izgleda kao brnjica, ali u biti suluži za učenje psa da hoda na uzici. Poanta je da mu kočiš glavom, pa onda nema gušenja, kašljanja i pas na taj način nema ni uporište da bi te povlačio. Super stvar, u tri dana hodaju ko da su bili na dresuri, a bez ikakve prisile. Što se tiće toga da se neželi dignuti, to je od straha da ga ne izbacite, pa čuva položaj. Njemu treba samo jedan tjedan neizmjerne ljubavi i jedno jutro ćete se probuditi i imati psa koji želi sve.

[daancing queen]

Puno vam hvala na savjetima!
Evo danas je situacija malo bolja
Ujutro nas je docekala malena lokvica ali njegov pogled "Nisam ja" uvjerio nas je tako .
Malo smo se prosetali oko kuce,vise on mene nego ja njega.Ali nema veze. Puno je papao,papa sve sto je hrana,cak je pojeo lignje koje maca nije hjela!Maca je naravno probdjela cijelu noc gledajuci ga s njoj pristojne udaljenosti .Malo je spavao vani u kucici popodne,i onda se vratio grijati kod peci. Uspjela sam ga okupati malo prije,pustio se bez problema,i nakon toga kao da je zivnuo,poceo je hhodati po kuci,bili smo piskiti van i sada spava na kaucu
Srecica malena evo kako se smjestio :

[spyro]

Sunce malo! Baš mi je drago da se je smirio. Samo tako nastavite, pa će se uskoro sprijateljiti s macom. Moja Beti sada spava s njom. Puno lijepih želja!

[daancing queen]

Dakle,situacija je sljedeca.
Dobila sam psaima 1 i pol godinu,ima vec par mjeseci da je tu, vec je imao svog vlasnika no radi nemogucnosti drzanja pesonja je dosao kod nas. Uzasno se bojao i tresao kod nas kojih tjedan dana dok se nije naviknuo na nas,i mislila sam,eto,proci ce.
Medutim,sada,nakon par mjeseci shvatila sam da mozda i nece.
Boji se svih ljudi osim mene brata i mame,uvijek ima podvinut repic i stisne se sav,od psa bjezi,macke ne sljivi ni 5 posto osim nase s kojom se cak malo i igra. Jos ga je nedavno i pas napao pa je srecica moja zavrsila na operaciji .Jucer smo bili kod prijatelja imaju malenu kujicu s njom se cak malo i igrao nisam mogla vjerovati.
Razumijem njegov strah jer mu je sve to novo,nikad prije nije isao u setnje gradom,nije isao negdje kod nekoga u posjet,nije se vozio autom,ali kada ce to prestati?Sve je to ok bilo dok ljudi nisu poceli misliti da ga tucem sto je tako strasljiv i sto izbjegava kad ga u javnosti zelim pomaziti,i sto mi bjezi kada smo na nepoznatom mjestu,i sto na svaki bucni zvuk skace i bjezi i podvija se,i sto se bak svaki put ispovraca u autu i to ne samo jednom..
Treba mi bilo kakav savjet kako da ga priviknem na pse i na ljude,pliz

[TheBlaženka]

A ništa, šetaj ga dok ne navikne. I nemoj se ti plašiti kad se on plaši. Ti moraš biti čvrsta i samouvjerena tako da on vidi da se ti ne bojiš i da je to sve ok. U autu mu pokušaj odvući pozornost da se ne boji. Ako imaš nekoga sa psom koji nije nasilan vodi ga na upoznavanje.

[M.L.F.]

dancing quenn bit će svašta od mene jer je tema inspirativana (mislim za mene ).

Imati plašljivog psa usitinu nije lako. Razumijem da možda sada ništa ne razumiješ i to je ok.

Iskustvo...
Udomila sam kujicu staru 2 godine koja je okoćena u šumi, mama velika lutalica. Prema riječima starijih volontera , ona se oko 1 godinu dana nije mazila uopće. Nikada nije doživjela ništa loše od strane ljudi, recimo da ju se može definirat da se rodila kao prestrašena (koliko god to ljudi ne prihvaćali ).
I tako , nitko ju nije mogao uzeti takvu. I onda sam ja mislila da mogu i da ću ja nju srediti i ona će se ubrzo ponašati kao tipičan veseo pas.
Normalno , nije bilo tako lako.
Ništa nije bilo lako - bojala se radia, zvukova, ljudi (posebno djece ).
U šetnjama je bila grozna ( repa nema, drhtanje , povlačenje doma, skrivanje iza mog koljena ) i tako danima i danima . Žalila sam i sebe i nju .

Imala sam sreću da živim blizu šume , pa su šetnje ipak bile izvedive.

E sad- svakodnevnim radom ona je danas dobra. I dalje se boji ljudi ( ali rep postoji, može proći pored njih, čak im prići na kraće udaljenosti ) , ne da se maziti , bježi od djece ( ali ne onako mahnito i ludo kao u početku ) , ali može funkcionirati u svijetu i puno je napredovala

Želim reći -ne valja biti sebičan (a ne kažem da jesi ) i misliti si samo kad će to prestati .
Tvome psu očito treba pomoć, podrška i treba mu VREMENA.

Moja nema neki "opravdan" razlog za strah , ali tvoj možda i ima.
Kakogod, on postiji takav kakav je i bilo bi dobro da prvu stvar koju odlučiš je NE ODUSTATI od njega.

Nešto konkretno :
1. Povraćati u autu , znaju i psi koji se ne boje , samo im to smeta, to ćete ponvaljanjem možda najlakše srediti

2. Druženje s drugim psima- vidi što preferira-kujice ? male ? srednje ? pa mu nekako org. druženja , ti mazi druge pse dok je uz tebe, uvijek će mu biti lakše kad je pušten s lajne ( a razmisli može li biti ) - u pravilu i s psima će biti oki doki .. i moja nije bila najopuštenija -sad nema ni sa kojim problema

3- zvukovi - doma forsiraj radio , kad ga zbuni zvuk vani zastani i pokaži mu da je još živ, pitaj šta je to ? šta? ne dopuštaj da bježi , ali i ne pretjeruj sa zadržavanjem ....
fen , usisivač - upali u prostoriji čisto da vidi da će preživit
petarde- mojoj nema lijeka, ali vrijedi i za pse koji nisu bojažljivi

5. ljudi - hmmhmhm, s djecom ništa nisam postigla ali eto s odraslima se nešto može - Bez forsiranja na maženje , pokušaji s poslasticama, druženje u šetnjama , u šetnjama ga ne štedi - neka prlazi pored ljudi kako god se ponašao ( iz dana u dan ) -znam da nije lako , ali...

6. Ne opterećuj se uopće mišljenjima javnosti ( ! ) . To je tvoj pas, znaš kakva si prema njemu i što s njim trebaš raditi .

eto ukratko, ti vidi jesam pogodila " vrstu " pasa, pa još neke gluposti nadopišem.
Kažem, nama je sve krenulo na bolje kad sam ja odlučila upravljati njom, a ne dozvoliti da zajedno očajavam s njom( a krenula sam ) i ponavljam dala joj vremena .
Sada sam zadovoljna.
I da takvi psi (prema mojim saznanjima ) budu jako privrženi, odani i zahvalni .

[Aleks24]

treba mu samo puno vremena posvetit i sve bude ok. Samo nemoj odustati od njega

[lulu5]

i moj je povraćao u autu dok nismo počeli ostavljati otvoren prozor 2-3cm, njima to malo zraka puno znači.
što se tiče straha kad je vani tu trebaš puno strpljenja ali i samopouzdanja, on treba osjetit da se ti ne bojiš, da si smirena, vesela, i najbitnije vođa čopora, ako on misli da je on vođa i da ti njega pratiš u šetnjama stalno će bit napet, jbg, teško je bit vođa-cjeli čopor je na tvojoj grbači, kad mu pokažeš da si ti ta koja je vođa i na čijoj grbači je čopor on će se moći opustiti.
pokušaj ga što više zainteresirati za sebe u šetnjama, kad se uplaši skreni mu pažnju trzajem povodca, lopticom, poslasticom (prvo sjedi ili nešto) i tako, nikad ga ne mazi ni ne nagrađuj kad je uplašen, ljut, nervozan ili slično, samo kad je miran, jer ono stanje u kojem se nalazi kad prima nagradu (hrana, maženje, pišanje, njuškanje...) to stanje potičeš i više će bit u tom stanju a stanje će postat jače (npr. maziš ga kad se boji-samo će se još jače bojat i češće bit u strahu, doći će i do tog da će napast nekog iz straha)
i nemojte izbjegavat stvari kojih se boji nego ga suočavaj sa strahovima, malo-pomalo i uči da ignorira psa kojeg se boji tako što ćeš pažnju skrenut na sebe i njegova leđa okrenut od tog psa, svaki pas će bit novi izazov al što više prođete to će mu bit bolje.
a za ljude te baš briga, ak te hoće pljuvat uvijek će si naći razlog, ja mislim da je jako lijepo od tebe što si uzela takvog psa i trudiš se da mu pomogneš.
polako i strpljivo